Iz dossiera Divljeg detektiva (12): Osam krhotina za Kurta Cobaina

JIM CARROLL (1951-2009), rock kantautor, pjesnik i pisac, bio je prisutan na njujorškoj književnoj i muzičkoj sceni još od početka 70-ih kada je kao dvadesetdvogodišnjak objavio prvu i vrlo zapaženu knjigu pjesama Living at the Movies (Živjeti u kinematografima). Ubrzo mu izlazi i glasoviti roman Basketball Diaries (Košarkaški dnevnici), po kojemu je 1995. snimljen cjelovečernji film s Leonardom DiCapriom u glavnoj ulozi. Riječ je o svojevrsnom bildungs romanu koji se bavi životom mlade košarkaške zvijezde. Carroll je, naime, u ranoj mladosti doživio razmjeran uspjeh kao košarkaš, ali su ga umjetničke sklonosti i buntovnički senzibilitet uskoro izgurali iz svijeta profesionalnog sporta i približili rokenrolu, tako da je 1978. osnovao The Jim Carroll Band s kojim je snimio tri albuma za Atlantic Records: Catholic Boy, Dry Dreams i I Write Your Name. Uz Patti Smith Band, Ramonese, Television, New York Dollse, Richarda Hella i Blondie, Carrollov band također na svoj način doprinosi kreiranju scene oko kultnog njujorškog kluba CBGB, i uopće otvaranju medijskog prostora prema novom valu američkog rocka kasnih 70-ih i ranih 80-ih. Po raspadu grupe Jim Carroll se bori s heroinskom ovisnošću i ponovno se usredotočuje na književnost. Godine 1986. objavljuje The Book of Nods (Knjiga kljucanja) koja tematizira njegovo ovisničko iskustvo, 1987. dnevničku knjigu Forced Entries (Prisilni unosi), a 1993. izlazi mu dugo očekivana zbirka pjesama Fear of Dreaming (Strah od sanjanja). U međuvremenu radovi su mu objavljivani u uglednim časopisima kao što su Rolling Stone, Poetry iParis Review. Carrollova čitanja zabilježena su na albumu Praying Mantis (Giant Records, 1991), a kompilacija Rhino Recordsa iz 1991. pod naslovom A World Without Gravity: The Best of Jim Carroll Band pruža iscrpan uvid u rockersku fazu Jima Carrolla. Nakon više godina medijske šutnje Carroll se krajem 90-ih ponovno javio knjigom pjesama Void of Course (Lišen putanje) (Penguin, 1998), koja je s obje strane Atlantika popraćena dobrim  kritikama. Jim Carrol je umro 11. rujna 2009. od srčanog udara za pisaćim stolom u svom stanu na Manhattanu. 

...

LIŠEN PUTANJE

(IZBOR IZ POEZIJE)

 

8 krhotina za Kurta Cobaina

1/

Genij nije darežljiva stvar

osvetnički gorko

prezire slavu

i traži veće kamate

negoli ih mogu pokriti tantijemi  

 

Pilule i prahovi stišaju ga tek

na neko vrijeme da bi te zatim digao

do onog mjesta gdje zamjenjuju se polovi planeta

i struje mijenjaju smjer  

 

Tijelo postaje magnet što privlači

očaj i gnjile zube,

sirni namaz Cheez Whiz i pištolje

 

Okidača uobličenih nježno

poput lažnog bluda

u bezvremenoj tlapnji

 

2/

Kandže gitare, pretpostavljam,

stegle su se oko stabljike srca.

Omče feedbacka i distrorzije

provučene pravo

kroz Luciferove umnjake

neprestano su ti zvonile

u glavi

Sva ta lica tamo

ispod pozornice izgledala su tako zdrava

puna uzaludna nerazumijevanja

U njihovim si očima bio

tako visok i živ u lastinom skoku

A u biti si plazio močvarom  

duboko dolje

sve dok nisi kušao krv zemljane utrobe

brbljajući s insektima zujavih očiju,  

tim nakotom heroina

 

3/

Trebao si češće pričati s majmunom

navike. Na pregovore on je uvijek spreman; 

i sâm mu još uvijek plaćam danak...

Što veći su novac i slava

to sporije se klatno sreće njiše

Voljom si ga mogao ubrzati...

ali nju si ostavio u avionu

jer ne bi prošla carinsku i imigracijsku kontrolu

 

4/

Evo malo sinkroniciteta za tebe:

Tvoja kazeta bila je u mom walkmanu

kad me je moj najbolji frend nazvao iz kampa

s ljetovanja prenijevši mi vijest o tebi  

A slušao sam tad...

i sve je bilo tu!

Tvoja glazba dubila je sve dublje i dublje doline

zvuka

uz sve manje i manje svjetla

dok na koncu nisi tresnuo o stijenu

polomivši svrdlo

a dolina postala

mali usjek neprohodan u vremenu

koje je ionako prestalo teći.

 

Zidovi se stišću poput mengela

briljantnih tonova preše...

Prešanjem

se prave dijamanti

ali ponekad ti se sve

naprosto sruči na glavu

 

5/

Prevodio sam tvoje mucave riječi

i fraze poput

„inkognito libido“

ili „svijanje kredabijele kože“

zvučale su zbilja čudno

Riječi su se smanjivale

sve više i više

sve dok se odijeljene od glazbe

nisu pretočile u patrone ispljunutih slova

što pristaju jedino puščanoj cijevi

 

6/

I gurnuo si tu cijev što dublje si mogao

jer otuda je stizao bol

tu su rovarili demoni

Vani te čekao prazan svijet

Svaki njegov uzrok bio je tek nastavak

naredne nerazjašnjene posljedice

 

7/

Ali Kurte...

zar te pomisao da više nikad nećeš napisati

pjesmu

ili izbaciti grozničavi redak ili rif

nije natjerala da se predomisliš?

To je ono što nikako ne razumijem jer mene je pomisao

na to održala na životu i pomogla mi da zacijelim mnoge rane  

 

8/

Da bar nisi u Rimu

pao u komu...

Mogao si otići u Firenzu

i gledati u oči Bellinijevih ili Rafaelovih

portreta

Možda bi u njima opet

našao onaj prag preko kojeg se kroči u naručje ljepote

to mjesto iskonskog početka

I bez obzira što si mislio da ti je okrenula leđa,

to je uvijek cijena

kao što Frank reče

za nepokajničku strast umjetnika u mladosti

koja počinje poput poljupca,

a slijedi te kao kletva.

 

Činjenice

 

Njihova je mudrost

ostavila Nizozemsku u ruševinama.

Ponavljaš li riječi

                           „Medulla Oblongata“

dovoljno dugo i uporno

skljokat ćeš se na zemlju i čuti zvuk

prvog bubnja homo erectusa.

 

Kad je Oscar Wilde ležao na samrti,

obesparen i obeščašćen,

u jeftinom prenoćištu u Francuskoj,

u jednom je trenu pogledao odsutno kroz prozor

i rekao: „Ove zavjese su naprosto grozne;

jedno od nas mora van!“

 

Da bi tu potonuo u jastuk, sklopio oči i ispustio dušu  

 

Da je Angela Lansbury[1] kihnula

dok je plivala pod vodom

dostajala bi točno sekunda

da zvuk prevali milju

i da ga čuju, naprimjer, morske vidre ili delfinidi  

 

Iako se pokušavalo zatrti činjenice

preostalo je ipak dovoljno dokaza

u prilog priči da je jedno jato kosova

kad je Wallace Stevens umro

uletjelo kroz prozore mrtvačnice

i kljunovima mu iskljuvalo oči

Odletjevši s njegovim očima

prema Florida Keysu gdje su ih pažljivo

odložili u zelenu vodu iznad koraljnih grebena.   

 

Pjesma

Satelitima je utvrđeno

da magnetska sila Mjeseca

usporava

vrtnju Zemlje otprilike

za jednu sekundu dnevno

Prije 8 milijuna godina

dan je trajao jedva

osamnaest sati

Rokovi su bili vražje kratki

Što znači da će do moje smrti

ako sudbina prihvati moj trik

obični dan trajati trideset i dva sata

 

Rokovi će biti vražje kratki

Ali mnogi će moći plesati

i zabavljati se bukvalno 24 sata dnevno

i još uvijek dospjeti odspavati svojih 8 sati

kao što preporučuje „liječnik u kući“  

Osim ako ne patiš od nesanice

Jer u tom slučaju postoje dobre šanse da potpuno poludiš.

 

Zenonov zakon visokih potpetica  

Svaki naredni inč njihovih potpetica

         nosi mi čežnju od koje  

sve niže padam na koljena

 

Svaka naredna polovica inča njihovih potpetica

         tjera me da tražim noćnu sovu i iscrpljuje me tako da

sve niže padam na koljena

 

Svaka naredna četvrtina inča njihovih potpetica

         pomaže mi da sve bolje rješavam križaljke i   

sve niže padam na koljena

 

Svaka naredna osmina inča njihovih potpetica

         udaljuje me od mog doba i baca

sve niže na koljena

 

Svaka naredna šesnaestina inča njihovih potpetica

         nova je cigla u zidu svetišta koja me gura  

sve niže na koljena  

 

Svaka naredna tridesetdrugina inča njihovih potpetica

         rješava po neko ubojstvo i potiče me na novo bacajući me začaranog    

sve niže na koljena

 

Svaka naredna šezdesetčetvrtina inča njihovih potpetica

         dodaje po jednu kariku lancu beskonačnog koji me poteže

sve niže na koljena

 

I nakraju eto me na koljenima kao obožavatelja žena i spokojnog

         obličja brojeva

 

Uhoda

Topiv pod snijegom

čekam te pred crvenom

zgradom punom kobaca

                                    & ženstvene prašine

Crne strehe lete gore-dolje

I ja nepomičan s njima    kolebljiv      strmoglavljen

                                    Oštar kao snijeg

Vjetar šiba u lice poput zrnevlja riže 

Vrat moje gitare zmijoliko se uvrće

Kao suho riječno korito pod ruševinama neona

Uskoro vidim žene kako ulaze

                                             i izlaze

Mirisne kao smrzli potoci

Stvarne, zaboravne, suhe

Ne želim seks

Samo bih ti dao

Lekciju iz violončela.

 

Posljednje riječi moga oca

Na samrtnoj postelji

Pružio je ruku i zgrabio me za zapešće

vukući me bliže k sebi kako bih ga čuo:

„Obećaj mi da nikad nećeš jesti

ništa od one japanske hrane. Obećaj!“

 

Možda zvuči rasistički i vjerojatno i jest

ali imajmo na umu da je moj otac

proveo cijeli Drugi svjetski rat u borbama na Pacifiku.   

Uglavnom na otoku Saipanu.

 

Ja se divim Japancima, ali moram

poštovati posljednju želju svoga oca,

s čim bi se uostalom i oni sami složili.

Ironija je da mi se japanska hrana nikad nije sviđala.

Ironija je

da je na njegovom sprovodu

svećenik koji je izgovarao misu

bio Japanac.  

 

Pjesma  

U redu

Buddha će dobiti propusnicu

za prolaz iza pozornice

Ali njegovi prijatelji moraju platiti kartu

 

Što mi je rekao Burroughs

Jesi li ikad vidio fjordove?

Moraš vidjeti fjordove prije nego umreš.  

 

Mala oda na Svetu Anu

Rasteš

i kiša kao da ostaje

na granama drveća

koje će jednom vladati zemljom

dobro je

što postoji kiša

ona čisti Mjesec

od tvog tužnog izraza duge

i čisti ulice

od tihih vojski

da bi mi zaplesali

 

Kalifornijska pjesma

Prešao me ocean

mislio sam da je mjehurić

a bio je smrzla pjena

bolan san

dva splavljena drveta

i ahat

daskaši s gumenim maskama

i odijelima..........poput kožnih anđela

što se naginju na koljenima

na dokovima uz Desetu aveniju pod svjetlom Mjeseca

N.Y.....grad kaubojskih fantazija

i mojih vlastitih snova pod ovim plavokosim suncem

heroina i biljarskih rupa djetinjstva tamo kod kuće

 

nikad se nećeš vratiti

a uvijek ćeš se vraćati  

nalazeći da su razlike sve veće i veće...

tamo gdje me sva moja povijest

čeka u osunčanim lokvama na prljavim pločnicima

tijelo mi probadaju tisuće kišobrana

ne bi li mi ranili srce

a ovdje pjesnici cijeli dan spavaju na plaži

strahujući od Japana dok im brončana djeca

odranjaju kamenje nad glavom.

 

Tajnim pjesnicima Kansasa

Samo zato što vas ne razumijem

ne znači da vas mrzim... kao kad

razvežete nadugo i naširoko kako ne podnosite

nebodere i vozače taksija

                                    manijačka lica na Petoj, dakle

meni to ništa ne predstavlja

ja to samo najčešće ignoriram

ili promijenim brzinu ili čitam Popea ili

nekog dosadnog ruskog lunatika... budućnost ne možeš opovrgnuti

                                                      ili naprosto učiniti da izblijedi

i ako već nisi spreman ovdje pretrčavati ulice

tada će te netko jednostavno pregaziti, a to znači bol i dosadu...

sad, zar nije fantastično kako samo izvlačite logiku iz mojih pjesama.

 

Ja u stablu ne vidim ništa osim lijene hladovine i prirode

i to nije ništa posebno, to je znanost

a sav taj beton i čelik i buka,

dakle, razdijelili su najobičniji zrak na pjesme

nekih jutara, osim toga ne možemo se uvijek oslanjati na „Ljepotu“ ili bogove

                                                                        morate se učiti

i to često na našim gubicima.... i našim suzama.

 

Naravno...

Imam

špricu

Koristim

je za špricanje  

pure u rerni

 

[1] Angela Lansbury (1925), britansko-američka kazališna i filmska glumica čija karijera se proteže na gotovo osam desetljeća.  

 

DAMIR ŠODAN (Split, 1964.), pjesnik, urednik, prevoditelj i nagrađivani dramski pisac, objavio je tridesetak naslova, među ostalima i antologiju suvremene hrvatske „stvarnosne“ poezije, Drugom stranom (Naklada Ljevak, 2010.), antologiju suvremene europske poezije Ima li pjesnika u Monte Carlu(Hrvatski P.E.N. Centar, 2022.), kao i brojne prijevode djela sjevernoameričkih pjesnika, uključujući Raymonda Carvera, Leonarda Cohena, Charlesa Simica, Franka O'Haru i Charlesa Bukowskog. Bio je jedan od urednika kultne splitske Biblioteke Feral Tribunea, kao i dugogodišnji član redakcije zagrebačkog Quoruma, a danas je urednik prijevodne lirike u časopisu Poezija Hrvatskog društva pisaca. Dvadesetak godina radio je u Nizozemskoj kao prevoditelj za Ujedinjene narode, a sad je slobodni književnik i književni prevoditelj. Kao pjesnik sudjelovao je na brojnim međunarodnim književnim festivalima i manifestacijama. Član je hrvatskog Centra PEN-a i Hrvatskog društva pisaca (h.d.p.). Posljednjih godina sve više živi u rodnom Splitu. Osim književnošću, bavi se i glazbom. Trenutno radi na albumu prepjeva Leonarda Cohena pod naslovom Čovjek tvoj.    

(zurnal.info)