Svjedočenjem krunskog svjedoka Tomislava Marjanovića danas je na zagrebačkom Županijskom sudu nastavljeno suđenje optuženima za atentat na suvlasnika "Nacionala" Ivu Pukanića i njegova suradnika Niku Franjića. Prema odluci Vrhovnog suda, Marjanović svjedoči iza zatvorenih vrata, jer je prihvaćen prijedlog tužiteljstva da njegov iskaz bude zatvoren za javnost.

Odvjetnici optuženih za atentat ranije su se usprotivili zahtjevu USKOK-a da Marjanovićevo svjedočenje bude tajno, ističući da je krunski svjedok više puta istupao u medijima.

Branitelji su tvrdili da je Marjanović u medijima prepričao gotovo cijeli svoj iskaz i otkrio identitet, čime je otklonio jedini razlog za isključenje javnosti.

Inače, njegov iskaz iz istrage jedan je od najjačih dokaza kojima je USKOK potkrijepio optužnicu protiv Pukanićevih egzekutora. Marjanović je, naime, sudjelovao u pripremi ubojstva, ali se naknadno nagodio s USKOK-om i odlučio svjedočiti protiv drugih optuženika.

Marjanović je u medijima ispričao da su se zbog atentata na Pukanića, ali i još dvije osobe u Zagrebu, udružili Robert i Luka Matanić, Amir Mafalani, Željko Milovanović, Bojan Gudurić i Slobodan Đurović. Đurović je navodno bio veza sa Sretenom Jocićem, zvanim Joca Amsterdam, koji je atentat navodno platio 1,5 milijuna eura.

Jociću se, zajedno s Milovanovićem i Milenkom Kuzmanovićem za isti zločin sudi u Beogradu.

(Fena)

Poetski teatar mladih Juventa, koji djeluje u okviru JU Centar za kulturu Sarajevo predstavit će se sutra srednjoškolcima I i II Gimnazije s novom predstavom "U labirintu seksualnosti".

Ovaj novi projekt tematizira problem seksualnosti kod adolescenata, što je najznačajnije dešavanje u tom periodu odrastanja.

Ovo će biti nastojanje da se kroz pozorišnu predstavu, vrlo oprezno, razjasni i pomogne mladom čovjeku da lakše i bezbolnije uđe u svijet seksualnosti.

Ovo je dosad najznačajniji i najkompleksniji projekt, a rađen je po knjizi “Seks za početnike“Jasminke Petrović.

Predstavu je režirala Jasna Diklić, dok je dramatizaciju uradila Asja Krsmanović.

Organizator projekta je JU Centar za kulturu Sarajevo, a pokrovitelj Općina Centar Sarajevo.

Predstva počinje sutra u 20 sati.

(Fena)

Paket koji se priprema sadržavat će čak 15 knjiga bivšeg frontmena Azre i dvostruki CD sa glazbom koja do sada nije bila objavljivana.

Sabrana djela legendarnog Branimira Johnnyja Štulića trebala bi izaći do kraja ovog mjeseca, piše beogradski Blic.

Paket koji se priprema sadržavat će čak petnaest knjiga bivšeg frontmena Azre i dvostruki CD sa glazbom koja do sada nije bila objavljivana.

Na glazbenom CD-u bit će snimka sa koncerata Štulića i Azre u Mostaru i Banjaluci, a kako tvrdi Bane Gojković, vlasnik izdavačke kuće, Johnny sam crta omote za svoja djela.

-Nedavno sam bio kod Johnnyja u Nizozemskoj i on je dobro. Predano radi na omotima za knjige i CD. Uspjeli smo se dogovoriti da uz komplet njegovih književnih djela ide poklon CD sa koncerata u Mostaru i Banjaluci, koje je radio devedesete godine. Koncert u Mostaru je bio mirniji, a u banjalučkom Boriku je bio sa tadašnjom postavom Azre. Oba koncerta su bila dio njegove političke kampanje koja se zvala "Ne pokaži da si ufitiljio“, kojom je pokušao preduhitriti događaje koji će se uskoro dogoditi u bivšoj Jugoslaviji.

Sve je napisao u heksametarskom stihu u svom maniru. Sabranim djelima dodao je i svoj novi prepjev u heksametru poznatog djela Dragoslava Mihajlovića "Kad su cvetale tikve“. To će biti petnaesta knjiga u okviru njegovih sabranih djela. Plan je da se djela pojave do kraja svibnja, a u lipnju ćemo napraviti promociju u novom klubu "Ilegala“ - kaže Gojković za Blic.

Jutarnj.hr

Glavni pretres u postupku protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) Radovana Karadžića u Haškom tribunalu biće nastavljen danas

unakrsnim ispitivanjem svjedoka tužilaštva Davida Harlanda, koji je bio politički savjetnik komandanta UNPROFOR-a u BiH od 1993. godine do kraja rata.

Karadžić je za unakrsno ispitivanje Harlanda tražio 14 sati, od kojih je prošle sedmice iskoristio četiri. Na listi Tužiteljstva idući svjedok je nizozemski novinar Ernaut van Linden, koji je od 1991. do 1995. radio za britansku mrežu Sky News kao ratni izvještač iz Hrvatske i BiH.

Van Lindenu će to biti svjedočenje u šestom predmetu u Tribunalu, jer je ranije svjedočio na suđenju generalu Stanislavu Galiću, Slobodanu Miloševiću, Milanu Martiću, generalu Momčilu Perišiću i u predmetu protiv "Vukovarske trojke", javio je Radio Slobodna Evropa.

(Fena)

Već prvo slušanje nam kazuje da mladići nemaju namjeru da naprave kreativni pomak od prethodna dva albuma

Lokalni band iz Melburna pod nazivom British India objavio je treći album pod nazivom Avalanche, nakon odličnog prvog albuma pod nazivom Guillotine iz 2007. godine i za nijansu manje kreativnog Thieves iz 2008. godine koji ipak ne oskudijeva kvalitetnim pjesmama kao što su This Dance is Loaded, I Said I'm Sorry ili The Golden Year. Zbog toga se novi album sa dosta interesovanja očekivao, a objavljen je u aprilu 2010. godine.

Inače, priča vezana za British India je puna klišea. Sve počinje u srednjoj školi gdje se interesovanje za istu vrstu muzike pretvorilo u veliko prijateljstvo, pa 2004. godine Declan Melia (vokal, gitara), Nic Wilson (gitara), Will Drummond (bas) i Matt O'Gorman (bubanj) formiraju band pod nazivom British India. Prije nego što su pronašli svoj energični i brzi stil svirali su cover verzije od BRMC, Blura, The Beatlesa i Starsailora. Uočio ih je Harry Vand bivši gitarist benda The Easybeats koji im pomaže da pronađu nezavisni studio u kojem će snimiti svoj prvi EP Counter Culture.

Pet godina nakon izdavanja svog prvog vinila British India objavljuju Avalanche. Već prvo slušanje nam kazuje da mladići nemaju nikakvu namjeru da naprave veliki pomak od onoga što su radili do sada.

Novi album donosi znatno mekši zvuk, gdje je koncept isti ali je muziciranje donekle izmjenjeno.

Album otvara kratka numera Safari sa brzim i neurotičnim ritmom i teškim udarcima bubnja što uveliko podsjeća na njihov prvi album ali ujedno i na Incubus ili The Vines. Nowhere Boys melje s ritmom i teškom atmosferom, uspješno se kombiniraju eksplozivni i žestoki gitarski rifovi sjedinjeni sa upečatljivim vokalom.

Treća numera pod nazivom 90 Ways To Leave Your Lover nam daje male nagovještaje da bi album mogao biti na razini prvog i drugog. Sa sporim početkom gdje čujemo konstantno ponavljanje gitarske fraze sa monotonim i prividno nezainteresiranim pjevanjem Declan Melia će se raspršiti nakon 1:20 minuta kada se uključuju i ostali članovi banda, a samo pjevanje ponovo postaje teško, žestoko i vrišteće. Potom slijedi drugi singl sa albuma i numera Beneath The Satellite, klasičan gitarski komad sa fuziranim gitarama gdje opet vokal vuče pjesmu.

U instrumentalnim dijelovima produkcija je mogla biti znatno čvrstija i jasnija ali na ovaj način momci iz British Indie su zadržali svoj prepoznatljivi prljavi zvuk koji se na momente kreće ka garage blues zvuku. Produkcija također dosta asocira na live ugođaj. Slijedi pjesma Vanilla koja je već ranije objavljena kao singl i za koju je snimljen spot koji je najavljivao album. Vanilla je sigurno najbolja numera na albumu sa odličnim ritmom i harmonijom.

Što se više krećemo ka drugoj polovini albuma on postaje sve komercijalniji i na momente pjesme zvuče poprilično sterilno i podsjećaju jedna na drugu. I konačno, da zaključimo: solidan album koji neće proizvesti nikakvu vrstu histerije ali će sigurno naći svoje poštovaoce.

(zurnal.info)

Madridski Real započeo je pregovore koji bi mogli biti okončani dovođenjem bosanskohercegovačkog napadača Wolfsburga Edina Džeke na Santiago Bernabeu, objavio je minhenski Merkur, a prenose svjetski mediji.

Manchester United i Chelsea već se godinu dana spominju kao moguća odredišta bh. nogometaša, a u posljednje vrijeme s Otoka se javljaju Arsenal i financijski moćni Manchester City.Ta četiri engleska kluba, uz italijanske Milan i Juventus, te španske velikane e Barcelonu i Real Madrid, svjetski mediji najčešće spominju kao moguće odredište nastavka karijere Wolfsburgovog napadača.

Sada je, tvrdi se, u akciju dovođenja silovito krenuo Real čiji su predstavnici službeno otvorili pregovore s još uvijek aktualnim njemačkim prvacima. Navodno je predsjednik sportskog društva Real Florentino Perez odustao od nakane da u klub dovede Waynea Rooneyja te se okrenuo opciji koja u dres "kraljeva" oblači Džeku.

(Fena)

Tog petka uveče sve je u Banjoj Luci podsjećalo na 1992., tog petka zaista se činilo kao da Bosna i Hercegovina više ne postoji. Oficijelni voditelj manifestacije umalo pa da podvrisne: „Svi smo tu samo njih dvojice nema“

Nedavno je menadžment Radio-televizije Srbije na čelu sa generalnim direktorom Aleksandrom Tijanićem odlučio „redizajanirati“ najavnu špicu centralne informativne emisije Dnevnik. I ništa tu ne bi bilo sporno ni neoubičajeno (uostalom, svaka bogatija tv kuća u Evropi s vremena na vrijeme uloži ozbiljan novac i osvježi špice i jinglove u vlastitom dnevnom programu) samo da se ne radi o svojevrsnoj audio-vizualnoj replici dnevničkog uvoda nastalog davne 1978. godine, propagandne uvertire korištene i u vrijeme režima Slobodana Miloševića, onda kada je zlikovac sa Dedinja vodio ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u doba kada su sa tv ekrana ispisivane potjernice i objavljivane smrtne presude „stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima“ od redovne mete režima Vuka Draškovića do pokojnih Slobodana Inića i Zorana Đinđića. Dolaskom Demokratske opozicije Srbije na vlast, u paketu sa Miloševićevim režimom, svrgnuta je i dnevnička špica RTS-a. Tada se vjerovalo da je Srbija za sva vremena medijski oslobođena i da nikad više neće biti kao u SPS-eri. Međutim, kao što svaka revolucija pojede svoju djecu tako je i Tijanićev RTS donio odluku da deset godina nakon 5. oktobra i sedam godina nakon 12. marta građane Srbije vrati na početne položaje. Hrvatskom termilogijom kazano, građanima Srbije je general(ni) Tijanić u pola osam ispalio „topničke dnevnike“.

NOVA ZGRADA ZA STARU PROPAGANDU

Nekako u isto vrijeme tristotinjak kilometara od Beograda, u Banjaluci dakle, održana je svečana ceremonija otvaranja nove zgrade Radio-televizije Republike Srpske koju su slavljenici egzaltirano prozvali hramom!? Brojne zvanice, skupa odijela i manekenke, pravoslavna ikonografija primjerenija osveštenju obnovljenog manastira u Žitomislićima nego otvaranju sjedišta javnog servisa, red popova i red lopova, rakija i šampanjac uz muziku Orkestra za svadbe i sahrane... Slava na tebe veliki dobročinitelju Stanković Slobodane.

Svjetla se gase.

Nacija šuti, ne diše.

Ratni huškač i peterostruki Karadžićev ministar Dragan Davidović odlučno i visoko podiže ruku.

Nacija šuti, ne diše.

Domaćini i zvanice stišću pesnice, znoje se ispod pazuha.

Nacija šuti, ne diše.

Okupljena svjetina gleda u nebo s Nektar pivom u ruci.

Nacija šuti, ne diše.

Nebo iznad Banjaluke dobiva patinu manastirskih zidova, i Bog je večeras uz RTRS.

Nacija šuti, ne diše.

I onda, samo jednim Davidovićevim potezom, u svijet se poput prvog srpskog Space shutlle-a lansira historijska parola-18 godina s vama, 18 godina za Republiku Srpsku. Tako je, naime, (u očiglednom nedostatku gorih rješenja) nazvan promotivni spot RTRS-a tokom kojeg kadrom defiluju sve same novinarske gromade predvođene nepokolebljivim Ristom Đogom. Tog petka uveče sve je u Banjoj Luci podsjećalo na 1992., tog petka zaista se činilo kao da Bosna i Hercegovina više ne postoji. Oficijelni voditelj manifestacije umalo pa da podvrisne: „Svi smo tu samo njih dvojice nema“.

BJEŽIMO U MRAK

Nakon što je Goran Bregović pokupio svoje trube i svirače, u „novoj zgradi RTV hrama“ nastupio je total(itar)ni mrak. Po uzoru na informativni program koji proizvode punih 18 godina, menadžment i novinari RTRS-a su zbog nedovršenih građevinskih radova morali pogasiti svjetla i napustiti „hram“. Ostalo je samo sjećanje na jedno veselo pijanstvo i početak predizborne kampanje Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Za sve ostalo zadužen je Dnevnik RTRS-a.

Povodom obilježavanja Dana Evrope, Delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini i Direkcija za evropske integracije Bosne i Hercegovine zajedno sa nevladinom organizacijom "Marathon" Sarajevo, organizuje 4 km dugu utrku pod nazivom "Trkom u Evropu", koja će se održati u Sarajevu u nedjelju 9. maj.

Start i cilj ove sportske manifestacije će biti na Trgu BiH 1, sa početkom trke u 10.00 sati, a trasa će prolaziti kroz Vilsonovo šetalište. Na manifestaciji će prisustvovati ambasador Dimitris Kourkoulas, šef Delegacije EU u BiH, Nevenka Savić, direktorica Direkcije za evropske integracije BiH, Valentin Inzko, specijalni predstavnik EU i drugi zvaničnici u BiH.

Očekuje se učešće velikog broja učenika i studenata, a nastup su potvrdili i učesnici iz Španije, Mađarske, Švajcarske, Italije, Slovenije, Srbije i Hrvatske.

Nagradni fond, u ženskoj i u muškoj konkurenciji, iznosi 1200 KM odnosno 200, 150, 100, 50 i 50 KM za prvih pet takmičara i takmičarki. Prvih 400 učesnika koji završe trku će dobiti i posebne majice.

U okviru trke obilježit će se i Evropska godina borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti koja se ove godine obilježava diljem Evropske unije.

U tu svrhu učešće na trci iznosi simobolične 2 KM, a sredstva će biti donirana dvjema organizacijama koje okupljaju osobe s posebnim potrebama i socijalno ugrožene grupe.

Rok za registraciju je, subota 8. maj 2010. godine, a broj se može podići u prostorijama LAFUMA-e, BBI Centar, sprat V.

(Fena)

Milorad Dodik ponovo je prije nekoliko dana demantovao da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine protiv njega vodi bilo kakvu istragu. Zalud su desetine potvrda koje su stigle upravo iz ove pravosudne institucije, zalud krivična prijava SIPE, «teška» 115 miliona maraka, protiv «zločinačke organizacije Milorada Dodika», (kojoj osim njega pripada još 14 lica)... Dodik tvrdi da istrage nema, da je nikada nije bilo i da je nikada biti neće. Ista situacija je i u režimskim medijima, a informacije radi, šef novog tužilačkog tima koji istražuje premijera «boljeg dijela BiH» je Božo Mihajlović, čelnik Posebnog odjeljenja Tužilaštva BiH za organizovani kriminal, a njegovu ekipu čine još tri tužioca. Tužilački tim «kojeg nema» veoma je uznemirio Dodika, te je svoju nervozu nedavno pokaza u uskom krugu prijatelja, žaleći se da su ga dopali «veoma zajebani igrači», te da zbog toga ima stalne glavobolje. Očito je da su se nervoza i migrene nastavili i nakon ove sesije, o čemu svjedoče i nedavni skandalozni ispadi bakinačkog lažnog proroka.

FIKTIVNA FARMA

Dodikova glavobolja nije za potcijeniti, jer je mnogo razloga za nju: vještačenja koja je provelo Tužilaštvo po krivičnoj prijavi SIPE pokazala su da itekako ima «mesa» u tvrdnjama o teškom kriminalu počinjenom na izgradnji administrativnog centra RS, autoputa Banjaluka-Gradiška, te izgradnji RTV doma. Uz sve to, istražioci Tužilaštva, ali i brojnih drugih agencija posljednjih mjeseci itekako su zainteresovani za rad firme «Farmalend», off shor kompanije, koja je, izvan svake razumne sumnje, u vlasništvu Dodika i njegove porodice.

Zvanično, vlasnik ove firme je “Farmland LLC”, američka kompanija koja ima adrese u državama Wyoming, Delawar i Florida. Međutim, kako je ranije objavljeno, adresa na kojoj je Farmland LLC registrovan u Wyomingu pripada jednoj advokatskoj firmi, a na osnovu podataka iz tamošnjeg registracionog biroa njen jedini direktor je britanska investiciona grupa Tylney Directors LTD. Sva ova imena su u stvari najobičnija paučina iza koje nema ništa, jer riječ je o fiktivnoj firmi, čiji je jedan od ogranaka “Farmaland LLC”, koja je je vlasnik gradiškog “Farmalanda”.

BAČENE PARE

Toj i takvoj firmi, koja nije uopšte iz ove zemlje, Investiciono-razvojna banka RS lani (januar) je “hladno” dala tri miliona maraka kredita “za unapređenje proizvodnje”. Kao i obično u ovakvim slučajevima, čiji je Dodik visoki pokrovitelj, radi se o bačenim parama, kada je IRB u pitanju, odnosno pranju para kada se uobzire stvarni vlasnici farme. Da je tako, potvrđuje i notorna činjenica (navedena i u revizorkom izvještaju o poslovanju firme) da pomenuto preduzeće uopšte ne vraća rate kredita, da su mu računi blokirani, te da je u teškoj dubiozi od nekoliko desetina miliona maraka. Kompletna imovina im je pod hipotekom, a računi su im blokirani zbog duga prema Poreskoj upravi RS od 1,5 miliona KM, te višemilionskih dugova prema raznim dobavljačima. Dužni su i Upravi za indirektno oporezivanje, a sa uplatama PDV-a kasne mjesecima. Sve ovo je i prošle godine bilo poznato institucijama RS, posebno zbog česte blokade računa firme, ali to ih nije smetalo da iz IRB-a uplate tri miliona. Naravno, jer je to Dodik naredio, kao što je naredio i Robnim rezervama RS da sa “Farmalendom” sklope višemilionske ugovore.

BOLJE STOKA NEGO KONZERVE

Odlukom Vlade RS “Farmalendu” je dodijeljen ugovor od deset miliona maraka sa Robnim rezervama RS. Ovaj kriminalni akt predložili su ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Radivoje Bratić i Predrag Gluhaković, ministar trgovine. Realizacija ugovora je trenutmo zaustavljena, ali nema sumnje da će on biti sprovedenn do kraja. Ugovorom je precizirano da Vlada RS obezbijedi pet miliona KM za nabavku hiljadu junica, koje će udomiti na „Farmalandu“. Zauzvrat, Dodikovi govedari trebali bi svake godine Robnim rezervama RS isporučiti 90 teladi. Dokumentom nije precizirano ko će telad brojiti i ko će ih u RR čuvati i gojiti. Jasno je da bi, ukoliko ih uopšte bude, opet bili upućeni na “Farmalend”, a Vlada RS bi izdvojila još miliona za njihovo zbrinjavanje. Još pet miliona KM Vlada RS trebala je dati za kupovinu i ishranu junica.

“Bolje je da RS drži stoku, nego konzervirano meso”, pojasnio je ovaj posao Gluhaković, potvrđujući po ko zna koji put da nije ništa drugo do najobičnija poltrončina i Dodikov pion, kojeg on povlači kako i kada želi.

STOKA OD PAPIRA

Ugovor je apsolutno štetan po budžet i njegov cilj je samo izvlačenje državnog novca i njegovo prebacivanje na privatne račune. Nikakvih tu junica, a ni teladi ne bi bilo, u to nema nikakve sumnje. Dodik je, treba podsjetiti, stručnjak za fiktivnu telad, jer je tokom rata uzgajao ovu vrstu stoke. Imao je firmu imenom “Ranč 3D”, povukao je milionske kredite u dojč markama, pokrio se papirima i “papirnatom stokom”, a novac vratio potpuno obezvrijeđen u tadašnjim dinarima, koji nisu vrijedili ni hartije na kojoj su bili odštampani. Sama činjenica da se deset miliona izdvoji za “proizvodnju 90 teladi” skandalozna je do te mjere da vrijeđa inteligenciju svakog normalnog stanovnika ove zemlje.

SAJBER TELAD

Međutim, Dodik nema namjeru da odustane od ovog posla. Nakon što je Poreska uprava RS blokirala račune farme, novinarima se obratio Gluhaković i u svom nemuštom “pojašnjenju” ustvrdio da bi junice trebalo što prije dobaviti, kako bi se telile, telile i telile.

“Ja i dalje smatram da ovaj projekat treba da zaživi što prije i ne treba sigurno… Mnogi oni koji žele da konstruišu oko ovog projekta, je previše ovdje, ali Poreska uprava sigurno zna šta radi i radi u skladu sa zakonom. Ukoliko bude problem, oni će raditi sigurno u skladu sa zakonom, a nadam se da toga neće doći”, odmukao je Gluhaković, a ko ga je razumio zaslužio je Nobelovu nagradu. “Farmaland” je do sada dobio više od 2,5 miliona KM subvencija za proizvedeno mlijeko, a izvori “Žurnala” tvrde da farma nije za tu cifru mogla proizvesti mlijeka ni u deceniju rada. Naravno, stotine hiljada hektolitara su fiktivni, a i što ne bi bili, kada su i krave virtualne, a telad sajber.

ELITNA GARDA

Preduzeće “Farmalend” d.o. o. nastalo je 2005. godine, privatizacijom nekadašnje Govedarske farme u Novoj topoli. Kupljena je za deset hiljada KM. Stvarni vlasnik ove firme je Goran Dodik, Miloradov brat. Na “Farmalandu” je smještena zaštitarska firma “Elit Sekjuriti”, koju vodi Aleksandar Dodik, član uže porodice bakinačkog bosa. “Elit sekjuriti” ima zadatak da štiti Dodika i njegovu porodicu. Dodikovo imanje nalazi se u neposrednoj blizini “Famrmalanda”.

Gospodine Pušina, zašto ste se odlučili na povratak u bosanskohercegovački nogomet?

-Moj odlazak iz NS BiH nije bio sportski. Bio je određen neargumentiranim tumačenjima pravnih propisa Saveza. Dogodilo se mnogo toga što je narušilo ugled NS BiH, njegov autoritet, dignitet, finansijsku pa i kadrovsku konstrukciju. A imali smo sve predispozicije da izrastemo u moderan Savez, sa zavidnom infrastrukturom koju bi gradili uz pomoć prijatelja iz FIFA-e i UEFA-e. Sama činjenica da smo došli u pat poziciju sa odigravanjem prijateljskih utakmica dovoljno govori da je NS BiH u ovom periodu izgubio mnogo prijatelja. Stabilizacija Saveza na svim nivoima je izazov za mene ali i reorganizacija sistema takmičenja koja također nije završena.

Mnogi su vaš povratak u NS BiH okarakterizirali kao priliku za revanšizam prema ljudima koja ste upravo vi doveli u Savez a koji su vam kasnije okrenuli leđa. Hoćete li se revanširati pojedincima u Savezu?

-Neću! Sa revanšizmom neću krenuti a pogotovo ne na način na koji to mnogi ljudi očekuju. Krenut ću su sa reorganizacijom sistema Saveza koji će u sebi sadržavati sve ono što je kvalitetno. Sve ono što ne bude odgovaralo dignitetu Saveza, doći će pod udar određenih promjena. Međutim, personalnog revanšizma zaista neće biti jer to nije u prirodi moje ličnosti. Želim na dostojanstven način vratiti ugled Savezu.

Dobro,recimo da neće biti revanšizma. A hoćete li ukinuti izmišljenju poziciju u Savezu na kojoj trenutno radi bivši generalni sekretar Munib Ušanović?

-To je mjesto koje u principu ne postoji i ako nešto ne postoji ne možete zadržavati to hibridno. Sve što bude odgovaralo sistematizaciji NS BiH to će i egzistirati.

Posljednjih sedmica je mnogo skandala u našem nogometu, od huliganizma na tribinama stadiona do međusobnih tuča igrača. Mnogi su spremni tvrditi kako je sve to povezano za predstojećim izborima u NS BiH. Kakvo je vaše mišljenje?

-Sigurno da ima i toga. Međutim, ja sam ubjeđen da je puno više onih snaga koje Savez žele povući naprijed nego onih koji ga zadržavaju ovdje gdje jeste.

Kako sada stvari stoje, na predstojećoj Skupštini Saveza ovog ljeta neće praktično doći ni do kakvih personalnih promjena. Našim nogometom će opet vladati ljudi koji su to činili i proteklih godina. Zar to nije deprimirajuće?

-Sve odluke kantonalnih Saveza treba poštovati jer oni učestvuju u odabiru svojih kadrova. Mora postojati odgovornost. Ne možemo raditi bez nje. Konci saradnje na svim nivoima su popucali,to sve treba vratiti.

Jasno mi je sve to o čemu vi govorite, međutim konce saradnje koji su popucali trebali bi, kao, vraćati ti isti ljudi koji su ih i popucali?

-Iskustvo koje smo stekli posljednjih nekoliko godina nam kaže da se može napraviti određeni zaokret, da su određeni ljudi zaista upotrebljivi. Mnogo je manje onih koji Savezu ne žele dobro.

Kako komentarišete činjenicu da pojedinci iz Saveza ili njegovih komisija progovore javno o negativnostima u radu tek kad se njih smijeni? Evo posljednjih dana su aktuelni ljudi iz takmičarske i sudijske komisije.

-To više govori o tim ljudima nego o tome šta se zaista događalo. Ako su ti ljudi bili spremni da danas kazuju o nepravilnostima onda su to mogli reći i odmah. Čak i ako nisu na Izvršnom odboru, mogli su reći u javnosti. Ukoliko zadržavate slabosti i prezentirate ih u trenutku kada se to samo na vas lično odnosi, onda to najviše govori o tim ljudima. Ja sam ubijeđen da se mnogo toga može promjeniti u odnosu sa klubovima, sudijskom i takmičarskom komisijom, delegatima...Ali, ta edukacija mora biti permanentna.

Nedavno smo imali utakmicu između Leotara i Čelika nakon koje su igrači vrlo otvoreno pričali o tome kako je rezultat utakmice unaprijed dogovoren. Zašto se o tim stvarima ne priča? Šta još treba da se desi pa da se uključe svi u istragu?

-Biću potpuno jasan – bilo je takvih priča po novinama a onda ste imali zvanično saopštenje da se ništa nije dogodilo. Ako sa takvim saopštenjima izađemo javno, onda zatvaramo vrata za bilo kakve provjere i djelovanja organa gonjenja, tužilaštva, policije, suda ili disciplinskih organa. To je proces koji treba oživjeti. Treba napraviti saradnju ali i izvršiti pritisak na tužilaštva da kada dođu do tih informacija, čak i putem sredstava informisanja,da krenu u određene akcije. Danas nemamo takvu aktivnost i iskreno ne znam zbog čega. Ali,čini mi se da svjetski fudbal u posljednje vrijeme kreće u jednu takvu akciju. To je proces koji će trajati, koji će biti bolan ali će biti istinit.

Pretpostavljam da ste u ovom međuvremenu razmišljali o svojim greškama koje ste radili dok ste vodili NS BiH. Kako ih ispraviti?

-Naravno da sam razmišljao o svojim greškama. Ja sam čovjek koji mnogo vjeruje ljudima,čak nekada slijepo. Nažalost,to bezgranično vjerovanje ljudima dovelo me u poziciju da su se počele događati neke slabosti koje je kasnije teško bilo ispraviti.Taj dio rada ću dovesti na jedan optimalniji nivo. Biće više ljudi kojima neću vjerovati u onoj formi u kojima sam im vjerovao ranije.

Obećavate, dakle, prekid „jaranskih“ odnosa u Savezu?

-Ako ćemo banalizovati stvari, baš tako. Bilo je slučajeva da vas zamole da nekoga primite u radni odnos zbog toga što nema posla i što bi bio socijalni slučaj. Vi,vjerujući svom prijatelju, izvršite zaposlenje a to vam se počne vraćati kao bumerang.

Ugled Saveza u svijetu je užasan. Koliko vjeruju ljudima koji rade u NS BiH najbolji svjedoči podatak koji smo prije nekoliko mjeseci podastrijeli mi u Žurnalu, da UEFA više ne vjeruje Savezu nego novac za razvoj omladinskog nogometa šalje direktno klubovima.

-To je porazna konstatacija. Sve to treba renovirati. Ali, to ne mogu raditi samo ljudi u Savezu nego i klubovi, mediji, svi.

Prije svog povratka u NS BiH najavili ste nastojanja da će te se izboriti da Savez u budućnosti ima jednog predsjednika. Koliko je to realno?

-To je potpuno realno. Kad smo pravili objedinjavanje Saveza prihvatili smo to kao jedno prelazno riješenje te da ćemo u nekom razdoblju napraviti statut koji će u potpunosti odgovarati FIFA-i i UEFA-i. To vrijeme je pred nama. Da li će se to desiti već u narednom četverogodišnjem mandatu, vidjet ćemo. Ja ionako imam dosta ljudi koji opstruiraju moj dolazak u NS BiH i ako sada kažem da ću biti eksplicitno za takvu odluku onda ću još više povećati broj ljudi koji će biti protiv mog dolaska. To je proces i nešto što će se sigurno u narednom periodu dogoditi.

Možete li obećati da ćete pokušati vratiti istinske nogometne legende u Savez ?

-Ja zaista želim da u Savezu budu svi ljudi koji ga vole, koji mogu pomoći, ali i svi oni koji su u prošlom periodu bježali od Saveza. Naravno da ima puno fudbalskih imena koja su danas odvojena od Saveza, njih treba vratiti. Ako ne možemo kroz određene strukture, onda naše fudbalske veličine možemo vratiti kroz savjete, tijela koja će pomagati Savezu.

Jasno je da ovakva Premijer liga BiH nema nikakvu budućnost. Postoji li šansa da u skoro vrijeme dođe do skraćivanja broja klubova u Premijer ligi ?

-Kada smo dogovarali ujedinjenje Saveza onda smo i tada dogovarali određenu reorganizaciju koja bi u sebi sadržavala i smanjenje lige. Promjenom statuta otvorit će se prostor za reorganizaciju sistema natjecanja. Tu moramo postići potpuni konsenzus sa svima. Zar nije apsurdno da danas nemamo zajedničku ligu u malom nogometu, u ženskom nogometu... Jednostavno, nema obrazloženja zašto se to ne događa. Postoji jako puno prostora za napredovanje bh. fudbala na svim nivoima.

Većina klubova jeste za skraćivanje lige. Tvrde da Savez nije servis klubova te da sve radi kako bi otežao njihovo finansijsko poslovanje.

-Potpuno ste u pravu. Mora se pojeftiniti sistem takmičenja. Nemamo sponzora lige, nemamo ugovora sa televizijom, marketing službu moramo podići na znatno veći nivo...

I za kraj me zanima još jedna stvar. Hoćete li kada se vratite u Savez podvući crtu – izvršiti reviziju štetnih ugovora, provjeriti šta se dešava sa misterioznim slučajem ukradene kase, itd?

-Imaju sva tijela koja to rade, samo treba aktivirati te komisije. Ja danas nemam potpuni uvid u rad NS BiH ali sigurno da ćemo podvući crtu sa onim što nije valjalo i onim što treba činiti da bi išli naprijed.

  Glavni krivac za sve zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije je Slobodan Milošević, kazao je danas u Šibeniku hrvatski predsjednik Ivo Josipović.

"Glavni krivac za sve zločine na prostoru bivše Jugoslavije je Slobodan Milošević", rekao je Josipović komentirajući istup srbijanskog ministra vanjskih poslova Vuka Jeremića koji je na sastanku Jadransko-jonske inicijative (JJI) u Anconi u vezi s nedavnim Josipovićevim istupom u parlamentu BiH kazao da je Srbija "također ohrabrena što je u parlamentu BiH izrazio duboko žaljenje zbog toga što je politika koju je vodila Hrvatska pod Tuđmanom ondje izazvala ljudske patnje i podjele".

Josipović je istaknuo kako u govoru u parlamentu BiH nije spominjao osobe nego je upozorio da su "politike pogriješile u BiH".

"Mislim da je to svima jasno i ta moja izjava, koja nije bila mjerenje krivnje, bila je poticaj da se prestane nadmetati u prošlosti, da se nadmećemo u sadašnjosti i u budućnosti tko će više pridonijeti miru i posebno, a kada je riječ o Bosni i Hercegovini - ustroju BiH kao funkcionalne države jednakopravnih naroda", istaknuo je Josipović.

Po Josipovićevim riječima otvorena pitanja koja imaju sve zemlje u regiji zaslužuju da se vlade bave njihovim rješavanjem "a da se manje licitira tko je što rekao i kako je izgledala neslavna prošlost".

(Fena)

Sedam socijalno najugroženijih romskih porodica dobilo je smještaju Romskoj kući, koja je danas otvorena u banjalučkom naselju Veseli brijeg. Predsjednik Udruženja Roma „Romsko srce“ u RS-u i Italiji Mesud Mujkić zadovoljan je činjenicom da su te porodice na Đurđevdan dobile krov nad glavom.

Gradonačelnik Banje Luke, Dragoljub Davidović obećao je Romima s Veselog brega da će i dalje pomagati u školovanju kako bi se mogli zapošljavati.

U BiH se već drugu godinu implementira Akcioni plan za rješavanje problema Roma, a kako je podsjetio šef Odjela za saradnju sa nacionalnim manjinama i vjerskim zajednicama u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH Milan Jovanović prvi put u budžetu bh. institucija je prošle godine izdvojeno tri miliona KM za stanovanje, zapošljavanje i zdravstvenu zaštitu Roma u BiH.

Prošle godine i Švedska razvojna organizacija (SIDA) je s dva miliona maraka pomogla Program stambenog zbrinjavanja Roma u BiH, a očekivanje je da će u ovoj godini biti trajno riješeno stambeno pitanje oko 210 romskih porodica u BiH.

Jovanović napominje i da je oko 150 Roma dobilo sredstva za samozapošljavanje i sufinansiranje poslodavaca posredstvom Zavoda za zapošljavanje RS, Federacije BiH i Brčko Distrikta.

(Fena)

U prostorijama Komemorativnog centra Tuzla danas je obavljena identifikacija ratnih žrtava s područja općine Zvornik.

Kako je kazala glasnogovornica Instituta za nestale osobe Lejla Čengić identificirani su:

1. Huseinović (Suljo) Safura, rođena 28. 2. 1914. godine u mjestu Glumina, općina Zvornik, nestala 15. 6. 1992. godine u mjestu Glumina, Zvornik, ekshumirana 11. 8. 2008. godine, odnosno skeletni ostaci pokupljeni su s površine terena na lokalitetu Glumina, općina Zvornik

2. Bošnjak (Selim) Fetija, rođen 1958. godine u mjestu Kučić-Kula, općina Zvornik, nestao 1. 6. 1992. godine u mjestu Bijeli Potok, općina Zvornik, ekshumiran 2003. godine iz masovne grobnice Crni Vrh, općina Zvornik

3. Osmić (Aljo) Izudin, rođen 2. 12. 1961. godine u mjestu Đulići, općina Zvornik, nestao 1. 6. 1992. godine u mjestu Bijeli Potok, općina Zvornik, ekshumiran 2003. godine iz masovne grobnice Crni Vrh, općina Zvornik

4. Đulić (Halil) Omer, rođen 31. 8. 1956. godine u Zvorniku, nestao 1. 6. 1992. godine u mjestu Bijeli Potok općina Zvornik, ekshumiran 2003. godine iz masovne grobnice Crni Vrh, općina Zvornik.

Identifikacijom je rukovodio vještak sudske medicine doktor Vedo Tuco, a prisustvovale su obitelji stradalih i predstavnik Instituta za nestale osobe BiH.

Glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić je kazala da su tri žrtve koje su danas identifikovane iz masovne grobnice Crni Vrh, koja je jedna od najvećih masovnih grobnica koja je pronađena u BiH nakon rata.

U ovoj masovnoj grobnici je pronađeno 629 tijela, a do sada je ukupno identifikovano 461 osoba.

(Fena)

Evropska komisija krajem maja donijet će pozitivnu ocjenu o napretku BiH na ispunjavanju uvjeta za ukidanje viznog režima i uputiti prijedlog za viznu liberalizaciju  Vijeću ministara Evropske unije i Evropskom parlamentu, izjavio je danas iz Brisela ministar sigurnosti BiH Sadik Ahmetović.

Evropska komisija krajem maja donijet će pozitivnu ocjenu o napretku BiH na ispunjavanju uvjeta za ukidanje viznog režima i uputiti prijedlog za viznu liberalizaciju  Vijeću ministara Evropske unije i Evropskom parlamentu, izjavio je danas iz Brisela ministar sigurnosti BiH Sadik Ahmetović.

Evropska komisija krajem maja donijet će pozitivnu ocjenu o napretku BiH na ispunjavanju uvjeta za ukidanje viznog režima i uputiti prijedlog za viznu liberalizaciju  Vijeću ministara Evropske unije i Evropskom parlamentu, izjavio je danas iz Brisela ministar sigurnosti BiH Sadik Ahmetović.

Ahmetović je danas predvodio izaslanstvo BiH u Briselu, gdje im je Evropska komisija predstavila izvještaj o napretku koji je BiH ostvarila na ispunjavanju uvjeta iz Mape puta za viznu liberalizaciju.

- Ono što smo danas mogli čuti u Briselu jeste da će odmah početkom oktobra, na prvom zasjedanju, Evropski parlament razmotriti izvještaj i vjerujem da će donijeti pozitivnu ocjenu, kazao je Ahmetović.

Do tada preostaje da BiH ispuni jedan dio preosatalih obaveza, uključujući harmonizaciju krivičnih zakona na nivou entiteta, a bit će još jednom podnesen izvještaj o svim pozitivnim aktivnostima u borbi protiv organiziranog kriminala.

Ahmetović vjeruje da će građani BiH već početkom oktobra imati bezvizni režim sa zemljama Evropske unije.

(Fena)

U Beogradu su jučer objavljeni zvanični rezultati konkursa za najbolji dramski tekst koji su organizirali Internacionalni teatarski festival MESS i Inicijativa mladih za ljudska prava.

Nakon konsultacija svih članova žirija, odlučeno je da će se na festivalu Dani Sarajeva u Beogradu od 19. do 23. maja, umjesto premijernog prikazivanja predstave rađene prema pobjedničkom tekstu, organizirati scensko čitanje triju najboljih tekstova, u izvedbi sarajevskih i beogradskih glumaca, saopćeno je iz Pres-službe MESS-a. 

Peteročlani žiri u sastavu: Borka Pavičević, Ana Tomović i Biljana Srbljanović iz Beograda, te Dino Mustafić i Almir Imširević iz Sarajeva odabrali su tekstove ''Boja krvi i ilovače'' autora Vahida Durakovća, ''Mogu tramvaji i bez nas'' autora Davora Marjanovića, te ''Happyend ne stanuje ovde'' autora Ninoslava Šćepanovića.

Tekstovi napisani na južnoslavenskim jezicima afirmiraju optimizam nove generacije u odnosu između Beograda i Sarajeva, angažovano i kritički preispituju predrasude, sučeljavaju s nedavnom prošlošću, ali i nude nadu da su bolji odnosi između ovih gradova i sretnija budućnost cijelog regiona mogući. 

(Fena)

Bili su generacija 1958/1959. On je bio predsjednik Republike Srbije, skromni i pristojni profesor psihologije, gradsko dijete iz fine obitelji, odrastao negdje na pola puta između vrelog beogradskog asfalta osamdesetih i očevih večernjih soareja sa akademicima, filozofima, književnicima i Dobricom Ćosićem, a on premijer Republike Srpske i njegova čista suprotnost, rmpalija iz Laktaša, odrastao negdje na pola puta između roditeljskog seoskog imanja i fakulteta političkih nauka, uvijek u akciji, uvijek u nevolji, talentirani košarkaš i poduzetnik, bogat, moćan, beskompromisan i brz.

Bili su predsjednik Srbije i premijer Srpske nerazdvojan par - gdje god bi se pojavili ljudi su se došaptavali, i s nekom nejasnom mješavinom divljenja i ljubomore pokazivali prstom na njih. A njih dvojica stupali su kroz ljudsku pakost sigurnim korakom, mladi, lijepi, pametni i samopouzdani. Nisu se obazirali na poglede, jedan drugome dovoljno potrebni i sasvim dovoljni, uvijek jedan uz drugoga, na konferenciji, komemoraciji, koncertu, košarkaškoj utakmici, stranačkoj konvenciji, književnoj večeri, polaganju kamena temeljca ili nekakvoj svečanoj akademiji.

- Mala! - dozvao bi prvi recepcionerku. - Mi imamo rezervisano.

- A vi ste...?

- Smith - upao bi drugi. - Gospodin i gospodin Smith.

- Vrlo dobro. Gospodine Smith, želite li odvojene sobe?

- Dozvolite da to ipak odluči narod na referendumu - upao bi opet onaj prvi, pa se nasmijao vlastitoj šali, dok bi se pristojni gospodin Smith pogledom izvinjavao zbunjenoj recepcionerki.

Godinama su trajale te njihove, kako se to onda zvalo, „specijalne veze“. Blazirani prijatelji predsjednika Smitha grozili su se kabadahijskih manira premijera Smitha i na sve su načine pokušavali minirati njihove specijalne veze, ali gospodin Smith nije dopuštao beogradskim snobovima i fićfirićima da se miješaju u njegov život. Ni suradnici premijera Smitha nisu bili najsretniji što njihov drugar, seoski mangup, po beogradskim šminkerskim salonima zaboravlja stare drugove i rodni kraj.

Trajalo je to godinama, nije u Beogradu bilo društvenog događaja na kojemu u prvom redu, jedan do drugoga, nisu sjedili premijer Srpske i predsjednik Srbije, nije u regiji bilo seoskog vašara, krsne slave ili narodnog veselja da na čelu stola nisu sjedili gospodin i gospodin Smith.

- Mala! - dozvao bi prvi recepcionerku. - Mi imamo rezervisano.

- A vi ste...?

- Smrth - udario bi šakom o recepciju. - Gospodin i gospodin Smrth.

- Smith - pristojno bi ga ispravio drugi.

- Zajebavam se - okrenuo bi se ovaj. - Jel se ti nikad ne zajebavaš?

- Gospodine Smith - prekinula bi ih gospođica s recepcije - želite li odvojene sobe?

- Dabome - brzo bi odgovorio pristojni gospodin Smith, kao da se izvinjava. - Mi ne želimo da se mešamo u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine.

Onda je jednog dana gospodin Smith iznenada predložio, a srpska skupština usvojila rezoluciju o Srebrenici. Strašno se razočarao i uvrijedio premijer Smith. Na susretu u Donjoj Gradini, prilikom obilježavanja 65. godišnjice proboja zatočenika iz koncentracionog logora „Jasenovac“, jedva da su i porazgovarali. Gospodin Smith je govorio o suživotu, pomirenju i oprostu, sve ispod oka gledajući gospodina Smitha, a ovaj je ljutito najavljivao rezoluciju kojom bi BiH morala osuditi genocid u Jasenovcu.

- Mala! - dozvao je te večeri recepcionerku. - Mi imamo rezervisano.

- A vi ste...?

- Dodik, Milorad Dodik - govorio je gospođici s recepcije, sve gledajući u predsjednika Srbije. - Ja se ne stidim svoga porijekla.

- Miki, nemoj tako - pokušao ga je smiriti gospodin Smith.

- Gospodo, gospodo - prekinula ih je recepcionerka - Želite li odvojene sobe?

- Očito, nije pitanje šta mi želimo - odgovorio je osorno premijer Srpske, ne skidajući ljutiti pogled sa zbunjenog predsjednika - nego šta želi Evropa!

- Miki, nemoj tako.

Otada, više ih nisu vidjeli zajedno. Na svečanom otvaranju obnovljenog tornja na Avali gospodin Smith je sjedio sam, tužno gledajući u praznu stolicu do njegove. Za to vrijeme, u svečanoj loži zagrebačke „Arene“, gospodin Smith je gledao utakmicu Cibona - Partizan, svako malo sjetno mjereći praznu stolicu do njegove. I gdje god bi se pojavio, ljudi su se došaptavali, pa s nekom nejasnom mješavinom zlurade pakosti i sažaljenja pokazivali prstom na njega.

- Mala! - dozvao je tako jedne večeri recepcionerku u skupom istambulskom hotelu. - Imam rezervisano.

- A vi ste...?

- Smith - odgovorio bi on uljudno. - Gospodin Smith.

- Gospodin Smith?! - začudila se mlada Turkinja. - On je već u sobi.

- Ne taj - usiljeno se nasmijao premijer Smith. - Ja sam drugi gospodin Smith.

- Hm - sumnjičavo je recepcionerka gledala čas u knjigu gostiju, čas u premijera Republike Srpske. - Čudno, i on je u svojoj sobi.

Tako je premijer Milorad Dodik u Istanbulu uhvatio svog dugogodišnjeg nerazdvojnog drugara Borisa Tadića sa Harisom Silajdžićem. Potpuno je, kažu, poludio od ljubomore. Svugdje ga je pratio i pravio mu scene. Onda su dugo razgovarali i odlučili da izglade sve nesporazume među njima. Naći će se na starom mjestu, u svečanoj loži, da proslave pobjedu Partizana.

- Mala! - dozvat će Milorad Dodik recepcionerku u skupom pariskom hotelu. - Jel došao monsieur Smith?

- Monsieur Smith?!

- Da, visoki gospodin u crno-belom dresu - odgovorit će Dodik. – Trebao je doći na Final Four u Pariz.

- Final Four?!

- Da, da slavimo pobjedu Partizana. Košarka, Euroliga...

- Ah da, naravno - shvatila je recepcionerka. - Ali nije kod nas prijavljen nikakav monsieur Smith.

Za to vrijeme, na drugom kraju Europe, u jednom moskovskom hotelu, okupit će se sudionici velike svečanosti povodom 65. godišnjice Dana pobjede i završetka Drugog svjetskog rata. Svi će državnici i predsjednici biti tu, a Boris Tadić tužno će se osvrtati i gledati, pa na kraju prići recepcionerki.

- Oprostite, da li je možda stigao tovariš Smith?

- Tovariš Smith?

- Aha - reći će srpski predsjednik pun nade. - Trebao je doći na paradu povodom proslave pobjede partizana u Drugom svjetskom ratu.

- Sigurna sam da će doći - ljubazno će gospođica na recepciji. - Vjerojatno je riječ o nesporazumu.

Tako je tragičnim nesporazumom završila priča o gospodinu i gospodinu Smithu. Jedan u Parizu, drugi u Moskvi - pričalo se kasnije - ispriječila se između Milorada Dodika i Borisa Tadića cijela Europa.

(Nezavisne novine, 05.05.2010.)

Festival umjetnosti u podijeljenim gradovima koji je održan nedavno u Mostaru organizirala je Umjetnička produkcija AbArt. AbArt produkciju čine tri mlade kustosice, povjesničarke umjetnosti i dizajnerice Amila Puzić, Anja Bogojević i Mela Žuljević. S njihovim viđenjem podijeljenih gradova, kako gledaju na ulogu prostora i arhitekture u tim sredinama te alternativnim/umjetničkim strategijama upoznajemo vas kroz intervju koji slijedi

Red je da počnemo od predpovijesti. Interesira me kada ste i kako došle na ideju o osnivanju Abart produkcije?

- Ideja je nastala 2008. godine kada smo organizovale izložbu mladih bh. umjetnika/ca pod nazivom „Bujroom u Mostar“ u OKC-u Abrašević, a koja je nastala kao rezultat saradnje između umjetnika/ca i historičara/ki umjetnosti. S ovom izložbom smo nastojale da podstaknemo razmjenu iskustava između teoretičara/ki i umjetika/ca, te promišljanje umjetničkih radova koji nastaju u specifičnom odnosu s konkretnim javnim prostorom kafe-kluba OKC-a Abrašević . Kroz proces rada smo otvorile mnoga pitanja o problemu javnog prostora i potencijalu koji umjetnost može da ostvari u oblikovanju/otvaranju novih javnih prostora i preispitivanju postojećih. Prepoznali smo značaj prostora Omladinskog kulturnog centra Abrašević kao graničnog prostora u podijeljenom gradu, a čija višeznačnost može da se artikuliše upravo kroz umjetničko djelovanje. Ova promišljanja su predstavljala početnu instancu od koje smo krenule u istraživanje ideje o umjetnosti u podijeljenim gradovima, kroz razgovore s Huseinom Oručevićem, jednim od ključnih pokretača ideje o osnivanju umjetničke produkcije unutar Abraševića. Nakon što smo 2009. godine obezbjedile sredstva za dalji rad, osnovale smo Abart umjetničku produkciju i krenule u realizaciju projekta pod nazivom „Umjetnost u podijeljenim gradovima/Art in divided cities“.

Vaš prvi projekt „Umjetnost u podijeljenim gradovima“ ste radile u suradnji s partnerima iz Berlina, Beiruta i Kosovske Mitrovice. Od koga je potekla inicijativa za taj projekt i što je bila početna misao vodilja?

- Idejno polazište projekta odnosi se prije svega na topos grada koji u fizičkom smislu označava i predstavlja javni prostor, te kao takav može prolaziti kroz različite podjele katakteristične za Grad u smislu globalnog fenomena, a ne u smislu podijeljenog Grada kao izoliranog mjesta. Problem funkcioniranja multinacionalnih gradova aktualan je i prepoznatljiv na globalnom nivou i ne predstavlja izolovanu pojavu specifičnu za Mostar, stoga je za projekt bilo važno uspostavljanje saradnje s partnerskim gradovima (Berlin, Bejrut i Kosovska Mitrovica) koji su ponaosob proživljavali i proživljavaju probleme podijeljenosti.

Znači, ideja o ovom programu je potekla iz Mostara?

- Ideja je potekla iz Mostara, a potom smo pozvale kolege iz spomenutih partnerskih gradova da nam se priključe na realizaciji projekta.

Taj je program nedavno završen. Što je sve u proteklih godinu dana urađeno kroz projekt „Umjetnost u podijeljenim gradovima“?

- Primarnu instancu projekta Umjetnost u podijeljenim gradovima / Art in divided cities činile su različite istraživačke i teorijske prakse na osnovu kojih smo analizirali, promišljali i intrepretatirali pojmove javnog prostora, grada, granice i tipova graničnosti, s ciljem da ukažemo na različite sociološke, političke i diskurzivne prakse. Dokaz ovog istraživanja predstavlja publikacija pod nazivom Grad i granica, koja je izdata u studenom/novembru 2009. godine, a koja sumira prve rezultate procesa zajedničkog istraživanja.

Drugu važnu instancu za realizaciju projekta obuhvatale su konkretne umjetničke akcije kroz koje su umjetnici/ce u suradnji s kustosicama i publikom nastojali dekonstruirati stereotipne podjele koji se reflektiraju na ovu društvenu sredinu. Tako je dokumentarna izložba Vodič kroz podijeljene gradove bila prva aktivnost realizirana u sklopu projekta i zasnivala se na kratkom predstavljanju arhitektonske, političke, ekonomske, socijalne i umjetničke slike Bejruta, Berlina, Kosovske Mitrovice i Mostara s naglaskom na prostore podjele.

Na drugoj umjetničkoj izložbi Međuprostor – tu se nalazim tamo gdje me nema predstavljeni su radovi tri bosanskohercegovačka umjetnika/ce Gordane Anđelić Galić, Nele Hasanbegović i Demisa Sinančevića, kroz koje su se umjetnici/e bavili različitim aspektima graničnih fenomena.

Nedavno završeni „Festival umjetnosti u podijeljenim gradovima“ (14.-17.04.2010.) predstavljao je završnu aktivnost koju umjetnička produkcija Abart realizira u sklopu projekta Umjetnost u podijeljenim gradovima / Art in Divided Cities.

Festival je bio koncipiran kao četverodnevni multidisciplinarni susret umjetnika/ca, kustosa/ica, arhitekata/ica, historičara/kih umjetnosti i sociologa/inja iz Bejruta, Belfasta, Berlina, Kosovske Mitrovice i Mostara, koji su se s različlitih polazišta bavili tematikom podijeljenog Grada, s posebnim akcentom na analizi ne/mogućnosti razvijanja i implementiranja umjetničkih strategija unutar gradskog tkiva. Festival umjetnosti u podijeljenim gradovima / Festival of Art in Divided Cities je realiziran u formi kolaža sačinjenog od predavanja, diskusija, umjetničkih izložbi, performansa i intervencija u javnom prostoru.

Zašto baš arhitektura i prostor kao točka na koju ste, uglavnom, stavili naglasak?

- Prostor prije svega promišljamo kroz agonistički pristup koji javni prostor posmatra kao mjesto sukoba različitih pozicija koje je moguće transformisati u mjesto susreta/konstruktivnog dijaloga, a naročito uz pomoć razičitih umjetničkih strategija. Arhitektura reflektira odnosno materijalizira društvene odnose i gotovo uvijek predstavlja artikulaciju ideoloških konstrukcija značenja. U podijeljenim gradovima, arhitektura je manifestacija moći koja materijalizira strah i nadzor u cilju održavanja podjela između zajednica u konfliktu. S druge strane, prepoznali smo potencijal koji umjetnost u javnom prostoru može da ostvari kao alat koji propituje dominatne mehanizme i kao sredstvo koje okuplja i podstiče kreiranje savremenih društvenih zajednica. Umjetničke akcije koje smo realizirali na graničnom području imale su za cilj da otvore nove forme javnih prostora u kojima se ljudi povezuju na osnovu onoga „sada“ i „ovdje“, a ne na osnovu zajedničke historije i ideologije. Da li se ovaj program/projekt, paralelno događao i u partnerskim gradovima i koje su specifičnosti Mostara u odnosu na te gradove, koji uvjetno rečeno imaju sličnu političko-sociološku situaciju?

- Tokom šestomjesečnog istraživačkog procesa s partnerima smo aktivno sarađivali i razmjenjivali iskustva podijeljenog Grada putem virtualne platforme – bloga i uvidjele smo da osim sličnosti, koja se prije svega odnosi na priču o očiglednoj nacionalnoj i vjerskoj podijeljenosti koja unutar ovih gradova egzistira, postoje i mnoge razlike koje se također reflektiraju na političko-socijalnu situaciju u svakom od ovih gradova. Kroz istraživanje i razgovore s partnerima primjetile smo sljedeće sličnosti: Bejrut i Mostar dijele slična iskustva rekonstrukcije kroz izgradnju komercijalnih prostora koji podstiču ujedinjavanje građana kroz ostvarivanje konzumerističkih potreba; u Kosovskoj Mitrovici i Mostaru se s druge strane tokom i nakon konflikta desila velika demografska promjena. Berlin nam je u istraživačkog procesu, kao grad koji se konstatno mijenja i izgrađuje, poslužio kao primjer iznalaženja mnoštva različitih rješenja i umjetničkih pristupa u procesu rekonstrukcije i propitivanju javne memorije.

Da li je za vas Mostar, na nekoj intimnoj razini zaista podijeljen grad? Koje su to strategije koje takvu situaciju, s vremenom, mogu promijeniti(Mostar i BiH kao otvoreno društvo)? Da li ih uopće vidite?

- Sasvim je očito da Mostar, kako na administrativnom, tako i na svakom drugom nivou, funkcioniše kao podijeljen grad. Strategije koje smo kroz ovaj projekat osmišljavale nisu imale za cilj nikakvo brisanje/negiranje konflikta i podijeljenosti, niti konačna rješenja poput ujedinjenja ili pomirenja, već su se fokusirale na proučavanje samog fenomena podijeljenog grada. No, želimo naglasiti da se nismo se toliko bavile lokalnim kontekstom, koliko smo nastojale da ukažemo na njegov značaj na globalnoj razini, u smislu da svaki grad posjeduje latentni potencijal da se u određenom trenutku transformira u radikalno podijeljen Grad.

Osvrnimo se na jedan suvremen i blizak nam problem prostora. Naime, radi se o kompleksu Stare bolnice. Vi ste u jednom od programa Festivala radile jednu vrstu turističke ture po mikrolokacijama u Mostaru koje su žrtve urbicida. Da nije lobija, koji su bukvalno preorali Staru bolnicu, kakav bi bio vaš prijedlog za prenamjenu tog kompleksa? Slobodno dajte mašti na volju.

- Kroz umjetničku intervenciju „Lažne priče iz historije Mostara“ nastojale smo ukazati na potencijal individualne reinterpretacije historije grada. Pokušale smo da podstaknemo otvaranje imaginarnog prostora koji može da egzistira paralelno sa stvarnim - fizičkim, i u kojem možemo da pružimo virtualne alate za propitivanje i istraživanje konkretnih rješenja. Tako je Stara bolnica postala „Spomenik odbjegloj cedrovini“, i upravo je to jedno od rješenja koje nudimo, zajedno s „Tržnim centrom Svetog Biosfilija“, „Piramidom Kapitalističkog groba“, „Robom koja je odletjela u svemir iz svoje kože“, hotelom „Ružna“ i drugim objektima koji nam služe za imaginarnu prenamjenu postojećih građevina. Dakle, rješenja koja nudimo ne zahtjevaju fizičke intervencije, već u prostoru imaginarnog omogućuju upisivanje alternativne memorije grada.

(zurnal.info)

Na području Banje Luke i Laktaša uhapšene tri osobe osumnjičene za ratni zločin.Policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su danas na području Banje Luke i Laktaša tri osobe iz Sanskog Mosta zbog sumnje da su počinile ratni zločin protiv stanovništva.

Uhapšeni su L. R. (1933.), P. A. (1961.) i P. D. (1959.), koji se sumnjiče da su u mjestu Kuhari 10. oktobra 1995.od pripadnika Vojske Republike Srpske oteli, a onda I ubili 15 Bošnjaka s područja mjesta Vrša, općina Sanski Most, koji su bili angažirani u radnoj obavezi, saopćeno je iz SIPA-e.
Uhapšeni će nakon kriminalističke obrade u prostorijama SIPA-e, uz izvješće o počinjenom kaznenom djelu, biti predati na postupanje Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona, po čijem nalogu je akcija i izvedena.

(Fena)

Dok su Romi na rubu egzistencije sredstva za njihovo zapošljavanje izdvojena od strane Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice stoje neutrošena na računima zavoda za zapošljavanje u BiH

Od ukupno 702 hiljade KM, koliko je u prošloj godini za podsticaj zapošljavanje Roma u BiH izdvojilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, samo je Federalni zavod za zapošljavanje iskoristio novčana sredstva. Ovom zavodu dodijeljeno je 440 hiljada KM, Zavodu za zapošljavanje Republike Srpske odobreno je 220.000 a Zavodu za zapošljavanje Brčko Distrikta 42.000 KM.

Tek nakon raspisivanja trećeg javnog poziva, jer se na prva dva poziva nije javilo dovoljno zainteresovanih, Federalni zavod uspio je raspodijeliti novac pa uskoro počinje i nova faza ovog projekta, sa novim sredstvima. Međutim, ni nakon ponovljenog javnog poziva u Brčkom i RS-u sredstva nisu ni izbliza utrošena, iako se često govori o nedovoljnoj brizi kada je riječ o zapošljavanju Roma.

Brčko Distrikt: realizacija 0%

Iako je krajem prošle godine na evidenciji Zavoda za zapošljavanje RS-a evidentirano 309 nezaposlenih Roma (tri osobe sa srednjom školom i 276 bez ikakvih kvalifikacija), od 220 hiljada KM utrošeno je samo 39, što je tek 17 posto od ukupnih doznačenih sredstava. U Brčko Distriktu stanje je poražavajuće – realizovano je 0% plana.

Spor utrošak planiranih sredstava ali i visoka stopa odustajanja korisnika programske pomoći imaju više uzroka. Muhamed Jusić iz udruženja Euro Rom iz Tuzle kaže kako je problem u nepovoljnim kriterijima, ali i malim poticajnim sredstvima za poslodavce:

- Većina korisnika do sada je već zatvorila ta svoja mala preduzeća, jer su tih pet hiljada KM početnog poticaja shvatili kao grant. Kada je došao red na plaćanje nekih obaveza jednostavno to nisu imali odakle učiniti, a nisu se smjeli u tom trenutku vratiti na biro, i napravljeni su još veći socijalni slučajevi. Dakle, u ovim slučajevima odgovornost za neuspjeh je obostrana, i korisnika, ali i zavoda, jer su zavodi, ne vodeći računa da je riječ o romskoj populaciji, primjenjivali neodgovarajuće kriterije, nisu ni gledali kako raspoređuju novac, i načinjena je velika greška.

U Istraživanju o efikasnosti utrošenih sredstava za provođenje Akcionog plana za zapošljavanje Roma u 2009. (BOSPO, Euro Rom Tuzla, Eur Romalen Kakanj) akcentira se da ni u jednom od triju zavoda nije izrađen program za zapošljavanje Roma sa kriterijima koji su prilagođene ciljnoj romskoj populaciji. Romi u BiH, navodi se, nisu dovoljno informisani o procesu zapošljavanja i samozapošljavanja jer nisu dovoljno dobro razumjeli javne pozive:

Na birima za zapošljavanje nije uposlena nijedna osoba romske nacionalnosti, čiji bi zadatak bio u vezi s Akcionim planom za zapošljavanje Roma... Da je ovaj uslov bio ispunjen, odnosno da je bio zaposlen barem jedan Rom, neupitno je da bi bila bolja saradnja između romske zajednice i sva tri zavoda za zapošljavanje.

Također, logično bio bilo da su zavodi nakon uviđenog neuspjelog javnog poziva samostalno inicirali neke očekivane korake kao što su poboljšavanje ili prilagođavanje kriterija ciljnoj populaciji, ostvarivanje direktnog kontakta sa poslodavcima za koje procjenjuju da mogu uposliti nove radnike, ostvarivanje kontakata radi zajedničkog upošljavanja Roma, sa načelnicima općina, organizacijama i poslodavcima... Međutim, navodi se u izvještaju, indolentnost zavoda je prouzrokovala situaciju kakvu i imamo u rezultatima istraživanja.

Zapanjujući je i podatak da predstavnik romske populacije koji je odabran da bude član komisije za izbor prijavljenih kandidata u Zavodu za zapošljavanje RS-a nije ni pozvan da prisustvuje sastanku na kojem se odabir vršio, već je telefonski obaviješten o rezultatima od strane komsije nakon obavljenog posla.

Četiri mjeseca za raspisivanje poziva

 Dok su Romi na rubu egzistencije i dok doznačena sredstva od strane Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice stoje neutrošena na računima Zavoda za zapošljavanje, zavodima treba po nekoliko mjeseci da pokrenu cijeli postupak, a pogotovo da dovedu cijeli proces do kraja, odnosno da doznače sredstva “rijetkim sretnim” korisnicima Programa.

U zavodu za zapošljavanje Brčko Distrikta kažu kako se prilikom provođenja ovog projekta rukovode internim aktima koje nisu posebno prilagođavali za romsku populaciju. Iako je Brčko ocijenjeno kao najkatastrofalnije kada je riječ o provođenju ovog programa, u zavodu Distrikta nisu čak ni znali za negativnu ocjenu koju su dobili u izvještaju. Na pitanje kako komentariše kritiku da su bila potrebna čak četiri mjeseca za raspisivanje novog javnog poziva, Admir Galijatović, šef sektora posredovanja pri zapošljavanju, neodređeno odgovara da ne treba biti isključiv u kritikama.

Zavodi nisu dovoljno radili ni na oglašavanju programa za zapošljavanje. Federalni zavod posljednji javni poziv nije objavio čak ni u sredstvima javnog informisanja već samo na svojoj tabli i biroima. Ipak, jedini je koji je uspio utrošti planirana sredstva. Cvijeta Vuković iz Zavoda kaže kako su, u razgovoru sa romskim udruženjima i relevantnim izvorima, ipak odlučili promijeniti neke kriterije, te povećati novčani iznos za poslodavce namijenjen zapošljavanju radnika na duži period te pokušati kvalitetnije realizovati utrošak planiranih sredstava.

(zurnal.info)