U Čitaonici Žurnal predstavljamo pjesme Berislava Juriča

U Čitaonici Žurnal čitajte pjesme Medihe Šehidić

Otišli su do njegova stana na Dupontu, i prije ponoći ona je imala gotov tekst njihovog razgovora kojim su oboje bili zadovoljni. I završili su u krevetu. To su bili zadnji dani njenoga studiranja, i za dva mjeseca će se odseliti iz Amerike

Što bi rekao Kurt Vonnegut: “Sve se manje ili više upravo tako dogodilo.”

Kad je ubijen imao je dvadeset četiri godine i nešto više od tri mjeseca. Od onog dana kad smo ga u mezar spustili prošlo je tačno dvadeset i pet godina. I njegova smrt već traje duže od njegova života

Izdavačka kuća "Fraktura" nedavno je objavila zbirku priča "Svetkovina" Magdalene Blažević. Žurnal objavljuje novu priču mostarske književnice

Gledajući film "Do posljednjeg daha": U smrvljenom satu, u tmini i dimu, u starom dijelu grada, u baru s najboljom muzikom, pogleda fiksiranog na plakat sa Belmondom i Jean Seberg bilo me je lako navući na priču o umiranju za ljubav, Godardu i bebopu, o izgubljenima i ostavljenima, o zalutalom i slomljenima.

On je bio najrelevantniji tumač bosanske stvarnosti. Šta kaže Grebo?, pitalo se tamo gdje je nedostajalo odgovora.

Žurnal u dva nastavka predstavlja poeziju glumca Michaela Madsena, u izboru i prijevodu Elme Mujagić

Žurnal u dva nastavka predstavlja poeziju glumca Michaela Madsena, u izboru i prijevodu Elme Mujagić

Moj drug Grof bio je izvrstan crtač, jedan od najboljih u gradu. Nije to bio običan dar. Kad je portret u pitanju, njegov je crtež do određene mjere uvijek odstupao od modela, i u tom razlikovanju je izricana vizuelna istina o portretiranoj osobi

U Čitaonici Žurnal čitajte pjesme Nedžada Ibrahimovića

Svijet postoji zato što se tvojim očima izbliza pokazuje. Ali šta biva s onim što uživo vidio nisi? Postoji li svijet i kad nije viđen?

Gledajući film BADLANDS...

Tijelo je čudan instrument, proizvodi nemjerljivo zadovoljstvo, i u kontrastu bol. U bolu, moj osjećaj mjesta se dramatično mijenja, sve oko mene biva tješnje

Iz vremena opsade, postoji nekoliko događaja kojih se rado sjetim, zato što su pamtljivi u svojoj začudnosti, zato što je u njima bilo viška boje, ili viška života. A jedan od njih je taj susret u brdu iznad Čengić Vile. Miris šljiva i zvuk pisaće mašine u prirodi

Ako bih se upustio u opisivanje svega što se u mome životu zbilo upravo tu, i u objektima smještenim u prolazu, mogao bih sklopiti cijelu knjigu. Kabare, kako se nekada zvao današnji noćni klub Underground, mjesto je u kojem sam zadnji put vidio Davorina Popovića

Kažem: “Nema ničega...” A Sanja kaže: “Ima, ali odbija da se pokaže.”

Pili smo toplu kafu i otpuhivali duhanske dimove. To je jedna od važnijih slika iz moga života, horizontalna fotografija u koloru koji jasno otkriva kako jutarnje, istočno svjetlo pada po nama dvojici. Šteta što nije snimljena