Nije se dogodilo ništa neočekivano. Real, Barcelona, Schalke i Manchester United rutinski su potvrdili prolaz u polufinale Lige prvaka. U poluzavršnici očekuje nas El Clasico između Barce i Reala i jedan meč, koji, na prvu, nudi puno manje neizvjesnosti, a radi se o ogledu njemačkog Schalkea i Manchester Uniteda. Schalke je prvoklasno iznenađenje. Apsolutno nitko na početku ove sezone nije ih vidio u polufinalu Lige prvaka. Posebno zbog toga što u njemačkom prvenstvu guraju izrazito loše. No, na stranu sve prognoze, ako se mene pita najljepše priče četvrtfinala ispisala su dva veterana, dvije legende europskog nogometa, koje na terenu još uvijek nude najbolje od sebe i u stanju su zasjeniti puno mlađe kolege. Riječ je, naravno, o Ryanu Giggsu i Raulu Gonzalezu. Moramo priznati i da polufinalni ogled ove dvojice nogometnih „staraca“ možemo nazvati malim privatnim El Clasicom europskog nogometa, jer će upravo njih dvojica htjeti još jednom u životu dosegnuti zvijezde u nekoj drugoj galaksiji. U ovoj našoj Giggs i Raul odavno su među zvijezdama i, čini se, nemaju namjeru ugasnuti.
RAUL
Ono što je posebno zanimljivo jeste to da u svojoj igračkoj karijeri nema niti jednu mrlju. Za njega se nikad nisu vezale apsolutno nikakve afere. Privatno i profesionalno Raul je do dana današnjeg potpuno čist čovjek. A nema uopće potrebe opisivati kakoje paklen igrač. Za nepunu sezonu u Schalkeu postao je ikona kluba. Svojom karizmom vuče cijelu ekipu naprijed. Navijači ga obožavaju. Legenda Reala postala je kult u Schalkeu. U novinskim izjavama proteklih par dana Raul tvrdi da sanja finale Lige prvaka protiv svog bivšeg kluba. Možda su Schalkeovi izgledi u duelu s Manchesterom minimalni, ali upravo ta Raulova želja, njegov san i strast koju ima, može polufinalni ogled Schalkea i Manchestera pretegnuti u korist Njemaca. Pogledajte samo snimku nakon utakmice 
protiv Intera. Onu snimku kad Raul prelazi ogradu i pobjedu svog kluba slavi zajedno sa navijačima. To je Raul, zvijezda koju možete dodirnuti, čovjek koji nikad nije zaboravio zbog koga se nogomet igra.
GIGGS
Još daleke 1996. godine jedan moj drugar iz Engleske je dobio jednu bijelu majicu. Na prednjoj strani majice bila je otisnuta fotografija Ryana Giggsa, a ispod slike je pisalo: RYAN GIGGS – THE LIVING LEGEND. Ej, bilo je to prije ravno 15 godina, a dan današnji Giggs igra jednako dobar nogomet kao i onda. Danas je još zreliji i svojim nenametljivim autoritetom ima još veću težinu i utjecaj na igru Manchester Uniteda. Giggs je stroj koji se ne kvari. Otkad znam za njega igra na istom nivou. Rijetko je upadao u krize, koje su u njegovom slučaju uvijek bile tek krizice. Posebno je dojmljivo da nije izgubio strast i motivaciju nakon svega što je prošao u karijeri. Ovaj skromni velški vilenjak neupitnog nogometnog znanja apsolutna je legenda kluba i europskog nogometa. Čovjek je to kojem se morate diviti. Jednako kao i Raulov, njegov privatni i profesionalni dosije je besprijekorno čist. A što sve Giggs može u poznim igračkim godinama pokazuje ona briljantna asistencija, kojom je izbacio cijelu odbranu Chelsea i gurnuo Ji Sung Parka u šansu, koju je ovaj pretvorio u gol za potvrdu prolaska ManU-a u polufinale.
Barcelona protiv Reala. Raul protiv Giggsa. Nogomet piše predivne priče i često zabljesne romantikom za koju nam se čini da je davno napustila ovaj turobni sivi svijet.
(zurnal.info)
