Davno je Ivica Osim rekao da trener nema što pametovati i govoriti igračima Reala kako da igraju. Jednostavno im daj pozicije i pusti ih

Mourinho ima moć da obesmisli svako protivničko nastojanje da pokuša igrati igru zbog koje su i istrčali na travnjak. Unitedova taktika kao da je pokušala mladim igračima Ajaxa pokazati: gle kako je nogomet glupa i besmislena igra!

Staro je to vjerovanje da su čuda na nogometnom terenu moguća. Život je od njih ispražnjen, ali na tom čarobnom zelenom tepihu kojim se kotrlja lopta sve je moguće. Lud je to svijet, ljudi zaluđeni nogometom su takvi, a takvi su dijelom i zbog toga što je onima koji nogomet igraju posao da vjeruju u čuda

Čini se da je gotovo. Čini se da već znamo sudionike ovogodišnjeg finala Lige prvaka. Čuda su u nogometu moguća ali na ovoj razini već jako rijetka. Pogotovu uzevši u obzir ono što smo vidjeli u prvim polufinalnim srazovima između Reala i Atletica te Monaca i Juventusa

Barca ponovno mora izmisliti samu sebe ili preciznije vratiti se svom identitetu. Previše je tu prenemaganja, odmahivanja i gnjevnih psovki prema sucu, izležavanja po terenu kao da je to jedino što su mogli naučiti od Talijana

Sad možemo i poludjeti. Leicester može dokle hoće. Može to i Monaco. Samo je bitno da život ostane zaigran i lud. Bitno je da se hvatamo za glavu zbog stvari koje su nam djelovale nemoguće

Barca zna, svi su uvjereni da su oni više od kluba, da su najbolji na svijetu, da su im suđene samo najveće stvari, da su tu da pišu najnevjerojatnije priče. Beznadežno holivudski

Na koncu, čini mi se, i Guardiola i Jardim nisu imali druge nego i sami zbivanja na terenu pratiti poput navijača. Stvari su, naprosto, izmakle kontroli

Uglavnom, nema tu više igre mačke i miša kao u skupinama, koje svake sezone sve više gube smisao zbog razlika u kvaliteti među najvećim/najbogatijim klubovima Europe i onih iz donjeg doma europskog nogometa

Ako je Dinamo najbolja momčad bivše Jugoslavije u ovom trenutku, a u isto vrijeme taj isti Dinamo je uvjerljivo najgori klub u Ligi prvaka od kada se natjecanje igra u ovom formatu, gdje li se u europskom omjeru snaga nalaze klubovi iz Bosne i Hercegovine?

Najavio sam to i prije sezone - Borussia igra najuzbudljiviji nogomet u Europi. Liverpool ga igra samo u Engleskoj, a Sampaoli je još na početku u Sevilli

Barca je igrala svoj standardni nogomet a ono što je Guardiola ubrizgao Cityiju jeste ono što je naučio u Njemačkoj. Nije ih pokušao pobijediti njihovim vlastitim oružijem, kojeg je i sam bio tvorac. Odredio je pomalo klopovsku taktiku i ubrzao ritam utakmice

Pjanić se u krilu Stare dame razvija kao igrač i naš izbornik mora naći način kako da u momčadi Bosne i Hercegovine dobijemo tog i takvog igrača, a ne njegovu frustriranu kopiju. Nije to do Pjanketa, sve je pitanje sustava i ideja

Razlika između stvarne, bogate elite i onih tek dobrostojećih, takorekuć srednje klase, je toliko velika da to ovo natjecanje čini neinteresantnim, barem u ovoj fazi. Prava Liga prvaka, kako znamo, počinje tek kada u igri ostanu samo veliki dečki u društvu pokojeg iznenađenja

Vremena su se promijenila, a američko računanje vremena poštuje samo novo, samo brže, jače, više bolje, nema tu mjesta za sentimente, tradiciju, sitne ljudske gluposti poput ponosa, hajdučkog srca, škole poput amsterdamske...

Sve da Kraljevi ispadnu u petu španjolsku ligu i ne budu na najvećoj pozornici narednih dvadeset godina nitko im se neće približiti po broju trofeja, odigranih finala...

Svi do jednog odbačeni, ljudi s nevjerojatnim životnim i nogometnim biografijama, vratili su nogomet barem na trenutak na njegovo mjesto, u srca onih iskrenih navijača i nogometnih sanjara diljem svijeta

Ljevičarski je nogomet maštovit, lepršav i napadački orijentiran. Desničarski podrazumijeva puno motivacijskih govora, težak rad, krv, znoj, suze i Cholov nož u zubima

Teško je spojiti težak rad i dječju radost, ali Cholo je uspio upravo u tome i moje srce je uz njega i njegovu bandu koja još uvijek djeluje kao ekipa obješenjaka iz Sherwoodske šume koja pljačka bogate kako bi darovala siromašne