Pravobranilac predlagao predaju bez žalbe: Kompanija BBM traži 393 miliona KM odštete od Srednjebosanskog kantona

Vlada Srednjobosanskog kantona najavila je žalbu na prvostepenu presudu Općinskog suda u Travniku u sporu s kompanijom BBM d.o.o. Sarajevo, koja je u slučaju neproduženja koncesije postavila rekordni odštetni zahtjev od 393.074.436,49 KM (preko 200 miliona eura) sa zateznim kamatama - zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o koncesiji za istraživanje zlata na lokalitetu Bakovići kod Fojnice. Pravnica i aktivistica Hajrija Čobo, autorica zahtjeva za ocjenu ustavnosti u predmetu Ustavnog suda BiH U-2/26, uputila je 30. i 31. oktobra hitnu pravnu intervenciju i dopunu sa gotovim žalbenim razlozima sudovima, pravobranilaštvima, Vladi SBK i Općini Fojnica, dokazujući da je sam osnovni ugovor o koncesiji apsolutno ništavan po sili zakona jer se odnosi na državnu imovinu Bosne i Hercegovine kojom kantonalne institucije nisu imale pravo raspolagati.

OGROMNA ODŠTETA

BBM d.o.o. Sarajevo je 20. januara 2023. godine pokrenuo spor protiv Srednjobosanskog kantona (prvobitno procijenjen na 345.893.056,31 KM), da bi tokom postupka, nakon nalaza vještaka rudarske i ekonomske struke o navodnoj izgubljenoj dobiti, konačni eventualni odštetni zahtjev povisio na čak 393.074.436,49 KM (14.878.286,16 KM direktne štete, 1.233.890,33 KM troškova u vezi sa zastojem radova i čak 376.962.260,00 KM izmakle koristi), uz zakonsku zateznu kamatu počev od 21. januara 2020. godine do isplate.

„BBM d.o.o. Sarajevo dio je Grupacije BBM, čija je vlasnička struktura povezana s porodicom Operta. Prema podacima o njemačkoj kompaniji BBM Investment GmbH, Haris Operta ima 70 posto, a Amir Operta 30 posto vlasništva. Braća Amir i Haris Operta navedena su i kao vlasnici sarajevske kompanije BBM d.o.o. Direktor sarajevske kompanije je Izudin Sjerotanović, koji obavlja i funkciju izvršnog direktora Grupacije BBM.

Općinski sud u Travniku (sutkinja Samira Semiz) je 30. septembra 2026. godine, svega šest dana nakon što je Ustavni sud BiH u plenarnom sazivu donio istorijsku Odluku U-2/26 o ništavosti koncesija na državnoj šumi u Varešu, donio prvostepenu presudu kojom je usvojio primarni zahtjev BBM-a i naložio SBK-u da zaključi Aneks 4 Ugovora o koncesiji te produži njegovo važenje za novih 31 mjesec, uz obavezu plaćanja 138.744,00 KM troškova parničnog postupka. Ako kanton to ne učini u roku od 30 dana od pravosnažnosti, sama presuda zamjenjuje taj aneks ugovora. Sud u Travniku je zaključio da BBM nije odgovoran za to što istražni radovi nisu završeni u ugovorenom roku, navodeći kao prepreke administrativne zastoje u pribavljanju urbanističke saglasnosti te blokade pristupnog puta koje su mještani organizovali 2017. godine.

POKUŠAJ TIHE PREDAJE

Iako je Vlada SBK 29. oktobra najavila da će Kantonalno pravobranilaštvo Vitez uložiti žalbu na prvostepenu presudu (za koju zakonski rok od 30 dana ističe 5. novembra 2026, budući da je presuda zaprimljena u Pravobranilaštvu 6. oktobra 2026, dokumenti otkrivaju pokušaj institucionalne predaje bez borbe.

Naime, dan uoči sjednice Vlade, 28. oktobra 2026. godine, kantonalni pravobranilac Nevzet Mulić uputio je Ministarstvu privrede i Vladi SBK pismenu Informaciju u kojoj navodi da „nije ekonomično pobijati istu presudu u glavnoj stvari“, već predlaže da se žalba izjavi samo na troškove postupka od 138.744 KM, pravdajući to strahom da bi se u slučaju žalbe moglo ponovo raspravljati o eventualnom zahtjevu BBM-a za naknadu štete od 393.074.436,49 KM. Istog dana, Sedžad Milanović, SDA-ov ministar privrede SBK od 2011. godine, a prethodno od 2003. do 2010. ministar policije, uputio je Vladi SBK akt sa već pripremljenim Nacrtom Aneksa broj 4 i prijedlogom zaključka da Vlada da saglasnost za njegovo potpisivanje.

Premijer kantona Tahir Lendo izjavio je nakon sjednice da članovi Vlade nisu imali jedinstven stav o žalbi.

„Nismo imali jedinstven stav. Nije došlo do preglasavanja jer nismo imali devetu ruku u Vladi“, kazao je Lendo.

Prijedlog Pravobranilaštva nije usvojen, a potpisivanje pripremljenog Aneksa 4 zaustavljeno je protivljenjem ministara iz HDZ-a BiH.

Ministar Bojan Domić istakao je da je ulaganje žalbe opravdano zbog mogućih velikih finansijskih posljedica za kanton. Optužio je koncesionara da nije pribavio sve potrebne dozvole i da je umjesto istraživanja obavljao aktivnosti koje su više ličile na eksploataciju, te naveo da su radovi izazvali štetu i nezadovoljstvo lokalnog stanovništva, nakon čega su izmijenjeni prostorni planovi Općine Fojnica i kantona.

^{Sjednica Vlade SBK 29. oktobra (Fotografija: Fena)} 

HITNA DOPUNA

Hajrija Čobo, pravnica i aktivistica iz Kaknja, predstavnica NGG „Park prirode Trstionica i Boriva“, uputila je 30. oktobra, a potom i hitnom dopunom 31. oktobra 2026. godine, obavezujuće žalbene razloge i pravnu intervenciju Općinskom sudu u Travniku, Kantonalnom sudu u Novom Travniku, Pravobranilaštvu BiH, Kantonalnom pravobranilaštvu u Vitezu, Vladi SBK te načelniku i Općinskom vijeću Općine Fojnica.

^{Hajrija Čobo: "Ugovor o koncesiji za rudnik zlata u Bakovićima je ništavan" (Fotografija: Facebook)} 

U svojoj dopuni od 31. oktobra, Čobo je direktno raskrinkala pravnu neodrživost stava kantonalnog pravobranioca Nevzeta Mulića, ukazujući da oba tužbena zahtjeva BBM-a — i zahtjev za zaključenje Aneksa 4 i eventualni zahtjev za odštetu od 393.074.436,49 KM — počivaju na osnovnom Ugovoru o koncesiji iz 2013. godine, koji je zaključen na 275,15 hektara državnog šumskog i drugog zemljišta bez odluke Komisije za koncesije BiH i bez Pravobranilaštva BiH.

„Budući da je taj osnovni Ugovor o koncesiji zaključen na 275,15 ha državnog šumskog i drugog zemljišta bez odluke Komisije za koncesije BiH i bez Pravobranilaštva BiH, on je apsolutno ništav po sili zakona (član 2. stav 2. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH)! Kada drugostepeni sud po službenoj dužnosti (član 109. ZOO) utvrdi apsolutnu ništavost osnovnog Ugovora o koncesiji iz 2013. godine, istovremeno padaju u vodu i zahtjev za zaključenje Aneksa 4 i cjelokupan eventualni odštetni zahtjev od 393.074.436,49 KM, jer iz ništavog ugovora ne može nastati ni obaveza produženja ugovora niti pravo na ugovornu naknadu štete i izmaklu dobit“, navela je Čobo u dopuni podneska, upozorivši da bi prihvatanje presude i potpisivanje Aneksa 4 bilo smrtonosna zamka za budžet SBK jer bi zbog nemogućnosti radova na terenu BBM odmah potom tužio Kanton za punih 393 miliona KM, a potpisnike uvela u tešku krivičnu odgovornost.

Kao ključni temelj, Čobo navodi konačnu i obavezujuću Odluku Ustavnog suda BiH broj U-2/26 od 24. septembra 2026. godine, kojom je Sud utvrdio da entitetske, kantonalne i općinske institucije nemaju ustavnu nadležnost da raspolažu državnom imovinom bez odluke Komisije za koncesije BiH i učešća Pravobranilaštva BiH. Odluka U-2/26 donesena je upravo na osnovu zahtjeva za ocjenu ustavnosti koji je lično pripremila Hajrija Čobo, nakon čega ga je, uz podršku federalnih zastupnika Damira Nikšića, Almedina Aliefendića i drugih, Ustavnom sudu podnijelo 27 zastupnika Predstavničkog doma Parlamenta FBiH.

U dopuni su taksativno navedena tri žalbena razloga koja Kantonalno pravobranilaštvo Vitez mora unijeti u žalbu do 5. novembra 2026. godine:

Teška povreda materijalnog prava u presudi od 30. 09. 2026. godine: Na 29. stranici presude sutkinja Samira Semiz navodi da Kanton ugovorom o koncesiji dodjeljuje privredna prava „ograničavajući svoja vlasnička prava“ nad prirodnim bogatstvom. Čobo ističe da Srednjobosanski kanton nema nikakva vlasnička prava nad 275,15 ha državnog šumskog i drugog zemljišta u Bakovićima (k.o. Fojnica i k.o. Gvožđari), već je isključivi vlasnik država Bosna i Hercegovina (odluke Ustavnog suda BiH U-1/11, U-8/19, U-9/19, U-4/21, U-3/24 i U-2/26).

U samoj presudi čak i svjedok BBM-a Ermin Operta priznaje da je „trebalo izvršiti sječu šume, izraditi pristupne puteve, rudarske objekte i započeti sa istraživanjem“, dok je u ranijoj presudi iz 2020. godine utvrđeno da je vršena prenamjena državne šume u građevinsko zemljište, izbušeno 1.704,8 metara bušotina i iskopane četiri jamske prostorije dužine oko 60 metara.

Nesavjesnost investitora isključuje pravo na odštetu od 393 miliona KM: U tački 71. Odluke U-2/26 Ustavni sud BiH je izričito presudio da se „nijedan privremeni korisnik državne imovine ne može smatrati savjesnim“. Kako je BBM ušao u ugovor 2013. godine — osam godina nakon stupanja na snagu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH (2005.) — BBM je pravno nesavjestan (mala fides) i po članu 104. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima nema pravo na naknadu štete niti na fiktivnu izmaklu dobit od eksploatacije zlata za koju, kako je na str. 27. presude potvrdio i sam vještak Zaim Hrvat, BBM nikada nije imao ni potvrđene rezerve niti dozvolu za eksploataciju.

Nepostojanje presuđene stvari (res iudicata) za državnu imovinu: Raniji spor iz 2020. i 2022. godine po tužbi MZ Bakovići bavio se isključivo pitanjem da li je za Anekse 2 i 3 trebala saglasnost Vlade SBK po članu 15. kantonalnog Zakona o koncesijama, dok ništavost osnovnog ugovora po državnom Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH nikada nije bila predmetom tog spora, a pravo na isticanje apsolutne ništavosti po članu 110. ZOO nikada ne zastarijeva.

Čobo je na kraju podneska izričito upozorila ministra privrede SBK Sedžada Milanovića i kantonalnog pravobranioca Nevzeta Mulića da bi svako potpisivanje pripremljenog Nacrta Aneksa 4 ili namjerno propuštanje ulaganja potpune žalbe u glavnoj stvari do 5. novembra 2026. godine predstavljalo direktno izvršenje krivičnog djela neizvršenja odluke Ustavnog suda BiH iz člana 239. Krivičnog zakona BiH, kao i krivičnih djela zloupotrebe položaja i nesavjesnog rada u službi.

Mještani 2017. blokirali prilaz mašinama BBM-a u Bakovićima

Protivljenje lokalnog stanovništva istraživanju zlata u Bakovićima počelo je 2016. godine, a kulminiralo u proljeće i ljeto 2017. godine. Tada su mještani Bakovića i Gojevića organizovali proteste i blokirali pristupni put kako bi spriječili nastavak radova. Krajem juna 2017. godine BBM je obustavila istraživanja, navodeći da zbog blokade puta ne može dopremati opremu i materijal. Mještani su tražili da se radovi udalje od kuća i izvorišta, upozoravajući na moguće posljedice po zdravlje ljudi i okoliš.

„Ne daju prići gore, ljudi imaju svoje parcele, ne mogu im prići jer im ne daju. Presijecaju vodu koja i sad nije u funkciji. To traje već godinu dana. Smeta nam buka“, rekao je za Žurnal Vlado Kuliš, u to vrijeme predsjednik mjesne zajednice Bakovići.

^{Blokada kamiona BBM-a u Bakovićima 2017. (Fotografija: Robert Oroz)}

U pismu javnosti iznijeli su tvrdnje da su radnici kompanije ulazili na privatne posjede i njive, oštećivali lokalne puteve i šume te ugrožavali lokalni vodovod. Izrazili su i sumnju da se pod izgovorom istraživanja zlata priprema prostor za odlaganje štetnog otpada. BBM je, s druge strane, tvrdio da posjeduje potrebne dozvole, da istražni radovi ne ugrožavaju zdravlje stanovništva i da će projekat donijeti korist lokalnoj zajednici.

„Rade ono za šta nisu ovlašteni da rade, nemaju niti jednu jedinu suglasnost validnu od mjesne zajednice“, upozoravao je tadašnji predsjednik Mjesne zajednice Bakovići.

Na probleme su upozoravali i predstavnici lokalnih institucija. Žurnal je u decembru 2017. objavio da se, prema dokumentaciji Službe za civilnu zaštitu i inspekcijski nadzor Općine Fojnica, na lokaciji nalazilo skladište sa oko dvije tone eksploziva, protivno propisanoj udaljenosti od stambenih objekata. Posebno je ukazano na blizinu Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba Bakovići, u kojem je tada bilo smješteno više od 300 korisnika. 

NEMA ZLATA, A NI ZAKONASkladište eksploziva pored stambenog naselja i Zavoda Bakovići

Nova strahovanja mještana Bakovića od otvaranja rudnika zlata

Deset godina nakon početka istraživanja, na lokalitetu na kojem je BBM izgradio objekat bez građevinske dozvole, uz obrazloženje da je riječ o rudarskom objektu, i probio tunele za budući rudnik, aktivnosti nema još od 2018. godine.

^{Područje istraživanja zlata i izgradnja zgrade rudnika u Bakovićima 2017.  Fotografija: Robert Oroz}

„Smatramo da se pitanje produženja koncesije ne može posmatrati samo kao spor između jedne kompanije i Kantona. Prije svega, mora se ispitati zakonitost osnovnog ugovora o koncesiji, svih njegovih aneksa, odluka o dodjeli koncesije i akata kojima je vršena prenamjena državnog šumskog zemljišta“, naveo je Robert Oroz, član lokalne zajednice i aktivista Fondacije ACT. 

Mještani Bakovića sada strahuju da bi spor i produženje koncesije mogli dovesti do ponovnog pokretanja projekta i otvaranja rudnika zlata u blizini njihovih kuća. Zabrinutost dodatno pojačava iskustvo iz Vareša, gdje su kod više od stotinu stanovnika, uključujući i djecu, utvrđene povišene vrijednosti olova u krvi.

"Stanovnici Bakovića i okoline ne traže privilegije. Traže da se zakoni primjenjuju jednako na sve, i na građane i na investitore. Naša šuma, naša voda i naš prostor nisu ničija privatna imovina. O njihovoj sudbini ne može se odlučivati zanemarujući javni interes i prava ljudi koji ovdje žive", poručuje Robert Oroz. 

(zurnal.info)