Ako ovako izgleda najbolji od svih mogućih svjetova, svijet u kojem je okončala istorija, svijet napredne nauke koja iz dana u dan diže kvalitet života, svijet u kojem je iz dana u dan sve više slobode i ljudskih prava - a kako onda izgleda najgori od svih mogućih svjetova

Politika počinje sa neslaganjem. Tamo gdje se sve rješava prećutnim konsenzusom i gdje svi klimaju glavama dok drugi govore, nema politike

Na svijetu već ima dovoljno ljevičara koji se vole naduvati, napiti piva, obući majicu sa Čeovim portretom, otići na tribinu i vikati sloboda! jednakost! pravda! Njihova brojnost garantuje neuspjeh. A kako bi bilo da se malo sjedi kući i čita, da se uči, uči i samo uči?

Biti čovjek znači biti vođen nečim većim od sebe samog, nečim što prevazilazi granice našeg tijela. Kada bi granice našeg tijela zaista bile granice našeg bića, o ljudskoj se sudbini ne bi imalo što misliti ili pisati: jedva da bi imalo smisla plakati nad njom

Volio bih znati koliko njih je izgubilo posao i propilo se. Koliko njih je reklo sebi „E, budalo!“, lupilo se šakom o čelo i postalo nacionalista. Koliko njih su postali teoretičari svoje novootkrivene nacionalne stvari, a koliko njih ostalo vjerno marksizmu

Nakon ove knjige Samuel Beckett izgleda kao veseljak, ali ipak njen neumorni pesimizam ima začuđujuće okrepljujući učinak

Vašim mukama je kraj: pićete kafu u lokalima u kojima vas niko ne zna, ručaćete sami, večeraćete sami, sami ćete se napiti za šankom, nikada u životu nikada nikome ne morate platiti piće, ako padne kakav seks, to izbacite iz kuće i nikada više ne vidite… Uopšte ne znam kako smo do sada živjeli bez ovoga!

Nikada oni neće reći: dosta je. Nikada oni neće stati. Proces okupacije i ekonomske eksploatacije javnog prostora će, jasno, završiti tako što javnoga prostora više neće biti

Naš primjer pokazuje kako se puna kontrola populacije može ostvariti i putem nezaposlenosti, nacionalnih i vjerskih podjela koje još uvijek, uprkos svemu, ljude homogenizuju daleko brže i snažnije od bilo koje lijeve ideje

Bez nacionalizacije, koja bi poništila posljedice tranzicione pljačke i privatizacije zajedničkih dobara, može biti pravne države, ali o pravednoj državi nema ni govora. Kao što je jasno da o nacionalizaciji neće biti ni govora: može li neko makar zamisliti da EU podrži balkansku vladu koja bi sprovela nacionalizaciju

Lijepo Benjamin kaže da ne postoji nijedan dokument civilizacije koji u isto vrijeme nije i dokument barbarstva. Stoga listu koju je započeo Dawkins treba nastaviti, pa primijetiti kako čitav islam u čitavoj svojoj istoriji ima manje gasnih komora i konc-logora nego Njemačka, sa sve nobelovcima

I za rastu i za Crnogorca, život je čekanje. Rasta život provodi u čekanju da se vrati u Zion, dakle u obećanu zemlju Etiopiju. Crnogorac, pak, život provodi čekajući da se vrati u Beograd

Na tribini organiziranoj u okviru ovogodišnjeg Subversive festivala u Zagrebu, koju je moderirao književni kritičar Boris Postnikov, učestvovali su makedonski pisac Robert Alagjozovski, crnogorski pisac i novinar Andrej Nikolaidis, jedan od urednika „Betona“ i književni kritičar Saša Ćirić iz Srbije i glavni urednik nedeljnika „Novosti“ i pisac Ivica Đikić