Žurnal u Srebrenici: SFFF - festival sa odličnim filmovima, bez crvenog tepiha

Zajedno sa stanovnicima Srebrenice, Bratunca i Potočara učesnici 21. volonterskog radnog kampa EMMAUS-a iz 13 država gledali su kratke, igrane i dokumentarne filmove na trećem izdanju filmskog festivala Silver Frame, održanom od 15. do 19. jula. Kreativni tim, koji okuplja desetak mladih ljudi iz BiH i Evrope pripremio je program koji je privukao brojne stvaraoce i ljubitelje filma iz naše regije i svijeta

(Otvaranje festivala, foto: Mladen Kojić)

To je jedna drugačija Srebrenica, u kojoj učesnici i posjetioci kroz film, druženja i razgovore otvaraju pitanja važna za sve stanovnike, nastoje na njih ukazati ali i volonterskim radom doprinijeti rješavanju brojnih društvenih i okolišnih izazova.

Ulice Srebrenice nakon 11. jula i ukopa žrtava genocida u Potočarima ponovo utihnu. Na gradskoj pijaci u centru nema prodavača. Sve tezge su prazne. Poneki automobili prođe ulicom dok prolaznici traže zaklon od sunca.

Pijaca u Srebrenici (foto: Almir Berkovac)

Ovog jula grad je opteretio još jedan toplotni talas. Teško se diše od sparine nakon obilne kiše. Sa obližnjih brda, u četvrtak predveče pokrenule su se bujice ka centru grada. Poplavljene su ulice i neki objekti. Voda se brzo povukla, a uklonjene su i stijene koje je donijela. Neočekivani problem za stanovništvo koje se proteklih godina u ovom periodu često suočava sa nestašicama vode. Mnogi od njih danas sve teže obezbjeđuju hranu, lijekove i visoke troškove stanovanja. Osjećaju se zaboravljenim nakon decenija obećanja o obnovi i napretku.

Brojne kuće su i danas ruševne, a i one obnovljene nerijetko su prazne. Malo je onih koji na području Srebrenice žive tokom cijele godine.

(foto: Almir Berkovac)

„Od jedne do druge table sa natpisom Srebrenica živi svega šest stotina ljudi“, govori nam fotograf i snimatelj Mladen Kojić-King ispred Doma kulture.

Tu su se 16. jula okupili učesnici i mentori filmske radionice Green Film Residency kako bi za četiri dana snimili pet kratkih filmova o okolišnim problemima, životu lokalnog stanovništva i mogućim rješenjima za izazove s kojima se ovaj kraj suočava. Radionica se održava već treću godinu zaredom, od osnivanja festivala Silver Frame, koji je 2024. pokrenuo srebrenički redatelj Ado Hasanović.

Hasanović uz osmijeh priča kako godinama živi između Rima, Sarajeva, Bratunca i rodne Srebrenice, a najveći dio godine posvećuje organizaciji festivala. Ostatak godine radi promociji i snimanju novih kratkih i dokumentarnih filmova. 

(Ado Hasanović sa učesnicima festivala iz Bjelorusije i BiH)

Njegova ideja je da kroz film i kulturne sadržaje vrati život u grad i stvori prostor za susrete, razgovor i nove generacije filmskih autora.

“Ne želim da moj grad postoji samo u danima komemoracije. Želim da postoji tokom cijele godine. Da u njemu bude djece, studenata, umjetnika, razgovora i filmova”, ispričao je za Žurnal Ado Hasanović

(Učesnici radionice Green Film Residency, foto: Mladen Kojić)

Fotograf Mladen Kojić je dobri duh festivala. Od prvog izdanja Silver Framea svojim kamerama neumorno bilježi sve što se dešava na festivalu, a potom sadržaje objavljuje na društvenim mrežama.

(Mladen Kojić, fotograf iz Srebrenice)

“Silver Frame Film Festival u Srebrenicu donosi mnogo više od filma. On okuplja ljude, dovodi goste iz različitih zemalja, stvara nove kontakte i šalje jednu potpuno drugačiju sliku ovog mjesta”, smatra Kojić koji je rođen u Srebrenici i odlučio je da tu živi uprkos svim izazovima.

Većina festivalskog programa i projekcija održava se u prostorijama i na terenima Međunarodnog foruma solidarnosti  EMMAUS u Potočarima.

Tu se uporedo održava i 21. Omladinski kamp koji je ove godine okupio 75 volontera iz 13 zemalja: Bosne i Hercegovine, Srbije, Maroka, Španije, Portugala, Turske, Francuske, Njemačke, Poljske, Finske, Slovačke, Češke i Mađarske. Tokom deset dana kroz humanitarne, radne, edukativne i kulturne aktivnosti pružaju podršku lokalnoj zajednici. Aktivno učestvuju i na brojnim radionicama i projekcijama koje se organizuju u okviru Silver Framea.

Festival na nekoliko dana učini da Srebrenica postane mjesto susreta različitih ljudi, jezika i kultura, i tada, kaže Mladen Kojić “shvatimo da nismo malo i zaboravljeno mjesto, već dio jedne evropske i svjetske kulturne zajednice”.

“Silver Frame Film Festival u Srebrenicu donosi mnogo više od filma. On okuplja ljude, dovodi goste iz različitih zemalja, stvara nove kontakte i šalje jednu potpuno drugačiju sliku ovog mjesta”, uvjeren je srebrenički fotograf.

Nakon četiri dana snimanja, dok je trajao festival, petero učesnika radionice Green Film residency uz podršku mentora snimili su pet kratkih filmova posvećenih ljudima u lokalnoj zajednici. Fokus je bio na njihovim ličnim pričama, doprinosu zaštiti okoliša i očuvanju prirodnih vrijednosti.

“Kroz ove filmove učesnici su istraživali kako male, svakodnevne inicijative pojedinaca mogu doprinijeti stvaranju održivije i humanije zajednice”, kaže Almir Berkovac, umjetnički direktor Green Film rezidencije.

Od prvog izdanja festivala Berkovac predvodi rezidenciju na kojoj je do sada snimljeno petnaest kratkih filmova autora iz Bosne i Hercegovine i regije. Prošle, a kako je najavljeno i ove godine, biće prikazani na ovogodišnjoj selekciji Arena teen programa Sarajevo film festivala.

Za najbolji film rezidencije ove godine nagrađen je film „Stapajući se u jedno“ (Melting together) autorice Ilme Kalač iz Crne Gore, uz mentorstvo Borisa Gavrilovića, redatelja iz Njemačke.

(Insert iz filma "Stapajući se u jedno")

Oni su svoju priču snimili u šumskim predjelima okoline Srebrenice gdje živi Irvin Mujčić; avanturista, zaljubljenik u prirodu i čovjek koji je svoj život uskladio s njenim ritmom. Boraveći s Irvinom, autorica postepeno postaje dio njegovog svijeta, stapajući se s prirodom i okruženjem, baš kao što sugerira i sam naslov filma.

„Melting Together“ je priča o pripadanju, harmoniji i ponovnom povezivanju čovjeka s prirodom, navela je autorica.

Među najmlađim autorima rezidencije bili su osamnaestogodišnja Emina Gabeljić iz Banovića i šesnaestogodišnji Ilhan Zerem iz Ostrožca. Emina se bavi režijom i filmom već par godina i nagrađena je za ranije dokumentarne radove.  Tokom rezidencije odabrala je temu rudarstva u Srebrenici i uz podršku mentorice Corine Schwingruber Ilić snimila kratki film "Zakon očuvanja".

(Insert iz filma "Zakon očuvanja")

Kako navodi Emina, djevojka koju zanima nauka, a čiji su korijeni iz Srebrenice “vrijeme prolazi, generacije se smjenjuju, ali ima nešto što se ne može uništiti. Energija. Atom srebra...”

Njen film dolazi u vrijeme najave međunarodnih korporacija o istraživanju ruda na 80 kvadratnih kilometara opštine Srebrenica. Grad koji je od svoje istorije poznat po iskopavanju ruda mogao bi doživjeti veliku ekspanziju otvaranja rudnika takozvanih kritičnih sirovina u narednim godinama. 

(Insert iz filma "Zakon očuvanja")

Pitanje je koje i danas postavljaju stanovnici, koji su samo načuli za takve najave, šta će mogući budući život između rudnika značiti za njih i zajednicu.  Ilhan Zerem je srednjoškolac , aktivista i građanski novinar s područja Jablanice. Nakon što su u oktobru 2024. poplavljeni brojni domovi njegovih sugrađana bio je u prvim redovima.

(Ilhan Zerem)

Posebno se istakao u akcijama čišćenja rijeke Doljanke, u koju su se tokom poplava slile tone otpada, a koju volonteri već dvije godine oslobađaju plastike i smeća.

„Boravak u Srebrenici kroz ovaj festival pokazao mi je koliko filmska umjetnost, povezivanje mladih ljudi i iskren entuzijazam mogu stvoriti nešto zaista posebno. Sretan sam i ponosan što sam bio dio ove priče“, kaže Ilhan.

Uz mentorstvo Almira Berkovca snimio je svoj prvi kratki igrani film „Drina i Sakura“.

(Insert iz filma "Drina i Sakura")

Film istražuje kako jedan čovjek i jedan mali čin mogu pokrenuti promjenu, povezati zajednicu i podsjetiti nas na važnost očuvanja vode, šuma i prirodnog naslijeđa.

Emina Gabeljić ističe da „Srebrenica zaslužuje ovakav festival. Zaslužuje da ponovo procvjeta i da se o njoj govori na drugačiji, ljepši način.“

Svoj prvi film snimila je osamnaestogodišnja Umma Jazvin iz Sarajeva, uz mentorstvo Isidore Ratković i podršku volontera.

(Insert iz filma "U ribu")

Njen film „U ribu“ (Going Fishing) prati odlazak na ribolov na jezero Perućac sa bračnim parom Zekerijahom i Amnom Hadžić. Kroz njihove priče otkriva kako ih je ljubav prema prirodi i jezeru spojila i postala važan dio njihovog zajedničkog života.

„'U ribu' je priča o ljubavi, između dvoje ljudi, ali i o ljubavi prema prirodi koju zajedno čuvamo za buduće generacije“, navela je Umma.

U znak zahvalnosti zaposlenicima i volonterima Međunarodnog fonda solidarnosti EMMAUS i ove godine snimljen je film posvećen njihovom radu.

Rebeka Bratož Gornik, autorica iz Slovenije, uz podršku mentora, zabilježila je priču o projektu „Jedan obrok dnevno“. U kuhinji u Potočarima svakodnevno se priprema i distribuira 220 besplatnih obroka za starije i socijalno ugrožene osobe od Srebrenice do Zvornika.

Prateći put hrane, od plastenika u kojima se uzgajaju namirnice, preko kuhinje i predanog rada volontera, do korisnika, film Kuhinja brige (Kitchen of Care) donosi priču o solidarnosti, brizi i zajedništvu.

(Insert iz filma "Kuhinja brige")

Mentor Almir Berkovac ističe da su učesnici, osim novih filmskih znanja i vještina, kroz radionicu stekli prijateljstva, profesionalne kontakte i iskustva koja će ih pratiti u daljnjem umjetničkom i životnom razvoju.

(Almir Berkovac i Ilhan Zerem)

Za Mladena Kojića učešće u organizaciji festivala ima posebno značenje. Kaže da mu je važno da svojim radom doprinese tome da Srebrenica bude prepoznata i po kvalitetnim kulturnim sadržajima, a ne samo po teškoj prošlosti.

„Posebna je privilegija sarađivati s ljudima iz svijeta filma, prije svega s Adom Hasanovićem i gostima koji dolaze na festival. To je prilika da učimo od vrhunskih profesionalaca, razmjenjujemo iskustva i stičemo nova znanja koja kasnije možemo primijeniti u svom radu“,navodi Kojić.

Vjeruje da Silver Frame ima potencijal da izraste u jedan od najznačajnijih filmskih festivala u Bosni i Hercegovini i regionu, zadržavajući pritom neposrednu atmosferu i bliskost s publikom.

“Kao nekome ko živi u Srebrenici, važno mi je da svojim radom doprinesem da ovo mjesto ima kvalitetan kulturni sadržaj i da ga ljudi prepoznaju po lijepim stvarima. S druge strane, kao profesionalcu, mnogo mi znači što je moj rad prepoznat i što imam priliku da budem dio tima koji iz godine u godinu postavlja sve više standarde. Volio bih da Silver Frame nastavi da raste, ali da pritom zadrži ono po čemu je poseban neposrednu atmosferu, kvalitetan program i blizak odnos sa publikom".

(zurnal.info)