Marin Mamuza: Nije istina da livanjski divlji konji umiru od žeđi

Divlje konje Marin Mamuza fotografiše još od 2012. godine, a 2017. počeo je organizovati prve safari ture na visoravni Kruge. Kroz fotografiju, film i turizam livanjske divlje konje približio je posjetiteljima iz cijelog svijeta i zagovarao zaštitu njihovog staništa. Mamuza je pokrenuo i inicijativu za zaštitu visoravni Kruge, na kojoj danas živi oko hiljadu divljih konja. Trenutno je u procesu potpisivanje peticije kojom želimo staviti moratorij na sve energetske projekte koji ugrožavaju prirodna bogatstva, izvore pitke vode i slično, ističe ovaj stanovnik Livna. 

Kakva je trenutno situacija s vodom na području na kojem žive divlji konji i kako nedostatak vode utiče na njihovu populaciju?

Mamuza: Što se tiče ovoga što se trenutno dešava, pojavljuju se jako zlonamjerne dezinformacije, gdje su pojedinci izjavili da konji na visoravni Kruge umiru od žeđi i stavili su u tom kontekstu i fotografiju mrtvog ždrijebeta u lokvi koja je prazna. To doista nije tačno. Prije svega, osim što vrijeđa nas koji radimo sa divljim konjima, kao da smo dopustili to napraviti, to uistinu vrijeđa i samu inteligenciju divljih konja. To znači vrijeđa i konje, jer ljudi koji to govore niti znaju išta o tom prostoru gdje su divlji konji, niti znaju o konjima. Jednostavno, konji ne bi čekali da im neko doveze vodu da bi se oni napili, nego bi ih konjska intuicija vodila do idućeg pojilišta. Spustili bi se u Livanjsko polje ili na rijeku Šuicu ili u Glamočko polje, gdje ima rijeka i gdje ima vode.

Apsurd mi je da neko kaže da su konji ostali bez vode i umiru od žeđi. To se ne može desiti. Prije svega, konji ne bi ostali na tom području. To je jednostavno. Znači, ti konji prežive i hladne zime. Znači, oni su jako sposobni. Jednostavno, ova informacija što se pojavila u medijima, po meni, vrijeđa konja jer nisu konji toliko glupi da sebi ne mogu naći novo pojilište i slično. Pojilišta koja su na visoravni gdje mi obitavamo, gdje dovodimo ljude kroz naše ture, safari sa divljim konjima, počela su se sušiti. Mi smo jednostavno to primijetili i dovezli smo im nekoliko cisterni. Svaki dan dolazi nova cisterna. Sve se nadamo: „Hajde, sad će kiša, sad će kiša“, međutim, kiše nema. Svaki dan mi plaćamo nove cisterne koje njima gore dovoze vodu.

Kad kažete “mi pomažemo”, na koga mislite, ko je sve uključen u dostavu vode?

Mamuza: Kad kažem „mi“, mislim na sve nas kolege koji radimo safari sa divljim konjima i koji na neki način živimo od turizma u Livnu. Mi imamo jednu WhatsApp grupu gdje svi pratimo stanje, dojavljamo jedni drugima gdje su konji, da ih lakše nađemo, uglavnom komuniciramo svi skupa. Iako smo svi konkurencija, svi smo prijatelji, svi jednostavno radimo i živimo od toga, ukratko. 

Isto tako, kada smo vidjeli kakva je situacija, odlučili smo: „OK, idemo angažirati cisterne koje će njima dovesti vodu.“ Isto tako, u to se uključio i Grad Livno. Evo, prekjučer, jučer nismo mogli naći nijednu cisternu. Svi privatnici su vozili cisterne ljudima koji su na selu, čiji su bunari ostali bez vode. Pa je jučer bio prioritet ljudima. Međutim, konjima se nije moglo dopremiti, pa je Grad angažirao DVD, vatrogasci su prebacili vodu. Dakle, cijela zajednica, od samog Grada, gradonačelnika, uprave za civilnu zaštitu i nas privatnika, svi smo uključeni u tu priču i stvarno dajemo sve od sebe da konji ne ostanu bez vode. Nama je cilj da konji ostanu na visoravni Kruge, da ne emigriraju u Njemačku, isto kao što je dosta ljudi odavde emigriralo tamo. Hoću još jednom da se osvrnem na taj apsurd: da konji umiru pored praznih lokvi i čekaju nekoga da im doveze vodu. Tu se vrijeđa prije svega konje, pa onda i sve nas ostale koji imamo zdrav razum.

U predrazgovoru ste pomenuli da ima i onih koji žele da se okoriste u ovoj situaciji?

Mamuza: Znači, neki lik iz Bosanske Gradiške, pokrenuo je... Siniša Golub se zove. Baš sam snimio jednu od njegovih objava na facebooku. Nedavno je pokrenuo neku akciju prikupljanja novca na PayPalu, da on kao njima dovodi vode. Prije svega, mlati gluposti, vjerovatno nikad nije ni bio ovdje. Govori o nekim lokalitetima koji kod nas ne postoje, da on mora na leđima tu vodu nositi, da cisterna ne može doći do lokacije.

Znači, lik govori apsolutne apsurde i skuplja novac na račun konja. Ja ću danas, nadam se, uspjeti završiti jedan video koji ću objaviti na Instagramu, u kojem ću pozvati i nadležno Ministarstvo unutrašnjih poslova da reaguje na to i da protiv čovjeka pokrene postupak istražnih radnji, jer očigledno se radi o prevari.

Nažalost, baza te prevare su divlji konji i njihov nedostatak vode. Prije svega, konji su tamo od sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ako su pušteni na slobodu, postali bi potpuno divlji. Njima trenutno ne treba nikakva pomoć.  Ovo što smo i mi dovezli cisterne, to nisu neka značajna sredstva i to nikome od nas koji živimo od tih konja nije problem platiti. Znači, konjima ne treba nikakvo skupljanje pomoći. Nikako skupljanje pomoći. Imaju vode dovoljno. Konjima, ono na što se najviše treba utjecati, a opet, to treba biti institucionalno popraćeno, jeste da se konji i ova visoravan zaštite.

Zato što mi imamo sve više kvadova, motora, off-road vozila koji se voze neoznačenim putevima, koji uništavaju prirodu. Nailazimo na ljude koji prilaze konjima, koji ne znaju kako se ponašati uz konje. Mi smo nedavno imali jednu situaciju gdje su bile dvije planinarke iz Francuske koje smo doslovno spasili od konja. Ove planinarke su došle na planinu, vidjele simpatične divlje konje, a imale su u ruksaku slatkiše. Dale su im neke slatkiše, grickalice iz ruksaka i krenule dalje. Međutim, konji su ih počeli proganjati jer su konji svojom logikom zaključili da se u njihovom ruksaku nalaze nepresušne zalihe tih slatkiša koje su im dale. I doslovno su ih konji počeli proganjati. Žene su se uspaničile i moglo je završiti jako loše. Mi smo ih pokupili u naše vozilo i na neki način ih spasili od te neugodne situacije.

Znači, ovdje je jedina pomoć za konje i za ovaj prostor visoravni Kruge zaštita ovog prostora i upravljanje ovim prostorom zbog divljih konja. Najveći problem inače koji imamo sa divljim konjima je tokom zime, kada konji izlaze na dionicu između Livna i Šuice, odnosno na magistralnu cestu Livno–Kupres, i tada konji ližu sol sa ceste. Ljudi koji ne prilagode brzinu vrlo lako udaraju konje. I to je jedan od najvećih problema koji se opet mora institucionalno rješavati.

Grad Livno je u svom budžetu izdvojio neka mala sredstva za to. Oni nešto izdvajaju, ali to nije, po meni, dostatno da se konjima doprema sol i slično. Trenutno je situacija takva da je federalni zakon omogućio jedinicama lokalne samouprave da same proglase određeno zaštićeno područje. I Grad Livno je pokrenuo zaštitu ovog područja. Nadamo se da će se to staviti u jedan zakonski okvir, pod jednu zaštitu ili jedno održivo upravljanje, gdje će i konji biti sigurni i gdje, vjerujem, neće dolaziti do ovakvih dezinformacija i situacija.

Koliko je ova situacija drugačija u odnosu na ranije sušne periode na području Livna i te regije?

Mamuza: Ovo nije ništa sada drugačije. Ovo je, po meni, malo duža suša nego što je bila u godinama prije. Ovi pljuskovi koji padnu, budući da se radi o kršu koji apsorbira jako puno vode, ono je jako propusno. Treba pasti zaista jako puno kiše da se područje ponovo natopi i da se stvori sloj koji neće propuštati padavinske vode u podzemne vode. Tako da je ovo normalno stanje za ljeto gore na visoravni Kruge i sa intenzivnim kišama u jesen će se ovo stanje promijeniti.

Vidjeli smo da su građani Livna u aprilu zaustavljali pripremne radove na projektu izgradnje vjetroelektrane Čadilj na visoravni Kruge, između Livna i Glamoča. Šta se dešava s tim projektom i kako bi mogao uticati na njihova staništa?

Mamuza: Što se tiče same zaštite staništa divljih konja, ja sam osobno pokrenuo inicijativu za zaštitu tog prostora. Tada je federalni zakon definirao da županije, odnosno kantoni, na svojoj razini mogu zaštititi taj prostor.To ću vam pravo objasniti u jednom od idućih videa koji će postati, gdje nas se iz privatnog sektora optužuje da mi tu samo radimo da jednostavno iscrpimo taj resurs, da nas nije briga za to, a uopće nije tako. Ovdje doslovno imam mailove i fotografije sa skupa gdje smo okupili, znači, za isti stol lokalnu, županijsku, kantonalnu i federalnu vlast. Znači, svi smo sjeli za stol i dogovorili: „Ajde, ovo su koraci da zaštitimo to područje.“

I napravili smo te korake. Prvo je krenulo od lokalne zajednice prema višoj razini vlasti, ka županiji. I to kad je došlo u županiju, oni su stavili u ladicu i nikad nisu izvadili tu inicijativu da je sprovedu dalje u zaštitu. Da su oni prije tih nekoliko godina to napravili, mi bismo danas već imali zaštićeno područje, imali bismo puno veće prihode od turizma, imali bismo uređen rendžerski sustav što se tiče konja, naplate i ulaska u područje. Znači, sve bi bilo uokvireno. Ali tadašnja, pa i sadašnja vlast na kantonalnom nivou, to je stavila po strani. Jednostavno im nije bio interes da se to zaštiti. Po meni, nisu htjeli provesti zaštitu baš zbog izgradnje vjetroelektrana na visoravni Kruge.

Što se tiče koncesija, Ustavni sud Federacije BiH je još 2007. (zakon je pravno prestao važiti 2008. godine) proglasio županijski, odnosno kantonalni zakon nevažećim. Po tom zakonu, koji je bio ništavan, nevažeći, naša draga županija, odnosno kantonalna vlada, oni su po tom zakonu dodjeljivali sve koncesije koje su nelegalne.

Znači, imali su odluku Ustavnog suda koju su primili, na koju su se oglušili i sve su radili po tom zakonu koji nije bio ustavan. Odnosno, taj zakon je isključivao jedinice lokalne samouprave, isključivao ih je iz procesa odlučivanja u planiranju, odnosno u donošenju dozvola, odnosno saglasnosti za vjetroparkove. Ne samo za vjetroparkove, nego uopće za koncesije. Uglavnom, oni su taj zakon promijenili tek prošle godine. Tek prošle godine. A po njemu, znači po tom starom zakonu, dodijelili su sve te koncesije. I umjesto da su napravili neku reviziju tih koncesija da se prilagode novom zakonu koji je donesen, a i ovaj novi zakon je u biti samo kozmetički promijenjen, evo sada i Grad Livno i Kupres, to bi možda oni trebali potvrditi, a ja nisam bio ni u jednoj vlasti pa nisam tačno upućen, ali koliko sam saznao, da će podnijeti apelaciju Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i ovog zakona, jer ovaj zakon jedinice lokalne samouprave isto tako diskriminira, tako da će ovaj novi zakon postati neustavan.

Uglavnom, sve koncesije koje su date, posebno koncesije što se tiče vjetro i solarnih parkova, date su po neustavnom zakonu. Na račun toga da se njima osigura to područje gdje su divlji konji i zaustavljen je i taj proces zaštite koji je trebao zaštititi područje visoravni Kruge i divljih konja. Odnosno, to je sve stavljeno po strani da se stvore preduslovi i da se gore izgrade vjetroparkovi. Nedavno su, na zimu, odnosno rano proljeće, ne znam ja tačno koji je mjesec bio, počeli gore radovi za jedan vjetropark koji smo mi zaustavili, gdje smo doslovno tijelima blokirali bagere da ne rade. Međutim, kako saznajemo, investitori se nadaju da će se malo sve to smiriti i onda nakon toga planiraju dalje nastaviti radove.

Tako da smo mi ovdje na sto frontova, a ja vjerujem da su ove dezinformacije potekle od investitora i ovih vlasti koji žele da nam nametnu ovdje vjetroparkove i jednostavno da otjeraju konje i da prikažu nas kao: „Vi branite vjetroparkove, a vi se sami ne borite za konje.“ Sve to dolazi iz tog nekog ugla dovođenja, koji je po meni trivijalan. Ja mislim da bi se izgradnjom svih tih vjetroparkova koji su planirani ovdje, a radi se o preko 30 vjetroparkova na ovom području, to područje potpuno devastiralo. Osim što bi se uništile podzemne vode, uništio bi se vizualni identitet svake od ovih planina i to bi jednostavno postao kraj koji bi bio neprepoznatljiv.

Vjerujete li u pobjedu, borba kao tek da počinje?

Mamuza: Borba tek počinje i evo, nadam se da će Grad Livno skoro, bar ovaj dio Kruge koji se nalazi na prostoru samog Grada, zaštititi. Samim time vjetroparkovi se neće izgraditi na tom području. Ali drugi problem je što područje visoravni Kruge pripada i općini Glamoč, znači Grad Livno ne može zaštititi prostor druge općine, tako da se tamo ostavlja prostora da se opet naprave vjetroparkovi. Na visoravni Kruge trenutno ima oko hiljadu konja.

Kako građani Livna reaguju na planove o izgradnji energetskih objekata, posebno vjetroelektrana?

Mamuza: Velika većina ljudi shvata problematiku. Evo, trenutno je u procesu potpisivanje peticije kojom želimo staviti moratorij na sve energetske projekte koji ugrožavaju prirodna bogatstva, izvore pitke vode i slično. Ali evo, borimo se sa kantonalnom vladom da to zaustavi, da jednostavno stavi moratorij, jer su tu doslovno koncesije dodjeljivane bez ikakvih prethodnih istraživanja, bez istraživanja, sa nekim procjenama utjecaja na okoliš koje su apsurdne, gdje su pisali krive lokalitete, ukrštavali otprilike sve rađeno „otprilike“ i jednostavno niko od tih političara ne želi da kaže: „E, ljudi, izvinite, malo smo pretjerali, zajebali smo se, dajmo napraviti to kako treba.“

Nego svi staju na stranu investitora u te mega-projekte koji su vjerovatno nešto tako podmazali, odnosno podmetili. Ja vjerujem da je to po strani jer imali su proteste, javne rasprave gdje se većina stanovništva jasno izjasnila da je protiv tih projekata, a vlast i dalje gura te projekte. Znači, čak i u izbornoj godini oni dalje guraju. To meni ne ide u glavu nikako. Ne ide mi u glavu da možeš nešto protiv čega je stvarna situacija i znanstvena i stanovništvo, svi su protiv toga, i ti to i dalje guraš. Ja mislim da iza toga stoji samo neko dobro podmazivanje. Ovo što se tiče suše, to je sve kozmetika. To uopće nije nikakav problem. Nijedan konj nije uginuo zato što je žedan, niti će ikad uginuti. Bilo gdje naći će sebi vodu. Konj sebi pronađe vodu i tu gdje se taj konj napije možeš se i ti napiti, 100 posto, jer oni piju samo pitku vodu koja je sigurna i dobra i za čovjeka. Tako da, to su zaista jedne nebuloze koje su nas zadesile.

(zurnal.info)