Iako je iz budžeta u BiH u posljednjih šest godina izdvojeno nešto više od 111 miliona KM za troškove političkih stranaka, one su sebi omogućile da besplatno ili uz minimalnu kiriju koriste najmanje 246 poslovnih prostora u vlasništvu općina
Opštine u Bosni i Hercegovini (BiH) godinama besplatno ili uz minimalnu kiriju daju poslovne prostore strankama na štetu lokalnih budžeta iz kojih se finansiraju projekti od interesa građana.
Prihvatajući poslovne prostore bez naknade, stranke krše Zakon o finansiranju političkih stranaka BiH koji im zabranjuje da, osim novca iz budžeta, primaju druge priloge od institucija vlasti, javnih preduzeća i ustanova.
Od 2004. do 2009. godine različiti nivoi vlasti su iz budžeta izdvojili nešto više od 111 miliona KM za plaćanje troškova stranaka, uključujući i kiriju. Međutim, Centralna izborna komisija (CIK) nema podatke da je bilo koji nivo vlasti u BiH umanjio budžetska davanja strankama za iznos neplaćene rente.
Iako su sankcije za uzimanje nedozvoljenih priloga propisane Zakonom, zvaničnici CIK-a kažu da još nemaju mehanizam za kažnjavanje stranaka koje te prostorije koriste bez naknade.
Stranke su uglavnom dobijale na korištenje poslovne prostore, a u pojedinim općinama su im dodjeljivane i zgrade predškolskih ustanova. Općinski odbor Stranke demokratske akcije (SDA) Novi Travnik dobio je na besplatno korištenje u 2008. godini prostor u obdaništu Rijad Dizdarević. Iste godine općina Modriča je lokalnom odboru Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) ustupila prostorije starog obdaništa.
Prikrivali obavezu plaćanja rente
Prema izvještajima CIK-a, općine i druge institucije vlasti su od 2004. do 2009. godine strankama ustupile na besplatno korištenje najmanje 246 poslovnih prostora. Revizori CIK-a su uspjeli izračunati da je nedozvoljeni prilog za 121 poslovni prostor iznosio 1.079.437 KM. Za preostalih 125 poslovnih prostora nisu dobili podatke o kvadraturi i cijeni zakupa, zbog čega nisu mogli izračunati nenaplaćeni iznos rente.
Predsjednica CIK-a, Irena Hadžiabdić objašnjava da 19 općina nije donijelo čak ni odluke o cijenama zakupa.
U tom periodu SDA je besplatno koristila 50 javnih prostorija, Stranka za BiH 34, Socijaldemokratska partija (SDP) 25, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) 24, Srpska demokratska stranka (SDS) 22, SNSD i Partija demokratskog progresa (PDP) po 19, a Socijalistička Partija RS (SPRS) 17. Ostala 53 ustupljena prostora koristile su druge stranke.
Revizori CIK-a su u izvještajima o reviziji za 2008. godinu uspjeli dokumentovati 237.933 KM zabranjenih prihoda stranaka od općina, a u manjem dijelu i Vlade FBiH. Stranke koje su sklopile ugovore o zakupu bile su dužne plaćati najamninu, no kako navode revizori, neke u svojim finansijskim izvještajima nisu prikazale troškove zakupa.
Koristeći besplatne prostore ili plaćajući najamninu ispod stvarne cijene u osam općina, SDA je u 2008. godini ostvarila prihod u ukupnom iznosu od 87.351 KM.
Još jedna od stranaka na vlasti, Stranka za BiH je na ime ustupljenih prostora u 2008. godini zaradila najmanje 36.430 KM. Korist na ovaj način ostvarile su i SDP i SNSD. SDP je iste godine besplatno koristila najmanje 20 prostora, a revizori su imali podatke o kvadraturi i cijeni za pet. Na osnovu toga su izračunali nedozvoljeni prihod od ukupno 23.236 KM. Iako je SNSD koristila 10 prostora, revizori su uspjeli izračunati zabranjen prihod samo za dva, u ukupnom iznosu od 1.150 KM.
I novac i prostor
Općina Novo Sarajevo je ove godine izdvojila 360.000 KM za rad političkih stranaka koje učestvuju u radu Općinskog vijeća. I pored toga, općina je SDP-u i SDA, Našoj stranci i Bosanskohercegovačkoj patriotskoj stranci (BPS) omogućila besplatno stanovanje.
"Tako je odlučilo Općinsko vijeće", izjavio je za CIN načelnik ove općine i član SDA Nedžad Koldžo. Kaže da samo radi ono što Vijeće od njega traži.
Predsjedavajući Općinskog vijeća Novo Sarajevo i član SDP-a, Nebojša Simić kaže da stranke same dogovaraju besplatno korištenje poslovnih prostorija.
"Jednostavno, to se tako radi kako bi se došlo do nekog balansiranja i mira i to ide tako godinama", kaže Simić.
Revizori CIK-a su utvrdili da SDA, na osnovu Ugovora o zakupu poslovnih prostorija, zaključenog u martu 2008. godine sa Općinom Centar Sarajevo, koristi poslovni prostor površine 105 metara kvadratnih po ugovorenoj cijeni od 1 KM po metru kvadratnom, iako najniža cijena zakupnine u toj zoni iznosi 15 KM po metru kvadratnom.
Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) je izračunao da je SDA, koristeći taj prostor u periodu od aprila 2008. do augusta 2010. godine, ostvarila dobit od 42.630 KM.
"Kod nas je to utvrdilo Općinsko vijeće i trenutno takve ugovore imaju SDA, SBiH, Naša stranka i BPS", kaže Fahrudin Kurtović, pomoćnik načelnika za privredu i financije Općine Centar Sarajevo.
Slične ugovore ima i SDS sa općinom Srbac (1KM po metru kvadratnom) i sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom), HDZ BiH sa općinom Tuzla (1KM po metru kvadratnom) i sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom) te SNSD, SDP BiH, PDP i SPRS sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom).
U ulici Maršala Tita br. 9 u Sarajevu svoje urede je smjestilo nekoliko političkih stranaka. Jedna od njih, Stranka za BiH, koja, prema riječima Harisa Ihtijarevića, direktora Službe za zajedničke poslove FBiH sa njima godinama odbija da potpiše ugovor o zakupu. Ihtijarević kaže da SBiH odbija ugovor sa obrazloženjem da je zgrada u kojoj je smješten njihov ured državna imovina i da ga zbog toga ne mogu potpisivati sa FBiH.
Iako su potpisale ugovor, rentu u ovoj zgradi ne plaćaju ni SDA, Liberalno demokratska stranka (LDS), Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HDZ 1990), Hrvatska seljačka stranka-Nova hrvatska inicijativa (HSS-NHI), Socijaldemokratska unija (SDU) i Evropska ekološka stranka (E-5).
CIK od 2004. godine upozorava na problem besplatnog korištenja prostora u Titovoj. Ipak, Ihtijarević je tek u januaru ove godine podnio Pravobranitelju FBiH zahtjev za pokretanje postupka za iseljenje svih stranaka koje ne plaćaju kiriju.
Ilegalni podstanari
Svetozar Pudarić, predsjednik Glavnog odbora SDP-a, kaže da se besplatnim davanjem poslovnih prostorija želi dati jednaki uvjeti za rad svim političkim subjektima, te da su izvještaji CIK-a nerealni.
"CIK svašta nešta posmatra na svoj način i članovi CIK-a takvim tumačenjima pokušavaju da osiguraju svoj položaj što duže", kaže Pudarić.
CIK je prije četiri godine poslala cirkularno uputstvo svim općinskim vlastima u BiH od kojih je tražila da prekinu sa praksom besplatnog izdavanja javne imovine političkim subjektima. Unatoč upozorenjima, općine su nastavile po starom, a stranke i dalje nisu prijavljivale obavezu plaćanja rente.
Hadžiabdić kaže da nisu mogli kažnjavati stranke jer bi time diskriminirali one za koje su prikupili dokaze, u odnosu na stranke kojima nisu uspjeli izračunati nedozvoljen prihod zbog nepostojanja podataka o kvadraturi i visini rente.
Rješenje problema Hadžiabdić vidi u donošenju Zakona o političkom organizovanju. Ona kaže da CIK godinama pokušava animirati Parlament BiH da donese taj zakon, ali da stvari idu teško. Hadžiabdić stoga sumnja da će taj zakon biti donijet uskoro.
U europskim zemljama zakonima je propisano da političke stranke mogu računati na novac ili besplatne prostore. To znači da, ako stranke besplatno ili po nižoj cijeni koriste javnu imovinu, država će im razliku oduzeti od ukupnog novca koji imaju pravo da dobiju iz budžeta.
(zurnal.info)
Ako mačići progledaju za sedam dana, vrijeme je da i mi progledamo za četiri godine! Treba da podvučemo crtu, ne u zadnja četiri mjeseca gdje se skače okolo i dolaze razne Andželine Džoli, već četiri godine – rekao je Bakir Izetbegović okupljenim borcima
Mila, sura i žestoka, Bosna na zemlji krvavoj... – pjevaju prisutni u sali Opštine Novi Grad na predizbornim susretima Bakira Izetbegovića s borcima Armije RBiH. Iako je namjera organizatora vjerovatno bila postizanje svečane atmosfere, nemoguće se oteti nekom tužnom dojmu dok nekadašnji borci stoje i pjevaju o krvavoj zemlji majci. Postrojeni s druge strane, oko govornice, visoki su dužnosnici Stranke demokratske akcije. Osim Bakira Izetbegovića i drugih, tu je i ministar obrazovanja Safet Kešo - iz zadnjih redova vidi se kako ponosno otvara usta na stih Ja sin sam tvoj, zemljo, ja sin sam tvoooj...
Prije izlaska i obraćanja kandidata za Predsjedništvo s bine se borce podsjeća na to koja se politička partija uhvatila ukoštac sa “zlikovcima i bolesnim umovima, koji su uz podršku jednog dijela maloumnih svjetskih hohštaplera htjeli uništiti BiH”, koja je to partija u najtežem trenutku stala uz narod i stvorila s njim Armiju BiH, čudo bosanskog otpora, te podsjeća kako je cilj skupa potvrditi “privrženost našoj majci, SDA i BIH, te pružiti bezrezervnu podršku Bakiru Izetbegoviću, osobi koja je u isto vrijeme tradicija i budućnost, živ a legenda”.
I opet mačići
Izetbegovićev izlazak za govornicu izaziva oduševljenje. Nakon spominjanja stećaka na kojima Bošnjak nikada ne kleči, pozivanja na rahmetli oca, dolazi i red na aktuelne neprijatelje – Harisa Silajdžića i Milorada Dodika. Prvom poručuje:
- Narod je povjerovao da nešto može biti sto posto, a ništa sto posto nije bilo! To je sebičnost, prevarili su narod, zaklali vola radi kile mesa. Za četiri godine ništa ispunili nisu. Jedino što je poraslo 100 posto je Milorad Dodik i njegov bezobrazluk! Vi znate da je to tako! Ali poruka Bošnjacima što su nam ovo uradili: kaže turska poslovica – nisu vukovi krivi kad strada stado, kriv je čoban, jer vukovi rade svoj posao.
- Zasp'o čoban – čuje se iz publike.
- I njemu treba reć' – jest', naš si, al Boga ti, vrati poluge vlasti onima koji znaju, onima što se deset godina ovako radili, neka poprave odnose u čitavom bosanskom patriotskom frontu! Dajte da se konačno krene s mjesta, nek učine uslugu narodu! Također, ne mogu u vlast oni koji su napravili stranku da sačuvaju vile na zemlji koju smo mi odbranili!
Da su nesretni mačići u ovoj predizbornoj kampanji vrlo atraktivna roba, potvrđuju i u ovoj stranci:
- Ako mačići progledaju za sedam dana, vrijeme je da i mi progledamo za četiri godine! Treba da podvučemo crtu, ne u zadnja četiri mjeseca gdje se skače okolo i dolaze razne Andželine Džoli, već četiri godine.
Red je na verbalni obračun i sa Dodikom:
- Milorad poručuje da će biti referenduma i otcjepljenja, a ja sam neki dan u Bijeljini bio i njemu poručio: Nemoj mislit, Milorade, da možeš završiti projekat Miloševića i Karadžića, jer ne možeš! Samo možeš ti završiti ko njih dvojica. Svako ko pođe njihovim putem završiće kao oni.
Ohrabren aplauzom, nastavlja:
- I nek Milorad napravi spisak osim ove dvojice dušmana samo u zadnjih 20 godina, pa nek se dobro zamisli nad sudbinom – Karadžić, Milošević, Šešelj, Koljević, Plavšić, Krajišnik, Batko... mislim da je to naša poruka njemu, nek se smiri dok je zavremena! Mi ćemo na svaki način braniti ovu okrvavljenu zemlju. Nismo mi džaba iskrvarili za nju!
Skup je i inače okarakterisala priča o zaslugama i prošlosti. O budućnosti nije bilo mnogo govora. Govorilo se tu i o šarenilu bosanskog ćilima i njegovom očuvanju, a negdje između o, kako je to eufeministično rekao Hamza Ajanović, “poljuljanim odnosima između boračke populacije i vlasti”:
- Svjedoci smo da su u zadnje vrijeme malo, narodnim rječnikom rečeno, poljuljani odnosi između boračke populacije i vlasti.
U sali muk, a zatim slijedi nastavak:
- Nedostaci su poznati i na jednoj i na drugoj strani. Kada je riječ o boračkoj strani, dobrim dijelom smo sami krivi. Previše smo se opustili i prepustili pojedincima da nas oni predstavljaju kako to znaju i hoće. Onako zaneseni, ne gledaju ni period koliko to oni predstavaljju određene populacije, niti ih mi upozoravamo. Kada je riječ o drugoj strani, vlasti, ja o tome ne bih danas govorio, nego predlažem da vrijeme što racionalnije iskoristimo ne žaleći truda do trećeg oktobra, pa ćemo kada preuzmemo što više pozicija u vlasti razgovarati o poboljšanju odnosa. Danas moramo biti svjesni i skupiti snagu, nositi se s ranama, a i uspomenama. Nama nema mirnog sna ali moramo završiti zadaću do kraja radi naših šehida i poginulih boraca.
Jedan od boraca oduševljeno aplaudira i diže ruku, maše prisutnima na bini. Nema mali prst i kažiprst.
Animiranje rodbine
Govornici su borce pozvali da ne gube vrijeme do trećeg oktobra, da zdušno animiraju rodbinu, prijatelje, komšije i poznanike da glasaju za SDA:
- Vidite vi, ako sad do izbora u ovih sedam dana mi naši članovi porodica, recimo po troje u prosjeku, animiramo po dva glasača i onda ta dva glasača animiraju svoje članove porodica... Pomnožite dakle po dva glasa sa tri pa još puta sedam dana... i uspjeh!
Jedan od prisutnih kasnije mi govori da se u potpunosti slaže sa izneseneim stavovima. Zove se Ahmed Ahić i bio je pripadnik borac 102 motorizovane brigade. I on se nada pobjedi:
- Treba da bude ljepše i bolje svima nama. Mi ćemo dati sve od sebe, moja porodica i prijatelji, nadam se da ćemo pobijediti.
A preporučujući se prisutnima, Izetbegović je naveo i razloge zbog kojih se vratio u politiku:
- Pravo da vam kažem, zadnjih deset godina, kako se Alija pasivizirao, a poslije i preselio, ja sam kanio da se povučem iz politike. Jer, kad napravim zgradu, ljudi čestitaju a u politici kolko god se napneš uvijek je čaša poluprazna. Mislio sam odustati al' sam za svaki slučaj odlučio biti tu negdje. Mislio sam odustati jer, razmišljao sam, možda će i Srbi prihvatiti neke druge, mislio sam, koji su možda manje muslimani od mene, da se malo relaksira stvar. Onda sam gledao stvari izbliza i počeo da ih savjetujem – nemojte tako, prihvatite tu reformu, pa ne ispuštaj to, Harise...
Gestikulira i nastavlja:
- Nadalje, nemam ja od Alije valjda samo prezime, ima tu i nešto genetike, i što je najvažnije, imam jedno kondenzovano iskustvo – dvije godine sam sjedio ispred njegogog kabineta, svaka informacija je preko mene išla... gledao sam kako se donose odluke. Procijenio sam da valja ući u politiku jer nije ovo borba za vlast, ovo je da sebi ular stavim na vrat da sedam dana u sedmici radim deset ili 12 sati.
Nakon završetka skupa položeno je i cvijeće na spomen obilježje ispred Opštine. Ispred je i Ibrahim Dervišević, pripadnik Armije BiH. Ranjen je na ratištu i danas je u kolicima. Prisustvovao je skupu i kaže da je za SDA opciju jer je “Izetbegović najrealniji i najpizemniji, sve što je rekao za Silajdžića tačno je”:
- Da je bila politika SDA sad ne bi bilo ovako. A sadašnja vlast je na neki način korumpirala boračke organizacije.
Slaže se i sa smjernicama koje je dao Bakir Izetbegović, naglasivši za govornicom kako treba upozoriti “ljude od vrata do vrata”:
- Nemojte gubiti vrijeme do izbora! Evo ja danas odoh na još dva skupa a i vi se angažujte. Da pobijedimo, da ostvarimo liderstvo u bosanskom patriotskom bloku, da završimo posao zbog kojeg ste vi ranjavani a moj otac u zatvoru ležao. Da završimo, akobogda, ljudi!
(zurnal.info)
Mađarski gulaš je divna stvar, ne kažem, ma i mađarski čardaš, ali kao što postoji “Pjesma nad pjesmama”, tako možemo reći da je ovo mađarska knjiga nad knjigama
Osječani kao da se žele vratiti u mladost: na sceni njihovog teatra gledateljstvo će moći vidjeti “Dječake Pavlove ulice”. Sjećate li se te knjige? Uz “Malog princa” Exuperyjevog, to je ostala knjiga našeg djetinjstva i zadržala je svoje mjesto u knjigama našeg života. Za tu knjigu vezana su naša uzbudljiva otkrića, iz njih smo saznali za veliku, toplu blagodjet djetinjstva. Bile su to knjige koje su stalno otežavale naše đačke džepove i koje se kasnije, kad su se naša shvaćanja izoštrila i promijenila, nisu lako brisale iz duše i sjećanja.
Te dvije knjige smo najčešće poklanjali osobama koje volimo, nastojeći da ih učinimo boljim, nježnijim, odlučnijim, hrabrijim. One su bile prisutne na svakom našem gimnazijskom žuru, u svakom nagovještaju ljubavi. Te knjige su nas naučile, da u njima nalazimo utočište kad nas ozlijedi surovi vanjski svijet. Kasnije se u naše biblioteke, stanove i snove uselio Baudelaire sa svojim “Cvjetovima zla” koje smo poklanjali umjesto buketa, a duboko vjerujem da ti cvjetovi još uvijek nisu uvenuli u dušama onih koji su imali sreće da ih dobiju na vrijeme.
Mađarska knjiga nad knjigama
No, vratimo se i poklonimo se Pavlovoj ulici, svakako ne najljepšoj, ali sigurno najpoznatijoj ulici u Budimpešti, pa i u cijeloj Mađarskoj. Nju je ovjekovječio Ferenc Molnar, koji je imao tužnu sudbinu: dolaskom fašista na vlast, on je 1940. pobjegao u Ameriku, gdje je i umro 12 godina kasnije, pun samosažaljenja, osamljen i ogorčen. Nestao je tiho i džentlmenski, kao što je uostalom i živio. Tek Mađarska a i svijet izgubili su jednog gospodina i boema, koji je platio svoje piće i otišao u nepoznato.
“Dječaci Pavlove ulice” bio je roman koji je izlazio u nastavcima. Mnogi dječaci s uzbuđenjem su čekali sutrašnji dan i nastavak, da vide što će se dalje događati. Mnogi od njih poistovjećivali su se s herojskom sudbinom krojačeva sina Ernesta Nemečeka ili Ferija Ača, vođe suprotnog tabora. Kada sam prvi puta boravio u Budimpešti (a davno je tome), potražio sam ulicu Pal.
- Aha – rekao mi je dobrodušni Mađar – “Dječaci Pavlove ulice!”
Bila je to knjiga djetinjstva i ostala je knjiga cijelog mog života. Ubrzo sam shvatio, da on tu knjigu ima u malom prstu, da zna sve što se događalo s njom i oko nje. Sjetio se i kako je u Budimpešti boravio Giulio Andreotti, tadašnji talijanski premijer, i kako je zaplakao spuštajući cvijet na mjesto, na kome je dječak Nemeček inficiran groznicom, zbog koje će do kraja knjige zaplakati svaki čitalac. Točno mi je objasnio gdje je ta ulica, ne dajući mi ni najmanju šansu da pogriješim. Išao sam kroz neke prolaze koje poznaju jedino domoroci što skrivaju tajnu mapu periferije na pergamentu svojih uspomena.
U našim se knjižarama ova knjiga pojavila tek 1966. (u izdanju Beogradske “Prosvete”), a predgovor joj je napisao poznati filmski redatelj Dušan Makavejev. Uvijek ću se sjećati one njegove rečenice, kako nas “ta knjiga uči raspoznavati, tko je čovjek, a tko je odijelo”.
Ovo je najprevođenija mađarska knjiga – objavljena je na 14 jezika. Mađarski gulaš je divna stvar, ne kažem, ma i mađarski čardaš, ali kao što postoji “Pjesma nad pjesmama”, tako možemo reći da je ovo mađarska knjiga nad knjigama. Moj sugovornik mi je pričao, da kada su “Dječaci…” štampani u nastavcima, niste mogli prići kioscima za prodaju novina. Silno sam se obradovao kada su mi pokazali Molnarov stol, kao da sam vidio njega kako piše za njim.
Svim dječacima iz predgrađa
O čemu govori ova knjiga? O dvije grupe dječaka koji su se borili za svoj prostor za igru. Jedni su stolovali u stovarištu drva (i skrivali i čuvali to mjesto kao ilegalnu štampariju), drugi u Botaničkom vrtu. Na tom je mjestu jednom davno zastala obala grada, koja je pomjerajući se dalje, ostavila za sobom kao nasukani otok široku nabijenu ledinu. Kada im je zaprijetila deložacija, odlučili su se za rat, dakle da protjeraju dječake sa stovarišta. Rat je vođen po svim pravilima bojeve vještine, bilo je tu i napredovanja i povlačenja, zasjeda, rovova, čak i mrtvih straža, zarobljenika, ali stovarište se nije dalo, nije palo. No, kao što često u životu biva, vrijeme na kraju uvijek odnosi pobjedu. Jednog dana došli su teški kamioni, bageri, radnici naoružani svakakvim alatima i razjurili dječake, kao brkati policajac momačko veče. Udes ima takvih preokreta: očekuje se prijestol svijeta, ugleda se Sveta Jelena.
Premda je bio dječji pisac, Molnar se u Americi okrenuo kazalištu i filmu, jer trebalo je od nečega živjeti. Umrijevši na vrijeme, možda je imao i rijetku sreću da nije stigao napisati i neku lošu knjigu. Na mjestu velikog poprišta, sada stoji četverokatnica, na kojoj je 1990. otkrivena spomen-ploča, posvećena “Pavlovoj ulici, Ferencu Molnaru i svim dječacima iz predgrađa”.
Pročitao sam mnogo mađarskih pisaca, ali ni jedan me se nije dojmio kao knjiga o dječacima iz ulice Pal. Možda je i to razlog što svijeće na torti danas mogu ugasiti jedino fenom za kosu. “Dječaci Pavlove ulice” malodušne je razgaljivala, kukavice ohrabrivala, ojađene tješila, razmetljivce prizemljivala, a besposlene (kakvih je danas najviše) zabavljala…
(preneseno sa www.novossti.com)
(zurnal.info)
Kako Žurnal saznaje, maturanti srednje škole u Banovićima koju su nedavno bili žrtve prevare njihovog direktora, jutros su opkolili školu i gotovo da je drže pod opsadom.
Prema informacijama koje smo dobili, sa maturantima su se solidarisali i ostali učenici, tako da je nastava obustavljena. Škola je zaključana, a ulaz u školu čuvaju policajci. Pored učenika, ispred škole je i grupa roditelja. Jednom rečju kojom se može opisati trenutno stanje ispred Mešovite srednje škole u Banovićima je haos.
Da podsetimo. Žurnal je tokom vikenda pisao o tome kako je direktor škole od maturanata ukrao gotovo 36 hiljada maraka. Novac je trebao da bude uplaćen agenciji koja je vodila maturante na ekskurziju. Taj novac nije bio uplaćen, a učenici su morali da se vrate kućama o svom trošku.
(zurnal.info)
Ali treba izdržati još ovih 5-6 dana. Predizborni foto – finiš je uvijek najteži. To su dani kada se zemlja, i što je još gore, narod pokušava dovesti do same ivice rata. Dani u kojima, po ko zna koji put, prefabrikovane nacioanalne strasti bivaju istaknute u prvi plan. Šta je to u nacioanalizmu što je tako privlačno, tako zavodljivo za mase na prvu?
Da li je to potreba da se uklopimo u masu zbog nedostatka vlastitog Ja ili perverzna potreba da se s vremena na vrijeme klanjamo nekom „genijalnom“ vođi koji reciklira tu već staru i ofucanu ideju o superiornoj, čistoj, nebeskoj, itd rasi koja treba da vlada svijetom ( ili u našem slučaju komično malim prostorom ).
Nacioanalizam je stanje uma u koje se čovjek dovede kada se nađe u situaciji u kojoj veliki vođa tvrdi da se svijet mora očistiti od ranoraznih kopiladi ( definicija za djecu iz miješanog braka jednog nacioanalnog profesora ), pedera, cigana i raznih drugih negativnih pojava koje oštećuju jedno superiorni društvo. Tada nam veliki vođa saopštava narodnim jezikom, „DA NAM JEDNOM MORA DOĆI IZ GUZICE U GLAVU“. U toj rečenici, u tom putu između guzice i glave, je u stvari sakrivena ta moćna esencija nacioanalnog.
E sad jedini način, za nas koji smo kopilad, pederi, cigani i ostali, da se izvučemo je da nađemo kontra mjeru. Možda bi bilo najbolje da se poslužimo kontra metodom i tog famoznog trećeg oktobra slijedimo put od glave prema guzici, što se bar na prvu čini bolje, bar u higijenskom smislu.
(zurnal.info)
Trener partizana, 37-godišnji Aleksandar Saša Stanojević, u razgovoru za Žurnal govorio o startu Lige Prvaka, porazu od Shakhtara, velikom susretu sa Arsenalom i evropskim ambicijama njegovog tima ove sezone
“Crno beli” dio Beograda zahvatila je euforija. Partizan je ove sezone jedini predstavnik sa prostora bivše Jugoslavije u Ligi prvaka, najelitnijem nogometnom takmičenju u Evropi. U utorak, u okviru 2. kola grupe H, stiže prvi favorit grupe, londonski Arsenal.
Partizanu je ovo drugi ciklus igranja Lige Prvaka. Prvo iskustvo su imali u sezoni 2003/04 kada su, uz Real Madrid, Porto i Marseille osvojili samo tri boda. Na pobjedu čekaju i nakon sedam odigranih susreta Lige Prvaka.
Ove sezone vodi ih mladi srbijanski stručnjak, 37-godišnji Aleksandar Saša Stanojević. Bivši igrač Partizana, Obilića, OFK Beograda, Mallorce i Videotona nema veliko trenersko iskustvo. Prije Partizana, bio je tek selektor reprezentacije Srbije do 19. godina. U razgovoru za Žurnal, Stanojević je govorio o startu Lige Prvaka, porazu od Shakhtara, velikom susretu sa Arsenalom i evropskim ambicijama tima ove sezone.
Dobro ste se držali u Donetsku. Stekao se utisak da ste mogli čak i do pobjede, da ste na vrijeme krenuli prema golu Ukrajinaca. Ipak, primili ste gol u drugom poluvremenu a onda se niste uspjeli vratiti u meč.
- Pa jeste. Imali smo jednu dobru utakmicu. Mislim da smo odigrali dosta korektno. Međutim, Shakhtar je imao mnogo veći posed lopte, diktirao je ritam tokom cele utakmice. Vrlo je teško igrati protiv ekipe koja je osvojila liga UEFA-u i ekipe koja ima dosta reprezentativaca, Brazilaca..., tima koji je tehnički i individualno jači od nas. Međutim, zadovoljan sam prikazanim, bili smo u igri do poslednjih trenutaka, imali smo neke svoje šanse na kraju utakmice. Šteta je što nismo postigli gol jer smo mogli u Beograd da se vratimo neporaženi.
Primjetno je da u Beogradu vlada euforija pred gostovanje Arsenala. Na čemu najviše radite ovih dana sa igračima? Psihološka priprema?
-Dolazi nam gigant kakav je Arsenal i sve je okrenuto tome. Međutim, mi imamo toliko utakmica ovih dana, da nemamo vremena samo o Arsenalu da razmišljamo. Imali smo Spartak, prije toga Čačak... Pripreme za Arsenal naravno teku, imamo skauting tim koji ih prati redovno. Psihološki, mislim da nema pripreme za Arsenal. Jednostavno, svi smo svesni šta je Arsenal i jedva čekamo da ta utakmica počne.
Uoči mečeva 1.kola u vašoj grupi,mnogi su rekli da bi Braga mogla biti plutajuća mina koja će mnogima pomrsiti račune. I onda ta ista Braga ode Arsenalu i od Topnika izgubi sa 6:0.
-Za nas je iznenađenje igra Brage u Londonu, s obzirom da su oni odigrali fantastično prošlo prvenstvo u Portugalu. Također, izbacili su Celtic i Sevillu do grupne faze. Rezultat iz Londona nije merilo vrednosti Brage. A vidite Arsenal, sad su sa kombinovanim timom pobedili Tottenham na njihovom terenu sa 4:1.
Na koji način ćete prići utakmici u utorak? Igrati svoju igru ili se prilagođavati objektivno kvalitetnijem protivniku?
-Znate šta, imate nekada situacije gde se vi ne pitate ništa. Moja želja je da se ne prilagođavam Arsenalu. Igramo pred našim navijačima, biće fantastična atmosfera, neka bude kao protiv Anderlechta. U svakom slučaju, nećemo se prilagođavati, pokušat ćemo da nametnemo svoj stil igre. Jednom se igra protiv Arsenala utakmica Lige šampiona i zašto bi se prilagođavali nekome? Ako smo dobili šansu, odnosno sami zaslužili da igramo Ligu šampiona, ne vidim razloga zašto bi se bilo kome prilagođavali.
Jesu li rezultati 1. kola promjenili ambicije kluba u Ligi prvaka ove sezone?
Nisu, naravno. Ja sam rekao, sačekat ćemo prve tri utakmice i videćemo gde smo. U svakom slučaju, imamo težak raspored, s obzirom da smo igrali prvo sa Shakhtarom u gostima, pa sad kući igramo sa najboljom ekipom u grupi, pa opet sledi gostovanje Bragi. Znači, vrlo težak raspored u grupi imamo. Posle te tri utakmice moći čemo da kažemo gde smo i koliko možemo u ovoj vrlo teškoj grupi Lige šampiona.
RADOVI NA SVAKOM KORAKU
Na stadionu Partizana se posljednjih dana užurbano priprema teren za dolazak renomiranog gosta. Majstori su na svakom dijelu stadiona. U Humskoj su mislili na mnoge detalje. Prioritetno su natkrivene komentatorske lože, sanirani toaleti i reflektori. Ali, ne samo to. Skraćena je ona čuvena ograda od koje oni koji su bili u prvim redovima praktično ništa nisu ni vidjeli, postavljeni su novi golovi jer su virili šarafi kod roglja, sređen je tunel, stavljena vještačka trava kod svake korner zastavice...
Scenario pljačke u Fabrici duvana Banja Luka je općepoznat: formira se «treće lice» koje iz fabrike matice izvlači krv poput vampira, sve dok krava muzara ne skapa
Koliko puta smo čuli krilaticu «pljačkaška privatizacija», čije zazivanje nije dovelo ni do kakvih pomaka, već daljeg i dubljeg potvrđivanja notorne činjenice da su građani ove zemlje oderani kao zečevi. Međutim, tu problem ne prestaje, jer vaskoliko neznanje istih tih građana, potaknuto licemjernom politikom države što štiti pljačkaše, onemogućava da vidimo kako nas i dalje pljačkaju. Odnosno, onemogućava da spoznamo kako pljačkaška privatizacija jeste uveliko odmakla, ali da su oni, uprkos tome, još uvijek vlasnici najmanje desetak milijardi maraka vrijednog kapitala. Jednostavnije rečeno, država jeste prodala svoj udio u frmama, ali ostale su akcije koje su u vlasništvu radnika (građana), popularno nazvanih «mali akcionari». Ukupan zbir kapitala «malih akcionara» daje narečenu enormnu vrijednost, koju im pokušavaju oteti kupci državnog kapitala uz prećutnu saglasnost i podršku države, koja štiti mešetare i čini sve da svojim podanicima otme iz ruku akcije koje imaju. Primjera je užasno mnogo i u svakom od njih pljačka narodnih dobara je osovina koja pokreće novu pljačku-pljačku malih akcionara. Tek nedavno, ovi višestruko prevareni i oguljeni ljudi počeli su da se udružuju i manje više neuspješno potražuju svoje. Tragično je da upravo oni od države i njenih kriminalaca spasavaju ono što bi država trebalo da štiti. Eklatantan primjer je privatizacija Fabrike duvana Banjaluka, na kojem se vidi kako kupac državnog kapitala nemilosrdno uništava jednu, donedavno, respektabilnu firmu, po receptu veđ viđenom u Bosni i Hercegovini (posebno u Republici Srpskoj) najmanje hiljadu puta.
VELIKI PLJAČKAJU MALE
Državni kapital (55 posto) u Fabrici duvana Banjaluka (FDBL) kupila je firma «Antonić trade» d.o.o. Laktaši, 27.09.2006. godine. Sama po sebi ova prodaja je nelegalna jer je Vrhovni sud Republike Srpske presudom iz 2001. godine utvrdio da je kapital u FDBL smanjen na vještački način. To praktično znači da je udio malih akcionara veći od 45 posto, odnosno da državni kapital u FDBL nije prelazio natpolovičnu vrijednost, te samim tim u tom obimu nije ni mogao biti prodan. Ovu odluku Vrhovnog suda u potpunosti je ignorisala tadašnja Direkcija za privatizaciju RS (sada utopljena u Investiciono – razvojnu banku), kao i ostale entitetske institucije, pa je država prodala i ono što nije njeno. To je tek početak kriminalnog kola, jer se nezakonite radnje, koje sve odreda imaju status teškog krivičnog djela, nastavljaju da redaju u godinama koje dolaze. Kupac se ugovorom obavezao da će u roku od tri godine u FDBL investirati ukupno 4.770.000 konvertibilnih maraka, od čega, naravno, nije bilo ništa. Umjesto milionske investicije iz Zagrebačke fabrike duvana dovučene su stare mašine, koje nikada nisu instalisane u ovdašnjim pogonima, već skupljaju prašinu po kojekakvim skladištima u okolini Banje Luke. Nebojša Antonić, vlasnik «Antonić trade», tvrdi da te mašine vrijede desetak miliona maraka, što je smiješno, jer samo bi idiot dopustio da mu tako vrijedna oprema hrđa u memljivim skladištima. Suština je da se ovdje radi o fiktivnom ulaganju, čiji je cilj prevara države i izvlačenje ekstra profita iz FDBL, a zatim njeno potpuno uništenje kroz stečaj, da bi krešendo ove mafijaške priče bila prodaja atraktivnog zemljišta u centru Banjaluke, gdje se FDBL i nalazi.
DOBITAK PRIKAZAN KAO GUBITAK
Upravo ovaj scenario je na djelu, a hodogram je opštepoznat: formira se «treće lice» koje iz fabrike matice izvlači krv poput vampira, sve dok krava muzara ne skapa. A FDBL je trenutno u fazi skapavanja, jer je parazit «Antonić trade» iz nje izvukao desetine miliona, što se zna. Kada se tome doda i enormni šverc cigareta i alkohola koji se obavlja ispod svodova FDBL, štete po budžet su višestruko veće. Komparacija poslovanja FDBL i «Antonić trade», koji prodaje njene proizvode, najbolje potvrđuje izrečenu konstataciju: FDBL je trenutno zadužena za cijelih cca 1,3 miliona maraka preko vrijednosti ukupnog kapitala firme. Suštinski, FDBL ne vrijedi apsolutno ništa i uz to duguje milionsku svotu. Istovremeno, za ove tri godine koliko je vlasik većinskog paketa akcija (ali ne i cijele FDBL), firma «Antonić trade» bilježi nevjerovatnu ekspanziju, koja se ogleda u dobitku cijelih cca 12 miliona KM i to neto (dobit za 2007. je 8.628.681, za 2008. ona iznosi 2.236.776., dok je u 2009. godini neto zarada 1.886.699 KM).Uz sve ovo, FDBL je firmi «Antonić trade» do početka ove godine bila dužna cijelih 7,6 miliona KM, što znači da je sa današnjim danom ta cifra uveliko premašila deset miliona KM. Na ovaj način stvoren je ambijent u kojem «Antonić trade» može da pokrene stečajni postupak i zahtijeva naplatu svojih potraživanja. Takav potez je neminovnost i on će, bez sumnje, značiti i kraj FDBL, odnosno njenu likvidaciju. Mali akcionari će ostati bez ičega, Antonić će fabriku srušiti, a na zemljištu zaraditi novu desetinu miliona. I to sve uz nesebičnu pomoć izvršne vlasti na čelu sa Miloradom Dodikom.
SUKOB INTERESA
Nebojša Antonić je vlasnik 55 posto državnog kapitala u FDBL, a njegova supruga Vesna je predsjednik Nadzornog odbora FDBL, dok mu je otac Ilija predsjednik Upravnog odbora. Na posljednjoj Skupštini akcionara, Antonić je upitan da li se tu radi o sukobu interesa, na šta je on odrečno odgovorio.
ALFA
Antonić je jedan od najvećih finansijera zaštirarske agencije «Alfa», koja čini jedan od stubova pretorijanske garde Milorada Dodika. Suštinski, «Alfa» je paravojna jedinica, formirana da u slučaju potrebe zaštiti Dodika. Njen generalisimus je Miloš Čubrilović Čubri, Dodikova senka, dok je glavni operativac Čubrijev kum Velibor Šotra, sitni hohštapler i kriminalac, koji je prije dvije godine nudio svoje usluge SIPI, tražeći da bude oslobođen postupaka koji se vode protiv njega.
ŠVERCER
Nebojša Antonić enormno se obogatio švercujući cigarete u ratnom i posebno u poratnom periodu. Na ovim poslovima zaradio je milionske iznose, koje pokušava legalizovati učestvujući u privatizaciji. Zbog toga je i kupio FDBL, ali se nalazi pod strogom prismotrom Dodikovih ljudi, kako on tako i njegovo poslovanje. Glavni «revizor» Antonićevog poslovanja je Šotra, koji kontroliše sve nabavke i novčane transfere, a u FDBL se vodi kao šef obezbjeđenja.
PRODAJA CIGARETA ISPOD VRIJEDNOSTI
Vrlo je interesantna poslovna logika Nebojše Antonića: on je tokom prošle godine prodao u Srbiji čak 260 tona cigareta po upola manjoj cijeni. Kako se ne radi o robi kojoj je pri kraju rok trajanja, nema sumnje da je riječ o švercu u koji su umiješane strukture RS, ali i Srbije. Tako je Antonić kilogram cigareta u Srbiji prodavao po cijeni od 2,9-3 evra, iako je njegova cijena nešto veća od 6 evra (12 KM). Samo na ovom poslu iskazan je gubirtak FDBL od cca 900 hiljada KM, a za nevjerovati je da notorni švercer i kriminalac radi na svoju štetu. Uz sve to, on i njegove gorile prijete svakom onom ko se usudi da upita za njegove poslove.
Živnuo Budimir. I to u Konjicu. Briljirao je Živko ponajviše u trenucima kad je mu je šaka dopao Željko Komšić.
Željko Komšić je, ako to netko do sada nije znao, izdajnik hrvatskog naroda. On je MOŽDA Hrvat po rođenju. On treba povući kandidaturu za člana predsjedništva. Na to mjesto treba doći netko čije hrvatstvo nije upitno. Na primjer to bi mogao/trebao biti Martin Raguž.
PREDIZBORNI STATUT
Ćorić. Bešlić. Žepić. Belkić.
Nastaviti niz.
Statut. Mostar. Hrvati. Bošnjaci.
Jedni su ugroženi sada. Drugi su bili ugroženi prije.
Ono što im je zajedničko jeste želja da više ne budu ugroženi. Meni smeta to što ugrožavaju mene i budućnost Mostara. Oni osobno i nisu ugroženi. Njima baljezgarije oko statuta dođu kao partija šaha. To je specifičan team building. Gospoda nikako da shvate da u Mostaru i BiH nisu ugroženi Hrvati, Bošnjaci i Srbi već ljudi. Bešlić nikako da si utuvi u tikvu da nije gradonačelnik Hrvatima nego i drugim životinjskim vrstama, koje obitavaju u turobnom mostarskom zoološkom vrtu.
Izbori su opći, ali mostarski vlastodršci djeluju lokalno, a misle globalno želeći usklađeno i koaliciono, kako i vladaju, dati svoj doprinos uspjehu njihovih partija na predstojećim izborima. Čim izbori prođu statut će biti zaboravljen. I to je, opet, samo jedna u nizu prozirnih gadarija kojima smo izloženi posljednjih dana.
KAD VLADIKA MILE KAŽE DA LAŽEŠ
Kad vladika Mile kaže da lažeš on ti, zapravo, poručuje da se trebaš okrenuti religiji, vratit se u krilo božje. To što ti ne vidiš izgrađenu autocestu ne znači da nje nema. Ima je, ali za to je potrebna vjera. Ako vjeruješ u autocestu, autocesta postoji. Sumnja je grijeh. Amen!
ODOŠE
Avaz Daily objavio je alarmantan podatak. Naime, u proteklih 10 godina više od 50.000 ljudi odreklo se BH državljanstva. Trebalo bi ovu informaciju poslati svim bosanskohercegovačkim političarima. To će ih sigurno zabrinuti. Odoše im glasači, pobogu!
(zurnal.info)
Kao što vidite u vrhu Žurnala, uz pomoć podataka Centra civilnih inicijativa sačinili smo top listu od deset najvećih neradnika među parlamentarcima koje smo, za tu priliku, prozvali banditima. Baner se nije čestito ni zavrtio a već sam dobio, navodno dobronamjeran, komentar da riječ bandit nije najsretnije izabrana, da je to preteška riječ čije se značenje, uostalom, ne može precizno primjeniti na našu desetoricu.
...
Mada imamo preča posla dugo smo vagali koju riječ da upotrijebimo. Bilo je izuzetno maštovitih prijedloga, ali niti jedan od njih nije uspijevao na pravi način dočarati svu raskoš bezobrazluka koja odlikuje deset izabranih.
Tokom svog mandata ti parlamentarci su, nadljudskom koncentracijom u uzdržavanju na kojoj bi im pozavidjeli majstori tantričkog seksa, uspjeli da ne postave niti jedno pitanje, predlože kakvu inicijativu ili amandman! A to im je bio jedini posao za koji su primili 48 plata, u prosjeku od 150 hiljada maraka! I tu nije kraj nezemaljskom bezobrazluku. Bez ikakvog osjećaja krivnje ili stida, isti ti parlamentarci ponovo su se kandidirali za ista ta mjesta!
Kako ispravno nazvati opisani soj ljudi?
...
Znate već kako to biva, kada predugo razmišljate o nekom problemu, rješenje počinje sve više da izmiče. Ponesen naknadnom pameti, pomislio sam da smo zaista pogriješili.
Jer, leksikografske enciklopedije bandite definiraju kao otpadnike od zakona, a zadaća naših junaka je da donose zakone. Ne nalaze se van zakona, nego mogu da ih prilagođavaju svojim potrebama. Također, a to mi je najviše zasmetalo, zahvaljujući šund romanima, banditi su odavno stekli romantičnu auru. Krvavi pohodi šećereni su ljubavnim pričama, a banditi su imali prihvatljiv moralni kodeks.
...
Mnogi ozbiljni pisci bili su fascinirani tim legendama, a u ovom uskom prostoru podsjetiću samo na Michaela Ondaatjea i njegovu knjigu Sabrana djela Billyja Kida. Prevoditeljica Ljiljanka Lovrinčević ovako je objasnila pjesnikovu namjeru: Povijesne osobe i legende postaju znaci jednog iskrivljenog podsvijeta, simboli neke zaostale romantične nostalgije, nečeg perifernog i potisnutog, nagonskog, prirodnog, divljeg, infantilnog, iskrivljenog.
U knjizi je štampan i intervju sa banditom koji je u martu 1881. godine napravio novinar The Texas Stara. Evo prigodnog odlomka.
- Pamtit će me dok je svijeta.
- Ali, kao što će vas pamtiti? Zar ne mislite da već sada mnogi osjećaju da ste moralno vulgarni? Mislim na sve te uredničke komentare o vama...
- Da, ti komentari. Garrettov prijatelj, g. Cassavates, rekao je jednu stvar o komentarima. Rekao je da komentari ne služe ničemu osim da kod ljudi izazovu osjećaj krivnje.
- To je dosta dobro rečeno.
- Da. Je.
...
Što se mene tiče, taj osjećaj krivnje o kojem govori Billy Kid je ono što odvaja izabrane parlamentarce od pravih bandita. Sve ostalo se može opravdati.
...
U svakom slučaju otvoreni smo za vaše sugestije. Dakle, kako precizno nazvati junake naše top liste? Unaprijed hvala.
(zurnal.info)
Radnici Polihema traže svoje, policija ih hapsi dok “novi” vlasnici krčme imovinu koju im je država prepustila na milost i nemilost
E, kako bih volio biti Džafer Selimović. Imao bih stan u Neumu, plaću dvije milje i suprugu Zlatu sa uplaćenim doprinosima. I sve bih to imao zahvaljujući Peri Konjevodu. Samoimenovanom direktoru neumskog hotela Stela. Hotela otetog od tuzlanske Poliuretanske hemije i Federacije BiH.
STAN, AUTO, POZAJMICA...
Naime, u junu 2005. godine, direktor i kuhar potpisali su ugovor kojim su odredili da Džaferova plata bude 2.000 KM. I još su se dogovorili da se Džaferu obezbijedi privremena garsonjera, što je obaveza direktora, nakon čega će kuhar i direktor tražiti konačno rješenje. A prijedlog konačnog rješenja je naveden u članu 6. potpisanog ugovora: “Stan Džafer kupuje na kredit, a otplata rata vršit će Džafer s tim ako je to poslovno moguće da stan bude 50:50 Stellin ili Džaferov stan”
I to nije sve. U članu sedam, ugovorne strane su se usaglasile da će “Džaferova žena Zlata 3 mjeseca biti na bolovanju, a potom će Stella uplaćivati za gospođu Zlatu doprinose koji iznose cca 250-300 KM mjesečno”.
I ko sada ne bi poželio biti Džafer S.? Onaj ko ne zna kako živi Luka Konjevod, brat direktora Pere Konjevoda.
U oktobru 2001. godine, „Salus hotel Sella“ d.o.o. Neum, zastupan po direktoru Peri Konjevodu, sa firmom Alfa Vils, zastupanom po Luki Konjevodu, potpisao je ugovor o izvođenju građevinskih poslova u Hotelu. Braća Konjevod su se, naime, pismeno dogovorila da „nepoznati građevinski radovi“ koštaju 58.900,00 KM. Ugovor je sačinjen u dva istovjetna primjerka od kojih je jedan otišao Luki, a drugu Peri. Iskopirani treći primjerak, devet godina kasnije, proslijeđen je medijima.
Ali nije to bilo jedino bratsko poslovanje. Hotel Stela, zastupana po Peri, u avgustu 2000. godine, posudila je 10 hiljada njemačkih maraka Aluplastu, zastupanom po Luki. Pozajmljeni iznos brat Luka je bio dužan vratiti kad bude imao para. Odnosno, kada njemu jedna hrvatska firma koja poslije s Perom isplati poslove koje je Luka radio na Perinom objektu. Nije vam jasno? Nije ni nama!
ZAŠTO DRŽAVNO VIŠE NIJE DRŽAVNO?
A sad spektakl. Pero Konjevod je, zastupajući hotel Stela, 20. januara 2003. godine odobrio „interni kredit“ Tatjani Konjevod. Visina kredita koji je tata odobrio kćerki – nije poznata. No, u dokumentu piše da će Tatjana iskoristiti novac za nabavku osobnog automobila, koji će koristiti i u službene svrhe.
„Početak otplate je 1.6.2003. godine. Mjesečna rata je 100 KM“, piše u ugovoru.
Ipak, vrhunac je dostignut u narednoj tački ugovora: “Počevši od 1.6.2003. godine KORISNIKU kredita se za svaki mjesec proveden u radnom odnosu u hotelu, otpisuje 100 KM“, pišu i potpisuju tata Pero i kćerka mu Tatjana.
Tatjana je, naravno, još uposlenica Hotela Stella. Uredno nije vratila kredit. A i što bi vraćala kada bi tata Pero taj novac, opet, uzeo sebi? Naime, u izvodu iz blagajne Hotela, piše da je 15. oktobra 2008. godine, Pero Konjevod naplatio “drugi dio plaće za listopad” iste godine. Iznos je 6.000 KM. Ili slovima ŠEST TISUĆA KM.
Ali osim Pere, dobro zarađuje i Božo. Božo Šutalo. Član nepostojećeg Nadzornog odbora hotela Salus vila Stella Neum. Boži je, recimo, prije tačno dvije godine, iz blagajne Hotela isplaćeno 1.200 KM. Za članstvo u nepostojećem NO.
A zašto Nadzorni odbor ne postoji? E, to treba pitati premijera Mustafu Mujezinovića i ministra turizma Nevenka Hercega. Oni i njihovi prethodnici pojačani Rešadom Žutićem i Zlatanom Dedićem odrekli su se većinskog državnog kapitala u hotelu vrijednom 20 miliona maraka. Radnici tuzlanske Poliuretanske hemije svog se dijela nisu odrekli. Zato ih i privode ispred zgrade Vlade.
FOTO GALERIJA: Faksimili ugovora
{slimbox images/Galerije/neum/1.jpg,images/Galerije/neum/1.jpg;images/Galerije/neum/2.jpg,images/Galerije/neum/2.jpg;images/Galerije/neum/3.jpg,images/Galerije/neum/3.jpg;images/Galerije/neum/4.jpg,images/Galerije/neum/4.jpg;images/Galerije/neum/5.jpg,images/Galerije/neum/5.jpg;images/Galerije/neum/6.jpg,images/Galerije/neum/6.jpg;images/Galerije/neum/7.jpg,images/Galerije/neum/7.jpg}
(zurnal.info)
Uskotračna pruga koju su pompezno otvorili Dodik i Tadić bila je postavljena na asfalt, a šine su uklonjene čim su otišle televizijske ekipe
Nije prošlo ni mjesec dana otkako su premijer Republike Srpske Milorad Dodik i predsjednik Srbije Boris Tadić, pompezno, u stopu praćeni režimskom medijskom bolumentom, otvorili uskotračnu prugu od Mokre Gore do Višegrada i oživjeli “ćiru”, da bi pruga preko noći nestala.
Ispostavilo se da je vraćanje “ćire” i pruge uskih tračnica, koja je trebalo da poveže Mokru Goru u Srbiji sa Višegradom u RS i doprinese oživljavanju turizma i otvaranju novih radnih mjesta u tom kraju, bila velika prevara i predizborna medijska predstava. Građani Višegrada ostali su šokirani kada su radnici počeli da dižu prugu od stare željezničke stanice, u dužini od 200 metara, koja je postavljena netom prije ceremonije navodnog otvaranja pruge, upriličene 28. avgusta.
- Sa jednom od ovdašnjih firmi sklopljen je ugovor da se pruga završi do 31. decembra ove godine. Šest dana prije dolaska Dodika i Tadića u Višegrad stigla je direktiva da se pruga po svaku cijenu mora postaviti do 28. avgusta. Nije bilo druge, nego improvizovati- šine su postavljene po asfaltu, samo da bi televizijske kamere snimile kako ‘ćiro’ stiže u Višegrad, ispričao nam je jedan od stanovnika tog mjesta, upućen u cijeli slučaj.
Prema njegovim riječima, sada se diže cijela dionica pruge postavljena preko asfalta, u dužini od oko 200 metara.
- Sve je urađeno samo da se Dodik i Tadić uslikaju i proslave još jedan, navodni, zajednički projekat RS i Srbije. Činjenica je da oni na željezničku stanicu u Višegradu uopšte nisu stigli ‘ćirom’, već je stara kompozicija tu dovučena, krećući se tri kilometra na sat, samo da bi bila uslikana, kazao je sagovornik “Žurnala”.
Iako su režimski mediji objavili da su građani Višegrada ovacijama dočekali Tadića i Dodika, istina je da u cijeloj ceremoniji mnogo stvari nije štimalo.
- Bina je bila tako postavljena da su Dodik i Tadić gledali u ‘ćiru’, a sav narod, koji se tu okupio, bio je iza bine i iza Dodikovih i Tadićevih leđa. Možda je riječ o simbolici - da ćemo posle 3. oktobra Dodiku vidjeti leđa, kazao je naš sagovornik.
“Ćiro” u Višegrad neće stići u skorije vrijeme, bez obzira što su ga na dan tamo doveli Dodik i Tadić. Zato simbolike ima i u onome što je 28. avgusta u Višegradu rekao Dodik - političari se mjere po tome šta ostave iza sebe. U Višegradu nije ostavio ništa, osim velike blamaže i štete nanesene postavljanjem pruge za jedan dan. Sve ostalo je nebitno, od Dodikovih priča da je u obnovu uske pruge uloženo 12 miliona konvertibilnih maraka, do pustih obećanja da će za pet do 10 godina biti otvoren zajednički projekat sa Srbijom- autoput od Užica do Višegrada, koji će se kasnije razdvajati u dva kraka prema Romaniji i Trebinju.
S ozbirom na sve, groteskno zvuči i Tadićeva izjava da ima mnogo zajedničkih projekata sa njegovim "drugom Miletom Dodikom", koji povezuju ljude sa ove i one strane Drine.
(zurnal.info)
Otkako je počela predizborna kampanja, stranke na vlasti u prosjeku dnevno troše deset miliona maraka BUDŽETSKIH PARA za kupovinu glasova na izborima, zakazanim za 3. oktobar ove godine. Ovu grubu računicu, koja samo može biti mnogo manja od stvarne a nikako veća, napravio sam brzim pregledom agencijskih vijesti.
Tako, na primjer, agencije izvještavaju da je ministrica obrazovanja i nauke u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine Meliha Alić (Stranka za BiH) potpisala u sjedištvu Vlade u Sarajevu zajedno s rektorima javnih univerziteta u Federaciji sporazum o Vladinom sufinansiranju projekata iz oblasti visokog obrazovanja i nauke. Za te namjene izdvojeno je 1,62 miliona KM.
Ista ministrica, koja nije bila u stanju da u planiranju budžeta obezbijedi sredstva za razvoj nauke i obrazovanja, uoči izbora zavlači ruku u NAŠ džep i troši NAŠE pare, k'o svoje, kako bi kupila glasove. Pri tom se, naravno, pare usmjeravaju vlastitim kadrovima i firmama direktno nakačenim na Stranku.
Ministrica, koja je od CCI-a dobila katastrofalne ocjene za četverogodišnji mandat, u predizbornoj kampanji se ponaša, blago rečeno, euforično. Na iole ozbiljnoj doping kontroli njeni rezultati bi sigurno bili pozitivni. Razletila se ministrica okolo i dijeli šakom i kapom. Više je preletila, pardon uradila u ovoj predizbornoj kampanji nego kompletno ministarstvo za četiri godine.
U predizbornoj eri, eliksir života je konačno pronašao i Alićkin stranački kolega Safet Halilović. Godinama se mislilo da je ministar za ljudska prava i izbjeglice samozatajni Safet Halilović zapravo mitski lik - nit ga je iko vidio, niti se čulo da on bilo šta radi, osim što ga prati legenda da može šetati po minskim poljima, bez posljedica. A onda, kao preporođen, u stilu Dine Konakovića krene u urnebesnu turneju širom BiH pod nazivom “Ja imam ključ”.
Agencije ne mogu upratiti kolikom brzinom ministar Halilović obilazi povratnike i sretnim dobitnicima uručuje ključeve. Pa tako agencije javljaju kako je ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović uručio ključeve za 20 obnovljenih stambenih objekata povratničkim porodicama u sela Đakovići, Ruda i Donje Pećine, te za 14 obnovljenih stambenih jedinica u Bosanskom Novom, “za čiju je obnovu resorno ministarstvo izdvojilo 250.000 KM”, stoji u izvještaju. U istoj turi, ministar je u zvorničkom naselju Kučić Kula prisustvovao završetku radova na elektrifikaciji ovog i još 18 povratničkih naselja, odnosno priključenju na elektro-mrežu 130 korisnika... Naprasno agilni Halilović je u ovaj projekat uložio 78.000 KM, te dodatnih 44.000 KM za elektrifikaciju još tri povratnička naselja na području opštine Zvornik.
Agencije javljaju i kako je “ministar Halilović tokom boravka u ovoj opštini posjetio i izvođače radova na asfaltiranju lokalnog puta Snagovo-Crni Vrh. Za ovaj projekat, koji je u završnoj fazi, Ministartsvo je izdvojilo 250.000 KM.” Naravno, Ministarstvo je izdvojilo naše pare kako bi dojučerašnji mejt Halilović dokazao da nije mitsko stvorenje, nego član Stranke za BiH, u punom formatu i da je to razlog zašto treba glasati za “Našeg Safeta”, pardon Harisa.
Ministar Halilović, prema istraživanju CCI-a, u svom mandatu je tek sa 5 posto učestvovao u realizaciji mjera Vijeća ministara. No, to ga ne sprječava da zloupotrebljava muku povratnika za vlastitu političku promociju.
Ništa nije bolji ni njegov mlađi stranački kadar, generalni direktor Elektroprivrede BiH (EPBiH) Amer Jerlagić. Nakon što je ministar Vahid Hećo potrošio budžetska sredstva za kupovinu medija, zadatak da razbacuje naše pare dobio je direktor EPBiH. A, on to zaista galantno radi. Pod krinkom Programa prijateljskog okruženja za izgradnju bloka 8 u TE Kakanj dao je tri miliona maraka za tri mjesne zajednice u općini Kakanj...
I ovakvih prmjera ima napretek, a svi se odvijaju po zacrtanom modelu: Oboliti od amnezije, poželjno je. Za sve ostalo tu je budžetski novac.
Ili što bi naš narod rekao: Lako je tuđim...
(zurnal.info)
Novi video uradak kućne radinosti korisnika youtubea MrNetfllax pojavio se sinoć na internetu. Magazin Žurnal već je objavljivao video sa pjesmom Dubioze kolektiv u kojoj sviraju animirani likovi domaćih političara. U novom videu instrumenti su zamijenjeni pohlepom.
(zurnal.info)
Iako nisam političar, nervira me kad ljudi uopštavaju i govore da svi političari lažu. To jednostavno nije tačno. Ima među njima čestitog svijeta, pametnih ljudi, brižnih roditelja... Kao i među nama, uostalom. Zaista, ne razlikuju se oni mnogo od nas, to vas photo shop na plakatima zavarava.
Slijedi par primjera za moju tvrdnju.
...
Na javnoj tribini u Banjoj Luci govorio je Silajdžićev savjetnik Damir Arnaut i postavio zanimljivo test pitanje: Koga biste vi nazvali da vam se desi isto što i Ejupu Ganiću? Prije nego što su prisutni mogli ponuditi odgovore, Arnaut je dodao da bi kadrovi Stranke za BiH sve ono što su uradili za Ganića mogli uraditi i za bilo kojeg drugog građanina u BiH.
Istinu kaže čovjek, naravno da bi mogao. Čemu lažna skromnost, Arnaut je ekspert za ustavnopravna pitanja, obrazovan, pametan, elokventan, elegantan. Siguran sam da bi on mogao efikasno i pravovremeno pomoći svakom ko bi se našao u sličnim problemima kao Ganić, ali pravo pitanje jeste da li bi htio?
...
Dr Edin Kulenović se za svoj predizborni plakat fotografirao sa sinom. Radi se o grubom kršenju Konvencije o pravima djece, ali ne treba biti nakraj srca pa Kulenovićev napor posmatrati samo na taj način. Mene je privukao inventivni slogan Zbog njega, kojim doktor poručuje da se kandidira zarad dobrobiti svoga sina.
E tu, Kulenović, bez obzira na kojekakve konvencije, pokazuje da se radi o etičnom ljekaru, koji poštuje izgovorenu Hipokritovu zakletvu. Za razliku od svojih kolega, on je odlučio da ne krije svoje političke namjere, da ne laže ljudima da će se u okviru svojih političkih napora boriti za jedinstvenu BiH. Gledajući nas u oči, sa osmijehom na licu, priznao je da će se boriti isključivo za dobrobit svoje i samo svoje uže porodice, tako mu Veliki Doktor pomogao.
Takvu dirljivu iskrenost moramo cijeniti.
...
Možda vam se čini da nisam uspio prikupiti dovoljno dokaza za svoju tvrdnju. To je zbog toga što nisam upornije i duže istraživao u tom, pozitivnom, smjeru. Kao i mnogi, upao sam u zamku opozicije pa oko sebe primjećujem samo negativne stvari. U pravu je Tihić, ne treba se fokusirati samo na loše strane, treba pokazati i pozitivnu stranu života u Bosni i Hercegovini. Ne treba sumnjati da je atraktivniji jedan dan ratnog profitera od monotone svakodnevnice najamnog radnika sa petlje u Ljubuškom.
(zurnal.info)
Centri civilnih inicijativa (CCI) predstavili su danas mandatni izvještaj o monitoringu rada Parlamenta i Vlade Federacije BiH od 2006. do 2010. godine.
Prethodne četiri godine rada Parlamenta i Vlade FBiH protekle su u vidu nefunkcionalnosti i loše koordinacije te nedostatka vidljivih i dugoročnih poboljšanja kvaliteta života, predstavljeno je izvještajem CCI-a.
Na današnjoj prezentaciji izvještaja glasnogovornica CCI-a Majda Behrem-Stojanov je navela da će četverogodišnji mandat Vlade i Parlamenta FBiH uglavnom biti upamćen po ostavci premijera Nedžada Brankovića, imenovanju Mustafe Mujezinovića, rastućim socijalnim nemirima, otimanju od ugroženih kategorija društva, povećanju vlastitih plaća u kriznom vremenu i sveukupno lošem radu.
Vlada FBiH je realizirala tek 40 posto planiranih zakona. Svi dosad utvrđeni zakoni iz planova rada Vlade FBiH, njih 146, zbirno predstavljaju rezultat koji je trebalo ostvariti u julu 2008., a ne 25 mjeseci kasnije.
Konsultant za monitoring CCI-a Denis Telić navodi da je prethodni saziv Vlade (2002-2006) u mnogim segmentima bio efikasniji od sadašnjeg saziva.
"Prijašnji saziv je održao više sjednica, donio više zakona, a sve to je radio za mnogo manje novca, a građani FBiH su rad ministara i premijera za ovaj mandat platili više od 3.500.000 KM'', objasnio je on.
Od 362 zakona koji su planirani programima Vlade u protekle četiri godine, Vlada je utvrdila 146 (uz prijedloge i nacrte), da bi Parlament Federacije taj broj prepolovio, što je rezultiralo s poražavajućih 21 posto usvojenih zakona, odnosno 71 od 362.
Izvještaj pokazuje da bi Parlamentu FBiH, ovakvim tempom rada, trebalo pet mandata odnosno 20 godina da usvoji zakone propisane jednim četverogodišnjim mandatom.
Monitoring konsultant CCI-a Mersad Avdić je rekao da je Parlament FBiH, prema stepenu realizacije svojih programskih obaveza, bio jedna od najneefikasnijih institucija vlasti u BiH.
''Parlament je u toku svog mandata od planiranog 421 zakonskog akta uspio ostvariti samo 70. To znači da nije realizovao čak 83 posto četverogodišnjih obaveza'', istakao je Avdić.
Dodao je da su parlamentarcima i pored takvog rada, u dobi najtežeg udara finansijske krize i žestokog otpora javnosti, plaće enormno povećane.
Tokom četiri godine mandata Parlament je usvojio 160 zakona, a poražavajući podatak je da se i pored takvog rada od 116 poslanika Federalnog parlamenta nisu ponovo
kandidovala samo 22.
CCI poziva građane da se informišu o dosadašnjem radu ponovo kandidovanih poslanika na stranicama www.vlastibih.com i www.cistparlament.com, te da dobro razmisle i sagledaju moguće alternative za davanje glasa.
(Fena)
Preliminarni rezultati petnaestodnevnog monitoringa medija i njihovog praćenja predizborne kampanje u BiH, koje provodi Udruženje BH novinari, pokazuju da tokom ovog perioda nisu ostvareni ciljevi fer i pravičnog izveštavanja te da su evidentirani slučajevi zloupotrebe medijskog prostora, favoriziranja određenih kandidata, kao i parcijalnog a ne sveobuhvatnog i uravnoteženog izveštavanja.
Borka Rudić, koja je govorila ispred udruženja BH Novinari otvorila je konferenciju sa informacijom o još jednom u nizu napada na novinare u BiH.
-Pres konferenciju ću početi time da smo danas imali jedan slučaj prijavljen na liniji “pomoć novinarima” kolege iz Stoca. Dopisnik Dnevnog lista je napadnut i pretučen dok je snimao policijsku akciju. On se trenutno nalazi u Hitnoj pomoći-kazala je Borka.
Kako je kazala Rudić, istraživanje je bilo fokusirano na dva problema. Koliko se primenju standardi VE u predizbornoj kampanji u BiH i primenu profesionalnih etičkih standarda koji su usvojeni od strane medijske zajednice u BiH.
-Mi već dugi niz godina govorimo o izveštavanju koje je bazirano na potrebama građana, međutim prethodni izborni procesi su pokazali da naša predizborna kampanja jeste politička kampanja političkih kandidata. Mediji su zarobljeni u političkim ciljevima stranaka i kandidata i postaju sredstvo u rukama stranaka-rekla je Rudić.
Ovim monitoringom je obuhvaćeno tridest medija u BiH. Dnevne novine, magazini, agencije, tv kuće, uključujući tri javna servisa, privatne televizije i tri portala.
Monitorisano 1460 tv sadržaja. Više od polovine ovih sadržaja su bili dirktni izborni programi. U njima je bilo naglašeno izveštavanje o događajima u kojima su akteri sadašnji dužnosnici, odnosno budući kandidati.
U RS se isključivo pozitivno izveštavalo o učincima sadašnje vlasti, dok se u Federaciji BiH izveštavalo kritički o pojedincima, a pozitivno o favoritima.
Ono što je uočeno, jeste da je između 80 i 90 posto sadržaja nastalo korišćenjem jednog izvora.
Predmet monitoringa takođe su bile 4.422 vijesti iz generalnog servisa, 5.805 tekstova objavljenih u dnevnim novinama, te 429 tekstova iz različitih magazina i 1.362 sadržaja objavljena na portalima.
-Bilo je slučajeva da je po nekoliko kandidata iz jedne partije bilo u jednom medijskom sadržaju. Nema sučeljavanja stavova ili mogućnosti za dobijanje konkretnih informacija-govori Rudić.
Ustrojstvo BiH je prema ovom monitoringu i dalje jako bitna predizborna tema. Nacionalno pitanje
takođe. Kriminal i korupcija je takođe zastupljena u medijskim sadržajima, ali ne onoliko koliko se priča da su ove teme aktuelne. Socijalni problemi su malo zastupljeni i ono što je interesantno, u svega dva slučaja bilo je zastupljeno pitanje spoljene politike.
Jezik mržnje nije bio zastupljen u medijima, ali je bilo izjava koje su bile na granici nacionalizma, verbalnog nasilja nad drugim političkim kandidatima i noivinarima.
Ono što je bilo posebno zanimljivo, a što nije bilo u prethonim medijskim kampanjama jeste uočljivo praćenje rada civilnog društva i konsultovanje eksperata.
Generalna ocena je da se mediji pojavljuju kao puka transmisija, bez ozbiljnih komentara, te bez dovoljno prilika za sučeljavanje stavova, odnosno mogućnosti za dobijanje konkretnih informacija.
Metodologija koja je korištena prilikom vršenja spomenutog monitoringa fokusirana je na preporuke Vijeća Evrope, profesionalne i etičke standarde, te prava i obaveze medija tokom predizborne kampanje, definirane članom 16. Izbornog zakona BiH.
(zurnal.info)
Većina učesnika ovogodišnje Lige prvaka loše je počela sezonu u domaćim prvenstvima. Elitno evropsko nogometno takmičenje jedina im je šansa. Možda malo preambiciozno
Nema mnogo predaha za najkvalitetnije evropske nogometne klubove. Između dva kola grupne faze Lige Prvaka odigrat će najmanje tri utakmice, u prvenstvu i Kupu. Mnogima od njih prijeko je potrebna forma, ali i rezultat.
UVIJEK IMA GORE OD GOREG
Mnogo je klubova koji igraju grupnu fazu Lige Prvaka, koji su u nacionalnim prvenstvima sezonu počeli katastrofalno. Schalke je šampion, o njemu posebno. Na klupi Lyona o koncu visi trener Claude Puel. Ne pobjedi li u subotu na svom Gerlandu vodeći sastav St.Etiennea, ostavka mu ne gine. Posredno je to izjavio i predsjednik Lavova Jean-Michel Aulas.
O sudbini trenera ćemo nakon subotnje utakmice. Protiv vodećeg St.Etiennea nemamo pravo na grešku. Međutim, ako izgubimo moglo bi doći do nereda u klubu – kaže prvi čovjek kluba koji se trenutno nalazi tek na 17.mjestu, sa samo jednom pobjedom u šest odigranih utakmica. Ovo je za Lyon najgori start u prvenstvu u posljednjih petnaest sezona.
Francuzi su prošle sezone bili polufinalisti Lige Prvaka. Sličan start u prvenstvu ima i prošlosezonski finalist Bayern. Bavarci su u prva četiri kola ostvarili samo jednu pobjedu. Sinoć su više sretno nego spretno, u sudijskoj nadoknadi, slavili na gostovanju kod Hoffenheima. Nakon tri kola italijanske Serie A za pobjedu ne zna ni Roma. Ni u Ligi Prvaka nisu bolje startali. Iz Francuske se vratili praznih džepova. Za utjehu bi im mogla poslužiti ona stara uvijek ima gore od goreg.
NEPREPOZNATLJIVI SCHALKE
A to gore od Lyona, Bayerna, Rome....nudi Schalke. Tim iz Gelsenkirchena ima najgori start prvenstva u 106 godina dugoj istoriji kluba. Nakon četiri odigrana kola su posljednji, bez bodova. Posljednji poraz su doživjeli u nedjelju. U derbiju Ruhra, poraženi su na Veltins Areni od ljutog rivala, Borussije Dortmund sa 1:3. Poraženi su i na startu Lige Prvaka. Posljednji put su slavili prije više od mjesec dana, u 1. kolu Kupa Njemačke, savladavši niželigaša Aalena. Karizmatični trener Felix Magath je nakon poraza od Borussije rekao „ovo mi je najteži dan u Schalkeu“. Hrvatski reprezentativac Ivan Rakitić je dodao: Neće nas. A kad te neće onda počinješ sumnjati u sve što radiš. Pitaš se gdje je greška.
KAD SE HOĆE, MOŽE SE
Nije sve tako crno. Ima i pozitivnih primjera. Najbolji je Valencia. Fenomen! Bez kakvih igrača su ostali, a opet pobjeđuju. Ne da pobjeđuju nego imaju stopostotan učinak. U prva tri kola Primere ostvarili su sve tri pobjede i nalaze se na čelu tabele. Pritom, na startu Lige prvaka su očitali lekciju debitantu i u Turskoj slavili nad Bursasporom sa 4:0! A samo ću vas podsjetiti: ostali su bez Davida Ville (Barcelona, 40 mil. eura), Davida Silve (Manchester City,25 mil. Eura), Nikole Žigića (Birmingham, 7 mil. eura), Carlosa Marchene (Villareal, 2,5 mil. eura)...
UJFALUSI „NAGRAĐEN“
I da ne zaboravim. Češki reprezentativac i prvotimac Atletico Madrida Tomas Ujfalusi je nagrađen. Jer,ono što je uradio Lionelu Messiju sankcioniše se zatvorom. Umjesto da od disciplinske komisije španske nogometne lige dobije maksimalnu kaznu od dvanaest utakmica neigranja, on je dobio samo dvije! Nisam u prvi momenat ni bio svjestan pogibeljnog starta nad čarobnjakom. Ali,kad sam vidio sliku... da se naježiš. Ne da je Messi imao sreće, nego je pravo čudo da ga lom nije odvojio od terena na više mjeseci. Kostolomci su, samo u Španiji, u prva tri kola povrijedili Cristiana Ronalda, Sergia Aguera i sada Messija. Što je previše, previše je!
Tim 1.kola Lige prvaka
Metkovćanin Darijo Srna nalazi se u timu 1.kola grupne faze Lige Prvaka. To priznanje donio mu je gol u pobjedi Shakhtara nad Partizanom (1:0). U timu koji formacijski izgleda 4-4-2 u odbrani su još Marcelo (Real), Nesta (Milan) i Bougherra (Gl.Rangers), vezni red čine Culio (Cluj), Fabregas (Arsenal), Janssen (Twente) i Costa (Valencia) dok su u napadu Anelka (Chelsea) i Messi (Barcelona).
(zurnal.info)
„Centralna izborna komisija postupila je nezakonito, kada je produžila rok za dostavljanje izjave o imovinskom stanju 359 kandidata na ovogodišnjim izborima“, smatraju u dobojskom Centru za humanu politiku.
„U ovom slučaju, sasvim je očigledno da nije izvršena zakonska dužnost dostavljanja izjave o imovinskom stanju i da je Centralna izborna komisija bila obavezna izreći propisane novčane sankcije, a ne praviti neprincipijelne kompromise i moliti kandidate na izborima da izvrše svoju zakonsku obavezu“, kaže Momir Dejanović, predsjednik CHP-a i dodaje da CIK nije reagovao „u više slučajeva kada su kandidati na ovogodišnjim izborima dostavljali prazne ili nepotpune izjave o imovinskom stanju.“
U CHP-u smatraju da su ovi postupci CIK-a oštetili budžet za najmenje milion maraka te da su „ohrabreni kandidati i politički subjekti na izborima da se nezakonito ponašaju i pojačana sumnja u nezavisnost i profesionalnost organa za sprovođenje izbora.“
(zurnal.info)
