Dinamo nije bolji ni od koga u Europi. Dinamo je jednostavno luzerski klub, momčad bez karaktera. I to ne mogu nadomjestiti nikakvi milijuni

Svaki pojedini navijač je dijete koje je sanjalo o driblinzima, asistencijama i golovima, o slavi, o transu, živčanom rastrojstvu kojeg izaziva postignuti pogodak. Na tim snovima počiva cijela nogometna industrija

Njihov je recept jednostavan. Povuku se, brane, istrče nekoliko kontri, odigraju dvije tri akcije u trenucima kad protivnik odmara i u pravilu postignu barem jedan pogodak.

Možemo treneru zamjeriti igru odbrane jer to je segment koji upravo najviše ovisi o treneru. Ali ako već ima petlju da odigra neke druge stvari hrabro i bez kompromisa i to mu upali onda ga treba hvaliti

Najteže je dobiti utakmice koje moraš pobijediti. Pogotovo kad se igra s toliko grča u jednom uspavljujućem ritmu koji se objema momčadima može obiti o glavu

Sebe je nazvala nekom vrstom konduktera koji skuplja tuđe priče, a ono što ju nagoni na takav literarni postupak jeste opčinjenost nasilnom smrću

Odlaske na stadion mogu si priuštiti samo oni dubokog džepa i turisti koji ne pitaju koliko košta da vide kultne klubove na djelu. Rezultat toga je polumrtva atmosfera kao još jedan dokaz da su stvari išle k vragu

Wenger je pobijedio sam sebe. Na Maksimir je izveo kombiniranu momčad potpuno potcjenjujući protivnika. A Arsenal nije što je bio prije par godina, bez najbitnijih karika to je barem za klasu slabija momčad od one koju bismo mogli nazvati udarnom

Europa prvo mora pokazati svoje pravo lice, otkriti se kao ultramoderan, tehnološki napredan logor u kojem ljubomorno drži zatočene sve ideje zbog kojih je Zapad nekad značio obećanje boljeg života, u kojem drži zatočene svoje paranoične i izluđene građane, samotne i pokorene zabludama o vlastitoj superiornosti

Gađanje žvakom, gaženje zastave, nepristojni istupi u medijima, bahaćenje, sve je to jedan dio iste priče. Ovom društvu prije svega nedostaje razuma i pristojnosti. A to se preliva i na teren

Ako mene pitate, u ovome vidim nešto dobro. U porazu protiv Belgije, naime, ja sam vidio nekakav zalog za budućnost. Postat ćemo ozbiljna, čvrsta momčad svjesna svojih kvaliteta, ali i limita

Bila je to pobjeda neke Bosne i Hercegovine koje zapravo nema, a u kakvoj bih volio živjeti. Pobjeda, što bi rekao Boro Dežulović, male, pristojne i skromne zemlje

Sve se činilo kao ujdurma starih jugoslavenskih jalijaša i prevaranata koji te tapšu po ramenu dok ti drugom rukom izvlače novčanik. Sve zbog čega je ta država trebala propasti te je noći bilo tu

Ivanić, Izetbegović i Čović su mirotvorci. Ubija nas njihov mir podmuklije od najgoreg zamislivog rata

Odlaskom Dade Matijevića više nemamo pravo biti djeca. Ono što nas osobno pogodi kod smrti heroja našeg djetinjstva jeste vjerojatno svijest o tome da se red pomjera. Kad ode kapetan našeg djetinjstva znamo da je konačno gotovo

Bit će lijepo u Čileu narednih dana. Otvorili su potpuno novo poglavlje nogometne povijesti, a pred ovom istom generacijom je još puno utakmica

Željno sam iščekivao ovo nogometno prvenstvo. U glavi mi je još uvijek ostala slika nogometa koji su južnoameričke selekcije, izuzev Brazila i Urugvaja, prezentirale na prošlogodišnjem Mundijalu. Kao i obično, kad puno očekuješ ostaneš razočaran

Jebeš toleranciju. Tolerancija podrazumijeva tek snošljivost. Razumijevanje je ono što će nas promijeniti, a samim tim promijeniti i okruženje u kojem živimo

Nema tu igre. To je rat. Nema tu slobode. To je sve robija. A nije Arthur Friedenreich stavljao brašno na svoje lice zbog toga. Dribling je izmišljen kako bi se pobjeglo na neko bolje mjesto. A mi od stadiona uvijek napravimo logor