Radi se o pjesmama koje je zavolio iz različitih razloga, neke je otkrio tokom odrastanja, uz neke od njih je učio kako napisati savršenu pjesmu, tu su i pjesme koje je imitirao ili su mu mnogo značile uz određene događaje, svirale u pozadini dramatičnih dijaloga, tužnih odlazaka, smrti, rastanaka, a uz neke od njih je jednostavno uživao.

Razumijem one koji smatraju da je kasno za promjene, razumijem i one koji misle da su nemoćni, da su „karte odavno podijeljene” i da se „ne vrijedi sa rogatim bosti”. Ali, probajmo još jednom. Najviše što možemo izgubiti je jedan sat sparne, ljetne večeri. A, niko ne zna šta možemo dobiti... Jer, kao što znamo, rješenje svakoga problema počinje s razgovorom.

Ratni zločinac sjedi zavaljen u fotelju kao provincijski direktor. Tako je i odjeven, ima bijelu košulju sa zavrnutim rukavima, tregere i šarenu kravatu. Na zidu iza njega visi srpski grb, komodu krase tri zlatna krsta i dvije ikone. Stolovi su prekriveni dokumentima i mapama, između njih je zdjela s voćem. Takve zdjele u kancelarijama su samo dekoracija, kao i cvijeće, voće u njima se ne jede, samo se mijenja kada promijeni boju i počne da trune.

Okončano je još jedno svjetsko prvenstvo, podijeljeni su pehari, premije, honorari, napunjene vreće para od marketinga i prodaje karata, fudbaleri se vratili u svoje matične klubove, navijači unutar granica svojih zemalja. Sve što se činilo iznimno važnim okončano je, mnoge nade pokopane, pobjede do sada odmahmurane.

Borges je govorio da se plaši fudbala, jer u njemu postoji ideja supremacije, koja ga čini strašnim. Koncept u kojem jedna skupina mora dokazati nadmoć nad drugom, sama je srž fašističke ideologije, govorio je veliki argentinski pisac.   

Ne, pravda nije zadovoljena, nepovratna šteta je učinjena, FIFA je ponižena, pravila su ismijana, magla je podignuta, jasno se pokazalo da fudbaleri nisu nikakvi vitezovi nego preplaćeni gladijatori ovisni o palcu imperatora.

Šta god se desi na toj utakmici ostajemo pobjednici - moralni stopostotno, jer takva su pravila mita. Uživajmo u toj poziciji, bar kratko, jer svakodnevnom stresu, stvarnoj borbi za život u kojoj jači redovno pobjeđuju, brzo ćemo se vratiti.

Nezajažljiva je potreba za luksuznim godišnjim odmorima kod onih koji se nisu ni umorili. Kada u anketama skromno kažu da će ljetovati unutar naših granica, vjerovatno govore istinu. Za svoj novac ljetovaće na vikendicama i u rodnim selima, ali za naše pare, nebo će im biti granica.

Nema poganijeg, sigurnijeg i obilnijeg načina zarade od profitiranja na ljudskim strastima, na mržnji, ljubavi, strahu... Toga su svjesne i korporacije koje, upravo za te namjene, angažiraju timove psihologa i marketinških stručnjaka.

Umberto Eco piše da spaljivači knjiga nikada nemaju namjeru da unište sve primjerke zabranjene knjige, oni žele da se prikažu kao demijurzi koji su u stanju da svijet i predstavu o njemu razore vatrom.

Ima li jalovije i besmislenije rasprave od one o karakteru rata u Bosni i Hercegovini i to usred Sarajeva i to 2026. godine i to među strankama koje ne planiraju secesiju? Ne mislim se uključivati u te rasprave, na njih sam već potrošio dobar komad života. Naročito je to besmisleno u ovom slučaju kada je sasvim jasno da "patriote" samo glumataju da su uvrijeđene...

Naš problem nije u tome da li je Amidžić nekadašnji musliman ili drevni pravoslavac. Zajednički problem svih u Bosni i Hercegovini je to što je on šovinista.

"Iskustvo nam je palanačko", upozoravao je Konstantinović. Moramo mu se oduprijeti, sačuvati obraz i pokušati sačuvati jedan grad. Malo ih imamo, osjetiće se nedostatak jednog.

Stanišić je važio za "najobavještenijeg čovjeka u Srbiji", osobu koja je kontrolisala veliku mrežu domaćih i stranih obavještajaca.  Veliki je i nepojmljiv broj zločina za koje je odgovoran, čak i ako uzmemo u obzir samo one koje su dokazali haški istražitelji.

Stajali su i gledali kako padaju jadne kućice, žene su čučale, djeca sjedila na kartonskim kutijama. Sigurno su se čudili, kao i ja, kako zidovi lako padaju pred mašinama, sačinjeni od drveta, kartona, gipsa, slojeva tapeta i kreča...

Džaba je pisao stari partizan, ništa nismo naučili, sve greške smo iznova počinili, sve žrtve još jednom podnijeli i spremni smo sve ponoviti.

Sjećate se, jedno vrijeme bilo je zaista lijepo. Ali, nacionalisti imaju super moć da u sekundi ogade život i s apetitom požderu sve oko sebe.

Omča je simbol državne moći koja ima autoritet da oduzme život. Ekstremističke grupe oduvijek je koriste kao simbol linča i rasističkog nasilja. Služi isključivo za zastrašivanje i širenje mržnje prema određenim, obavezno manjinskim, grupama.

Lekcija koju smo od mladih igrača dobili na Bilinom polju dragocjenija je i veća čak i od odlaska na Svjetsko prvenstvo.