Takozvano „suočavanje sa prošlošću“ i „pomirenje“ biće dovršeno tek onda kada se Republika Srpska odrekne svake vlasti nad Srebrenicom. Onda kada se Republika Srpska i Srbija odreknu ne samo teritorijalne i političke vlasti nad Srebrenicom, nego, najvažnije, proglase bezuslovnu kapitulaciju u ideološkom ratu za tumačenje Srebrenice

Ima ovdje materijala za beskrajnu krimi sapunicu u kojoj se vrte milioni maraka budžetskog novca. Građani su tek publika sa uredno plaćenim ulaznicama. Glavni likovi su, po pravilu, stranački kadrovi ili donatori stranaka na vlasti. Sudije, policija i istražioci su statisti a nadležne institucije preskupe kulise u savršenoj iluziji države, u krimi priči bez hepienda

Glavni junaci ovih vijesti Bosnu i Hercegovinu doživljavaju onako kako igralište doživljavaju razmažena djeca – kao mjesto koje mora udovoljavati samo njihovim hirovima, a ako tako ne bude, onda ga treba razoriti

Svijet u kojem je Saudijska Arabija borac protiv terorizma, svijet u kojem multimilijarder ima mandat da se sa svojom vladom multimilijardera i bankara bori za siromašne, svijet u kojem njih 80 ima više nego tri i po milijarde ljudi, dakle svijet u kojem demokratija proizvodi oligarhiju, beskrajno je otvoren za interpretacije

Kad govori o patriotizmu, domoljub ne misli na prirodu i živa bića, srce mu ponosno bije samo pri pomisli na državni aparat. Oduševljava ga činjenica da je taj aparat, kao što dobro znamo, najobičnija zajebancija, šklopocija koja škripi na sve strane

Nema „našeg“ i njihovog „fašizma“ – sav je fašizam jedan. Niti jedan fašista nije otok, sasvim sam za sebe. Svi ste dio istog kopna

U situaciji u kojoj je Crna Gora, što bismo u Bosni rekli, na guzove ušla u NATO, Rusi joj uvode sankcije, Putinovi saradnici okupljaju opoziciju i izdaju joj javne instrukcije, posljednje što bi njen premijer trebao učiniti je da se zakači sa gazdom Bijele Kuće

Veliki i moćni vole reći kako je prirodno da jači vladaju. Zaboravljaju, međutim, pomenuti tek jednu sitnicu: da, kao što je vladavina dinosaurusa bila prirodna, tako je prirodno bilo i da na Zemlju padne meteor koji je dinosauruse sa nje zbrisao

Fašisti, u svom odbijanju svega što dolazi s ljevice, nehotice uspijevaju isključiti, zabraniti, internirati, prognati, konačno se riješiti - lijeve strane mozga. One koja je zadužena za govor i logičko promišljanje. One koja povlači podatke iz memorije onda kada se nečega sjećate

Dobro, a šta ćemo od sada? Intelektualci će se, naravno, i dalje zalagati za slobodu i pravdu. Radnici će i dalje tražiti svoja prava. Novi vlasnici će i dalje slobodnom pogodbom kupovati fabrike

U Čitaonici Žurnal pročitajte tri majstorske kratke priče Andreja Nikolaidisa

Ako ljevica ne uspije stvoriti novi, nadnacionalni i nadvjerski identitet, klasni ili bilo koji drugi, ona nema šansu. Može doći na vlast onda kada se nacionalisti ljudima popnu na glavu, ali će, opet, već sljedeće izbore sigurno izgubiti

Zadaća pisca je da narodu gleda u leđa, da kamo god taj narod zatabana, masi objašnjava da je na pravom putu, da sunarodnike, kao stoku na ispašu, ćera tamo gdje je nacionalni interes. Povijest (književnosti) to zna da cijeni

Bosna i Hercegovina je temeljno podijeljeno društvo. Podjele su počinjene, ne hladno matematički, logično ili trezveno, nego strastveno, sa bolesnom mržnjom, bez mogućnosti skorog spajanja

Crna Gora se nalazi na samom desnom kraju bijele hrišćanske civilizacije. Desno od nas stoji samo mrak Azije i islama. Vama, kao punokrvnom uredniku najuglednijeg glasila alternativne desnice, ne moram objašnjavati šta znači biti rođen krajnje desno

Ako ste se pitali „kako izgleda trijumf“, eto vam odgovora: izgleda kao Andrija Mandić, osumnjičen da je jedan od vođa terorističke organizacije dok, s osmijehom od uva do uva, napušta Skupštinu u kojoj su njegovi poslanici koji tren ranije nogom u prkno nabili Odbor za bezbjednost

Neprekidna galama o svetom prikriva manjak: obično manjak uvjerenja i vjere. Tamo gdje se mnogo galami o svetom, mnogo je slabosti

Prije tri godine eskalirali su građanski protesti na ulicama bosanskohercegovačkih gradova. Tada smo se u kratkom komentaru pitali "šta nam se to dešava". To pitanje je ostalo otvoreno do danas

Hoće li hrvatskim mladićima biti lakše zato što neće ići u armiju „tamnice naroda“, nego Majke Hrvatske? Hoće li im biti lakše jer na njih neće urlati niži oficirski kadar iz Leskovca, nego onaj iz Dalmatinske zagore?