Završne predizborne bilješke: Jad, bezobrazluk i bolesne ambicije

Ambiciozno sam zamislio predizborne bilješke u prošloj sedmici sedmice, napravio sam odgovarajuće foldere i u njih razvrstao izjave koje sam skupljao tokom kampanje. Planirao samo tako nastaviti i dalje, da bih konačno shvatio da je to sasvim besmisleno. 

Nisu samo moji folderi sa izjavama besmisleni, čitava predizborna kampanja bila je takva. Birači nisu bili zainteresovani, niko nije razmišljao o sloganima, gledao spotove, plakate, niti slušao govore. Važno je bilo samo ono što je naizgled neizrečeno: ko je naš i protiv koga smo. Nisu bili zainteresovani ni stranački PR timovi, slogani su im vala bili glupavi, govori koje su pisali mlitavi, laži providne čak i za moderni marketing... Konačno, ni kandidati nisu pokazivali preveliki elan, sjetimo se, nekada su se otimali za svaki minut televizijskog gostovanja, a tokom ove kampanje studiji su bili prazni.

Svi zajedno znali smo, i mi i oni, da je sve prilično besmisleno, da se radi o površnom budalesanju, koje nije bilo ni smiješno, više tužno i depresivno. 

Naravno, s vremena na vrijeme zarežala je poneka prijetnja i pokušaj širenja straha, ali čini se da smo se konačno pomalo navikli, znatno smo ih bolje podnijeli. Kada sam prije par godina pisao jednogodišnji dnevnik, koji sam poslije objavio pod nazivom „Mali smakovi”, pored detalja iz svakodnevnice povremeno sam bilježio i politička dešavanja. Bilo je svega te godine – prijetnji otcjepljenjem, dramatičnih izjava koje su trebale uzdrmati državu, hapšenja, sudskih procesa, širenja panike, ratne psihoze... Ali, na kraju godine, kada sam trebao predati rukopis, shvatio sam da su sve to bili prazni baloni, koji nisu ni pukli, samo su neprimjetno izduvali. Sve takve bilješke izbacio sam iz rukopisa, niti jedna nije bila značajna da opiše proživljenu godinu, bilo je mnogo važnijih događaja.

(Ipak, ne smijem tvrditi da je svaka od izrečenih prijetnji bila prazna, niti da sam u pravu kada mislim da je našim političarima od svake dramatične promjene draži ovaj naš limb u kojem ugodno stare. Šta ja znam šta se iza brda valja, ne mogu da upamtim ni autobusni red vožnje.)

Na kraju sam odlučio da ostavim samo jedan folder iz prošloga teksta – „Budalesanje”, jer zaista je tako, čak i kad nam se učini da je nešto smrtno ozbiljno.

Ali, i tu me dočekao jad. Uvjerite se sami.

BUDALESANJA

- Slaven Kovačević svirao gitaru, ispijao kafe sa generalima ARBiH i ponavljao da je glas za njega glas za čitavu Armiju RBiH. Ko pokaže minimum interesovanja pokazivao mu je fotografiju svog protukandidata u HVO uniformi i optuživao ga da je učestvovao u agresiji na BiH. 

- I pomenuti protukandidat Zdenko Lučić odlučio se za ratoboran slogan „General ne obećava, general izvršava”. Na skupu u Busovači dramatično je najavio da ima važnu informaciju pa u svojevrsnom antiklimaksu objasnio o čemu se radi:

„Pozvan sam na jedan razgovor od dvoje divnih, obrazovanih, visokopozicioniranih ljudi u Sarajevu, koji su vezani za obavještajne službe. Čovjek mi tvrdi da Dragan Čović nije Hrvat. Dragan Čović nije Hrvat, rođen je kao vanbračno dijete u Mostaru, majka mu je bila čistačica, otac neki Savo Miljević, oficir UDBA-e.”

- Nenad Stevandić požalio se javnosti da dobija prijetnje od Hamasa. U Bosni i Hercegovini. Od Hamasa. 

- Nezir Pivić u Zenici otvorio zatvoreni bazen za koji niko ne zna zbog čega je godinama bio zatvoren, a Fuad Kasumović odmah najavio Aqua Park na mjestu otvorenog bazena za koji niko ne zna zašto je godinama zatvoren. 

- Vlada Federacije najavila izgradnju super kompjutera na mjestu ugašene željezare.

- Na skupu HDZ BiH u Tuzli, Tuzlansko-podrinjski kanton nazvan Županijom Soli.

- Kandidat SDA, koji se slučajno zove Meša Selimović, na svom profilu, bez sve zajebancije, postavio je dilemu između njega – Meše Selimovića i izvjesnog Ive Andrića.

- Jasmina Izetbegović, iz porodice Izetbegović, snimala se u frizerskom salonu. Frizer ljubazno hvali kvalitet njene kose, ona sačeka da dovrši kompliment i naređuje mu: „Ajde sada!” On spremno izjavljuje da će svi u njegovom salonu glasati za SDA. Mušterija je uvijek u pravu.

- Predstavnici SNSD-a boravili su u Austriji i tamošnjim državljanima Bosne i Hercegovine ponudili po 200 eura, osiguran prijevoz i vikend u hotelu - u zamjenu za glasove.

- Na nekakvom skupu oko Sarajeva, jedan od govornika SDA rekao da je prezime Izetbegović istorijski važno jednako kao i prezimena Washington, De Gaul ili Churchill.

- Kandidatkinja HDZ-a BiH Darijana Filipović na skupu u Novom Travniku ispričala šalu o tome kako prepoznati Hercegovku u Srednjoj Bosni: "Dođe bosa krajem devetog mjeseca."

- Kandidatkinje SBB BiH na plakatima predstavljene sa fotografijama potiljaka i sloganom „U moru lica mi nudimo rješenja”. Teško je naslutiti šta nam je trebalo poručiti ovo ponižavajuće dizajnersko rješenje. Dok kod žena vidimo samo uredne frizure, jedini političar iz ove stranke kojem se vidi lice na plakatima jeste njen utemeljitelj i alfa mužjak Fahrudin Radončić.

- Nakon što im je dosadilo da njih neprestano nazivaju izdajnicima nečega, kandidati SDP BiH na skupovima po Hercegovini kandidate SDA nazivali izdajnicima nečega.

- Arnel Isak i Rusmir Isak okupili mlade, podijelili im majice i rekli da ih mogu svakodnevno zaustaviti na ulici, da to nije nemoguće niti nedostižno.

- Ramo Isak.

- Alija Izetbegović ponovo na plakatima.

- Sa banditima ne razgovaramo – izjavio Dodik pa se sastao sa Putinom i Netanyahuom.

- Željko Komšić upozorio da Zdenko Lučić cilja na bošnjačko glasačko tijelo i priznao:
"A ne da samo ja budem đavo ovdje, ko biva biran glasovima Bošnjaka."

- Dodik očigledno nije planirao nikakvu predizbornu kampanju. Nastavio je da radi isto što nekažnjeno radi decenijama – pokušava razoriti državu u kojoj je stekao kakvu takvu političku karijeru i usput namakao enormno bogatstvo. Prepisujem samo najnovije izjave:

„Bolje je na jednom dijelu imati sve, nego ništa na cijeloj BiH.”
„Od Dejtona ostaje olupina.”
„Ukinite Sud i Tužilaštvo, vratite nam fiskalni suverenitet, uzmite sve ono što je predviđeno za BiH Dejtonskim sporazumom i mi nemamo problem s BiH. Sa svakom drugom BiH imamo problem.”

- Draško Stanivuković u televizijskom gostovanju izjavio da on sam nije birao misli koje mu dolaze, pa gledaocima pokušao objasniti kako se radi o „daru od Boga.”

- Radončić i njegov ljubazni humanoidni robot.

- Semir Efendić - sam na debati.

- „Bošnjaci su ponosan i dobar narod, a ne samo dobar i glup”, negdje je izjavio Haris Zahiragić, ali nisam siguran na koga je precizno mislio.  

Jad, kao što vidite. Ništa novo niti originalno, tačno kako smo navikli. Lažovi su nastavljali lagati, silnici ponižavati, nasilnici prijetiti, kreteni lupetati, oni koji su navikli da profitiraju na ratnim traumama nastavili su istim tempom, ko je manipulisao strahom nije odustao od oprobanog recepta... sve isto.

Isti jad, zlo, egoizam, bezobrazluk i bolesna ambicija – nakon konzumacije tog bljutavog koktela birača obuzme anksioznost.

DEPRESIJA

Da, i depresija.

Na ulici, jedan preko puta drugoga, postavljeni su štand za kokice i štand sa preizbornim lecima. Bili su vrlo slični, iste veličine, imali iste nadstrešnice, istu boju, čak i djevojke koje stoje za njima nosile su slične dukserice. Slični su i po tome što su ih mušterije jednako izbjegavale.

Dokone djevojke razgovarale su o rođacima koji žive u Njemačkoj. Jedna je poželjela okončati raspravu:

- Trebalo je ranije misliti o odlasku, nisu ni Nijemci više budale.

Nisam siguran ko je precizno rekao ovaj zaključak, ona koja prodaje kokice ili djevojka koja učestvuje u kampanji?

Ali, nije niti važno. U istom su se problemu nalazile, prodavale su nešto što prolaznike ne interesuje.

Kako rekoh – depresija.

ŽELJE I POZDRAVI

Ako se na kraju ovog ciklusa predizbornih bilješki od mene očekuje da nešto prognoziram ili preporučim, moram razočarati. Nikada do sada nisam ni približno pogodio rezultate na izborima, a pred glasačkim kutijama sam do posljednjeg momenta neodlučan.

Sve što u ovom posljednjem izdanju predizbornih bilješki imam reći jeste da djevojkama za štandovima želim da negdje pronađu sreću, a nama želim hladnu glavu i mirnu ruku na izborima (priznajem, ovo zadnje zvuči lauferski, a ništa ne znači).

(zurnal.info)