NOGOMETNE BILJEŠKE: Završen je još jedan fudbalski rat

Završeno je još jedno Svjetsko prvenstvo i to pobjedom od 1:0 reprezentacije Španije nad selekcijom Argentine. Sasvim zasluženo, Argentinci su prvi udarac prema golu imali tek pred kraj drugog produžetka. Španci su igrali zanimljivije, ljepše, čišće...

U finale su ušli kao blagi kladioničarski favorit. Analitičari su im davali prednost jer su polufinalnu utakmicu odigrali prije Argentinaca i tako dobili 24 sata odmora. S druge strane, isticana je mentalna snaga Argentinaca i njihova sposobnost naglog preokreta koju su pokazali tokom prvenstva. Naravno, veliku prednost vidjeli su i u genijalnosti Lionela Messija koji je bio ključna figura svih iznenađujućih preokreta.

ZAMJENSKI SUKOB NA BLISKOM ISTOKU

Na žalost, fudbalski sukob doživljavan je i kao geopolitički, komentator "The Times of Israel" utakmicu je opisao kao simbolični zamjenski sukob na Bliskom istoku, jer su vlasti Argentine i Španije suprotstavljene ne samo na terenu nego i u odnosima prema Izraelu i Palestini. 

Predsjednik Argentine Javier Milei je još tokom svoje predizborne kampanje mahao zastavom Izraela, tu zemlju izabrao za svoju prvu državnu posjetu, isticao nepokolebljivu podršku svim potezima Benjamina Netanjahua i glasao protiv punopravnog članstva Palestine u UN.

S druge strane, španski premijer Pedro Sanchez priznao je Palestinsku državu i na zasjedanju parlamenta Izrael nazvao genocidnom državom. Sanchez ima i veliku podršku stanovništva, Palestina je u Španiji odavno simbol otpora protiv nepravde i imperijalizma, vjerovatno zbog vlastitog iskustva građanskog rata. Tamošnji sindikati, nevladine organizacije i političke stranke godinama organizuju kampanje podrške palestinskom narodu i pozivaju na poštovanje međunarodnog prava i prava na samoopredjeljenje.

I odnos dvojice državnih lidera prema navijanju se razlikovao. Premijer Sanchez je doputovao u SAD kako bi uživo bodrio špansku reprezentaciju, a predsjednik Milei je odlučio ostati u svojoj rezidenciji i to zbog toga što vjeruje da bi njegov dolazak donio nesreću fudbalerima. Zbog praznovjerja, Milei je sve utakmice gledao u istoj jakni.

- Na dan utakmice protiv Švicarske, postalo mi je jako vruće. Skinuo sam je i primili smo gol. Ponovo sam je obukao i od tada je više nisam skidao - izjavio je za "El Observador".

PET VELIKIH UTAKMICA

Finale Svjetskog prvenstva podijelilo je navijački svijet, po istim koordinatama po kojima je planeta podijeljena u odnosu prema palestinskoj tragediji.

Utakmica nikada nije mali događaj, nisu to samo dva poluvremena, nekada produžeci, nekada penali. Potvrdiće to svaki gorljivi ljubitelj fudbala, neki od njih s posebnim sentimentom sjećaju se čak i prijateljskih utakmica, koje nisu bile važne za neku kvalifikaciju ili poziciju na tabeli. Jer, možda su oni tada prvi put ušli na stadion i vidjeli fudbalsku igru, pa im je ona odredila očekivanja u svakoj budućoj utakmici? Možda je neki igrač ili trener s njom počeo karijeru? Ili je ta utakmica djelić "bolje prošlosti", djetinjstva, mladosti, pravednijeg društvenog uređenja?

Ali, neke utakmice zaista su imale moć da utiču na društvene promjene. Novinari CNN-a izdvojili su pet najvažnijih.

Među njima je fudbalska utakmica održana 1864. godine na londonskom Battersea Parku, prva odigrana prema pravilima tek formiranog Engleskog fudbalskog saveza. Slijedi utakmica između Zapadne Njemačke i Mađarske na svjetskom prvenstvu održanom 1954. godine. Utakmica je prozvana "čudom u Bernu" zato što su Nijemci uspjeli pobijediti do tada neprikosnovene Mađare. Ova pobjeda, smatra se, imala je ogroman psihološki uticaj na nacionalni ponos i ekonomski oporavak poslijeratne Njemačke.

Važna je i utakmica koja se odigrala u Južnoj Africi tokom terora aparthejda. Na južnoafričkom ostrvu Robben Island zatvorenici su napravili vlastitu ligu i prvu utakmicu održali 1966. godine. Utakmica je svjedočila o nesalomljivom duhu zatvorenika, među kojima je bio i Nelson Mandela. Bila je, kako su naveli novinari CNN-a, simbol ljudskog dostojanstva, otpora i zajedništva u najtežim uslovima. Novinari su izdvojili i utakmicu između Iraka i Saudijske Arabije odigranu 2007. godine u finalu Azijskog prvenstva, nakon koje je Irak slavio sa 1:0. UIraku je u to vrijeme trajao građanski rat pa je pobjeda reprezentacije, u kojoj su zajedno igrali suniti, šiiti i Kurdi, ujedinila i naciju koja je slavila na ulicama Bagdada.

ZVONIMIR I REFIK

U ovom izboru CNN-a nama je sigurno najzanimljivija utakmica između Dinama i Crvene zvezde, odigrana 13. maja 1990. godine na stadionu Maksimir, koja se i danas doživljava kao simbolični početak raspada Jugoslavije. Odigrana je samo nekoliko sedmica nakon izbora u Hrvatskoj na kojima je trijumfovao FranjoTuđman. Sukob između navijačkih grupa Delije i Bad Blue Boys, počeo je prije samog početka utakmice. U jednom momentu domaći navijači su probili ogradu i utrčali na teren. Kada je reagovala milicija, kapiten Dinama Zvonimir Boban nasrnuo je na milicionera iz stanice Dubrave, Refika Ahmetovića, inače porijeklom iz Bosne i Hercegovine.

- Bio sam spreman riskirati sve za hrvatski cilj, svoj život i karijeru - pričao je poslije Boban.

Milicioner Ahmetović taj dan nije trebao biti na poslu, konačno je dočekao slobodne dane. Pretpostavljeni su ga pozvali da dođe na Maksimir, jer je utakmica proglašena događajem visokog rizika. Poslije je pričao kako su ga kolege nagovarale da puca u Bobana, ali da on nije želio.

Ahmetović je ispričao i da je, zajedno s kolegama, nekoliko dana poslije sreo Bobana u nekom kafiću u blizini stadiona. Kolege su ga nagovarale da iz osvete pretuku fudbalera, ali je on, kako je ispričao, odbio i rekao:

 - Šta je bilo, bilo je.

Potez Zvonimira Bobana i danas se slavi među hrvatskim desničarima. Utakmica, koju CNN naziva dokazom da jugoslovenski narodi ne mogu živjeti zajedno, nije ni počela, a u masovnim neredima na terenu i oko stadiona povrijeđeno je više od 130 osoba.

FUDBALSKI RAT

Zbog jedne utakmice 1969. godine, kada je Salvador pobijedio Honduras sa 3:0 izbio je rat između ove dvije zemlje. Trajao je tačno stotinu sati i za to vrijeme odnio šest hiljada života, teško ranio 15 hiljada ljudi, a čak 50 hiljada porodica ostalo je bez kuće i zemlje.  Vojnici Hondurasa jurišali su sa pokličem: "Osvetićemo 3:0!"

Rat između Salvadora i Hondurasa nazvan je "fudbalskim ratom". Utakmica je bila samo dodatna iskra koja je već vrelu atmosferu šovinizma i patriotske histerije dovela do usijanja potrebnog za rat. Rat je nakon jenjavanja samo ojačao oligarhijske vlasti u obe zemlje. A sirotinja, a navijači? Oni su ratovali za cipele. Obe zemlje bile su toliko siromašne da su cipele bile najveći ratni plijen. Skidale su se sa saboraca ili ubijenih neprijateljskih vojnika, nije važno. Vojnici su ih trpali u torbe i nastavljali borbu nadajući se da će cipele, ako prežive, moći odnijeti svojoj bosoj porodici. 

MAHMURLUK

Okončano je još jedno svjetsko prvenstvo, podijeljeni su pehari, medalje, premije, honorari, napunjene vreće para od marketinga i prodaje karata, fudbaleri se vratili u svoje matične klubove, navijači unutar granica svojih zemalja. Sve što se činilo iznimno važnim okončano je, mnoge nade pokopane, pobjede do sada odmahmurane. 

Na poluvremenu gledali smo priredbu punu kičastih ispada ljubavi, Justina Biebera, dječji hor, Shakiru koja nam je svima podarila srce, šarenu planetu koja puca od empatije, bogataše u plavim foteljama od milion dolara, Trumpa koji drijema u počasnoj loži dok ga Infantino pokušava zabaviti. To bi nam trebalo biti dovoljno do narednog velikog okršaja. Kada će sirotinja ponovo ratovati za cipele.

(zurnal.info)