Stvorili smo ambijent u kojemu je svako moguće rješenje istovremeno potencijalni problem. Pa se svi o sebi zabavismo. Toliko da se u zapećak guraju i neke ideje koje bi mogle biti stvarno rješenje problema. Kad bi stvarno i stvarnost stanovali u BiH. Znano je od davnina, tko hoće znati, da je nacionalizam politika koja uporište ima u svemu osim u stvarnosti

Odavno je jasno da navijači imaju veze sa sportom isto koliko i Ratko Mladić sa vaterpolom, bar od onog doba kad je Željko Ražnatović Arkan postao vođa Zvezdinih navijača. Problem nije u toj socijalnoj grupi, već u državnim i političkim strukturama koje ih koriste za svoje potrebe. Mirko Vičević nije ostao bez zaštite samo tokom trajanja utakmice, već i nakon što se divljanje okončalo.

Gledajući film Love Song for Bobby Long (2004)

Olimpijada je zimska, pioniri mašu zastavicama, crveni stijeg proletera sa zvijezdom vijori se nad olimpijskim plamenom. Europa opet, gleda u lice rata i kuge, Jahači Apokalipse okreću pješčanike.

Preminuo je Stevan Tontić. U Čitaonici Žurnal čitajte izabrane pjesme jednog od najznačajnijih savremenih pjesnika sa prostora nekadašnje Jugoslavije.

Svaki Mostarac izgleda kao burzovni mešetar na dan sloma burze čak i kad izađe kupiti kruh. Ako mu se nađeš na putu budi spreman saslušati što je sve pogrešno s državom i ljudima koji ga cijeli život sputavaju i onemogućavaju mu da živi rahat.

Koliko god to odlagali, pitanje dobrosusedskih odnosa će jednom doći na red, baš kao i definitivno odustajanje od pretenzija na tuđe teritorije. Sve što naše komšije očekuju od nas jeste da ih konačno ostavimo na miru

Preminuo je veliki muzičar, performer, aktivista i meki terorista Marko Brecelj. Izdvojili smo neke zanimljive izjave iz njegovih intervjua

Raspravljamo o zanimljivoj vijesti koju nam serviraju telefoni - kako u Danskoj postoje knjižnice (hm, pitanje da li se i ime u tom slučaju mijenja u - ljudnice ?!) u kojima možete “posuditi” osobu umjesto knjige, da biste na trideset minuta čuli njezinu životnu priču.

Preminuo je pjesnik Kemal Mahmutefendić. Žurnal je pored biografije, izabrao nekoliko pjesama ovog izvanrednog pjesnika...

Trideset godina zamrznutog konflikta smrzava kosti a životi nam prolaze u tjeskobi koja nam ždere vrijeme i živote. Zbog toga, na neki način ulovim sebe, a čujem da ni kod drugih nije drugačije, kako se osjećam ni živ ni mrtav.

Razumem da država preko svojih ideoloških aparata mora da širi zvaničnu ideologiju, ali preporučivati deci od sedam-osam godina da krenu putem stradalnika i pobijenih, da daju život za otadžbinu, naciju ili nekog sličnog idola – ipak je prilično perverzno, nehumano i nekrofilno. Kakva je to država za koju možeš samo da umreš?

Kad gledamo Sunce, vidimo kakvo je bilo prije 8 minuta i 19 sekundi (kako nas uči Georgij Gospodinov: kada bi netko sad odvrnuo Sunce s neba, mi to ne bismo znali još upravo tih 8 minuta i 19 sekundi), kad gledamo najbližu zvijezdu Suncu, vidimo kako je izgledala prije 4,2 godine.

Ništa ni mene niti druge pripadnike moje generacije nije spremilo za slom svijeta i potpuni preokret u setu vrijednosti. Prva polovica devedesetih godina prošlog stoljeća kao da predstavlja vremensko prostorni diskontinuum, neku vrstu crne rupe koja je usisala svijet za koji smo odgajani da bismo bili ispljunuti u neko potpuno novo doba u kojemu se ne znamo snalaziti

Boško Buha bio je heroj našeg detinjstva, ali za njega više nema mesta u društvu izraslom na šovinističkoj mržnji, ratu i zločinima. Sad su heroji sasvim drugačiji, ne liče na one neustrašive borce uz čije smo životopise odrastali. Nedavno je na kalemegdanskoj Grobnici narodnih heroja osvanuo grafit “Ratko Mladić je heroj, a ne ovi”.

Drugu pandemijsku godinu zatvaram kratkom plejlistom posvećenom bolesti i infekciji. Tim sada žalosno ispunjenim „proročanstvima“ koja su se tekstovima jugoslavenskog punka i novog vala otpočetka širila kao sami njihovi virusni uzročnici. Bolest, trulež i zaraza, uostalom, stoje u samom temelju punk metaforike, i razloge tome nije teško dokučiti

Kafana je ostala nadnacionalna i gazdarica nije dozvoljavala da se ta točka grada pretvori u išta drugo izuzev onoga što je i bila – mala kafana, začudo, iza solitera. Nikada u PREDAHU nije bilo kafanske tuče; za vrijeme rata metak nije opaljen, niti je glas na nekoga podignut. Gazdarica je bila bog i batina.

Kako objasniti činjenicu da nekome padne na pamet prodati ulično stablo preko internetskog oglasnika? To može pasti na pamet samo mozgovima koji su uvjereni da zbog krađe i oštećivanja javne imovine neće odgovarati. Takav način razmišljanja je rezultat dugogodišnjeg bezvlašća u Mostaru i Bosni i Hercegovini

U svojoj televizijskoj izjavi, ministrica nam je iscrtala trougao koji čini njenu Bosnu i Hercegovinu – Predsjedništvo, Vijeće ministara i Parlament. U tom domovinskom trouglu ona zapošljava članove svoje porodice, bliske prijatelje i saradnike. Kada kaže “svi mi imamo dobar život” ministrica misli na stanovnike te Zemlje izobilja, jer sve izvan nje za nju nije stvarni svijet, zamagljeno je i izvan fokusa. Ona tamo više nikoga zaista ne poznaje.