Spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva, predstavlja jedinstvenu uspomenu na nevino stradalu djecu tokom četiri godine opsade. Međutim, neretko se dešava da zaboravimo na njih, ili da pokažemo nemar u pokušaju da se sačuva izgled spomenika, a samim tim i sjećanje na djecu. Nakon krađe slova sa spomenika, danas imamo jednu drugu situaciju.
Spomenik izgleda zapušteno, prljavo i nedostojno imena koje nosi. Ustajala voda je gotovo zelena, jer fontana ne radi, a sam spomenik je na nekim mjestima potpuno pocrneo.
Ovako se uspomena  na stradalu djecu ne čuva. Pogledajte fotografije:
{AG thumbWidth="60" thumbHeight="45" thumbAutoSize="none" arrange="priority" backgroundColor="dcdcdc" foregroundColor="808080" highliteColor="fea804" frame_width="580" frame_height="388" newImageTag="0" newImageTag_days="7" paginUse="0" paginImagesPerGallery="10" albumUse="0" showSignature="1" plainTextCaptions="1" template="galleryView3.0" popupEngine="slimbox"}deca_sarajeva{/AG}

(zurnal.info)

 

Iako su se prvobitno protivile dolasku domaćih ili međunarodnih visokih zvaničnika, porodice su na kraju priostale na njihovo prisustvo ali bez govora

U Memorijalnom centru Potočari 11. jula ove godine još 520 žrtava srebreničkog genocida naći će smiraj duše, a njihove porodice će nakon 17 godina traganja za posmrtnim ostacima svojih najmilijih osjetiti bar malo olakšanje

Sve je počelo kada sam krenula da postavim pitanje Dačiću, nakon čega je Dodik svog predstavnika za medije upitao: “Ko je ova?”. Uredno sam se predstavila: “Ljiljana Kovačević, dopisnica agencije Beta”, na šta je entitetski predsjednik zagrmio “Šta ćeš ti ovdje?”