U Sarajevu je na Marijin Dvoru 28. marta obilježena godišnjica zločina iz 1945., kada su, uoči samog oslobođenja grada u Drugom svjetskom ratu ustaške vlasti objesile 55 antifašista svih nacionalnosti.
Vješanje 55 sarajevskih ilegalaca antifašističkog pokreta na stabla kestenova naredio je ustaški pukovnik Maks Luburić a fotografije tih prizora štampane su kasnije u udžbenicima istorije.
Ovog marta ispred Filozofskog fakulteta na spomenik koji je otkriven tek prije dvije godine cvijeće su položili članovi porodica stradalih i članovi SUBNOR-a iz Sarajeva. Nije bilo ni gradonačelnika ni predstavnika Gradske uprave, a ni medija:
- Nikoga mi nismo vukli za rukav, objavili smo oglas u novinama, i to je bilo sve. Ko je htio, došao je, kaže Šerif Biser, predsjednik SUBNOR-a.
Drvored leševa
Hamid Avdić imao je samo 27 godina kada je u noći sa 27. na 28. mart 1945. obješen na banderu u blizini današnjeg Muzeja revolucije. Radio je u staroj policijskoj stanici kada su ga uhapsili ustaški vojnici. Njegova sestra Almasa Đulepa tada je imala 15 godina pa se i danas jasno sjeća svega:
- Ovo mi je brat, pokazuje na Hamidovo ime uklesano u kamenu. U bučnom proljetnom danu nestvarno djeluje njena priča o jezivom jutru 28. marta 1945. Na mjestu na kojem radnici popravljaju komad ulice, ne vidi ni njihove bušilice ni njih već davno iščezlu banderu na kojoj visi tijelo njenog mrtvog brata:
- Svega se sjećam, a kako i ne bih kad sam mu zadnji ručak odnijela u belediju. Sedam dana je bio tamo a na dan prije sam mu odnijela veš da presvuče, vratio mi ga je krvavog. Primili su mi u belediji hranu, da li su mu je dali, ne znam. A ujutro, kad je dan osvanuo, došao jedan mladić, brat Sulje Pašića, plače, i viče mome mlađem bratu: Brate, nemamo više braće, naša su braća obješena! Svi smo skočili na noge a kad se to pročulo bilo je grozno. Odmah smo izašli na ulicu, ja sam bila sa majkom i sestrom, bile su tu i porodice drugih ljudi. Bila je to povorka svijeta, a ustaše su nas gonile. Ja i moja rodica smo plakale, a jedan ustaša nam kaže: Nemojte plakati, ako budete plakale i vas ćemo sad objesiti. Nismo smjeli ni plakati... niko iz komšiluka nam nije smio ući u kuću.
Almasa nikada neće zaboraviti trenutak kada je ugledala bratovo tijelo:
- Moj brat je visio tačno ovdje pred muzejem, na pola bandere. Sva se tresem. I još jedan je visio, dvojica su bila na pola bandere. Vidjela sam sve, moje dijete, iako sam i ja bila dijete ali svega se sjećam, i kad su ih odnijeli. Imao je veliku modricu kod oka. Sedmi dan poslije oslobođenja izvađeni su iz onih rupa na Bentbaši, gdje su bili zakopani po petorica i kopali su ih u Koševo. Meni nisu dali da idem, mnogo sam plakala, a majka i sestra su ga poznale. Tu je obješen i sin od moje tetke, on je bio neošišan... jedini je on bio neošišan... I njega su na noć prije uhvatili a ujutro na vješanje. Odem kad je godišnjica ili ramazan da izučim ono naše.
Branka Obradović svjedoči o gubitku oca Vladimira Mirkovića:
- To je bio strašan šok. Bio je 15 dana u zatvoru i onda smo odjedanput čuli šta se desilo. U Sarajevu je bila strašna atmosfera, svi su bili šokirani, skroz su drvoredom ljudi bili obješeni. Moj otac je imao 44 godine. Nama je javila žena koja je dolazila da pere veš, stanovala je blizu i kad je prolazila vidjela je. Pretrpani su u kamione sa onima što su bili zatvoreni u Luburića vili. Neko je pratio njihove krvave tragove i našao ih zakopane na Bentbaši. Kad je 6. apila došlo oslobođenje onda je taj neko ko je to vidio javio. Izložili su ih u skloništima kod današnjih bazena na Bentbaši. Očeva majka je išla da ga prepozna. Njegov brat je odveden u Jasenovac i nikada nismo saznali šta je bilo s njim.
Hazim Požegija je na obilježavanje godišnjice došao da oda počast rodoljubima. Među njima nije bilo članova njegove porodice, a '45. je Hazim imao 12 godina:
- Došao sam ovdje na centar Marijin Dvora i na svakom kestenu od tramvajske stanice do muzeja visio je po jedan rodoljub.
Po trojica su visila!, dodaje Majda Marković. Sjeća se trenutka kada je iz zajedničke grobnice iskopan njen otac Pašo Avdić:
- Otac je imao 38 godina. Bila sam mala, imala sam sedam godina ali se sjećam trenutka kad su ga iskopali iz zajedničke grobnice, a majka ga je prepoznala. I sve vrijeme Jugoslavije niko se nikada nije sjetio da ovako oda počast ovim žrtvama. Pogledajte samo koliko se danas, svaki dan, priča o Srebrenici, i treba, ali se niko osim gospodina Bisera i SUBNOR-a nije sjetio da to obilježi.
SUBNOR čuva sjećanje
Tog marta obješeno je mnogo jarana ilegalaca, kako ih naziva Munever Delić. Tada 22-godišnjak, sjeća se da se spasio jer je u tom periodu umjesto u Sarajevu bio u Rajlovcu. Sa Vinkom Tomičićem, čije je otac Josip bio član pokreta otpora prisjeća se da su svi bili na meti ustaških vojnika. Vinko kaže kako je njegova porodica živjela u zgradi današnje Učiteljske škole na obali, koja je tada bila partizanska škola:
- Mi smo stanovali dole, a Gestapo je živio na spratu iznad nas. Sjećam se njihovih crnih upeglanih odijela, bili su strahovito nepristupačni ljudi. Sve su minirali i kad su otišli moj otac je imao zadatak da očisti od mina i tako je i stradao. Mama mi je pričala da su bile kante od po 50 kilograma, prepune eksploziva. Dobio je zahvalnicu kao učesnik pokreta otpora Grada Sarajeva.
Dok razgovaramo većina ovih ljudi prilazi Šerifu Biseru i zahvaljuje mu. Kažu da se, kad ne bi bilo njega i SUBNOR-a, niko rodoljuba ilegalaca ne bi ni sjećao. I sam Biser kaže kako se 60 godina niko nije odlučio postaviti ovaj spomenik:
- Većina ovih koji su obješeni su bili ilegalci, antifašisti, u vezi sa pokretom otpora Valtera Perića i koji su tada, samo nekoliko dana prije oslobođenja grada, obješeni. Na prvim su linijama branili Sarajevo. Neke od njih su i mrtve vješali kako se ne bi vidjelo da su mrtvi, sve u cilju zastrašivanja.Međutim, Maks Luburić, kad je čistio Sarajevo, nije samo njih objesio, on je u Luburića vili mjesec dana prije toga ubijao 800 rodoljuba antifašista, među njima i nevinih ljudi. Jedini motiv je bio zastrašivanje i čišćenje Sarajeva od pokreta otpora, na čijem čelu je bio Valter Perić.Luburić je ljude peglao, kuhao i prste im otkidao. Na spisku je imao sve partizanske porodice i rodoljube koje je htio da pobije. Svi bi mi bili mrtvi da nije bilo oslobođenja.
Biser je jedini preživjeli jasenovački logoraš i kaže da ovo što danas čine nije ni mali dio zahvalnosti koju ti ljudi zaslužuju:
- Naša je obaveza da se sjećamo ovih ljudi koji su nam stvorili ovaj život. Šezdeset godina je Sarajevo šutjelo i nije htjelo da otvori spomenik jer je jedan visoki funkcioner u Sarajevu rekao kad je neko predlagao da se podigne spomenik: Oni su bili policajci, da ih nisu ustaše ubili mi bismo ih ubili. To je notorna laž. Ovo danas činimo radi toga da se ne zaboravi. Poslije nas moraju potomci znati šta je bilo.
Svrha SUBNORA da uzgaja tekovine NOB-a i da se bori protiv fašizma a vidite šta se dešava i kako taj fašizam ide uzlaznom putanjom.
Ko bi mogao vjerovati, pitaju se naši sagovornici, da će i danas doći u situaciju da se brane od fašizma, jer, vrlo je malo ljudi koji na svojim plećima nisu osjetili užase barem jednog rata:
- Da imamo ulice Mile Budaka, Jure Francetića, u Hrvatskoj posvećenje Stepinca, u Banjoj Luci ravnogorce. Ko bi rekao?
Ali zato, kaže Biser, imamo i 49 društava Josip Broz Tito, dok je prije sedam godina bilo samo jedno:
- Vrijeme je praznih stomaka i svi se preko svojih roditelja sjećaju kako je bilo za vrijeme Tita, kaže.
Smrt fašizmu
Samo nekoliko metara dalje srednjoškolci prvog razreda iz jedne sarajevske škole. Došli su organizovano i odmah izražavaju svoju radost što se obilježavaju ovako važni datumi. Ipak, na pitanje zbog čega važni datumi i da li znaju koliko je i zbog čega ljudi ubijeno, te ko ih je objesio, kažu: Pa baš i ne znam za koga je ovaj spomenik. Znam da su obješeni na spavanju, al ne znam ni kad ni koliko ih je bilo ni ko ih je objesio, priznaje jedan od učenika.
Drugi mu priskače u pomoć:
- Većina njih je bila i mrtva u tom periodu, to su bili ilegalci. Koje godine, ne znam. Ja sam iz Slovenije, a slabo znam i od tamo.
Pohvalno je što su ipak došli, kažu prisutni, a kako ih uopšte kritikovati zbog toga što ne znaju sve, u vrijeme u kojem čelnim ljudima ovoga grada nije očito palo na pamet da se pojave na obilježavanju.
Kad su krenuli iz škole, kaže njihova nekadašnja profesorica Lejla Tuce, kazali su: Smrt fašizmu!:Kad su krenuli iz škole, kazali su: Smrt fašizmu! Odgajaju se tako da fašizam nije nešto što je dobro već da treba njegovati ideju antifašizma, a ovo je upravo svjedočanstvo šta su fašisti radili nekada. Nažalost, fašizam kod nas nije ni iskorijenjen.
(zurnal.info)
Upravni odbor Fondacije "Farah Tahirbegović", na prijedlog selektora za 2010. godinu Namika Kabila te drugih članova Fondacije, odlučio je da nagradu Fondacije za 2010. godinu dodijeli prevoditeljici s njemačkog jezika i koordinatorici projekta "Traduki" Hani Stojić.Hana Stojić rođena je 1982. u Sarajevu. Završila je gimnaziju u Beču, te prevodilački studij na Bečkom sveučilištu, saopćeno je iz Fondacije.
Roman austrijske dobitnice Nobelove nagrade za književnost Elfride Jelinek "Ljubavnice" prevela je 2005. godine, na njemački jezik prevela je libreto prve bosanske opere "Hasanaginica", od 2005. do 2006. radila je kao slobodna saradnica filmske producentske kuće "Coop 99" u Beču, a od 2007. zaposlena je u Goethe-institutu u Sarajevu.
Od 2008. radi kao koordinatorica regionalnog ureda književne mreže "Traduki", što je zajednička inicijativa Ministarstva za evropska i međunarodna pitanja Republike Austrije, Ministarstva vanjskih poslova SR Njemačke, Švicarskog kulturnog savjeta "Pro Helvetia", Goethe-instituta, "KulturKontakta" Austrija i Fondacije "S. Fischer".
Ove je godine imenovana za selektoricu književne nagrade "Literaris" za savremenu književnost jugoistočne Evrope. Bila je pokretač i koordinatorica prvog zajedničkog nastupa pisaca iz cijele BiH na sajmu knjige u Leipzigu.
Dosadašnji dobitnici Nagrade, koja je osnovana nakon prerane smrti sarajevsko-zeničke spisateljice i urednice knjižare "Buybook" Farah Tahirbegović 1. juna 2006., bili su spisateljica i urednica dječjih časopisa "Palčić" i "Kolibri" Lamija Begagić iz Zenice, muzičar i romanopisac iz Tuzle Damir Avdić te dramatičar, novinar i kustos muzeja Rodne kuće Ive Andrića Enes Škrgo iz Travnika.
Za selektoricu dobitnika nagrade za 2011. godinu izabrana je prevoditeljica Mirjana Evtov.
Nagrada Fondacije "Farah Tahirbegović" Hani Stojić će biti uručena 5. aprila u Multimedijalnom centru "Mak".
(Fena)
Povratak terorističkih napada u Moskvu pokazuje da desetogodišnja borba Rusije protiv muslimanskih pobunjenika nije uspjela, ocjena je analitičara u Moskvi kako u utorak piše američki dnevni list USA Today.Ruske državne službe sigurnosti objavile su da iza dvostrukog bombaškog napada u kojem je u ponedjeljak u metrou u Moskvi ubijeno 39 osoba, vjerojatno stoje čečenski bombaši samoubice.
Ako je to tačno, to bi bio udar premijeru Vladimiru Putinu, koji je obećao da će "zdrobiti" muslimanske teroriste, ocijenio je neovisni sigurnosni analitičar Alexander Golts.
- Prije svega, to je totalni neuspjeh naših službi sigurnosti, rekao je Golts.
- Kao drugo, to je promašaj Putinove politike na Kavkazu, dodao je za USA Today.
Jedna od dviju eksplozija dogodila se na metro stanici Lubjanka, koja je praktično ispod sjedišta ruske Savezne službe sigurnosti FSB, nasljednice sovjetskog KGB-a, koji je nekada vodio Putin. FSB je zadužena za iskorijenjivanje terorističkih grupa, a njeno sjedište i stanica Lubjanka, nalaze se nedaleko od Kremlja.
Bombaški napadi uslijedili su nakon najave vođe čečenskih pobunjenika Doku Umarova da će napasti ruske gradove. U saopćenju koje su u februaru objavile čečenske web stranice, Doku Umarov se zakleo da "rat dolazi u njihove gradove".
Kremlj je u aprilu 2009. ukinuo desetljeće dugo vanredno stanje u Čečeniji, kao dokaz obnove stabilnosti u regiji nakon dva rata 1990-ih. Od tada se bilježi porast nasilja u Čečeniji i diljem većinski muslimanskog sjevernog Kavkaza, a islamski teroristi vratili su se samoubilačkim bombaškim napadima u borbi protiv lokalnih proruskih snaga.
Stručnjak za Kavkaz, Aleksej Malašenko kazao je za USA Today kako su bombaški napadi u Moskvi, demonstracija sile Čečena i kako pokazuju da rat još nije završen.
- Ekstremisti žele pokazati Moskvi da nije sposobna kontrolirati situaciju, rekao je Malašenko, saradnik moskovskog Carnegie Centra.
Završetak protuterorističkog režima u Čečeniji ojačao je ovlasti lokalnog čelnika Ramzana Kadirova, koji je pomogao kod uvođenja mira u toj nemirnoj pokrajini. Međunarodne grupe poput Human Rights Watcha kazale su da su okrutne metode Kadirova proširile pobunu u susjedne regije i pridonijele mržnji protiv proruskih vlasti.
(Fena)
U rubrici Zgotivite me sa... objavljujemo dragocjeni dokument sa druženja Harisa Silajdžića s folk zvijezdama. I sa Safetom Halilovićem...
Iz godine u godinu sve više se povećava jaz između naroda i njegovih političara. Taj ponor uzrokovan je ogromnom materijalnom razlikom gdje jedan političar zarađuje koliko 10 njegovih glasača, ali ne treba biti materijalista pa sve nesporazume tumačiti na taj način. Nešto je i do nas... Zar je moguće da nemamo bar malo vremena da ga posvetimo našim političarima, da ih pozovemo u naše domove, ugostimo, porazgovaramo s njima i shvatimo da su i oni ljudi od krvi i mesa, a ne samo bezobzirni neradnici i sitni spletkaroši.
Kako bismo promijenili tu nepodnošljivu situaciju i olabavili zategnute odnose, odlučili smo da uvedemo rubriku Zgotivite me sa... (naslov je inspiriran urnebesnom rubrikom iz časopisa Itd koji je nekada uveseljavao radnu omladinu bivše Jugoslavije), u kojoj ćemo objavljivate zajedničke fotografije političara i njihovih birača.
Dakle, ukoliko u svojim privatnim albumima neopravdano od očiju javnosti skrivate fotografski ovjekovječene susrete sa omiljenim političarima, pošaljite ih na naš mail. Mi ćemo im posvetiti dužnu pažnju, kako bi i ostatak populacije uživao u dirljivoj atmosferi tih intimnih trenutaka.
Ovaj put u našoj rubrici ugostili smo neuništivog Harisa Silajdžića i vječnog Safeta Halilovića. Na fotografiji smo zabilježili njihovo druženje sa folk zvijezdama Halidom Muslimovićem, Brankom Sovrlić i Avdom Huseinovićem. Ali, za razliku od prošle fotografije na kojoj je lako uočiti bliskost između Svena Alkalaja i harmonikaša Tufe Veletanlića, ova je znatno kompleksnija, puna dramske napetosti. Molimo, obratite pažnju na poglede koje Halilović upućuje gospođi Sovrlić, a Halid Harisu, kao i na izraz nezainteresiranosti na Brankinom i sasvim nejasan grč na Silajdžićevom licu. Gospodin Huseinović je, naravno, tek sporedan lik...
Vrelinu drame koja okružuje sto teško može ublažiti i rijeka viskija a ne tri heinekena i dvije cole.
Pitate se sigurno: Šta se dogodilo poslije? Koje su emocije uzvraćene i na koji način? Može li se ljubav transformirati u bijes? U koga gleda Avdo Huseinović? Uglavnom, dovoljno neodgovorenih pitanja da sa nestrpljenjem očekujete naredno izdanje naše rubrike...
(zurnal.info)
Ambasador BiH u Moskvi Željko Janjetović potvrdio je danas Feni da zasad informacije govore o tome da među povrijeđenim i poginulim u eksplozijama u podzemnoj željeznici u Moskvi nema državljana naše zemlje.Janjetović je kazao da prema trenutnim podacima kojima raspolaže, bh. državljana nema među 65 povrijeđenih osoba koje su hospitalizirane, kao ni na spisku poginulih.
Ambasador Janjetović ističe također da su dobro svi uposlenici naše ambasade u Moskvi i njihovi članovi porodica, koji inače često koriste moskovski metro, ali u trenutku eksplozije nasreću nisu bili na mjestu tragedije.
Ambasada BiH je stalnom kontaktu s predstavnicima ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije, rekao je ambasador Janjetović.
Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić uputio je telegram saučešća premijeru Ruske Federacije Vladimiru Putinu povodom današnjeg terorističkog napada u Moskvi, u kojem su nastradali nedužni građani, saopćeno je iz Vijeća ministara.
Predsjedavajući Špirić je izrazio saosjećanje s porodicama poginulih i nadu u brz i uspješan oporavak povrijeđenih.
- Snažno osuđujem ovaj bezumni varvarski čin, koji, uvjeren sam, neće pokolebati Vašu zemlju i njen hrabri narod na putu mira, saradnje i napretka u svijetu, navodi se u telegramu.
Napade su osudili i predstavnici međunarodne zajednice. Generalni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmunssen sapćio je da je Alijansa posvećena saradnji s Rusijom u borbi protiv međunarodnog terorizma.
- Nema opravdanja za ovakve napade u kojima su mete nedužni civili, istakao je on.
Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy je rekao da Francuska izaražava "potpunu solidarnost s Rusijom u suprostavljanju ovom kukavičkom i užasnom zločinu", prenose agencije.
Ruski patrijarh Kiril apelovao je u poneđeljak na Moskovljane da pokažu solidarnost i pozvao taksiste glavnog grada Rusije, koji su poslije terorističkih napada na metro, višestruko povećali cijene svojih usluga, da zarađeni novac poklone u dobrotovorne svrhe.
- Današnji događaji treba da približe naše društvo i učine ga solidarnijim. Danas imamo na djelu brojne primjere solidarnosti, ali i cinizma. Upravo sam dobio informaciju da su taksisti višestruko povećali cijene svojih usluga i to samo zato što ljudi ne mogu da koriste metro, rekao je Kiril.
- Od tog novca se nećete ovajditi, vratite ga i učinite dobro djelo. Svaki pokušaj da se zaradi na tuđoj nesreći vratiće vam se nesrećom, poručio je patrijarh.
On je pozvao Moskovljane da budu solidarni, prenio je Itar-Tass.
U dva teroristička napada koja su se jutros dogodila na metro stanicama "Lubjanka" i "Park kulture" poginulo je, prema trenutnim informacijama, 37 osoba, a 65 povrijeđeno.
(Fena)
Sindikat trgovine BiH i Sindikat grafičkih, izdavačkih i medijskih radnika BiH danas su uputili otvoreno pismo Predstavničkom domu Parlamenta FBiH i Savezu samostalnih sindikata BiH u kojem ističu da je novi zakon o plaćama i naknadama u organima vlasti FBiH diskriminatorski i da se ograđuju od podrške takvom zakonu.-Smatramo da je to još jedna u nizu dobro smišljenih predstava u kojoj bi Vlada započela reforme nauštrb običnih administrativnih uposlenika, a nosioci vlasti i dalje ostali nedodirljivi. To se upravo jučer pokazalo i dokazalo kada je većina zastupnika digla ruke za ničim zasluženo povećanje plaća i kako uvode penzioni benefit, koji je već odavno ukinut, stoji u ovom pismu.
Dva sindikata također ističu da tu postoji i krivica sindikalnih predstavnika u Ekonomsko-socijalnom vijeću za teritoriju FBiH koji su, kako se navodi, uspostavili "dil" s partnerima u Vijeću, a na koje su protekle godine bili "kivni" kada su smatrali da taj zakon ruši Opći kolektivni ugovor i prinicpe pregovora socijalnih partnera.
- Trenutno se u izradi i izmjene Općeg kolektivnog ugovora iz razloga što poslodavci ne mogu izvršavati obaveze prema radnicima. Te izmjene će direktno pogoditi upravo naše članstvo. I dok se mi, sindikalni predstavnici, grčevito borimo da zadržimo postojeći nivo plaća, sramotna je činjenica da su upravo socijalni partneri saglasni s ovakvim drastičnim nametom privredi, koja će definitivno platiti danak ovih zakona, kaže se u pismu Sindikata trgovine BiH i Sindikata grafičkih, izdavačkih i medijskih radnika BiH.
(Fena)
Tek što je ministarstvima, upravama i upravnim organizacijama, javnim preduzećima i svom SNSD-u, zabranio kontakte s federalnim medijima, a posebno novinarima Federalne televizije, premijer RS Milorad Dodik napravio je još jedan, mnogo rigidniji korak - zabranio je direktnu komunikaciju sa svim medijima koji se prema Vladi odnose „nedobronamjerno“, insistirajući da se komunikacija odvija isključivo posredstvom službenika za odnose s javnošću koji su dobili nalog da reaguju neizostavno, pravovremeno i argumentovano i demantuju „dezinformacije i tendenciozne komentare“!
ŠEFOVE MORALNE ISTINE
U međuvremenu, svaku priliku koja mu se pruži, Dodik koristi da demonstrira „falusnu moć“ pred novinarima, a one iz „neprijateljskih“ medija verbalno kastrira, nakon čega su se i njegovi novinarski puleni odvažili da prozivaju u javnosti podobne i nepodobne novinare, dijeleći ih na patriote i izdajnike. Neke su već nazvali ustašama i zaprijetili im - klanjem!
Februar je u Dodiklandu protekao u znaku radničkih štrajkova, otkaza, smjena, burnog protesta invalida... Za ove socijalne grupe, ni mart nije mnogo bolji. Penzionerima su po treći put skresane penzije, što su osjetili naročito oni koji su benefite ostvarili po osnovu učešća u ratu, bez punog radnog staža. Radnici „Oslobođenja“ ponovo su štrajkovali jer novi vlasnik, beogradska firma "Delta-darta", nikako da se pozabavi njihovim statusnim problemima. Specijalno tužilaštvo RS konačno je počelo da istražuje i hapsi i one koji su donedavno bili duboko skriveni pod skutima Dodikove vlasti...
Zbog svega ovog postalo je veoma važno šta i kako pišu i objavljuju mediji jer, iako je proljeće tek na pragu, sve već miriše na jesen i izbore. Režimske novine i televizije će talas nezadovoljstva koji se nezaustavljivo širi i prijeti da se do jeseni pretvori u tajfun, po već ustaljenoj praksi, ili prećutati, ili umotati u debele oblande mimikrije. Problem su, dakle, oni mediji koji će na sve to pogledati iz drugog, nevladinog ugla. Otud se prema njima, valja odnositi na drugačiji, poseban način. Umne glave, sve suvi stručnjaci za PR i politički marketing, osmislili su specijalnu strategiju, koju je njihov šef dodatno pojačao verbalnim sentencama vlastitih moralnih istina.
NAPAD NA MIŠU
Ni kriv ni dužan, na udaru se ponovo našao dopisnik federalne televizije iz Banje Luke Mišo Vidović, kojem je Dodik nedavno odbio odgovoriti na pitanja, „objasnivši“ mu da odgovor neće dobiti jer je kuća za koju on radi „neobjektivna, neprofesionalna i za nas neprijateljska televizija“. Samo koji minut ranije, Dodik se pred delegacijom OSCE-a hvalio kako ima dobre odnose sa svim medijima i kako im ne uskraćuje informacije!
Nije se dugo čekalo ni na obračun režimskih novinara sa kolegama neistomišljenicima. Dogodio se tokom proteklog vikenda u banjolučkom hotelu Bosna, nakon pres konferencije Nataše Kandić, direktorice Fonda za humanitarno pravo iz Beograda. Naime, Radovan Jović, novinar dnevnog lista „Fokus“ čiji je vlasnik Milorad Janjetović, jedan od bliskih saradnika Milorada Dodika, fizički je napao Mišu Vidovića, dopisnika FTV iz Banje Luke.
„Nakon konferencije za štampu, zajedno sa ostalim kolegama nalazio sam se u Piano baru hotela ' Bosna'. Neobavezno sam primjetio da bi svi mi trebali da profesionalno radimo posao, a da na pres konferencijama i drugim javnim događajima ne bi trebalo da iznosimo lične stavove. Samo što sam to izgovorio, Radovan Jović novinar 'Fokusa' nasrnuo je na mene, ali su ostale kolege spriječile fizički obračun. Još nekoliko puta pokušao nasrnuti na mene, psujući mi majku ustašku i uzvikujući: 'Pustite me da zakoljem ovog ustašu'. Rekao je i da sam ja anti-Srbin i srpski neprijatelj“, prepričao je kasnije ovaj događaj Mišo Vidović, koji je slučaj prijavio policiji i zatražio zaštitu.
Uvertira za ovaj sukob odigrala se tokom same pres konferencije Nataše Kandić, protiv koje se u medijima pod kontrolom Vlade RS ovih dana vodi pravi mali medijski rat, zbog navodne izdaje nacionalnih interesa, koja se ogleda u trošenju novca od međunarodnih donatora, a koji ona, opet navodno, obilato koristi da bi sebi izlobirala Nobelovu nagradu!
Na samom početku pres konferencije, novinar agencije SRNA Neđo Đević pozvao je prisutne kolege novinare da „minutom ćutanja odaju počast srpskim žrtvama“, na šta je „oćutala“ iznenađena Kandićeva, ali i novinari.
Đevićeva pitanja, kao i pitanja ostalih novinara iz režimskih medija, bila su više komentari i išla su u pravcu diskreditacije Kandićeve.
Napad na novinara FTV-a uslijedio je nakon konferencije, kada je Vidović pred kolegama pokušao da brani dignitet profesije.
CRA ZA RS
Udruženje BH novinari i Linija za pomoć novinarima reagovali su zbog ovog događaja i zatražili da se redakcija „Fokusa“ javno oglasi tim povodom i njihovo javno izvinjenje Miši Vidoviću zbog izrečenih prijetnji i uvreda.
„Zaprepašteni smo brutalnošću s kojom se novinar Radovan Jović obrušio na svog kolegu po profesiji, kao i riječnikom koji je koristio, a koji smo dosad mogli slušati samo od najvećih kriminalaca i zločinaca. Kada jedan novinar prijeti drugom da će ga 'zaklati', to nije samo kriminalni čin, već predstavlja potpuni sunovrat novinarstva u ovoj zemlji", rečeno je u saopštenju.
Iz "Fokusa" su kratko saopštili da Radovan Jović nije bio na zadatku kada se desio incident.
„Sve što je rekao nije stav Fokusa i mi ne podržavamo bilo kakve napade na bilo koga", bio je njihov komentar na ovaj događaj.
Udruženje BH novinari i Linija za pomoć novinarima očekuju od Centra javne bezbjednosti u Banjoj Luci da hitno utvrdi sve činjenice u vezi s ovim slučajem i procesuira ga. Istovremeno BH novinari traže preduzimanje posebnih mjera zaštite novinara Miše Vidovića i njegove porodice, koji je u posljednje vrijeme bio izložen prijetnjama i pritiscima.
A pritisaka na novinare da budu blagonakloni prema vlasti ima na sve strane. Odavno zavedena cenzura u javnim medijima dodatno je pooštrena, pa se o Dodiku i njegovoj sviti ima pisati i govoriti samo u superlativima i strogo afirmativno. U tom poslu, svakako, prednjači RTRS.
Gotovo kao anegdota zvuči razgovor između premijera Milorada Dodika i generalnog direktora RTRS Dragana Davidovića, vođen prilikom Dodikove nedavne posjete novom RTV domu, čija se gradnja poprilično otegla.
Na pitanje kada će RTRS imati i drugi kanal, Davidović je snishodljivo odgovorio: „Kada CRA bude na nivou Republike Srpske.“ Na to je Dodik kao iz topa rekao: „Računajte da će to biti za godinu dana!“
Uprkos takvom optimizmu, vlast u RS i dalje budno prati rad medija, pogotovo onih koji nisu pod njenom direktnom kontrolom.
Slučajno, ili ne, osmog marta iz kabineta predsjednika Vlade, umjesto čestitki i crvenih ruža, upućena je instrukcija svim ministarstvima, prema kojoj su službe za odnose s javnoću dužne da “reaguju i putem medija demantuju dezinformacije i tendenciozne komentare“.
„U posljednje vrijeme pojedini mediji u Republici Srpskoj učestalo i tendenciozno iznose neistine i konstrukcije na račun rada Vlade u cjelini i pojedinih ministarstava i vladinih institucija. Dezinformišući na taj način javnost, posebno po pitanjima vezanim za život građana i njihove socijalne i ekonomske budućnosti, pomenuti mediji pokušavaju kod jednog dijela javnosti proizvesti strah i nezadovoljstvo prema Vladi.
Zbog toga je potrebno da vaše službe za odnose s javnošću neizostavno, pravovremeno i argumentovano reaguju i putem medija demantuju dezinformacije i tendenciozne komentare. Takođe, potrebno je da o navedenom obavijestite uprave i upravne organizacije koje se nalaze u vašem sastavu.
Instrukcija se odnosi i na samostalne uprave, upravne organizacije i javna preduzeća.“
Slijedeći instrukcije iz kabineta premijera, ministar prosvjete i kulture RS Anton Kasipović uputio je dopis svim osnovnim i srednjim školama u RS, u kojem ih je pozvao na „saradnju“ u izvršavanju instrukcija.
„Na osnovu preporuke predsjednika Vlade RS Milorada Dodika, pozivamo vas da sa velikom pažnjom, preciznošću i odgovornošću putem medija obavještavate javnost o vašim aktivnostima, te da pravovremeno i argumentovano demantujete dezinformacije i tendenciozne komentare.
DIREKTIVA ŠKOLAMA
Cilj nam je da građani RS dobiju objektivnu informaciju o aktivnostima Vlade i vladinih institucija. S toga vas pozivamo da se prije davanja izjava za medije konsultujete sa službenikom za odnose s javnošću Ministarstva prosvjete i kulture.“
Na ovaj način, Vlada je pokušala da spriječi odliv informacija koje bi novinarima - istraživačima mogle da posluže u sklapanju mozaika o brojnim malverzacijama koje vlast krije kao zmija noge, ali koje, zahvaljujući sve brojnijim nezadovoljnicima unutar partijskih redova SNSD-a, pa i Vladinih institucija, sve češće cure u javnost.
-Ovakvom instrukcijom ministrima i starješinama upravnih organa premijer RS degradira Republiku Srpsku, kao demokratsko društvo, jer u demokratskim društvima demokratski izabrana vlast ne može da se ovako ponaša. Što se tiče direktive koja se odnosi na Federalnu televiziju, tu se prije svega radi o kršenju zakona o slobodi pristupa informacijama. Politički i vrednosno posmatrano ovo je jedan nedopustiv čin u demokratskom društvu, kakvo mi pokušavamo da budemo. Ako premijer ili bilo ko iz Vlade ima problem sa FTV, ili sa sadržajima njenog programa, onda postoje načini kako se to rješava , a to su demanti, ispravka, žalba CRA, a na kraju, imaju i mogućnost da u sudskoj parnici zatraže obeštećenje- rekla je za Žurnal Milkica Milojević, predsjednica Udruženja BH novinari.
Milojevićeva smatra da zahtjev za navedeno postupanje prema svim medijima pokazuje da u Vladi RS postoji isvjestan strah:
-Na ovaj način su se od javnosti ograđivali u vrijeme jednopartijskog sistema. Kad god bi se nešto zatalasalo, onda bi se prozivali imaginarni narodni neprijatelji, među kojima implicitno ili eksplicitno i mediji. U ovom slučaju je iskazan jedan veliki strah i veliko nepovjerenje iz kojeg proističe da oni nisu sigurni da dobro rade posao koji rade i da mogu pred javnost izaći čista obraza i sa argumentima. Dakle, ako novinar napiše da nema drva u jednoj školi i da se đaci smrzavaju jer nema grijanja, to je fakat, a ne prikazivanje ružne slike o društvu, ili Vladi, onako kako to doživljavaju premijer i njegovi saradnici - ističe predsjednica BH novinara.
Ako radite za neko od federalnih ministarstava ili institucija možete biti nagrađeni za uspješan rad iako ste bili odsutni sa posla, ili možete voziti službeni auto vikendom, plaćati poznanicima i rodbini naknade mjesecima nakon što izgube to pravo ili ih zaposliti honorarno da rade poslove za koje su drugi odranije plaćeni. Zbog ovakvih “nepravilnosti” Federalni parlament će proslijediti tužilaštvima izvještaj o poslovanju Ministarstva rada i socijalne politike i Direkcije za izgradnju, upravljanje i održavanje autocesta za 2008. godinu
Svi uposlenici Federalne direkcije za izgradnju, upravljanje i održavanje autocesta bili su nagrađeni sa po 550 maraka za svoj natprosječan rad, čak i oni koji su bili odsutni pola godina dok uposlenici Federalnog ministarstva rada i socijalne politike službena auta mogu koristiti i neradnim danima i isplaćivati naknade i po nekoliko godina ljudima koji su to pravo izgubili. Ovo su rezultati izvještaja Ureda za reviziju o poslovanju korisnika budžeta u Federaciji za 2008. godinu kojeg će Federalni parlament proslijediti tužilaštvima, odlučeno je na posljednjoj sjednici Predstavničkog doma Federacije.
Direkcija i navedeno ministarstvo dobili su negativnu ocjenu revizora a 25 korisnika budžeta uvjetnu prolaznu ocjenu pa je samo Ministarstvo trgovine dobilo pozitivnu ocjenu trošenja zajedničkog novca.
ŠTA JE SPORNO?
U revizorskom izvještaju navodi se da je Direkcija za autoceste u 2008. godini potrošila 7.700 maraka na nagrade svim zaposlenim za natprosječno uspješan rad. Državni službenici nagrađeni su sa po 550 a namještenici sa po 400 maraka dok je direktor Erdal Trhulj nagrađen sa 700 maraka. Revizori tvrde da im nije predstavljeno na koji način je ocjenjivan rad zaposlenih te da je nejasno kako su apsolutno svi zaposleni zaslužili nagrade.
Skrećemo pažnju da je isplata izvršena i uposlenici koja u prvom polugodištu nije radila šest mjeseci neprekidno, obzirom da je od juna 2008. godine na porodiljskom odsustvu, piše u revizorskom izvještaju.
Trhulj kaže da je samo poštovao rješenje Naila Šećkanovića, ministra prometa i komunikacija koji je u 2008. godini nagradio sve zaposlenike ovog ministarstva i institucija koje mu pripadaju.
- Mi nikad ne djelimo nagrade svojim uposlenicima. To je bila odluka ministra – objašnjava Trhulj.
Ono što je Trhulj radio na svoju ruku jeste honorarno zapošljavanje za poslove koje rade stalno zaposleni u Direkciji. Izdraci za ugovore o djelu u 2008. godini bili su oko 120.000 maraka, najvećim dijelom za poslove naplate cestarine u Jošanici.
Obzirom da se radi o poslovima koji su definisani Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji, odnosno da se radi o redovnim poslovima, ne možemo potvrditi opravdanost zaključenih ugovora, piše između ostalog u izvještaju revizora.
Kao najveće zamjerke poslovanju ove federalne institucije spominje se i prebacivanje nepotrošenih sredstava u jednoj godini kao stavke troškova budžeta u narednoj, što nije u skladu sa Zakonom o budžetima, kako se navodi u izvještaju.
Iako uskoro treba da počne naplata cijele dužine izgrađenog autoputa, dionica koja je izgrađena posljednja Visoko- Dobrinje, još uvijek nije dobila upotrebnu dozvolu. Trhulj kaže da oni nikada nisu preuzeli u nadležnost za ovu dionicu od Direkcije za ceste koja ju je i gradila.
- Dozvola nije izdata jer nije završena regulacija rijeke Bosne, što tek treba da uradimo – kaže Trhulj i dodaje da u BiH ima brdo mostova koji su rekonstruisani a nikada nisu dobili upotrebnu dozvolu!?
Sve revizorske izvještaje o poslovanju institucija koje koriste budžetski novac analizirala je Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju pri Federalnom parlamentu. Predsjednica ove komisije, Aida Habul, kaže da ima i previše propusta u radu federalnih vlasti. Oni su pozvali sve federalne ministre da objasne zašto su propusti napravljeni ali su se samo dvojica odazvala njihovom pozivu.
- Mnogi nisu došli nego su slali nekakve predstavnike koji nisu mogli adekvatno odgovoriti na naša pitanja – kaže Habul čija je komisija napravila 14 zaključaka koje bi federalni ministri i direktori morali ispoštovati, ali parlamentarci jednostavno nemaju načina da ih na to natjeraju: Jedino što možemo jeste da ih ponovo prozovemo jer mi nismo sud, možemo utIcati samo kao poslanici.
Ona objašnjava da su pritiskom natjerali ministarstva da smanjuju broj negativnih ocjena revizora da bi 2007. godine sve ocjene bile pozitivne. Međutim, izvještaje koje su ranije slali tužilaštvima nikada nisu pokrenuli niti jedan slučaj pa su već naredne godine imali tri negativna izvještaja.
- Opustili su se - objašnjava Habul koja se zalaže da Parlament napravi svoj ured za reviziju poput prakse u drugim zemljama: Od ove revizije zavisi budućnost naše zemlje. Naši izvještaji bi se morali uvažavati prilikom usvajanja budžeta.
Ako bi tako zaista i bilo, onda bi uposleni u Ministarstvu rada i socijalne politike narednu godinu morali raditi volonterski da nadoknade štetu koju su napravili prije dvije godine. Revizori su otkrili transakcije veće od stotinu maraka uplaćivane danima vikenda kada ministarstva ne rade “bez dokaza kojim povodom su nastali”, piše u izvještaju.
A ako to baš nije dovoljno za cijelu godinu onda sljedeći primjer čiste bahatosti to mora biti: korisnici socijalne pomoći nisu na vrijeme bili izbrisani iz evidencije pa su primali naknade iako je njihovo pravo na to odavno isteklo.
Utvrđeno je da je Ministarstvo vršilo isplatu invalidnine i po nekoliko mjeseci, pa i godina korisniku prava nakon gubljenja tog prava što znači da nije uspostavljen adekvatan nadzor nad provođenjem ovog Zakon, piše u revizorskom izvještaju.
VIRTUALNE FAKTURE
Možda bi se revizori, parlamentarci i građani potrudili da razumiju uposlenike kada bi oni još uvijek radili na pisaćim mašinama i podatke slali poštom. Međutim, oni koriste sistem koji su poreski obveznici platili više od pola miliona maraka. Ugovor napravljen sa firmom COMP 2000 iz Sarajeva sklopljen je bez objavljivanja tendera i ugovaranja konačne cijene. Koje li slučajnosti da je direktor firme Comp2000 baš Bakir Zaćiragić, nekadašnji ministar saobraćaja (!) u Kantonu Sarajevo. Zaćiragićeva firma je Ministarstvu isporučili opremu i programe potrebne za praćenje isplata korisnicima socijalne pomoći ali su uz to isporučivali i fakture koje uopšte nisu bile predviđene. Za uvođenje u pravo neratnih invalida i civilnih žrtava rata plaćeno je 415.000 maraka, software 236.000 maraka a za održavanje tog sistema 164.000 maraka.
Nije predočena dokumentacija iz koje se može potvrditi da je izvršena primopredaja, odnosno prethodno testiranje programa kojim bi se potvrdilo da su poslovi izvršeni do kraja ugovorenog roka. Navedeno ima značajnost iz razloga što sukladno potpisanom ugovoru garancija traje godinu dana, objašnjava se u izvještaju revizora.
Nekako su uz svu naprednu i skupo plaćenu tehnologiju radnici ovog ministarstva uspjeli napraviti greške koje su nas koštale hiljade maraka. Koliko novca su zaista potrošili vozajući se službenim vozilima ne možemo znati jer se nisu udostojili niti napisati koliko su goriva potrošili niti su račune polagali nadležnom ministru. Na kraju godine su samo ispostavili račun od 51.640 maraka ali su zaboravili spomenuti kada su uspjeli potrošiti toliki novac.
Utvrđeno je da je bilo slučajeva korištenja vozila i u neradne dane za što nije predočena dozvola, otkrili su federalni revizori.
To bi se vjerovatno moglo pravdati predanošću službenika da revizori nisu otkrili kako su za jedan posao uzimali i po dvije plate. Svoj rad u raznim komisijama naplatili su skoro 13.000 maraka ali su se sastajali u toku radnog vremena za što su redovno plaćeni. Za posao koji tada nisu stigli uraditi uzimajući novac za rad u komisijama zapošljavali su radnike bez ugovora ili sa honorarnim ugovorom za posao koji je nekome već plaćen.
U nekim slučajevima, ugovori o djelu su sklapani za redovite poslove predviđene Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Ministarstva, ocjenjuje se u izvještaju.
Pa čak ni sa “poduplanim” radnim mjestima nisu uspjeli završiti medicinska vještačenja, tačnije 1.400 njih, ali su ipak svima podijelili naknade.
Šansu za popravni imat će u julu, kada bude dostupan izvještaj o poslovanju za prošlu godinu, tri mjeseca pred izbore.
(zurnal.info)
Bivšeg bankara Jezdimira Vasiljevića, poznatog po nadimku "gazda Jezda", koji je održavao bliske veze s bivšim srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, u noći s petka na subotu Nizozemska je izručila Srbiji, javljaju beogradski mediji u subotu.
Vasiljević je, kako se navodi, sproveden u beogradski okružni zatvor gdje će boraviti do nastavka suđenja zbog prevare sa piramidalnom štedionicom "Jugoskandik", prekinutim prije više od tri godine zbog njegova bijega iz Srbije.
Nizozemske vlasti uhitile su Vasiljevića početkom travnja 2009., na temelju međunarodne tjeralice koju je Beograd za njim raspisao 2006. godine.
Vasiljević je bio neuspješni kandidat na predsjedničkim izborima 1992., a poznatiji je po tomu što je u Beogradu 1992. osnovao piramidalnu štedionicu "Jugoskandik". Godinu kasnije zatvorio je banku i smatra se da je utajio novac koji su mu povjerile tisuće štediša.
Optužnica Vasiljevića i suradnike tereti za pronevjeru 29 milijuna eura, te da su oštetili štediše za 190 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Vasiljević se konkretno tereti da je za sebe prisvojio 58 milijuna maraka.
Suđenje mu je počelo travnja 2004. godine, ali Vasiljević nije došao ni na jednu raspravu, pa mu je 2006. određen pritvor nakon čega bježi iz zemlje.
(Fena)
Postojeći ustavna rješenja u BiH morat će doživjeti izmjene, a posebno one koje se odnose na uklanjanje diskriminatorskih odredbi u vezi s položajem tri konstitutivna naroda, pripadnika nacionalnih manjina i građana koji su nacionalno neopredijeljeni.Ovo je stav organizacije Forum građana Tuzle, koja je danas u Sarajevu organizirala tematski okrugli sto "Građani BiH između jednakosti i diskriminacije".
U Forumu ističu da ustavna rješenja treba uskladiti s odlukom Ustavnog suda BiH o ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda, te Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama i presudom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju "Finci i Sejdić".
- Insistirat ćemo da se implementira odluka Suda, ali tu neće biti ukinuti svi vidovi diskriminacije, ustvrdio je predsjednik Foruma građana Tuzle Vehid Šehić.
Istakao je kako cilj ustavnih promjena treba da bude taj da se svaki narod i građanin osjeća ravnopravnim na čitavoj teritoriji BiH.
Šehić naglašava kako u Ustavu BiH treba da budu tačno nabrojani narodi i nacionalne manjine koje ovdje žive kako bi izbjegli kategoriju 'ostali' koja se, smatra on, vrlo često zloupotrebljavala u političke svrhe.
Predstavnik Vijeća nacionalnih manjina BiH Nedžad Jusić naveo je da je jedan od prijedloga ovog vijeća da se Predsjedništvo BiH proširi za još jednog člana koji neće biti iz reda konstitutivnih naroda.
Također, jedan od prijedloga je i da se u Ustavu nabroje nacionalne manjine i nacionalno neopredijeljeni, a da se riječ 'ostali' briše.
Jusić najvažnijim prijedlogom smatra da se Dom naroda PSBiH proširi sa četiri člana predstavnika nacionalnih manjina, koje neće predlagati političke partije nego vijeća nacionalnih manjina u BiH.
- Smatramo da će nacionalne manjine imati više koristi ako budu imali svoje predstavnike u Domu naroda BiH, naglašava Jusić.
O političkom kontekstu ustavnih promjena i ravnopravnosti kao ustavnoj kategoriji govorili su uvodničari prof. dr. Nerzuk Ćurak i dr. Goran Marković.
Marković je uvjeren da, bez obzira kako brzo PSBiH bude eventualno usvojila amandmane na Ustav i izmijenila Izborni zakon, to neće biti kraj rasprava o tome kako osigurati ravnopravnost.
Naime, on smatra kako će vjerovatno u bližoj budućnosti biti uspostavljena samo formalno ravnopravnost svih građana BiH, ali stvarne ravnopravnosti neće biti.
Ističe kako će stoga posebno nevladin sektor, alternativne političke organizacije i akademska zajednica morati naporno raditi da bi se ponudila nova rješenja koja će "biti bolja od onih koja će vjerovatno uskoro biti usvojena pod pritiskom Vijeća Evrope".
Ovaj okrugli sto je jedan u nizu koje će u narednom periodu organizirati Forum građana Tuzle o ustavnim promjenama u našoj zemlji.
Vehid Šehić navodi kako se ova organizacija zalaže za etapnu promjenu postojećih ustavnih rješenja i to do novembra, ne obazirući se na predizbornu kampanju i stavove političkih stranaka.
- Želimo da BiH bude uređena kao demokratska država, ali i kao sekularna i socijalna država, koja će baštiniti vrijednosti antifašizma, objasnio je Šehić.
(Fena)
U Oslu smo se uvjerili u iskrenost javnih obećanja naših ljudi kako će na ovim izborima, bez obzira na sve administrativne prepreke i katakombe, glasati za smjenu ove kriminalizirane, nekompetentne, korumpirane vlasti
ŽIVOT OBIČNOG TEMPA
Legenda kaže da je U Brezi sedamdesetih godina prošlog stoljeća živio čovjek koji je čitav svoj radni vijek proveo vozeći autobus na lokalnoj liniji Breza-Zenica. Svakog dana (osim nedjelje), više od dvadeset godina, on je prevozio ljude iz malog u veliki grad (i obratno brale). I nikad nije napravio ni namjanji udes, sudar, ne daj bože, nesreću neku. Kao nagradu za njegov dvodecenijski angažman, u lijepom socijalističkom maniru, direktori su ga jednog dana odredili da poveze neklimatizirani autobus marke Ikarus na njegovu prvu vožnju od Zenice do Beča... Na tom putu bilo je svega, ali to za ovu priču nije ni važno. Uglavnom, kada se naš šofer vratio kući pitaju ga komšije kako prođe i kakav je taj Beč? „Prošlo je dobro, Beč je dobar ali je malo zabačen.“, odgovorio im je umorno, otpio šljivu i otišao u legendu...
OPTIMIZAM IZ OSLA
Nedavno sam na dva dana odletio u Oslo. Dobar grad, lijep, sređen, skup do bola. I malo zabačen. Razlog odlaska u Norvešku (u zemlju u koju se ne stiže „onako usput“) bila je javna tribina na kojoj se Bosancima i Hercegovcima koji žive na krajnjem sjeveru Evrope željelo ukazati na važnost ovogodišnjih bh. izbora. Organizator tribine bilo je Udruženje „Stećak“, skupina naših mladih, sposobnih ljudi koji rade sjajan posao na promociji bosanskohercegovačkih vrijednosti a čiji rad finansira Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške. Sala puna, više od dvije stotine duša. Puno pitanja, dilema, brige za sudbinu Bosne i Hercegovine. Na kraju sam zaključio da je našim državljanima u (pre)dalekoj Skandinaviji više stalo do Bosne i Hercegovine nego nama koji u njoj, eto, živimo. To je dobronamjeran svijet, ljudi razapeti između dinamičnog norveškog života i zapadnjačkih poslovnih obaveza s jedne, te rodnog kraja i familije koju izdržavaju u domovini s druge strane. I većina prisutnih na tribini (barem njih 95 posto) smatra da se aktulenu vlast u našoj zemlji ove godine mora smijeniti. Za to je, donekle, zaslužna i bh. ambasadorica u Norveškoj koja je tribinu „zbog ranije preuzetih obaveza“ vrlo brzo napustila. Tako su naši ljudi u ovoj zemlji ostali uskraćeni za njene odgovore na konkretna pitanja o komplikovanim procedurama glasanja i ulozi bh. ambasade u čitavoj priči. Prognanik iz Stoca je ustao i smireno rekao: „Ovo je prvi put da nas se ovoliko skupilo na jednom mjestu a da se ne radi o koncertu Dare Bubamare ili nekog sličnog turbo-folk umjetnika. Ali to nije bio dovoljan razlog ambasadorici da ostane s nama do kraja. Prvi put je vidimo uživo, a njen odlazak nam pokazuje i odnos naše vlasti prema nama. Zato takvu vlast moramo skloniti.“
Nakon tribine smo se detaljnije raspitivali o tome koliko zapravo država BiH i njene institucije vode računa o našim državljanima na sjeveru Evrope. Rezultat tih razgovora je poražavajući-samo rijetki bh. političari su u proteklih desetak godina navraćali u Oslo i to isključivo pred izbore kada istresu gomilu fraza, mržnje i navodne brige za BiH a potom razgule svako svojim putem do naredne predizborne kampanje. Zato se i broj norveških Bosanaca i Hercegovaca koji su izlazili na bh. izbore računao na prste jedne ruke.
NORVEŠKA NIJE TENISKA NACIJA, TAMO NEMA REKETA
Ipak, ima nade. U Oslu smo se uvjerili u iskrenost javnih obećanja naših ljudi kako će na ovim izborima, bez obzira na sve administrativne prepreke i katakombe, glasati za smjenu ove kriminalizirane, nekompetentne, korumpirane vlasti. SDP je stranka o kojoj se u Oslu najviše govorilo kao jedinoj realnoj alternativi lošem životu. Iako su naši ljudi u Norveškoj izuzetno dobro informirani zanimljivo je da niko, ali baš niko, nije pomenuo medijske afere kreirane u kabinetima policajaca kojim je SDA davala punu podršku (Sulejman Tihić u Dnevniku D FTV- Miletić je bio naš kandidat a naši u Nezavisnom odboru su mu dali maksimalan broj bodova...) i tužitelja koji su unapređenje u Tužiteljstvu BiH platili montiranjem „afere ASA reket“. Sa sjevera Evrope je počelo otopljavanje bosanskohercegovačke sante leda. Baš onako kao što je nakon tribine norvešku hladnoću, umjesto čuvene Dare Bubamare, rastjerao najbolji bend u Jugoistočnoj Evropi (a i šire, što bi rekao čika Živko Radišić) Dubioza kolektiv. Karte su bile rasprodane pet dana prije koncerta. Zasluženo.
A čiji su onda Romi u BiH? I zašto otvoreno ne reći: živiničkim Romima čije su kuće izgorjela niko ne pomaže upravo zbog toga jer su Romi. Živimo u društvu u kojem je diskriminacija itekako prisutna, nije nikakvo otkriće, ali je nevjerovatno da to ovako otvoreno, i bez ikakvog stida, manifestujemo
Ni sedmicu dana nakon što je u živiničkom naselju Ciljuge – Stara pruga izgorjela deseta (!) romska kuća vlasti živiničke opštine i Tuzlanskog kantona nisu se udostojile pružiti moralnu, ako ne već finansijsku podršku ljudima koji su ostali bez svojih domova. Provjerili smo: u naselje niko od nadležnih ne svraća, osim kratke posjete Derve Sejdića i dvoje delegata iz Ministarstva pravde, a to što je desetak porodica ostalo bez krova nad glavom, a ostatak naselja živi u strahu, na drugoj strani izaziva samo – muk. Novca za obnovu njihovih kuća nema i neće biti. U gradu u kojem žive nailaze samo na prezir, kako od sugrađana, tako i od gradskih i policijskih struktura.
Pretpostavimo, a ne prizivajmo, da je u sličnom naselju ili gradiću koje nije romsko deset porodica ostalo na ulici. Da li bi i tada izostala reakcija? Da li bi, ako ni zbog čega a ono zato što je godina predizborna, barem pokoji političar ili načelnik prošetao Ciljugama? Sigurno da bi. I založio se za prava svog naroda jer je za to, navodno, i plaćen. A nesretna žena Romkinja koja je smrtno stradala u jednom od požara, do sada bi već bila žrtva čijim bi imenom ispirali usta svi lažni zaštitnici “naših prava”.
A čiji su onda Romi u BiH? I zašto otvoreno ne reći: živiničkim Romima čije su kuće izgorjela niko ne pomaže upravo zbog toga jer su Romi. Živimo u društvu u kojem je diskriminacija itekako prisutna, nije nikakvo otkriće, ali je nevjerovatno da to ovako otvoreno, i bez ikakvog stida, manifestujemo.
Jedan od policajaca sa kojim smo pokušali razgovarati prilikom boravka u Živinicama, zavjerenički (pa ipak mi pripadamo istoj grupi, a Romi su Oni), je odmahnuo rukom i rekao: Ma nemojte vi to puno, ima tu svašta, znate kakvi su ONI. Ciganska posla!
A kad je gorjela već peta ili šesta kuća, kaže jedan od Ciljužana, vatrogasci su putem telefona odbrusili: Ne zovite, šta nas više svaku večer zovete! Baš bezobrazno – od Roma, naravno.
Nije ipak ni neočekivano od domaćih vlasti da šute, na to smo već i navikli. Bolna je činjenica da se nijedna, osim poneke romske, nevladina organizacija nije udostojila oglasiti povodom svega što se dešava u Živinicama. O novcu da i ne govorimo. Ali će zato glatko u džep staviti novac za projekat o pomoći romskoj populaciji i, kako reće jedan od sagovornika iz Ciljuga, negdje u Švedskoj ili Norveškoj, prodati priču kako pomažu bosanske Rome.
Jedan od sagovornika u tekstu o požarima u živiničkom naselju postavlja, svjestan je i sam, retoričko pitanje:
Kad bi se samo vidjelo koliko se novca na račun Roma pere po BiH... kad Evropska komisija odobri 50 miliona za te namjene zar tu nema nas Roma? Nigdje? Pa mi smo građani ove zemlje, nismo sa Marsa pali!
Gospodine Muradife, i da jeste baš s Marsa pali barem bi vaša nevolja više interesovanja izazvala.
(zurnal.info)
Ministar pravde RS-a Džerard Selman izjavio je danas da je Specijalno tužilaštvo RS-a, pored zahtjeva za pritvor optuženim u slučaju banjalučke “Medicinske elektronike”, dalo i prijedlog sudu da se blokira i imovina tog preduzeća vrijedna 3,5 miliona KM.Selman je napomenuo da je postojala i ranije mogućnost privremenog ili trajnog oduzimanja nelegalno stečene imovine u RS-u, ali da su zakoni iz te oblasti bili nedorečeni, zbog čega je usvojen poseban zakon i formirana Agencija za upravljanje oduzetom imovinom.
Resorni ministar je potvrdio i da Specijalno tužilaštvo RS-a nije moralo da sarađuje s MUP-om RS-a prilikom nedavnog privođenja i istrage protiv pet osoba osumnjičenih za zloupotrebe u privatizaciji “Medicinske elektronike”, odnosno nisu morali da traže usluge policije prilikom privođenja budući da su se osumnjičeni odazvali na osnovu pisanih poziva.
On je u izjavi novinarima rekao i da je banjalučka policija podnijela izvještaj o izvršenju krivičnog djela protiv osoba osumnjičenih i od Specijalnog tužilaštva RS-a, ali su izvještaj predali Okružnom tužilaštvu Banja Luka jer su smatrali da je u njihovoj nadležnosti.
U slučaju paralelne istrage odlučuje se na način, dodao je, da se kompletan predmet da ili Okružnom tužilaštvu ili Specijalnom tužilaštvu RS-a.
Naveo je i da je zadovoljan radom Specijalnog tužilaštva RS-a iz razloga što radi veoma kratko, a ima potvrđenih optužnica, dok su pravosnažne presude većinom osuđujuće.
(Fena)
Daily Telegraph izvještava u petak o koracima koje poduzimaju vlasti u Kaliforniji za legalizaciju marihuane i ubiranje poreza od njene prodaje.Kalifornija je naime saopćila da će se o tome građani izjašnjavati na referendumu u novembru.
Daily Telegraph piše da bi Kalifornija, nakon što je bila prva američka država u kojoj je legalizirana upotreba marihuane u medicinske svrhe 1996., sada mogla postati prva i u kojoj bi bilo dozvoljeno posjedovati 28 grama te biljke za osobnu upotrebu, kao i njeno gajenje na određenom broju četvornih metara.
Protivnici legalizacije tvrde da bi takav potez mogao dovesti do porasta upotrebe marihuane i teških droga, piše Daily Telegraph.
(Fena)
„Šta sve i koga sve čovjek zavoli, ponekad mi se čini da je časnije mrziti“, kaže, ako me sjećanje dobro služi, glavni negativac romana „Bio jednom jedan čovjek“ Vladimira Jovičića.
DOŠLO JE PROLJEĆE
Svakom normalnom septička jama u kojoj je prinuđen živjeti najviše smrdi. Samo balkanskim klerofašistima i njihovim zombiziranim sljedbenicima njihove fekalije, kojima svakodnevno pune tragikomičnim granicama omeđeni prostor, po kome neumorno već desetljećima seru i život pretvaraju u neprolazeću noćnu moru, mirišu na ljubičice, a uvijek im smrdi samo iz komšijinog dvorišta.
Bosanskohercegovačko korištenje oreola žrtve i još neprevaziđeni običaj da se kanalizacione cijevi iz susjedstva povremeno preusmjere u naše drvorište, izaziva kod pojedinaca, u susjedstvu, koji se bave smradom vlastitog okruženja, detektujući njegove uzročnike, sažaljenje i simpatije, koje su često krajnje neobjektivni. I koji su, u osnovi, usko vezani za zgađenost tih pojedinaca kolektivnim beščaćem, i saučesništvom u zločinu, vlastitih sredina. Uz svjesno odbijanje, kritičnosti prema kolektivitetu koji je označen kao žrtva.
Tako i dolazi do perverznih situacija da se borci protiv smrada u susjedstvu, kod nas druže, ili su tek neuobičajeno pristojni prema njima, sa smradom s kakvim u svojim sredinama ne bi nikad rječi progovorili, osim ako se ne radi o seriji sočnih psovki. Da gostuju u televizijskim emisijama jedva prikrivenih nacionalističkih populista, da daju intervjue ovdašnjim reketaškim, huškačkim, nacionalističkim, ksenofobnim i zločinačkim medijima, da... primaju nagrade od vlasti i postaju počasni građani gradova koji se nekom časnošću baš i ne mogu pohvaliti.
Pogled izvana i iznutra su različiti. Dok je npr. gostovanje medijskih gerilaca iz susjedstva kod ovdašnjih etabliranih medijskih protuha i prostitutki, za njih oblik subverzivne djelatnost i poruka za njihove lokalne sredine, ovdje ono biva zloupotrebljeno od strane pandana njihovih tamošnjih neprijateja. I stvara svojevrsnu konfuziju u ovdašnjoj javnosti. I razne perverzne situacije. Kao što je ono poratno opšte bošnjačko-nacionalističko oduševljenje Feralom, odnosno njegovim guženjem Tuđmana, od istih onih koji će u sljedećem trenutku učestvovati u zabranjivanju, hapšenju, otimačini, nametanju posebnih poreza, onemogućavanju distribucije, sudskim procesima, javnom uništavanju, prijetnjama linčom, kad su u svojoj sredini dobili satiru na račun svog vođe i njih samih.
A MOŽEL' SULEJMAN TIHIĆ MONICU BELLUCCI PROGLASITI SVOJOM POČASNOM ŽENOM?
Petar Luković, jedan od najznačajnijih i najuticajnijih novinara južnoslovenskih prostora (a i najhrabrijih – što je u ratnotranzicijskim vremenima poseban i rijedak kvalitet, koji cehovske i druge pičke rado minoriziraju, negiraju, ili čak, obrćući teze, upotrebljavaju kao uvredu), jedan od onih fascinantnih balkanskih izuzetaka od pravila (u koje, naravno, spadaju i Feralovci), napotkupljivi, do brutalnosti oštri kritičar prije svega srpskog fašizma u svim njegovim pojavnim oblicima, trebao bi, uskoro, da dobije priznanje „Počasni građanin grada Sarajeva“.
Nažalost, ne radi se o nagradi poput one koju je ovih dana, na zaprepašćenje u materijalizam i konzumerizam ogrezle većine, odbio 44-ogodišnji ruski matematičar, rekavši da ga ne zanimaju novac i slava (a i djelić od sume koju je gradska uprava spičkala na propalu televiziju Lukoviću bi dobro došao u aktuelnoj finansijskoj agoniji E-novina). Ne, radi se o nagradi čija je suština u moralnoj i emocionalnoj dimenziji. U čemu se, zapravo, pojavljuje problem.
Svako, očito, o sebi misli najbolje. Jedino je tako moguće objasniti aroganciju onog ko takvu nagradu dodjeljuje. A koja je uvijek na korak od groteske, nalik onoj proglašavanjem Vladimira Putina počasnim građaninom Svilajnca, Ljubovije, Šida, Rume, Mladenovca i Loznice (da dalje ne nabrajamo srbijanske vukojebine).
Ko je ili što je, naime, Sarajevo (ili BiH), da nekoga proglašava svojim počasnim građaninom? Da bi to, naime, imalo smisla, taj grad (ili država) mora biti nešto u čemu bi neko zaista želio živjeti, biti njegov građanin. A da se, pritom, ne radi o aktu sažaljenja. Ili neupućenosti, koja, nesrećnog laureata, već u sljedećem trenutku, može skupo da košta.
MI SMO PALI S MARSA. A BILLBOARDI SU TU 'NAKO.
Simboličko projeciranje individualnih kvaliteta na kolektivitet, uvijek daje zanimljive rezultate. Pa smo tako, „mi“, ljudi, sletili na Mjesec, trčimo 100m ispod 10 sekundi, osvojili smo svjetsko prvenstvo, dobili Oskara, pametni smo, sposobni smo, jaki smo, hrabri, moralni, plemeniti, humani, itd. itsl. iako se radi o sposobnostima, dostignućima ili osobinama tek nekolicine likova ili zanemarive manjine, naspram milijardi nas ostalih, koji za 10 sekundi možemo samo, pritiskom na dugme dajinskog upravljača, promijeniti par tv kanala, sletimo, povremeno, samo s Marsa (a i to samo zahvaljujući činjenici da je i pad let), a konformizam, kukavičluk i želja da komšiji crkne krava nas proždiru.
I tako kolektivitet, sam za sebe i potrebe reklame, postaje zbir najboljih osobina svojih pojedinaca, koji su, uglavnom, tek izuzeci od pravila. Dok masovne (ili bar brojčano nezanemarive) izlive negativnosti i zla, uredno mete pod tepih.
Sarajevo u tome nije izuzetak. Ono je, kao i čitava BiH, onakvo kakvo postoji u emocionalnim projekcijama plemenitih, blagonaklonih, moralnih pojedinaca iz vanjskog svijeta, tek potemkinovska iluzija. Fasada iza koje stoji samo još jedna septička jama.
Marko Vešović, Ivan Lovrenović, Aleksandar Hemon, Danis Tanović, Miljenko Jergović, Enver Kazaz, Alma Lazarevska, Rešid Hafizović, Fra Ivo Marković, Bakir Hadžiomerović, Jovan Divjak, Senad Hadžimusić, Gojko Berić, Slaviša Šućur, Enes Karić, 2 Senada, Dario, Vildana i Eldin, Edin Zubčević, Dino Mustafić, Ivica Osim, Damir Imamović, Ferida Duraković, Dubioza Kolektiv... i njima slični, o čiji se ugled Sarajevo pokušava ogrebati, na žalost, su samo raskošni billboardi pored puta, koji zaklanjaju pogled na dženazu Mušana Topalovića Cace, na vehabijski fašistički linč posjetilaca Queer festivala, na agresivnu islamizaciju, kolektivno zapišavanje teritorija i svjesno ubijanje multikulturnog duha grada, na medijske zločine vlasnika „bolje budućnosti“, na pljačku stoljeća, na besramnu, u kriminal ogrezlu, štetočinsku političku elitu, na sofisticirano etničko nasilje u miru, na stalno ugrožavanje medijskih sloboda, na ludake koji sanjaju teokratsku diktaturu i sekularizam proglašavaju zločinom, na... svjetinu koja ćuti i trpi.
TELEFONSKI IMENIK PROTIV POLJSKE KONJICE
Ako Beograd nisu Petar Luković i E-novine, Nataša Kandić, Sonja Biserko, Žene u crnom, Čedomir Jovanović i LDP, Marčelo..., zašto bi Sarajevo bilo posmatrano kao zbir onog najboljeg u njemu, uz istovremeno ignorisanje najgoreg?
Uostalom, krajnje je nepošteno, dobre, blagonaklone ljude, bez prethodnog upozorenja šta to, ustvari, znači, dovoditi u takvu situaciju. Da im pod nagradom prodate mogućnost da postanu (počasni) sugrađani reisa Cerića, Fahrudina Radončića, Džemaludina Latića, Amile Alikadić, Fadila Mandala, Sanje Vlaisavljević, Arzije Mahmutović, Bakira Izetbegovića, Harisa Silajdžića, Ejupa Ganića, rahmetlija Mušana Topalovića i komšije mu na Kovačima..., i svog onog klerofašističkog i pljačkaškog smeća, da im ne redam imena, jer bi mi se tekst mogao pretvoriti u redukovani telefonski imenik Sarajeva.
Ovdje se radi o krajnje pogrešnom pristupu. Nije Sarajevo to koje, s arogancijom nekog ko je moralno superioran, može dodjeljivati(!) takve nagrade. Ono treba ponizno zamoliti(!) Petra Lukovića i Francisa Bueba (i sve druge, koje bude željelo) da budu njegovi počasni građani. Da oni njega nagrade, učinivši ga svojim počasnim gradom. I pritom, još, da im se izvine što u stvarnosti nije ni blizu onoliko dobro koliko je, očito, u srcima tih ljudi.
I još nešto – ne mogu grad i država, koji vlastite građane, moralne gromade i ikone intelektualnog otpora agresiji i „uvoznom“ fašizmu, izlaže linču domicilnih fašista ili ih od tog linča ne brani, nikog a pogotovo borce protiv fašizma u drugim sredinama, proglašavati svojim počasnim građanima. To je naprosto licemjerno.
Grad koji se odriče Marka Vešovića (a odriče se, čim dozvoljava da ga fašisti, nekažnjeno, maltretiraju usred Parlamenta), ne zaslužuje da mu Petar Luković bude počasni građanin. Pogotovo što upravo Marko pokazuje kakva bi sudbina mogla zadesiti počasnog građanina Sarajeva Petra, ako mu nekad padne na pamet, da se, s oštrinom s kojom se obračunava sa onim „tamo daleko“ fašistima, osvrne i na svoje nove sugrađane.
P.S. ili PATETIKA ZA KRAJ
A što se tiče nagrade... Najveću nagradu koju je mogao dobiti od građana Sarajeva i Bosne i Hercegovine - onog boljeg dijela, kome ovaj autor, nažalost, ne zna obim - Petar Luković je već dobio. Ona je - hajde da budemo patetični do kraja i ovaj tekst pretvorimo u prijevremeni In memoriam - u srcima ljudi, u kojima je Luković, godinama, održavao nadu u Čovjeka. Zvanične, institucionalne nagrade, u tom kontekstu, ne znače apsolutno ništa.
A to, da li je ovo nagrada jednog plemena pojedincu koji jebe majku fašistima u drugom, neprijateljskom, plemenu ili se radi o sofisticiranoj poruci građanske manjine klerofašističkoj većini na domaćem terenu (što je idealistički pogled na cijelu stvar) ostaje da vidimo (Nada umire posljednja, kažu).
Dragomir Bilić, delegat u Domu naroda Federalnog Parlamenta bit će isključen i SDP-a jer je glasao za usvajanje Prijedloga zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine.
“To se kosi sa svim za šta se SDP bori i on će biti isključen iz stranke zbog grubog narušavanja politike stranke”, kaže Damir Mašić, glasnogovornik SDP-a.
On dodaje da su usvajanjem ovog Prijedloga ponovo povećane plate zaposlnima u vlasti Federacije.
Iz SDP-a su Bilićevo isključenje najavili odmah po završetku današnje sjednice Doma naroda a o tome će više govoriti Nermin Nikšić i Svetozar Pudarić će na sutrašnjoj konferenciji za novinare u 11 sati.
Ovaj doktor interne medicine i kardiolog izabran je za poslanika u Skupštini Skupštini Bosansko-podrinjskog kantona i delegata Doma naroda u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine na izborima 2006. godine. Nije želio komentirati današnju sjednicu Doma naroda niti najavu svoje dosadašnje stranke o isključenju te da li će biti nezavisni delegat ili će se priključiti nekoj drugoj stranci.
Delegati Doma naroda Federalnog parlamenta odobrili su većinom glasova (39 "za", osam protiv i šest uzdržanih) na današnjoj sjednici u Sarajevu Prijedlog zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine.
Mada se članovi u ovom parlamentarnom domu službeno vode kao delegati konstitutivnih i ostalih naroda, a ne kao pripadnici njihovih stranaka, kao što je slučaj u Predstavničkom domu, zapaženo je da su među osam protivnka današnjeg zakona uglavnom bili oni čije su stranke opozicione (Saša Magazinović i Svetozar Pudarić - Socijaldemokratska partija BiH, naprimjer). Iz vladajućih krugova je bilo i uzdržanih glasova (Denis Zvizdić - Stranka demokratske akcije) a i potvrdnih glasova iz opozicionih redova (Ivo Komšić - Socijaldemokratska unija).
Tokom rasprave o zakonu, protivnici su uglavnom prigovarali da on predviđa pogodnosti za funkcionere i izabrane dužnosnike.
Na sjednici je naročito bio markantan detalj kada je većinom glasova odobren amandman delegata Mike Lešića, a nalaže pravo na starosne penzije po prestanku mandata izabranih funcionera-poslanika ako oni imaju najmanje 20 godina penzijskog staža i navršenih 50 godina života. Također je predviđeno da članovima porodice umrlog korisnika ove penzije ostaje obiteljska penzija koja ne može preći iznos najviše penzije u Federaciji.
Novinari, koji prate rad Parlamenta iz zadnjih redova u sali, ironičnim pljeskanjem su popratili usvajanje ovog Lešićevog amandmana koji će postati sastavni dio zakona ako ga odobri i Predstavnički dom.
Prema prethodnoj diskusiji delegatkinje Elvire Abdić- Jelenović, koja je glasala protiv zakona, on među brojnim pogodnostima za funkcionere predviđa i naknadu za odvojeni život iako delegati i poslanici koji su profesionalno angažirani u Parlamentu ne dolaze u zgradu Parlamenta svakodnevno, kako bi to inače trebalo zbog profesionalnog angažmana, već samo dolaze u danima sjednica. Drugo, oni u svojim mjestima boravka žive svakodnevno s porodicma a naknada ove vrste trebalo bi da pripada samo onima koji se zarad posla udaljavaju duže od porodice.
Delegat Saša Magazinović kaže da navedeni zakon favorizuje prava porodilja zaposlenih u organima vlasti, dok ostale zaposlenice u državi nemaju iste pogodnosti. Za vrijeme porodiljskog odsustva, favoriziranim zaposlenicama kanton treba da izmiruje predviđenu naknadu, a razliku do pune plaće institucija u kojoj su zaposlene, što je u ovom slučaju institucija vlasti.
Lidija Bradara koja dolazi iz stranaka parlamentarne većine odgovorila je Magazinoviću da ovaj zakon pokazuje kako se treba pravilno odnositi prema pravima porodilja, dok je Magazinović primijetio da nema ništa protiv stimuliranja nataliteta, ali ako bi pogodnosti važile za sve zaposlenice u državi a ne samo za one na koje se odnosi ovaj zakon.
Magazinović također smatra da se u ovom tekstu, pod krinkom predviđenog dogovora Vlade i sindikata o osnovici za obračun plaća, krije mogućnost vlastodršcima da sebi povećavaju plaće, i to tako što bi pretpostavljenim povećanjem osnovice, došlo do povećanja i onima s višim koeficijentima, pri čemu bi, u perspektivi, oni opet bili bolje plaćeni od zaposlenika s nižim plaćama.
Prijedlog zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije BiH je tekst koji je u parlamentarnu proceduru uputila Federalna vlada. Pošto ga je danas odobrio Dom naroda, iz Predstavničkog doma je najavljeno da će ga on razmotriti na vanrednoj sjednici 30. marta jer je donošenje legislative ove vrste među uvjetima za aranžmane koje Federacija ima s međunarodnim finansijskim partnerima.
U predloženom zakonu je navedeno da će se odnositi na izabrane dužnosnike, nositelje izvršnih funkcija i savjetnike u organima zakonodavne i izvršne vlasti, na državne službenike i namještenike u organima državne službe, pravobranioce, službenike sudske policije, zatvorske policajce-stražare u kazneno-popravnim zavodima Federacije te policajce u organima unutrašnjih poslova Federacije.
Osnovicu za obračun plaća utvrđuje Vlada FBiH u dogovoru sa sindikatom, predviđeno je, a osnovica će biti iskazana postotno u odnosu na osnovicu prosječne plaće Federacije prema poslednjem statističkom podatku. (Delegat Igor Rajner kaže da mu nikako nije jasno šta znači pojam 'osnovica prosječne plaće').
U predloženom zakonu je dat široki spektar koeficijenata za plaće, a oni se kreću od 10 za predsjednika Federacije, naprimjer, zatim 9,80 za dopredsjednike entiteta te predsjedavajuće parlamentranih domova kao i za premijera, 9,40 za zamjenike premijera i dopredsjedavajuće parlamentarnih domova, dok bi poslanici imali koeficijent 8,10. Najniži koeficijent u ovoj skali za izabrane dužnosnike, nositelje izvršnih funkcija i savjetnike je 5,50, a predviđen je, kako je navedeno, za savjetnike rukovodilaca samostalnih federalnih uprava i upravnih organizacija.
U kategorji definiranoj kao državni službenici, koeficijenti se kreću u rasponu od 6,50 do 3,10, a za namještrenike od 2,60 do 1,50.
Policijskim službenicima, činovanim i službenicima sudske policije koeficijenti se kreću u rasponu od 6,00 (glavni inspektor) do 2,30 (policajac).
(zurnal.info/Fena)
Po nalogu Specijalnog tužilaštva Republike Srpske u utorak (23. marta 2010. godine) uhapšeni su Mile Radišić, teški kriminalac i član mafijaške organizacije Milorada Dodika, koji se lažno predstavlja kao biznismen, Bojan Golić, sada već bivši v.d. Direktora Investicio-norazvojne banke RS, Željko Katalina, v.d. direktora firme “Medicinska elektronika”, te dvojica bivših radnika IRB RS Dragan Cerovac i Nikica Bajić.
Svi oni se prema riječima Darka Ilića, Šefa Odjela za specijalne istrage Specijalnog tužilašva RS-a, terete da su Radišiću omogućili da za 180 hiljada maraka dođe u posjed državnog kapitala „Medicinske elektronike“, koja se nalazi u centru Banje Luke i posjeduje najatraktivije prostore. Radišić se optužuje da je organizovao kriminalnu grupu s ciljem da stekne isključivo i ekskluzivno pravo kupovine državnog kapitala tog preduzeća po znatno nižnoj cijeni od stvarne. Ilić je još rekao da je Radišićeva grupa snizila cijenu akcija “Medicinske elektronike” na banjalučkoj berzi, nakon čega je Mile Radišić podnio zahtjev za preuzimanje akcija preduzeća direktnom ponudom, što mu je i odobreno iz IRB-a, te je na taj način postao većinski vlasnik ove nekada uspješne frme.
ŠOK
Potez Specijalnog tužilaštva šokantan je iz nekoliko razloga: Mile Radišić je čovjek od velikog povjerenja Milorada Dodika, premijera Republike Srpske, i duboko je involviran u brojne kriminalne poslove zajedno sa laktaškim kabadahijom. Šta više, Radišić nije krenuo u preuzimanje akcija “Medicinske elektronike” bez Dodikovog odobrenja, a dokaz za to je da njih dvojica u neposrednoj blizini te firme zidaju stambeno-poslovni od 200 hiljada kvadratnih metara, vrijedan preko 120 miliona maraka. Akcija Specijalnog tužilaštva djeluje nestvarno i zbog činjenice da je ova “institucija” u protekle tri godine bila pod direktnom Dodikovom kontrolom, a osnovana je nakon njegovog dolaska na vlast 2006. godine. Uz sve to bitno je naglasiti da Specijalno tužilaštvo RS iza sebe ima nekoliko teških brodoloma u predmetima koje su vodili, mahom protiv Dodikovih političkih protivnika. Tako im je potpuno potopljen predmet “Privatizacija”, jer su oslobođeni svi optuženi, a drugi slučajevi poput “Boske” i “Željeznica RS” su takođe pred propašću.
Zbog navedenih činjenica u ovom entitetu vlada prava konfuzija oko razloga Radišićevog hapšenja. Nesporno je da je Radišićevo preuzimanje akcija “Medicinske elektronike” teško krivično djelo, kojim je budžet oštećen za milionski iznos, ali je nesporno i da su u RS proteklih godina počinjene i mnogo teže pljačke, a da niko za njih nije odgovarao niti se vode bilo kakve istrage. Špekuliše se da se Dodik naljutio na Radišića, jer je “za male pare” kupio “Medicinsku elektroniku”, kao i da su se “specijalci” naljutili na Dodika, jer ih je nedavno kritikovao, tvrdeći da ništa po pitanju borbe protiv kriminala nisu uradili, te mu se svete na ovaj način.
ŠPEKULACIJE
I jedno i drugo je, međutim, nije realno. Dodik je, po svemu sudeći, privremeno žrtvovao Radišića, jer njegov SNSD bilježi stravičan pad rejtinga upravo zbog sveobuhvatne i sistemske kriminalizacije i pljačke koju već četiri godine sprovodi vladajuća oligarhija. Jednostavnije rečeno, građani RS konačno su počeli shavatati da imaju posla sa mafijom, jer im je odavno uništen egzistencijalni minimum, svakodnevno stotine ostaju bez posla, preko 40 hiljada penzionera prošli mjesec ostalo je bez značajnog iznosa penzija, jer novca nema i Vlada RS je odlučila da uštedi na boračkim kategorijama... Moglo bi se nabrajati unedogled šta je sve uticalo da februarska istraživanja, koja je naručio upravo SNSD, pokažu dramatičan pad popularnosti te partije i izvjestan poraz na oktobarskim izborima. Očito je da su Dodikovi spin doktori procijenili da samo šok terapija pod radnim imenom “borba protiv kriminala” možda može zaustaviti vrtoglavi sunovrat i vratiti povjerenje građana u mafijašku nomenklaturu. Uz sve to ne treba isključiti ni mogućnost da je Dodik krenuo u akciju spasavanja vlastite kože, a da je Radišić prva žrtva tog projekta. I u toj varijanti, Dodik će zaraditi, jer je sa osumnjičenim u brojnim poslovima, koje će preuzeti.
KONFUZIJA
Potpunu konfuziju dodatno je začinio otvoreni sukob između Ministarstva unutrašnjih poslova RS i Specijalnog tužilaštva RS. Uroš Pena, direktor policije, na dan hapšenja Radišićeve grupe izjavio je da MUP sarađuje sa specijalnim tužilaštvom u ovom slučaju, što su iz te institucije najoštrije odbacili.
“Specijalno tužilaštvo cijelu istragu od avgusta prošle godine, pokrenutu na osnovu medijskih izvještaja, vodilo je vlastitim resursima i MUPRS-a nije bio uključen, te nam nisu dostavili nikakvu dokumentaciju ili dokaze”, bio je izričit Ilić. Samo nekoliko časova nakon ove Ilićeve izjave oglasila se i policija, saopštavajući da je protiv Radišića, Cerovca i Bajića podnijela Okružnom tužilaštvu u Banjaluci krivičnu prijavu zbog zloupotreba prilikom preuzimanja akcija “Medicinske elektronike”. Riječ je o istom slučaju zbog kojeg je Specijalno tužilaštvo pritvorilo narečene. Ova skandalozna činjenica potvrđuje paralelizam u organima gonjenja, te potpuni raspad bezbjednosnog i pravosudnog sistema. Ujedno je to i dokaz teškog sukoba između Miodraga Bajića, šefa Specijalnog tužilaštva i Ministra unutrašnjih poslova Stanislava Čađe. Bajić je teško išamarao Čađu, a izvori “Žurnala” tvrde da će ubrzo uslijediti i odgovor.
ŠAMARANJE I DŽOMBIĆA
Uz sve ovo treba primijetiti da je Ilić nemilosrdno pomeo i Aleksandra Džombića, ministra finansija, koji je izjavio da je ubijeđen u nevinost Bojana Golića. Na džombićev komentar da vjeruje u nevinost Bojana Golića, Ilić je rekao da mu je ta izjava „malo kontradiktorna“ sa stavom Vlade RS-a iz koje je saopšteno “da vjeruje u istragu Specijalnog tužilaštva RS-a”, te da misli da je to „Džombićevo privatno mišljenje, s obzirom na poznanstvo s Golićem“. Džombić nije sačekao ni da Ilić završi, već je odmah “nevinog” Golića smijenio sa mjesta v.d. direktora IRB i postavio partijsku udarnu snagu Snježanu Vujić. Sam Džombić nije ni pomenuo sopstvenu ostavku, što bi bilo primjereno, jer najmanje što je mogao učiniti nakon Golićevog hapšenja je da se zahvali na povjerenju. Ali kako, kada je i on lično u teškim kriminalnim poslovima sa Radišićem i Dodikom.
HOĆE LI MAGARAC POJESTI VUKA
Dodikovo igranje sa Radišićevom slobodom veoma je opasno po njega samog, jer je ovaj svjedok i saučesnik brojnih zločinačkih poslova zajedno sa premijerom. Posebno se to odnosi na malverzacije sa gradskim građevinskim zemljištem u Banjaluci, odigranim preko njegove firme “Grand trade”. Prema Ilićevim riječima, u istrazi se došlo i do podatka da je Radišićeva firma „Grand trend“, u 2008. i 2009., postala vlasnik velike parcele gradskog zemljišta, od oko 30.000 kvadrata, koja se nalazi u neposrednoj blizini „Medicinske elektronike“, u centru Banje Luke.
„Predmet istrage bit će kako je to preduzeće došlo do tog zemljišta u vlasništvu Grada Banja Luka, a već je izuzeta i određena dokumentacija i na tome se radi“, precizirao je Ilić. Veliko je pitanje da li je Specijalno tužilaštvo ovom izjavom prešlo “crvenu liniju”, jer je to zemljište Dodikovo.
Firma Grand trade je ovu super atraktivnu parcelu dobila potpuno nezakonito prije gotovo sedam godina, a ne prije godinu ili dvije, kako to tvrdi Ilić. Ukoliko je tako, a čini se da jeste, vrlo lako je moguće da Dodik opozove cijelu akciju i da sve završi po sistemu »pojeo vuk magarca«.
GRAND TRADE
Građevinsko zemljište na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa dodeljeno je firmi "Grand Trade" d.o.o. rešenjem Skupštine grada Banjaluka 1. decembra 2003. godine. Istim aktom "Grand Trade" bio je obavezan da u roku od trideset dana od pravosnažnosti rešenja uplati u budžet grada naknadu za građevinsko zemljište u iznosu od 4,4 miliona konvertibilnih maraka, kao i rentu u iznosu od 1.129.451,30 konvertibilnih maraka. Naznačena sredstva ovo preduzeće u zadatom roku nije uplatilo, tako da je zemljište trebalo biti oduzeto. Ali ne lezi vraže, to se nije dogodilo, a nakon izbijanja skandala u javnosti, jedna od ovdašnjih banaka dodjeljuje Radišiću kredit, kojim on djelimično plaća obaveze. Kredit je odobrio Aleksandar Džombić, što ga jasno svrstava u ovu hobotnicu.
NOVA NEDJELA
Ni tu nije kraj priče, jer Grand trade je prema rješenju bio dužan u roku od jedne godine od odobrenja izdavanja dozvole za građenje izvesti pretežan dio radova na građevini, to jest izgradnju sa prvom nadzemnom stropnom konstrukcijom. Ni to nije učinjeno, a on i Dodik su u gradnju krenuli tek lani. O kakavom kriminalu se radi svjedoči podatak da pomenuta parcela nikako nije mogla biti dodijeljena Radišiću, jer je jedan njen dio privatno, a ne gradsko vlasništvo. Nekolicina osoba podnijela je tužbe protiv grada, ali ne smiju sa tim izaći u javnost zbog straha od odmazde. Na njihove tužbe niko se nije ni osvrnuo. Uz sve to, Dodik i Radišić su za vrijeme prvog premijerskog mandata laktaškog primitivca opljačkali Lutriju RS. Radišić je u to vrijeme bio direktor te kuće.
AKCIJA »MEDICINSKA ELEKTRONIKA«
Šef Odjeljenja za istrage i bezbjednost Specijalnog tužilaštva Republike Srpske Darko Ilić rekao je da je Radišić početkom prošle godine organizovao kriminalnu grupu, kako bi po znatno nižoj cijeni kupio državni kapital u preduzeću “Medicinska elektronika” u Banjaluci.
“Došli smo do saznanja da se Radišić početkom 2009. godine pojavljuje kao zainteresovano lice za kupovinu `Medicinske elektronike`, zbog čega organizuje kriminalnu grupu kako bi stekao pravo kupovine po znatno nižoj cijeni”, rekao je Ilić na konferenciji za novinare u Banjaluci.
On je dodao da je plan grupe bio da se snizi cijena akcija, što su postigli putem malverzacija na berzi uz pomoć Cerovca i Bajića, tada šefova Odjeljenja u IRB.
“Kada su to postigli, Radišić podnosi zahtjev IRB za kupovinu državnog kapitala direktnom pogodbom, a direktor IRB Bojan Golić donosi odluku o prodaji državnog kapitala. Pri prodaji firme direktor IRB-a bio je dužan da prikupi podatke o stanju u preduzeću koje prodaje, što nije učinio”, rekao je Ilić. on je još istakao da da to preduzeće ima više zavisnih firmi u kojima je 100-postotni vlasnik, od kojih je jedno i „Medicinska elektronika“ d.o.o. Novi Sad, generalni zastupnik „Simensa“ za Srbiju, a da IRB RS nije uopće ušao u finansijsko stanje tih preduzeća. Takođe, „Medicinska elektronika“ ima i 14.000 kvadrata građevinskog zemljišta u Banjoj Luci, te oko 4.500 kvadrata objekata, a nije izvršena ni procjena finansijske vrijednosti preduzeća koja je znatno veća od prikazane knjigovodstvene, što je iz izvještaja Akcijskog fonda IRB RS-a bilo poznato Goliću koji se ipak odlučio da imovinu preduzeća proda Radišiću za 180.000 KM.
DEBLOKADA
Do prodaje akcija Radišiću, svi računi Medicinske elektronike bili su blokirani. Nakon toga odmah dolazi do njihove deblokade, a Vlada RS odobrava reprogram poreskih obaveza ovoj firmi i to sa maksimalnih 24 mjeseca grejs perioda. Obaveze “Medicinske elektronike” su preko 15 miliona maraka.
SUD VIJEĆAO 17 SATI
Okružni sud u Banjaluci je odlučio da Radišiću, Goliću, Katalini i Cerovcu odredi jednomjesečni pritvor. Zanimljivo je da je vijećanje u Sudu trajalo cijelih 17 sati, te da je odluka o pritvoru donesena tek u jedan sat iza ponoći 25. marta. Sve to govori pod kakvim pritiskom je bio sud da se oslobodi bar Golić, direktna veza prema ministru Džombiću, koji ga je i postavio za direktora IRB RS.
Na slobodu je ranije pušten Nikica Bajić, za kojeg se uveliko spekuliše da je svjedok saradnik Specijalnog tužilštva, spreman da sarađuje sa tužilašvom i da im otkrije ključne informacije o ovom slučaju.
Iako su kantonalne vlasti tvrdile da će kolektor za skupljanje otpadnih voda na Igmanu i Bjelašnici spriječiti ekološku katastrofu, na videu koji možete pogledati jasno je da kolektori nisu čišćeni već izvjesno vrijemeVeć godinama stručnjaci koji u izgradnji apartmanskih naselja na Bjelašnici nisu imali finansijsku korist upozoravaju kako će ta gradnja i izdavanje velikog broja upotrebnih dozvola na Igmanu i Bjelašnici, kad tad dovesti do prave ekološke katastrofe.
Iako su kantonalne vlasti tvrdile da će kolektori za skupljanje otpadnih voda katastrofu spriječiti, na videu koji možete pogledati jasno je da kolektori nisu čišćeni već izvjesno vrijeme. Tako se kompletna kanalizacija iz hotela Maršal te novoizgrađenih apartmana na Bjelašnici izlijeva iznad izvora, područja koje je vodozaštitna zona, s obzirom da se podzemne vode sa tog lokaliteta spuštaju na Bačevo – jedan od glavnih snabdjevača Sarajeva pitkom vodom.
Zanimljivo je napomenuti da su ovaj video članovi pokreta Dosta dostavili čelnim ljudima Kantona Sarajevo i poslanicima u kantonalnoj skupštini, između ostalih Svetozaru Pudariću, Miri Lazoviću, ministru privrede Abidu Šariću, ali i kantonalnom premijeru Besimu Mehmediću. Reakcija je izostala. Zbog toga Sedik Selimović, autor videa, kad već vlasti neće, upozorava građane da ni slučajno više ne piju vodu sa, primjera radi, izvorišta na Vrelu Bosne. Na toj lokaciji, koje su prilikom tzv. promocije turističkih ljepota i potencijala, svim zvaničnicima puna usta, tvrdi Selimović, trebala bi stajati tabla sa natpisom: Voda nije za piće.
Kolektori koji su napravljeni 1984. nisu popravljeni kako treba, smatra Selimović, radnik pri ZOI '84, ne čiste se, pa se zbog toga i fekalne vode slivaju u vodozaštitnu zonu.
(zurnal.info)
Kao što se očekivalo, Deklaracija je ogledalo Demokratske stranke, nespremne da masakr u Srebrenici kvalifikuje jedinim mogućim opisom – genocidom! Podlost ove Deklaracije je u samoj činjenici da se „zločin osuđuje na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde“, ali se nigde ne objašnjava šta je u toj presudi rečeno
Beogradski prodržavni mediji s ushićenjem su objavili vest da je „vladajući blok Demokratske stranke“ pripremio nacrt Deklaracije o Srebrenici. U suludo opširnom uvodu koriste se fantastično isprazne fraze tipa „polazeći od Ustava Republike Srbije“, „izražavajući privrženost duhu i normama univerzalne deklaracije UN“, „rukovodeći se ciljevima obezbeđenja stalnog mira i stabilnosti na prostoru zapadnog Balkana“, „težeći da sećanje na surove oružane sukobe u bivšoj Jugoslaviji“, „poštujući presudu Međunarodnog suda pravde donetu u sporu po tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore februara 2007“... da bi se, konačno, stiglo do same Deklaracije koja ovako glasi:
1. Narodna skupština Republike Srbije najoštrije osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice u julu 1995. godine, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde, kao i sve društvene i političke procese i pojave koji su doveli do formiranja svesti da se ostvarenje sopstvenih nacionalnih ciljeva može postići upotrebom oružane sile i fizičkim nasiljem nad pripadnicima drugih naroda i religija, izražavajući pri tom saučešće i izvinjenje porodicama žrtava zbog toga što nije učinjeno sve da se spreči ova tragedija.
2. Narodna skupština Republike Srbije pruža punu podršku radu državnih organa zaduženih za procesuiranje ratnih zločina i za uspešno okončanje saradnje sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, u čemu naročitu važnost ima otkrivanje i hapšenje Ratka Mladića radi suđenja pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju.
3. Narodna skupština Republike Srbije poziva sve nekadašnje sukobljene strane u Bosni i Hercegovini, kao i drugim državama bivše Jugoslavije, da nastave proces pomirenja i jačanja uslova za zajednički život zasnovan na ravnopravnosti nacija i punom poštovanju ljudskih i manjinskih prava i sloboda, da učinjeni zločini više nikada ne bi bili ponovljeni.
4. Narodna skupština Republike Srbije izražava očekivanje da će i najviši organi drugih država s teritorije bivše Jugoslavije na ovaj način osuditi zločine izvršene protiv pripadnika srpskog naroda, kao i da će izraziti sopstveno saučešće i izvinjenje porodicama srpskih žrtava.
...
Kao što se očekivalo, Deklaracija je ogledalo Demokratske stranke, nespremne da masakr u Srebrenici kvalifikuje jedinim mogućim opisom – genocidom! Podlost ove Deklaracije je u samoj činjenici da se „zločin osuđuje na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde“, ali se nigde ne objašnjava šta je u toj presudi rečeno.
U preambuli Deklaracije stoji spisak dokumenta na koje se ovaj dokument naslanja, pa se tako, uzgred, pominje Konvencija UN o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. To je i jedino mesto na kome se upotrebljava reč „genocid“.
Šefica poslaničkog kluba Za Evropsku Srbiju, nesrećnica po imenu Nada Kolundžija, izjavila je da se zločin u Srebrenici nije kvalifikovao kao genocid zato „što se smatralo da za tim nema potrebe, jer je to već definisano presudom Međunarodnog suda pravde“. Uverena da je normalna, Kolundžija je pokušala još nešto da objasni: "Svako ko sada insistira da u ovoj deklaraciji stoji neka reč po svaku cenu, mislim da pravi suštinsku grešku. Ono što je bitno da mi priznajemo ono što je presudio MSP, da apsolutno ne relativizujemo ni razmere zločina niti polemišemo sa brojem žrtava“.
Iz Deklaracije je izostavljen predlog da se izvinjenje susedima uputi zbog „politike režima Slobodana Miloševića“, jer se tome suprostavila Socijalistička partija Srbije. Kolundžija Nada, naravno, puna je razumevanja za SPS, pa kaže: "Bilo je mnogo političkih aktera i pojedinaca koji su bili nosioci politike koja je dovodila do ovakvih zločina. Ponekad oni nisu bili ni deo režima ili su podržavali te režime, ali nisu formalno bili taj režim. Išlo se na što tačnije definicije, a tačna definicija je da mi osuđujemo i nosioce ideja koje su dovele do ovakvih zločina".
Neki od patriotskih medija u Beogradu najavljuju da će desničarske NVO iz Republike Šumske, nezadovoljne što će se čak i ovakva Deklaracija usvojiti, ispred Narodne skupštine organizovati protestni miting. Biće to prvi put da u Beogradu strani državljani, s tuđim pasošima, Bosanci iz Šumske, demonstriraju protiv Deklaracije donete u drugoj zemlji!
(tekst prenesen iz e-novina)
