Istorija Evrope i Bliskog istoka, hrišćana i muslimana, kulturoloških post-hrišćana i muslimana, sitih Evropljana i polugladnih ljudi sa periferije, tako je sve-povezana, da nikakav orbanovski zid i bodljikava žica tu istoriju više ne mogu razdvojiti

Nema gdje nisam bio. I u Bosnu sam išao, u Sarajevo, kod onog Torabija. Kupio gajbu vode od njega, od toga mi bilo bolje dva mjeseca, onda sve Jovo-nanovo. Bio i kod Milana Tarota, sve uradio kako mi je rekao: mazao uši kokosovim uljem, držao klikere ispod jastuka, slušao po cijeli dan one vajtsnejk, pa opet ništa

Šta je valorizacija? To je kada država nešto što je javno pokloni nekome da to koristi privatno i na tome mlati pare. Ako mene pitate, iako može djelovati šokantno, bilo je samo pitanje vremena kada će se neko sjetiti i usuditi da „valorizuje“ genocid u Srebrenici.

Ono čemu tepaju „revizionizam“, a zapravo je gola mahnitost, već je odmaklo tako daleko da nam dosjetke kakva je „džabe ste krečili“ više ne pomažu. Jer istina je: naši su oni koji su džabe krečili. Sve ono što su dobri ljudi od četrespete do devedesete izgradili, ovi su prodali

Gospode, sanjao sam da sam svijet napokon vidio ždralovim okom. Posmatrajući od sjevera prema jugu, vidio sam bodljikavu žicu i bijesne muževe kako naoružani patroliraju granicom. Vidio sam kako u dubini, kao zrna soli, svjetlucaju bijeli nadgrobni spomenici

Neće biti prvi put da Evropa, braneći se od Barbara, padne u barbarstvo. To će biti Evropa za koju smo spremni. Mi smo se „narodu kao borbenom etnosu“ vratili još krajem osamdesetih godina

Tamo je na jednoj strani, utjelovljen u sinu, bio nesveti duh Ratka Mladića, dok je na drugoj strani, utjelovljen u kćeri, bio Radovan, kamen na kojem je izgrađen taj paranormalni entitet.

Naš fašizam je uvijek odbramben, iznuđena reakcija, bezazlen, nesvojstven našoj tradiciji, posve različit od svih drugih fašizama, stoga bi pravedno bilo reći kako i nije fašizam.

Znam da je običaj estetizacije svega buržoaska navika: sirotinja u svijetu oko sebe ne traži ljepotu, nego način da preživi. Priznajem: salonski sam, dakle lažni ljevičar, jer se ne mogu sjetiti ničega što mi je važnije od ljepote

Mislili ste da je vrijeme velikih nacionalnih priča iza nas? Da su etničke mržnje, ako ne prevaziđene, a ono sklonjene u stranu? Da smo završili sa tumačenjima četresprve i četrespete?

Dragi otpušteni radnici: provjerite da li u napuštenim fabrikama u kojima ste radili žive neke rijetke zmije, krtice, ptice ili međedi. Javite se Evropskoj uniji: oni će ih zaštititi.

Šešeljeva je umjetnost bila, i jeste, tako savršena, da je prevarila i njega samog. Tako savršena da je prevarila sve. Osim sudije Antonettija i suda u Hagu.

Takva je moć Oca-utemeljitelja. Takva je cijena onoga što on ostavlja u nasljedstvo. Ili bi trebalo reći: Očeva-utemeljitelja. Jer Republika Srpska ima dva: Karadžića i Miloševića

Srbi su u Bosni genocid počinili tvrdeći da su žrtve petstogodišnje turske okupacije. ISIL genocid vrši kao „žrtva“ hrišćanstva, zapadnog imperijalizma, kapitalizma, demokratije, liberanih vrijednosti... I jedni i drugi genocid su počinili kao vid „otpora imperijalizmu

Heidegger ne samo da je bio nacista, koji se u nacizam razočarao 1934., zato što nacionalsocijalizam po njegovom sudu nije bio dovoljno radikalan - nego je i do danas inspiracija raznim mračnjacima na ultra-desnici

Nisam ja tamo došla da vidim krv, dosta mi je krvi za cijeli život. Da vidim kraljicu kako kleči, da barem jednom vidim kako padaju oni koji su izgledali blještaviji i viši od sunca – samo to sam htjela

Brine me, očajnim me čini, samo jedno: što moja kći sve to neće moći izbjeći. Jer moje vrijeme nije posljednje vrijeme

Svijet, dakle, za nas uvijek ima istu ponudu: uzmi ili ostavi. Nema pregovora, kao u Dejtonu, nema cjenkanja, kao na grčkoj ili turskoj pijaci.

Dok sanjamo o boljem svijetu, zgodno je imati grijanje, čistu posteljinu i tri dobra obroka dnevno. Sloboda je, napokon, precijenjena