Analiza
GODINE BOLA, GODINE TUGE: Dodikova moć na krilima tuđih miliona
Na strani Milorada Dodika bilo je apsolutno sve: javni novac kojeg usmjerava tamo gdje mu je potrebno, niska cijena ljudi spremnih da ne propituju velike kriminalne i korupcijske afere, zaposleni u javnom sektoru koji su njegova glasačka baza i mediji kojima suvereno vlada. Jedan takav, po uredničkoj politici izrazito šovinistički i rijetko viđen na tlu današnje Evrope je i javni servis građana – Radio-televizija RS.
„Čet'ri godine, godine duge, godine bola, godine tuge...“
Otpjevao je sinoć stranačkim kolegama i stanovnicima Republike Srpske Milorad Dodik, lider ultradesničarske pobjedničke stranke SNSD i još kratko presuđeni bivši predsjednik entiteta.
Bio je poljuljan, što američkim sankcijama zbog rušenja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, kriminala i korupcije, što činjenicom da su mu koalicioni partneri (bogobojažljivo) okretali leđa. Prilike je vrebao kroz podršku Rusije i predsjednika Vladimira Putina, u Mađarskoj je izgubio Victora Orbana, ali nije gubio vrijeme. Namjestio mu se novi američki predsjednik Donald Trump. S njim je uradio ono što je najviše volio – trgovao je i bjesomučno plaćao. Desetine miliona maraka iz budžeta Republike Srpske uzeo je kao da su vlastite kako bi sebe i stranačke pretorijance skinuo sa „crne liste“. Uspio je, a onda sipao poruke mržnje i zaleđinu našao u izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu. Strah je bio neminovan, pogleda li se u polja krvi u Gazi i na Zapadnoj obali.
Za "imam namjeru da svašta radim u naredne četiri godine“ ostala mu je samo još jedna prepreka, izbori u Srbiji i pozicija Aleksandra Vučića, bivšeg predsjednika. Šta će biti 25. oktobra, demokratski izbori ili novi 5. oktobar?!
Kako god, Dodik je trenutno neprikosnoven vladar Republike Srpske. Na funkciji ili bez nje, smetnji nema. Upravo pred Opšte izbore i najozbiljnijem konkurentu Drašku Stanivukoviću poručio je da neće biti premijer.
„Ako bi on bio predsjednik Vlade, šta bih ja radio?! Je l' tako, Savo?“, obratio se sada već novom predsjedniku RS Savi Miniću.
Dan nakon rezultata u čelo, aktuelni gradonačelnik Banjaluke spustio je loptu, a premijersko mjesto ne spominje. Podsjeća i nudi se:
„Pokret Sigurna Srpska ostvario je odličan rezultat i za manje od godinu dana postao druga najjača politička snaga u Republici Srpskoj i vodeća opoziciona stranka. Posebno nam je važan rezultat u Banjoj Luci, gdje sam osvojio najveći broj glasova. Zahvalan sam svojim sugrađanima na ogromnom povjerenju koje su mi ukazali. Ovo je za nas potvrda da smo radili ispravno i da građani cijene naš rad i posvećenost. Naš rezultat je u odnosu na prethodne izborne cikluse porastao za više od 50%, a poslanike ćemo imati u gotovo svakoj izbornoj jedinici u Republici Srpskoj. Uz to, dobili smo i povjerenje građana za dva poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH“, napisao je, gdje drugo, nego na mrežama.
Na Dodikovoj strani bilo je apsolutno sve: javni novac kojeg usmjerava tamo gdje mu je potrebno, niska cijena ljudi spremnih da ne propituju velike kriminalne i korupcijske afere, zaposleni u javnom sektoru koji su njegova glasačka baza i mediji kojima suvereno vlada. Jedan takav, po uredničkoj politici izrazito šovinistički i rijetko viđen na tlu današnje Evrope je i javni servis građana – Radio-televizija RS.
Opozicija u ovom entitetu nije imala naročitu šansu, presudila joj je razjedinjenost. Posljednjem ozbiljnom opozicionom političaru Milanu Milićeviću „spakovana“ je lažna afera, a on sklonjen na margine SDS-a. Došao je predsjednički kandidat, univerzitetski profesor Branko Blanuša bez naročite priče, plana, programa i političke harizme. Nije mu bilo mrsko da bez znanja stranačkih organa baš pred izbore ode pod skute Dodikovom sinu Igoru, inače organizacionom sekretaru SNSD-a. Razlog je, navodno, bio taj što su opozicionom SDS-u „zavrnute sve finansijske pipe“.
Objašnjenje su tražili lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović i gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović. Sankcije za Blanušu nije bilo, ali je Petrović jutro poslije izbora izbačen iz SDS-a.
Kao kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine „iskočio“ je i Marinko Božović, načelnik Istočne Ilidže, od kojeg su zazirali i članovi njegove stranke.
Opozicija je stajala u nekoliko kolona, a narod u krizi uvijek bira prve nacionalne linije.
U brojkama sve jutros izgleda ovako:
Preliminarni rezultati Centralne izborne komisije BiH za Narodnu skupštinu RS govore da je SNSD osvojio 194.227 glasova ili 38,95 odsto. Na drugm mjestu je Stanivukovićev pokret sa 70.177 glasova. SDS-Volja naroda osvojio je 60.559 glsova, a DNS-NPS 27.751 glas.
SNSD-ov kandidat za prtedsjednika RS Savo Minić dosad ima 272.836 glasova, a Blanuša 54.185 glasova manje.
Za članicu Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda apsolutnu pobjedu odnijela je SNSD-ova Željka Cvijanović - 288.605 glasova. Božović trenutno ima 138.809 glasova, dok je Nebojša Vukanović osvojio 94.174 glasa.
S obzirom da će, uz Cvijanovićevu, u Predsjedništvo BiH sjesti i HDZ-ova Darijana Filipović, uskoro bi se moglo očekivati i pomilovanje Milorada Dodika i njegovo potpuno ovladavanje političkim prostorom BiH. Nasuprot njemu su oni koji ne bi imali problem koaliranja.
(Zurnal.info)
