Kao i prethodnih godina, ne oglašava se ni federalna vlada ni resorno ministarstvo energetike, rudarstva i industrije, kao da Vitezit nije dio namjenske industrije. No, kada su šutili na dosadašnju pljačku ove firme, teško da imaju šta reći i kada je na djelu sumnjiva kupovina imovine Vitezita.

Naredni dani pokazaće u kojem pravcu ide sudbina Vitezita. Kantonalni sud u Novom Travniku treba odbiti ili potvrditi Rješenje o dosudi Općinskog suda Travnik u korist kupca imovine ove firme namjenske industrije, zagrebačkog „WDG Prometa“. Uporedo, protiv ove firme, koju formalno vodi Matias Zubak, sin trgovca oružjem Zvonke Zubaka, traje istraga zbog niza prevara u procesu prodaje naoružanja Ukrajini.

Firma „WDG Promet“, inače kupac imovine Vitezita u stečaju, nije Ministarstvu odbrane Ukrajine isporučila ugovorene količine granata, za što im je u decembru prošle godine izvršena avansna uplata od 3,2 miliona eura. Granata pak i dalje nema, ali ni povrata novca. A novca nema jer „WDG Promet“ tvrdi da im je uplaćeni avans navodno neko ukrao sa računa!? A suma odgovara onoj uplaćenoj za Vitezit.

Kao inostrana firma „WDG Promet“ nije mogla kupiti firmu namjenske industrije Vitezit bez prethodne saglasnosti Vlade Federacije. No, oni su iskoristili „rupu“ u zakonu te kupili nekretnine izdvojene iz Vitezita. Sada putem novoregistrovane firme u Vitezu, planiraju iznova tražiti dozvole za proizvodnju i promet iz oblasti namjenske industrije, iako su to u prethodnim dopisima sudu negirali.

Onima koji očekuju pokretanje proizvodnje u Vitezu za vojne namjene treba skrenuti pažnju na ilustrativan detalj dopisa pravnog tima kupca. „Nije bilo želje niti ambicije da se društvo WDG promet bavi prometom naoružanja i vojne opreme..“, navode u dopisu. Ako je tako, onda je evidentno prekršen član 8 kupoprodajnog ugovora kojim se kupac obavezao da će nastaviti namjensku proizvodnju!

Naloženo je stečajnoj upraviteljici Behriji Huseinbegović da stavi van snage Ugovor i dva aneksa ugovora o kupoprodaji Vitezita te uporedo dostavi saglasnost federalne vlade odnosno resornog ministarstva za prodaju firme namjenske industrije. Za sada ne ide po planu HDZ mentora.

Stečajna upraviteljica Behrija Huseinbegović i predsjednik Odbora povjerilaca Adil Lozo kao i akteri iz HDZ-a zaduženi za "transfer" Vitezita, posljednjih dana iskazuju vidnu nervozu jer ništa ne ide po planu brzog uvođenja u posjed i okončanja prodaje ili bolje reći zataškavanja kriminala koji se u i oko Vitezita odvijao posljednjih godina.

Nema naznake skorog rješenja kupoprodaje imovine Vitezita. Kupac i stečajna uprava, sada potpomognuti i bivšim radnicima Vitezita, stavili su pod presiju stečajnog sudiju koji odbija potpisati rješenje o dosudi, a što je i stav federalnog ministra energetike, rudarstva i industrije Nermina Džindića. Samo zemljište površine 1,3 miliona m2, sa infrastrukturom koje je prodano za 10,8 miliona maraka, potencijalno vrijedi minimalno 65 miliona maraka.

Odluka travničkog suda da odbije registraciju firme dokazuje navode Žurnala da potpisivanje kupoprodajnog ugovora nije bilo moguće bez prethodne saglasnosti Vlade Federacije BiH, ako se firma namjenske industrije prodaje u procentu većem od 49%.

Izvori iz Vitezita nam ukazuju na učestalo uništavanje ili iznošenje dokumentacije iz kruga tvornice, uključujući i onu koja pripada namjenskoj proizvodnji. Dokumentaciju odvoze preko povjerljivih osoba (imena poznata redakciji) na razne lokacije. Tužilaštvo Srednjobosanskog kanotna i dalje je indiferentno, kao što je bilo i svih prethodnih godina tokom sistemske pljačke Vitezita.

Na sve primjedbe i sugestije stečajna upraviteljica je odgovorila jednom rečenicom: “Ja tražim da me pustite da radim svoj posao“. A ono na čemu ona uporno insistira jeste da se kupcu iz Hrvatske što prije omogući prenos i upis vlasništva nad 1,2 miliona m2 zemljišta sa objektima i kompletnom komunalnom infrastrukturom.

Stečajni sudija Ivo Žabić upućuje dopis kojim nakon više od dvije godine stečajnog postupka, od stečajne upraviteljice zahtjeva poštivanje zakona, podsječajući da je on „šef“ stečajnog postupka? U međuvremenu, saznaje Žurnal od izvora iz Viteza, unutar kruga ponovo je počela devastacija, ruše se objekti, sijeku stabla i pomjera ograda...

Stečajna upraviteljica Behrija Huseinbegović potpisala je ugovor o prodaji preostale imovine Vitezita, oko milion kvadrata zemljišta sa stotinjak objekata, zagrebačkoj firmi „WDG Promet“ i o tome je izvjestila stečajnog sudiju.

Matias Zubak, kao vlasnik firme „WDG Promet“ je kupio milion m2 zemljišta i desetine objekata za 10 miliona, dakle 10 maraka po m2, koje bez problema može prodati po najmanje peterostruko višoj cijeni!?

Zašto nakon Zvonka Zubaka, sada u koloplet oko Vitezita ulazi prije četiri mjeseca osnovana firma njegovog sina, koji u ovoj oblasti nema nikavih referenci, može se samo pretpostaviti. Žurnalovi uvijek dobro obaviješteni izvori iz Vitezita kazuju da u slučaju i ove neuspješne prodaje kola ideja o rasparčavanju kruga Vitezita, a ima i zagovornika da se cijena još bude dodatno umanjena

Odbor povjerilaca Vitezita u stečaju je usvojio odluku o raspisivanju međunarodnog poziva za prodaju ove firme. Firma "Innovat" najavljuje tužbu jer je bez obrazloženja raskinut proces kupovine. Pljačka u režiji HDZ-a uz pomoć partnerske SDA je nastavljena.

Još uvijek nema zvanične informacije stečajne uprave o ovom potezu, a u kuloare je prvo „puštena“ informacija da je raskinut predugovor sa firmom Innovat, da će biti raspisan novi, ovoga puta međunarodni tender, a odmah potom tvrdnja da je 1. novembra Zubak uplatio potrebnu sumu!?

Pitanje svih pitanja je da li Zvonko Zubak ima novac za kupovinu ili ponovo nastupa kao posrednik u ime neke grupacije. On negira da ima podršku HDZ-a iako je poznato čiji je Vitezit nezvanični „plijen“. Istina, imao je tokom rata Zubak dobre relacije i sa SDA, čijim je logističarima prodavao vojnu opremu

Još je uvijek nepoznanica ko u pozadini podržava „kupca“ Ante Kovača. On se predstavlja kao kupac – fizičko lice, koje će naknadno otvoriti firmu i pribaviti dozvole potrebne za namjensku proizvodnju. Dotični je nekada u Hrvatskoj posjedovao fimu za zaštitu ljudi i imovine koja je ugašena, a jedino figurira kao predsjednik Tae-Kwon-do kluba iz Bjelovara.