On smatra da je situacija u BiH dobra, te da nije onakva kakvom se prikazuje. Priča se o raspadu BiH, istakao je Silajdžić, jer to odgovara onima koji žele stvoriti atmosferu, kako bismo mi prihvatili bilo šta. Oni koji su pokušali oružjem nisu uspjeli, a neće uspjeti ni mikrofonima, dodao je naglasivši da nekom odgovara da stvara takvu atmosferu.

Imamo političkih problema, ali to nije tako, bio je izričit Silajdžić. Složio se da u posljednje vrijeme ima alarmantnih izjava, koje su kako je kazao rezultat toga da ljudi žele da budu u medijima, da se čuju, a najlakše je ako je sve crno, žuto, alarmantno, kataklizmično, onda to se i prenosi.

Pojasnio je to primjerom da ako kaže nešto dobro, poput da su u zadnjih šest mjeseci naše firme u Libiji potpisale 500 miliona dolara poslova, onda se to i ne čuje, ali da ako kaže nešto crno, što ne valja, onda će svi prenijeti.

U nastvaku je dodao da bi za sve nas bilo dobro da se posvetimo privredi. Izrazio je žaljenje što BiH nije iskoristila priliku s planiranim energetskim projektom, dodajući da treba raditi na projektima i investicijama, ukoliko se želi da mladi ostaju u zemlji i da rade, te da se privuku u BiH i oni koji su već otišli.

Kako je kazao, pozvao je i sanske privrednike da pripremaju projekte, jer će biti nekih konferencija u ovoj i narednoj godini, gdje potencijalni ulagači dolaze, ali nema projekata. Znam da to košta i da treba puno znanja, ali to moramo raditi ako želimo investicije i razvoj bh. privrede, istakao je Silajdžić.

Prema njegovim riječima, danas se u svijetu investira u poljoprivredu i energetiku, a BiH ima i jedno i drugo, stoga se postavlja pitanje samo kako ćemo se organizirati i koliko ćemo ozbiljno misliti.

(FENA)

Pokušali smo od političara u Republici Srpskoj saznati da li i oni misle kako su masakr na tuzlanskoj Kapiji i na sarajevskim Markalam inscenirani. Malo ko od njih je želio ili smio reći šta misli. Uglavnom su ponavljali: “Bez komentara...” 

Prilikom regrutovanja novih članova SNSD-a u Bijeljini predsjednik ove stranke i premijer Republike Srpske Milorad Dodik ispalio je u pravcu tuzlanske Kapije i sarajevskih Markala projektile laži koji su ranili i zgrozili čitav normalan svijet. Šef SNSD-a izjavio je da je zločin na tuzlanskoj „Kapiji“ insceniran. Kao i zločin na sarajevskoj pijaci Markale. Milorad Dodik tako je na najbolniji način povrijedio porodice i prijatelje ubijenih.

Milorad Dodik je političar kojem prijeti tužba za opsežan privredni kriminal. Spas vidi u narednim izborima, preuzimanju apsolutne vlasti i izgonu inostranih tužitelja iz Bosne i Hercegovine. Predizbornu kampanju otpočeo je po uzoru na Radovana Karadžića s početka devedesetih – prijetnjama otcjepljenjem, pričom o stvaranju srpske države u Bosni i Hercegovini, izazivanjem nacionalne mržnje i netrpeljivosti.

JEDNOUMLJE

Možda Dodik, kao i onomad Karadžić, takvom retorikom može dobiti izbore u manjem bh entitetu, no sigurno je da nikada neće imati toliko moći da prisili inostrane tužioce da napuste pozicije u tužilaštvu Bosne i Hercegovine. I da spriječi eventualno podizanje optužnice.

Gnusna laž koju je izgovorio premijer Republike Srpske izazvala je zgražavanje i osudu među pojedinim političarima u tom entitetu. Nije bilo ni za očekivati da će opzicija u RS-u mahom ustati da napadne premijera zato što je “malo vrijeđao Bošnjake”. Nije bilo za očekivati jer opzicija u Republici Srpskoj po pravilu djeli mišljenje s pozicijom kada su u pitanju Bošnjaci i razni drugi nesrbi. Također, nije dobro se ni naguravati sa svemoćnim premijerom. PDP-ejci Mladena Ivanića na službenim su putevima diljem Srpske i svijeta, i vjerovatno se nikad neće ni vratiti s njih kada je u pitanju komentar na premijerovo vrijeđanje žrtava ratnih zločina. Kao ni putnik Mladen Bosić, koji putuje isključenog mobitela, da li iz nekog sujevjerja ili straha da bi izjavom o ratnim zločinima na “kapiji” i Markalama mogao bataliti rejting u nevakat.

REMAKE

Jedan od rijetkih koji je retoriku Milorada Dodika izjednačio s izjavama političara odgovornih za krvoproliće i rat od '92. do '95. je Zdravko Krsmanović.

-Ovakve izjave slične su onima s početka devedesetih i, iskreno, bojim se da ne dovedu do onoga što se tada desilo. Izjave koje vode mržnji i produbljivanju neslaganja među ljudima jedino su što ne treba ovim ljudima. Takvo nešto moramo ostaviti u stranu, zaboraviti i raditi na boloj budućnosti svih nas - rekao je za Žurnal potpredsjednik Socijalističke Partije i načelnik Foče Zdravko Krsmanović.

Bivši premijer RS-a i predsjednik Demokratske stranke Dragan Čavić izbjegao je kazati svoje mišljenje “slučajevima” “Kapija” i Markale zato što nema informaciju o tome!? Predsjednik DS je “kao nešto načuo da je negdje neko istraživao, UN valjda”. Također je “nešto čuo da je na Markalama aktivirana eksplozivna naprava te da se nije radilo o granati. Ali, bez valjanih dokaza nije moguće bilo što tvrditi”. No, nije propustio priliku naglasiti da su izjave Milorada Dodika uglavnom neargumentovane provokacije.

PRODAJ KRAVU, KUPI PUŠKU

I, naravno, povodom negiranja ratnih zločina od strane Dodika, na svom blogu pisao je Rajko Vasić, izvršni sekretar Dodikove stranke. Ono što slijedi misli su jedne političke činjenice u Bosni i Hercegovini koju je, kao i njegovog šefa, donio nesretan i zao vakat.

“Prodaj kravu, kupi pušku. Da se ne sjećamo Srbije do Vladivostoka. Tim su manipulisali Srbima i mamili ih u rat, nudeći im Državu Dinastije Karadžić. Knjige su objavljene, već, o miniranju Starog mosta u Mostaru, sa stručnim dokazima da on nije srušen tenkovskom granatom i da je to samo snimano radi potreba montaže. Objavljeno je mnogo savjeta raznih dobronamjernih brižnika u kojima se kaže da treba inscenirati kakav veliki zločin nad muslimanima kako bi nato-snage mogle dejstvovati po položajima Srba. Izlaze na vidjelo podaci da su dvije velike armije u ratu u BiH znale da će civili stradati u Ahmićima, i istog dana u Trusini. Slučajno Hrvati i muslimani. Oni izmanipulisani šahovnicom na Drini i žrtvom mira za BiH. Sada je, najednom, problem što se iznosi sumnja u istinitost svih „činjenica“ i brojki Srebrenice, u „istinitost“ Tuzlanske kapije i Markala. Današnji narodi u BiH treba da otresu glavom i da se osvijeste. Sve što su njihovi vlasnici radili u ratu u BiH, bila je gola manipulacija”, napisao je na svom blogu napredni grafički radnik, stolar, slikar, dizajner, enigmat, fudbaler banjalučkog drugoligaša Krajina, televizijski novinar, ratnik, posljednji ministar informacija Republike Srpske Rajko Vasić.

Treba vam kredit? Nekoliko miliona maraka, bez kamata, sa rokom otplate od devet godina, pri čemu sa vraćanjem kredita počinjete tek nakon četiri godine? Dobiti ovakav kredit u bilo kojoj banci je čista naučna fantastika, ali snovi postaju stvarnost ako se obratite Vladi Republike Srpske.

Nakon što je Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu prodata ruskom strateškom partneru, među dugovima koje je novi vlasnik trebao izmiriti našlo se i 7,4 miliona maraka starih obaveza prema opštini Bosanski Brod.

Novi ruski vlasnici su izgleda jako emotivno vezani za vlastiti novac, pa im se nikako ne odvaja od njega. U pomoć je priskočila Vlada RS.

Umjesto Rafinerije, koja je već postala privatna kompanija sa kojom Vlada RS vlasnički nema više ništa, dug od 7,4 miliona maraka prošle godine je platila Vlada RS. Novac je uzet sa posebnog računa na kome se nalaze pare dobijene prodajom Telekoma Srpske i te iste Rafinerije.

Kako je utvrdila Glavna služba za reviziju javnog sektora RS u svom izvještaju za 2008. godinu, Vlada RS je nakon plaćanja obaveza rafinerije prema opštini Bosanski Brod, čitavu transkaciju kroz papire provela kao kredit rafineriji.

Možda ovo i ne bi bilo toliko sporno, da uslovi pod kojim je 7,4 miliona maraka pozajmljeno rafineriji u ruskom vlasništvu nisu jednostavno fantastični, naravno za Rafineriju i njene vlasnike.

Rok za vraćanje kredita je čitavih devet godina, pri čemu su prve četiri godine grace period, tj, rafinerija sa vraćenjem duga Vladi RS počinje tek od 1. jula 2011. godine, a i onda će dug vraćati u 60 mjesečnih rata.

Da sve bude zanimljivije, u situaciji kada poslovne banke u BiH svojim klijentim nemilice podižu kamate na kredite i na 10 posto gopdišnje, Vlada RS privatnoj kompaniji galantno pozajmljuje više od sedam miliona maraka – bez kamata.

O ovakvoj pozajmici bilo koja državna ili privatna firma u BiH može samo sanjati.

U čitavoj priči razloga za zadovoljstvo imaju samo novi vlasnici rafinerije nafte u Bosanskom Brodu jer su za sebe napravili odličan posao. Praktično su istim parama ispunili dvije obaveze, jer je Vlada RS dio novca dobijenog prodajom svog vlasničkog udjela u rafineriji, na ovaj način ponovo vratila kupcima koji su njime sa vrata sebi skinuli još jedan dug, koji su inače trebali platiti iz vlastitog džepa, svježim novcem.

Jedini koji su u ovoj neubičajenoj i nelogičnoj poslovnoj kombinaciji Vlade RS na gubitku su građani RS. U situaciji kada domaće kompanije otpuštaju radnike jer čak ni započete poslove ne mogu završiti zbog nedostatka povoljnih kredita, Vlada RS doslovno poklanja pare firmi, čiji se vlasnici, barem zvanično, kupaju u novcu.

Čak i da je taj novac ukožen u banku i oročen, što takođe nije najsretnije rješenje, porezni obveznici i budžet Republike Srpske prošli bi puno bolje. Uz šest posto godišnje kamate, koliko dobijau javna preduzeća iz FBiH koja svoje viškove novca drže oročene u poslovnim bankama, za devet godina na uloženih 7,4 miliona, na kamatama bi se zaradilo dva miliona maraka.

Ovako, budžet RS ostaje uskraćen za prihod od kamate, a nakon devet godina ako ovaj kredit i bude otplaćen, realno će ovih 7,4 miliona maraka vrijediti manje nego danas.

(zurnal.info)

Utakmicama prvog kola, igranim u utorak i srijedu, započela je nova sezona Lige prvaka u fudbalu. Najzanimljivija, najskuplja, najbolja, najjača i još mnogo toga naj u odnosu na prethodne sezone. U borbi za titulu šampiona u najpopularnijem svjetskom klupskom takmičenju borit će se 32 najbolje ekipe starog kontinenta. Titulu prvaka iz prošle sezone brani FC Barcelona. Okosnicu Barcelonine ekipe čine igrači iz prethodne sezone a od pojačanja najzvučnije je svakako ime Zlatana Ibrahimovića, po mnogima trenutno najboljeg igrača na planeti. FC Barcelona bi osvajanjem naslova postala prvi tim kojem je pošlo za nogom da osvoji dvije titule Lige prvaka zaredom. Pored tradicije, nasuprot aktuelnog prvaka stoje i ekipe koje svaki plasman mimo osvojene titule šampiona smatraju neuspjehom. Najviše novca u ljetnom prelaznom roku potrošio je Real iz Madrida koji je za dovođenje Cristiana Ronalda, Kake, Kareema Benzeme i Raul Albiola istresao preko 250 miliona eura. Prelazak Cristiana Ronalda iz Manchester Uniteda u Real koštao je upravu rekordnih 94 milona. Od ekipa koje pucaju na titulu, a u prelaznom roku nisu potrošile 200 i više milona eura na pojačanja, u kandidate prvog reda spadaju redovni učesnici završnice LP - Chelsea, Liverpool, Arsenal, Milan, Juventus, Bayern. U grupnu fazu se kvalifikovalo i rekordnih osam klubova-debitanata u Ligi prvaka.

Bosna i Hercegovina očekivano nema svog predstavnika u Ligi prvaka. Naš fudbal predstavljat će šest bosanskohercegovačkih fudbalera koji nastupaju u klubovima učesnicima LP, što, ipak, predstavlja veliki korak naprijed naše zemlje na fudbalskoj mapi svijeta. Wolfsburg sa Edinom Džekom i Zvjezdanom Misimovićem je najreprezentativniji predstavnik BiH u Ligi Prvaka ove godine. Elvir Rahimić i Saša Papac su među najstandardnijim igračima u svojim ekipama, francuski mediji u Miralemu Pjaniću vide novog Juninha a o Zlatanu Ibrahimoviću u Barceloni suvišno je i pisati. Primjera radi, susjedna Hrvatska koja je visoko kotira na Fifinoj rang listi, u Ligi prvaka ima samo pet igrača.

Rezultati prvog kola potvrdili su očekivanu dominaciju velikih klubova liga petice, Svi Bosanci u LP

ubilježili su nastupe za svoje klubove, a Miralem Pjanić je jedinim pogotkom na utakmici donio prvu pobjedu Lyonu u novoj sezoni.

Rezultati i tabele:

Grupa A: Juventus – Bordeaux 1:1, Maccabi Haifa – Bayern 0:3

1. Bayern 3, 2. Juventus 1, 3. Bordeaux 1, 4. Maccabi Haifa 0.

Grupa B: Wolfsburg – CSKA 3:1, Bešktaši – Man Utd 0:1

1. Wolfsburg 3, 2. Man utd 3, 3. Bešktaši 0, 4. CSKA 0.

Grupa C: – Zürich - Real Madrid 2:5, Marseille – Milan 1:2

1. Real Madrid 3, 2. Milan 3, 3. Marseille 0, 4. Zürich 0.

Grupa D: Chelsea – Porto 1:0, Atletico – APOEL 0:0

1. Chelsea 3, 2. Atletico 1, 3. APOEL 1, 4. Porto 0.

Grupa E: Liverpool – Debrecen 1:0, Lyon – Fiorentina 1:0 (Pjanić)

1. Liverpool 3, 2. Lyon 3, 3. Fiorentina 0, 4. Debrecen 0.

Grupa F: Inter – Barcelona 0:0, Dynamo Kijev – Rubin Kazan 3:1

1. Dynamo Kijev, 2. Inter 1, 3. Barcelona 1, 4. Rubin Kazan 0.

Grupa G: Stuttgart – Rangers 1:1, Sevilla – Unirea 2:0

1. Sevilla 3, 2. Stuttgart 1, 3. Rangers 1, 4. Unirea 0.

Grupa H: Standard – Arsenal 2:3, Olympiakos - AZ Alkmaar 1:0

1. Arsenal 3, 2. Olympiakos 3, 3. AZ Alkmaar 0, 4. Standard 0.

Sat vremena kasnije policija je došla, zaustavila kola, a jedan je policajac otvorio prozor i pitao me:”Gdje je taj ker”.

Nakon što je naša sagovornica pokazala policajcu unesrećenog psa kako leži i cvili, sav rastrgan, zatvorio je prozor i produžio, bez riječi.

Kontaktirali smo i Džemala Arnauta, komandira policijske stanice Vogošća za izjavu i informacije šta je o ovm događaju zabilježeno u policijskom zapisniku.

Umjesto odgovora, na vrlo bahat i primitivan način komandir Arnaut odgovorio je da nam neće ništa reći ukoliko ne dođemo u policijsku stanicu Vogošća.

Kada smo ztažili da nas spoje sa glasnogovornikom odgovorio je:”Ili dođite u stanicu ili nema informacija, vi kako hoćete”.

Našu sagovornicu ne čudi ovakav način ophođenja, jer kako kaže oni se prema svakome tako ponašaju.

“Ja sam ponovo nazvala policijsku stanicu, i opet pitala da li su išta učinili, a njihov odgovor je bio: tuži jarane”, razočarano će Amra M.

(zurnal.info)

Vrhovni sud Srbije zabranio je Komitetu za ljudska prava (YUCOM) umnožavanje knjige “Slučaj službenika Aleksandra Tijanića”. Poslije tri i po godine od prvostepene presude Okružnog suda u Beogradu, Vrhovni sud Srbije je donio konačnu odluku da Aleksandar Tijanić, direktor Radio-televizije Srbije pobjeđuje, dok se YUCOMU-u onemogućava dalji rad. Presudom je YUCOM, pored zabrane knjige, obavezan da Tijaniću isplati 200.000 dinara sa kamatom zbog povrede njegovih moralnih prava i da je YUCOM obavezan ovu presudu objaviti u listu Politika o svom trošku.

Pošto je konstatovano da je YUCOM izdao publikaciju “Slučaj službenika Aleksandra Tijanića” koju uglavnom sačinjavaju citati iz orginalnih članaka i komentara Aleksandra Tijanića javno objavljenih u periodu od 1976. do 2004. godine i da su uz citate uvijek navedeni izvori odakle su preuzeti, da publikacija predstavlja kritiku Aleksandra Tijanića kao javne ličnosti i da su za kritiku korišteni njegovi citati, ali je također konstatovano da YUCOM nema ni dozvolu, ni autorski ugovor sa Tijanićem. Tako je Vrhovni sud zaključio da je YUCOM povrijedio moralna prava jer “autor ima isključivo pravo da objavi svoje autorsko djelo i da odredi način na koji će se djelo objaviti”, kao i da “autor ima ima isključivo pravo da štiti integritet svog djela, a naročito da se suprotstavlja javnom saopštavanju svog djela u izmjenjenoj ili nepotpunoj formi, vodeći računa o konkretnom tehničkom obliku saopštavanja djela i dobroj poslobnoj praksi”.

Naime, prethodno je Okružni sud u Beogradu utvrdio da je YUCOM u svom djelu koristio pravo citiranja u skladu sa zakonom, te da su citati tačno prenijeti. Ova presuda predstavlja presedan, budući da ukida pravo na kritiku i slobodu izražavanja, i na taj način javne ličnosti oslobađa od svake odgovornosti. Ukoliko se nastavi ovakva praksa, svaki citat iz medija i svaka izjava će morati da ima saglasnost autora da bi bila objavljena. Iz YUCOM-a je najavljeno da neće postupiti po nalogu Vrhovnog suda i da će mu zbog toga račun biti blokiran. Povinovanjem ovakoj odluci bi značilo plaćanje reketa Aleksandru Tijaniću, pod pokrovieljstvom najviše sudske instance u Srbiji.

Magazin Žurnal, alergičan na bilo koju vrstu cenzure, u narednom će periodu objavljivati dijelove ove zabranjene knjige.

{pdf=http://www.zurnal.info/home/images/pdf/tijanic.pdf|580|700}

Iz knjige Slučaj službenika Aleksandra Tijanića.

(zurnal.info)

Za 26.09.2009. u mostarskoj Kosači najavljen je koncert pod nazivom „Tri amigosa“ na kojem će nastupiti Sanel Marić Mara te Arsen i Matija Dedić kao gosti koncerta.

Kantautorski bard Arsen Dedić je u kratkom razgovoru koji smo imali sipao sve same hvalospjeve na račun Marinog albuma „Vasduh“ te najavio ovaj događaj i kao nešto što bi moglo prerasti u trajnu suradnju.

Mara je na sceni već dugo godina, ali uvijek se kretao pomalo na margini. Tek rijetko bi izašao pred lice šire javnosti, ali uvijek sa nekim zanimljivim konceptualnim projektom. I marginaliziranost i konceptualnost su prilično neobične obzirom se radi o autoru savršeno jasne, fine i pametne pop glazbe koja sigurno ima potencijal da obogati ono što nazivamo glazbenom scenom u BiH.

Album „Vasduh“ je vrijedan pažnje iz više razloga. Tekstovi su izvučeni iz bosanskohercegovačke književne baštine i stavljeni u kontekst koji im je udahnuo novi život i pokazao da mogu funkcionirati u trenutku sadašnjem. A glazba, glazba je nešto posebno, za naše podneblje neobično, bez obzira jeste li ljubitelj takvog zvuka. To je suptilni pop prepun tamnih tonova koji vas ne može ostaviti ravnodušnima. I ono što kod Mare igra na prvu loptu daleko je iznad prosjeka naše „ pop scene“, nije to ono na što smo navikli od petparačke sarajevske pop škole. Nađite „Vasduh“. Preporučujem.

U razgovoru za Žurnal Mara je objasnio kako je stvorio ovaj izvrsni album.

Album „Vasduh“ dugo se kuhao u tvojoj glavi. Dugo te nije bilo na sceni. Kako si uopće došao na ideju da uglazbiš stihove klasika našeg pjesništva?

- Da, dugo se sve ovo radilo, više od 5 godina. Ideja je nastala nakon pjesme “Uspavanka”, koju sam počeo raditi na času muzičke kulture u jednoj od škola gdje sam predavao. Nakon “Uspavanke - Nini sine”, odlučio sam da uradim muziku za poeziju naših već skoro zaboravljenih pjesnika. Tako nastaju “Đul miriše” i “Vas svijet” (Avdo Hasanbegov Karabegović i Safvet Beg Bašagić), a njihovu poeziju sam pronašao u Arhivu Hercegovine. Na inicijativu mojih prijatelja i Aide počeo sam raditi na muzici za pjesme Alekse Šantića, Antuna Branka Šimića i Maka Dizdara. Svi ti stihovi su prelijepi, emocije pršte, a više ih niko ne čita, ne spominje, samo skupljaju prašinu. Nekako mi šteta da to tako i ostane.

Mnogi ljudi na prvo slušanje tvog albuma čuju nekakav moderniziran sevdah. Mnogi i ostanu pri tome pa se tvoj album preslušava na nekim ethno i balkan blues večerima. Po meni, tu je jedino duhovnost koja zrači iz tvojih pjesama bliska sevdahu. Kakva je bila tvoja namjera?

- Moram ispičati priču koja je sastavni dio “Vasduha” i mislim da je pravi odgovor na ovo pitanje.

„Odlazak po vazduh je toliko stara priča da sam gotovo i zaboravio kako mi je otac još kao djetetu pričao o odlasku na planinu. Tamo bi se u određeno doba jutra miješali vjetrovi koji bi činili vazduh drugačijim, posebnim. Takav zrak bi oni sakupljali u vreće i oslobađali ga u svojim domovima Vjerovalo se da ta hava čini ljude pozitivnijim, zdravijim i sretnijim, i da te familije nikada nisu bile u svađi, niti su znale za mržnju. Zvali su ih SKUPLJAČI ZRAKA.“

“Vasduh” je bio moj način sakupljanja pozitivnog zraka i htio sam ga podijeliti sa dobrim ljudima.

Uvijek sam te vidio u nekoj ulozi, nazovimo je šansonjerskoj, kao nekog ko sjedi pred publikom sam sa svojom gitarom i glasom. Imao si taj fini pop senzibilitet i sigurno nekoliko pjesama koje su imale „hitoidni“ potencijal. Kako objašnjavaš činjenicu da si se do sada kretao na marginama scene i zašto nikad nisi pokušao izaći pred publiku isključivo kao singersongwriter?

- Ja sam do sada pred publiku uvijek izlazio kao singersongwriter, samo što me ljudi različito kontaju. Nekad su me doživljavali kao bend, nekad kao kantautora, zavisi kako ko. Meni je bitno da sviram svoju muziku, nekad na svoje stihove, a nekad na stihove drugih, i da u tome uživam, zajedno sa ljudima koji sviraju sa mnom, ali i sa onima koji to slušaju. Čak i u “Vasduhu” se može osjetiti pop zvuk, mada ovaj album ne mogu svrstati niti u jednu kategoriju, čak i sevdaha ima samo u frazama, ali tu je i ethno, blues...

Po meni “Vasduh” jeste idealan pop album. Ima nešto što pop muzika danas često nema, a to je pamet i jasna ideja. Sva ta fuzija svega drugog je samo primjesa, kao začin nekakav. No, reci mi hoćeš li se vratiti nekim sjajnim pjesmama iz tvoje rane faze, poput „Noći su dani moji“ idr.? Uvijek mi nekako žao da te pjesme nije čuo puno veći broj ljudi...

- I ja razmišljam u tom pravcu. Mislim da je to sljedeće što želim da radim. Neće biti samo stare pjesme, već kombinacija izabranih starih i nekoliko novih. Pjesma „Noći su dani moji“ sigurno zaslužuje da bude dio tog „novog“ albuma, zajedno sa „Pozovi riječi“ i dr. To je za sada samo ideja i nemam nekih konkretnih dogovora ili planova, ali imam novu pjesmu. To je dobar osjećaj.

Možda najveća zamjerka tvom albumu ide na račun produkcije. Gdje si producirao album i da li je atmosfera sobe ono što si želio dobiti ili je produkcija bila ograničena iz svima nam poznatih financijskih razloga?

- Album je produciran u studiju ˝Baraka˝, Atilla Aksoj je radio produkciju.

Ono što ja mogu reći je da sam ja zadovoljan produkcijom i radom mog kolege Atille. Mišljenja sam da mi niko u BiH ovaj posao ne bi uradio bolje od njega. Naravno da može bolje, samo to bolje je zahtijevalo rad van granica naše zemlje i van granica mog budžeta.

Interesantna su po meni bajkovita grafička rješenja omota na tvom albumu s nekoliko prekrasnim fotki koje zapravo puno govore o konceptu albuma. Ko je zaslužan za ta rješenja?

- Grafički dizajn je radila cura iz Sarajeva Ella Gazibara, koja živi i radi u Holandiji kao grafički dizajner. Jedan dio posla na dizajnu je uradio i moj drug Goran Tiro. Čovjek zaslužan za fotografije je moj dobar drug Amir Grabus. Režiser po profesiji, rodom iz Mostara, koji je muhajem iz Holandije došao ovdje sa ogromnim foto aparatom, i koji je ostavio koljena na podveleškim stijenama. Sama ideja/tema fotografija je produkt mojih maštarija. Najviša zasluga ide mom sinu Ishaku koji je bio više nego profesionalan na setu. Super mu bilo, cijeli dan skakao bez ograničenja...

Otkud tvoja već dugogodišnja opsesija otvorenim prostorom i zrakom? Dolazi li to možda kao neka želja podsvijesti da se odupreš mostarskoj i BiH klaustrofobiji?

- Mislim da sam se takav rodio, nikad nisam volio stanove i male prostore što me je nekad u djetinjstvu dovodilo do ludila i mučnine. U takvim situacijama bi me majka jednostavno deportovala nazad našoj kući, koja se nalazila nadomak guste borove šume gdje bih se gubio i fizički i psihički.

Jedan klišej: Kako si zadovoljan promocijom i prijemom albuma kod publike?

- Promocija nije bila urađena kako treba, ali se evo kvalitet prepoznaje. Nadam se da će se neke stvari što se promocije tiče poboljšati, jer je prije neki dan Aleksandra Savić to preuzela u svoje ruke. Otvoreno je rekla da je promocija loša, te izrazila želju da pomogne po tom pitanju. Kaže da joj se “Vasduh” svidio i da je emotivno 'razvaljuje', te kako je šteta što drugi ljudi još uvijek nisu čuli tu ljepotu. Dijelim njeno mišljenje i vjerujem da je baš ona ta koja će odraditi profesionalnu promociju.

Uskoro u Mostaru nastupaš zajedno sa velikim bardom šansone Arsenom Dedićem i njegovim sinom, poznatim pijanistom, Matijom. Kako je došlo do vaše suradnje?

- Ja i moj prijatelj Amer, koji je također i Arsenov dobar drug, smo jednu noć bili gosti na Arsenovom koncertu u Sarajevu. Tu smo imali priliku pričati i pokloniti mu “Vasduh”. Nakon par dana Arsen me je nazvao i rekao: “Mariću, Mariću šta si ovo uradio”...

Tako je sve počelo.

I Mariću, šta si to uradio?

- Ma nekako sam pokušao da muzikom osnažim prelijepe stihove punih emocija. Duh starih vremena da još mističnije dočaram i poklonim mlađoj generaciji, ali i starijoj. Ljudi kojima se “Vasduh” sviđa kažu da ih cijepa na sitne djeliće duše. Arsen je bio oduševljen i stvarno nije bio škrt sa komplimentima. Meni bilo drago. Šta ću?! Znaš, koliko god da osjećam kako je “Vasduh” dobar, ipak s vremena na vrijeme se umorim i imam svoje nedoumice, valjda kao i svaki umjetnik. Nekako mi drago kad jedan velikan kao što je Arsen uživa u “Vasduhu”.

Meni je izrazito drago da Arsen Dedić istupa pomalo “bowievski” i pokušava ukazati na pravu vrijednost među mlađim kolegama. Misliš li da ćeš uz Arsena lakše istupiti na „veliku“ scenu?

- Ne znam šta će se izroditi iz sveg ovog al sam siguran da “Vasduh” zaslužuje svu veličinu i da tu nema granica vezano za prostor gdje se svira... Planirane su velike scene i prije Arsena. Zbog Dedićeve podrške i njegovog stručnog mišljenja ljudi će posvetiti više pažnje “Vasduhu". Šta se dalje može desiti – iskreno nemam pojma.

Gledaj, ja govorim o velikoj sceni u smislu nastupanja u prestižnim dvoranama poput Lisinskog i šta ti ja znam, ne govorim o folkotekama:o)...

- Vjerovatno je sada mogućnost veća da se tako nešto nekada i desi, ali to je još uvijek daleko. Nemam baš nekih iluzija kako će zbog saradnje sa Arsenom da sve bude super lako, jer ipak moja muzika nije komercijalna, nemam profesionalnog menadžera, i sav napredak do sada je zbog podrške moje famillije i prijatelja koji žele da pomognu, i koji još uvijek imaju nekog entuzijazma u sebi.

Kako općenito gledaš na glazbenu scenu, prije svega u Mostaru, a onda i u BiH?

- E to je pravo kliše pitanje.

Pa jeste, ali evo, ja inzistiram da odgovoriš, da nekako opišeš stanje onako kako ga ti vidiš...

- Previše je turbo-folka i totalno dosadnih i na isti kalup pjesmuljaka. Ipak ima nade, zbog Zostera, Dubioze kolektiva, Vunenih, Letu štuke. Nažalost i oni su borci sa vjetrenjačama, u manjini smo, ali bitno je da smo tu.

Hoćeš li nastaviti koncertnu, ili možda čak i studijsku suradnju sa dvojcem Dedić i Dedić ?

- Sa Matijom bih trebao snimiti pjesmu koju sam završio prije par dana, samo moramo dogovoriti termine, a za ostale projekte nisam siguran. Većinu stvari nisam dogovarao ja direktno, pa ti ove odgovore moram ostaviti ovako polovično ili čekati sljedeći intervju.

Također na današnjoj sjednici Lijanović je informirao članove Predsjedništva stranke o aktivnostima vezanim za Zakon o zaštiti domaće proizvodnje, koje je on poduzeo u Zastupničkom domu PSBiH u prethodnom razdoblju, kazavši:

''Privremenom suspenzijom Zakona o zaštiti domaće proizvodnje unutar CEFTA-e, kažnjeni su svi domaći proizvođači, i ne samo oni. Kažnjeni su svi građani BiH. Dvije milijarde maraka koliko je Bosna i Hercegovina ove godine dala za uvoz hrane, mogle su se upotrijebiti za otvaranje novih radnih mjesta, za smanjenje rastuće nezaposlenosti. BiH mora zaštititi svoju proizvodnju, i stoga sam zahtijevao od Suda BIH da odbaci žalbu zastupnika Filipovića, jer je neutemeljena.''

Također, na sjednici se raspravljalo o aktualnom stanju u stranci, s osvrtom na ekonomsku i političku situaciju u zemlji.

(FENA)