Ideja da se sa ranjenicima pređe Neretva nije bila Titova nego Vickova. Vicko Krstulović je vjerovatno jedini komandant koji je svojim rukama nosio nosila sa ranjenicima. Vjernost pravdi i odanost ideji pravičnosti Vicka će koštati višestruko: Tito će ukinuti Devetu dalmatinsku diviziju bez ikakve pisane naredbe, i to će njen komandant i kazati 1968.

U novom izdanju Dossiera predstavljamo Kim Addonizio, pjesnikinju koja piše kako Lucinda Williams pjeva, svira usnu harmoniku i jako voli blues.

Najžešća rasprava vodi se oko izbora novog predsednika Republike. Péter Magyar obećao je da to neće biti partijski kadar, čak ni iz redova njegove sopstvene stranke. Biće izabrana ugledna i opštepriznata ličnost koja će biti sposobna da obezbedi jedinstvo nacije. Kandidate mogu predlagati i organizacije i pojedinci.

Dobro je poznato da su snajperisti sa brda koja okružuju Sarajevo, a koja su bila pod kontrolom srpskih snaga, nasumično pucali na stanovnike na ulicama ispod njih. Takođe je još i tada bilo poznato da su odabrani saveznici Srba (uglavnom Rusi) bili pozivani da ispale nekoliko hitaca na Sarajevo, ali to se smatralo počašću, znakom posebnog uvažavanja, a ne biznisom.

Deniel Borzutzky američki je pjesnik, prevoditelj i sveučilišni profesor (University of Chicago, IL) čileanskih korijena. Damir Šodan je za Žurnal napravio izbor iz njegove poezije.

Kada sam počeo da slušam muziku, rokenrol mi je bio ulaznica za ritam i bluz, žanr koji me je podučio tome šta je američka sloboda – ili njeno odsustvo. Postoji li bolji sažetak stapanja Hegelovog dijalektičkog koncepta slobode sa stanjem na američkom jugu od stihova iz sjajne bluz pesme koju je prvi snimio Ray Charles, a kasnije i Solomon Burke, „Niko od nas nije slobodan, dok je i jedan od nas u okovima“?

Damir Šodan predstavlja izbor iz poezije Jima Carrolla, rock kantautora, pjesnika i pisca.

Džinovska čovekolika Ponzi šema poznata kao Elon Musk na kraju mora propasti. Ali tradicionalne Ponzi šeme su eksploatisale samo one investitore koji su slobodnom voljom odlučili da se u njih uključe. Ovog puta veliki deo novca iza Muskove prevare dolazi iz džepova običnih Amerikanaca koji su praktično prinuđeni da mu se pridruže.

Roman "Kao da me nema", nastao je na temelju svjedočanstava žena silovanih u ratu u Bosni. Istraživala je i sudbine velikih žena Fride Kahlo, Dore Maar i Mileve Einstein, koje su živjele u sjeni dominantnih muškaraca. U svojim knjigama pokušala je razumjeti njihove ponižavajuće pozicije.

U 11. izdanju Dossiera Damir Šodan nam predstavlja američku pjesnikinju Eileen Myles, koja je posljednjih decenija postala pjesnička rock zvijezda.

U Čitaonici Žurnal čitajte odlomak iz romana Adnana Žetice "Ne želim biti dobar čovjek" (Pendulum, Zenica, 2026)

U desetom nastavku Dossiera čitajte intervju iz magazina Vice, koji je 2008. godine sa Harryjem Crewsom vodio pisac Jesse Pearson.

"Fikcionaliziram svoj dnevni život“, priznaješ. Tvrdiš tako da se može pisati o životu, da je moguće uhvatiti život u tekstu. Da ništa nije nevrijedno za književnost. Ni zvuci oko nas, ni razmjene tek nekoliko rečenica, ni pročitana knjiga, ni slučajni susret. Ono što bismo često nazvali banalnim.

„Kuća za pisanje“ knjiga je nesvršenih glagola, knjiga u kojoj je pisanje proces koji ne završava postavljanjem krova, nego mnoštvom otvorenih prozora s pogledima koji se mijenjaju i tako iz više perspektiva omogućavaju onaj ključan - pogled prema prostorima sjećanja, kroz njih prema sebi

U devetom nastavku Dossiera, koje priređuje Damir Šodan, čitajte prozu Harryja Crewsa.

U Čitaonici Žurnal objavljujemo priču iz nove knjige Bobe Đuderije "Nikada nisam zaustavila vlak" (Naklada Fragment, 2026.)

To nije zakon protiv terorizma već zakon koji omogućava državi dodatno ovlašćenje da ubija Palestince u režimu koji je zasnovan na radikalnoj nejednakosti između Jevreja i Arapa. To će omogućiti selektivno kažnjavanje samo Palestinaca, što je suštinska eskalacija njihovog ugnjetavanja.

Sjedim kostobolan, gledam kroz prozor u crnu, crncijatu američku noć. A onda je jato svitaca izišlo iz šume. Hiljade njih su ispred mene, i njihova svjetlost pada na našu cestu.

Već je naslov, spoznajemo pročitavši knjigu, precizna metonimija načina pisanja – što bi se prosto reklo: stila – Semezdina Mehmedinovića, koji je sažet, ali nipošto škrt, jer je, naime, izrazito precizan, a posvuda višeznačan.