Zbog nerada pravosuđa u HNK-u, procesa u ladicama (obitelj Krstić, slučaj Šejtanić, bespravna gradnja, Peti kat...), a istovremeno sustavnih pritisaka na neovisno novinarstvo, u smislu prijetnji, napada, tužbi protiv istine, portal Hercegovina.info održao je danas u Mostaru tiskovnu konferencije za medije "Pet do dvanaest", koja se održala u parku Zrinjevac u vrijeme istovjetno simboličnom nazivu konferencije.

Malo toga ukazuje da je ovdje bila riječ o klasičnom pljačkaškom pohodu pa možemo izvesti i zaključak da je „gašenje“ mostarske Saborne crkve poruka malobrojnoj srpskoj zajednici u Mostaru. Crkva s ovakvom vrstom poruka teško može ostati istinski Saborna a vrlo lako se može pretvoriti tek u spomenik nekom iščezlom vremenu i narodu. Zato je jako važno da javnost sazna imena i motive onih koji su počinili ovo djelo.

Odlukom Gradskog vijeća Grada Mostara, promijenjeni su sporni nazivi ulica koji su nosili imena ustaških dužnosnika i ideologa iz vremena tzv. NDH. Ovaj primjer morali bi slijediti, prije svih, Sarajevo i Banja Luka, čiji građani šetaju ulicama nazvanim po Hitlerovim obožavateljima, ustaškim pukovnicima, antisemitima, četničkim ideolozima, fašističkim saradnicima, ratnim zločincima…

Na sutrašnjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Mostara (14. juli) trebao bi se naći i prijedlog izmjena naziva ulica koja nose imena ustaških vojnih i političkih dužnosnika. Ako se prijedlog usvoji, sljedeći zahtjev morao bi ići prema sarajevskim i banjalučkim vlastima, jer i u ovim gradovima postoje mnoge ulice nazvane po fašistima, zločincima, okupatorima, kvislinzima, saradnicima fašističkih režima...

Pošto je Partizansko groblje u zoni odgovornosti HDZ-a jasno je na čiju adresu treba slati pritužbe. Njihovo je da riješe svoje nacističko smeće ispred svojih vrata i vrate dostojanstvo gradu u koji se zaklinju. Inače, gospodo, zašto živite u Mostaru ako ga mrzite?

Iz kompanije RUSAL reagovali su na dio iz teksta "KINESKO-RUSKI BAYPASS ZA EVROPSKE SANKCIJE: Aluminij Industries Mostar" prenešenog sa portala tačno.net

Nikako da shvatimo da je odnos prema onome što je naše zajedničko zapravo suština našeg odnosa prema nama samima. I, uistinu, ljudi u Mostaru jesu samoživi ali zapušteni što se vidi i na izostanku manira i osnovne pristojnosti u ophođenju jednih prema drugima. Podivljali smo i proces pripitomljavanja bit će dugačak i često razočaravajući.

Ekipa Žurnala obišla je nekoliko bh. gradova u kojima postoje ulice nazvane po fašistima, zločincima, okupatorima, kvislinzima, saradnicima fašističkih režima. Danas donosimo fotoreportažu iz Mostara.

U Zenici je nastradao Sead Kolašinac a u Mostaru nepoznati dječak. I jedan i drugi s viškom srčanosti. Obojica sudionici teškog domaćeg poraza. Obojica na žalost ozbiljno ozlijeđeni. Sve da bi simulacija izgledala što stvarnije.

Javno preduzeće “Komunalno” Mostar nije provodilo javne nabavke u skladu s odredbama Zakona o javnim nabavkama, niti su pripremali tendersku dokumentaciju u skladu sa ovim Zakonom. Ovo je jedan od razloga zbog kojeg su za reviziju usklađenosti za prošlu godinu dobili negativno mišljenje.

Algoritam u kojemu roditelji praktički nagrađuju one koji su stvorili situaciju u kojoj ih napuštaju djeca. Kao da su se pomirili s tim da na ovim prostorima normalno nikad nije bilo niti će ikada biti. Nisu djeca kriva što su mamlazi. Tako su programirana

BiH se, misle u SDA, može voljeti isključivo na njihov način. Ako se usudite misliti drugačije odmah postajete izdajnik. Možda tu priču još mogu prodati nekome ali s vremenom će mušterija biti sve manje a to, u slučaju Mostara, možemo zahvaliti vijećnicama Naše stranke

Nitko od građana ne zna njihovo mišljenje o bilo čemu. Ne govori li to o tome da će njihovo mišljenje i program biti u potpunosti sukladni programima političkih opcija koje su ih kandidirale

Njima nije važan sklad, važno je da ih se u gradskoj sredini uoči. Zato im građevine liče na čačkalice u njihovim zubima. Kolokvijalno ih možemo nazvati „Skorojevićke“. Iste su nam takve i ceste. A njih, da se vratimo početnoj dilemi, grade valjda kako bi svako misleće biće moglo što lakše otići iz grada

Probudio sam se jutros u gradu Mostaru, 1990. je godina, svi su glasali za Reformiste ali nekim čudom na izborima su pobijedile „nacionalne“ stranke. I tako već trideset novih 1990 - tih godina. Stalno je vrijeme za promjene koje se ne događaju niti se imaju šansu dogoditi u ovakvim okvirima

Iako su zabilježene određene nepravilnosti, čini se kako one ne ugrožavaju kredibilitet izbornog procesa u Mostaru

Već sama činjenica da u Mostaru nije bilo lokalnih izbora cijelih 12 godina bila bi dovoljna da do sada vladajuće partije u Mostaru budu izbrisane barem s lokalne političke scene. Ono što će nam i ovi izbori pokazati jeste to da je svaka čestita, dobronamjerna i sposobna osoba u ovoj zemlji apsolutno nezainteresirana za politiku

U trideset godina otkako je na vlasti koalicija HDZ i SDA, nisu napravili niti jedan jedini sadržaj od javnog značaja u Mostaru. Rasprodali su što su mogli, ono što nisu prodali dali su u koncesiju

Mostar važi za potencijalni ključ za bravu koja nas drži zatočenima u mračnim odajama Daytonskog sporazuma. Tako bi i održavanje lokalnih izbora u Mostaru moglo biti jedna od stvari koje su izuzetno važne za daljnji razvoj događaja u ovoj političkoj umobolnici