U Čitaonici Žurnal čitajte izbor iz poezije koju smo objavljivali tokom 2020. godine, pjesnika i pjesnikinja iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije

Sretni su oni koji imaju vedri narativ za svoje traumatsko iskustvo

Mehmed Begić za Žurnal piše novogodišnju priču. Pročitajte i ostale tekstove koje je Meša pisao tokom prošle godine

Prošlo je sedam dana otkako sam stigao u Mostar kako bih proveo blagdane s obitelji. Svo to vrijeme muči me nesanica. Ispunjen sam prazninom zbog koje lebdim i nikako ne mogu leći na postelju

Ovoga decembra teško je misliti o ljepoti i ljekovitosti zimskog prizora, zato što je zemljotres u Hrvatskoj ostavio nesretne ljude bez svojih kuća, na ulici, u studeni, i zato što na bosanskoj granici bosi migranti mrznu bez zaštite i hrane. A bol i ljepota se odbijaju

Na kraju godine (a treba uslovno shvatiti ovo “na kraju“), nemam ništa važno da kažem. U krivu je onaj koji misli da ima odgovor. Nešto se poremetilo s disanjem, kao da je ljudskom voljom iz svijeta istisnut zrak

Kada je Lavrovu poklonio ukradenu ukrajinsku ikonu, Dodo nije učinio ništa što inače ne radi; on takoreći svakodnevno onima koji imaju puno poklanja ono što nije njegovo - da imaju još više. To se zove politika.

Milanović se oglasi i eto braniča Bosne, da pred njenom čašću oforme živi zid. Kad već nisu ustali protiv sistemske, višedecenijske pljačke Bosne – u kojoj, ustalom, i sami učestvuju. Milanovićeve i izjave Vučićevih dvorskih budala, napokon, znače da će se danima, možda i nedjeljama, u Bosni pričati o njima, a ne o lopovluku

U Čitaonici Žurnal čitajte odlomak iz nove knjige "Maratonac" Nebojše Lujanovića

Možda je vrijeme da se budućnost opisuje rajskim slikama, da bi se ljepota o kojoj Coppola govori i dogodila.

Sava uvijek nađe način da ostane svoja čak i kada joj obilne padaline mijenjaju karakter. Čovjek je puno lomljiviji. Iz tračnica, recimo, iskoči zbog toga što izjutra ugleda snijeg i poželi se pridružiti toj svečanosti. Ali ne može. Traje mu već šesti dan izolacije

Gledam poznata lica, njihovu usredsređenost, kao da je naš problem jedina bitna stvar na svijetu. I kao da budućnost postoji.

William Carlos Williams bio je jedan od najznačajnijih američkih pjesnika kojega mnogi beatnici smatraju pretečom. Žurnal objavljuje Williamsove pjesme u izbori Voje Šindolića

“Postoje samo dva načina kako da živiš svoj život. Jedan je onaj u kojem je sve čudo. A drugi je onaj u kojem ništa čudo nije.” Ovo ja, po nepouzdanom sjećanju, citiram Einsteina.

Babe koje su teoriju evolucije doživljavale kao uvredu vlastitoj porodici i sedam vijekova nosile crninu za Kosovom snažno su oblikovale svjetonazor nove, slobodne Crne Gore. Žene na koje se pozivaju Krivokapić i saradnica imaju jasnu patrijarhalnu funkciju. One su žene, majke i, naravno – babe, k tome su i čuvari tradicije, dakle patrijarhata.

Pročitajte esej iz svježe objavljene zbirke Marka Tomaša "Pisma s juga" (VBZ, Zagreb)

Čovjek koji tvrdi da postoje dokazi da je “neko vjerom fizički pomjerio planinu” svjedoči da je njegovo čitanje Biblije fundamentalističko. Tekst prepun simbola, metafora i alegorija u takvom čitanju biva sveden na “zakon” i “dokaz”. Takvo čitanje je nasilje

Svoj moralni kod si gradio na jednostavnoj pretpostavci: sam si odgovoran za sve što ti se dogodi. Tako si lakše mogao izaći na kraj sa svojim ljutnjama, bio je to način kultiviranja vlastite agresivnosti. Ali u osnovi ta je pretpostavka netačna, zato što nam se život događa mimo naših odluka, i vrlo rijetko našom voljom.

Dobri dani su nužno potrebni Balkanu, svim njegovim ideologijama, očevima, majkama i školama