Michael Murphy, bivši američki ambasador u BiH (2): Sadašnja administracija ne shvata ozbiljno prijetnju koju Dodik predstavlja

Michael Murphy, bivši američki ambasador u BiH (1)Ne znam da li su SAD i dalje posvećene teritorijalnom integritetu BiH

• Primarnim fokusom na ekonomsku stabilnost i geopolitičke interese, SAD rizikuju da ojačaju lokalne autoritarne lidere koji garantuju mir na površini, dok istovremeno urušavaju institucije iznutra. Mnogi analitičari smatraju kako međunarodna zajednica u BiH odustaje od jačanja države a u korist podjele odnosa između tri etnonacionalna bloka. Mislite li da stvari idu u tom smjeru?

Dozvolite mi da počnem s ovim zapažanjem. Stabilnost nije prljava riječ. Bez nje, BiH ne može izgraditi mirno, prosperitetno i demokratsko društvo kakvo njeni građani žele za sebe, svoju djecu i unuke. Kao što sam ranije tvrdio, međunarodna zajednica imala je previše povjerenja u kapacitet evropskog gledišta da ukroti etnonacionalizam i transformiše politiku u BiH. Samo pogledajte trenutni zastoj oko onoga što su prilično laki zahtjevi EU za BiH da bi počeli pregovori o pristupanju i dobio se pristup fondovima Programa rasta i razvoja Zapadnog Balkana (WBGP). Ovaj napredak ne blokiraju ni OHR ni visoki predstavnik. Tvrdnja da kontinuirano prisustvo bilo kojeg od njih sprječava brz ulazak BiH u EU u najboljem slučaju je glupa, a u najgorem cinična. Opet kažem, EU bi pomogla sebi i građanima BiH kada bi javno pripisala krivicu onima kojima pripada, umjesto da podjednako raspoređuje krivicu na sve lidere i stranke.

Iako evropsko gledište ostaje veoma važno, potrebni su i drugi alati za stvaranje uslova neophodnih za opstanak i napredak BiH. Oni uključuju, ali nisu ograničeni na, OHR, bonske ovlasti i kredibilan i sposoban EUFOR. Međunarodna zajednica će se u konačnici morati nositi sa sumnjivim političkim liderima, ali postoji razlika između toga i osnaživanja ovih lidera benignim zanemarivanjem ili zakulisnim kompromisima osmišljenim da ih umire. Mislim da je jasno da ovakvi pristupi nisu uspješni.

U nekim krugovima, mislim da postoji pogrešno očekivanje da je zadatak međunarodne zajednice da izgradi unitarnu ili građansku državu u BiH. Od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Sjedinjene Američke Države nikada nisu zagovarale stvaranje unitarne BiH i dosljedno su podržavale koncept konstitutivnih naroda. Tvrditi drugačije je neinformisano ili namjerno pogrešno predstavljanje. Sadašnja administracija neiskreno naziva napore SAD da očuva Dejtonski sporazum i zaštiti institucije BiH od prijetnji koje predstavljaju etnonacionalistički političari "izgradnjom države". To nije ista stvar. Zaštita ključnog američkog strateškog interesa u BiH - teritorijalnog integriteta zemlje - nije "izgradnja države". To je pametna politika.

• Ton posljednjeg izvještaja State Departmenta o Zapadnom Balkanu značajno je drugačiji u poređenju s mnogim prethodnim američkim dokumentima o regiji. Glavni zaključak je da se regija više ne posmatra kroz prizmu sukoba i kriza, već kao potencijal za ulaganja i “stratešku saradnju”. Kako Vi tumačite tu promjenu kursa?

Mislim da je greška umanjivati važnost Zapadnog Balkana za sigurnost Sjedinjenih Američkih Država. Nemojte me pogrešno shvatiti, mislim da je važno da Sjedinjene Američke Države slijede svoje ekonomske interese na Zapadnom Balkanu, uključujući investicione mogućnosti za američka preduzeća. Proveo sam vrijeme kao ambasador u Bosni i Hercegovini radeći to, kao i moje američke kolege širom regije, ali za sve nas, u srži američke politike bilo je uvažavanje načina na koji sigurnost i stabilnost regije utiču na Sjedinjene Američke Države. Zato su Sjedinjene Američke Države podržale integraciju Zapadnog Balkana u euroatlantske institucije i zato smo podržali Dejtonski mirovni sporazum i teritorijalni integritet BiH. Naša težnja za ostvarivanjem ovih interesa bila je i jeste savršeno kompatibilna s težnjom za ostvarivanjem naših ekonomskih interesa u regiji. Ustvari, rekao bih da pažnja koju posvećujemo našim sigurnosnim interesima na Zapadnom Balkanu olakšava i osiguravanje naših ekonomskih interesa. Treba da radimo i jedno i drugo. Da bih ovo konkretizovao, završavam ovako. Da li iko ozbiljno vjeruje da će se Južna interkonekcija izgraditi ako se gospodinu Dodiku dozvoli da nastavi sa svojom agendom za raspad BiH?

• U Vašem komentaru na platformi X napisali ste kako nova administracija prihvata da sarađuje sa Miloradom Dodikom dok on nastavlja da provodi svoju secesionističku politiku i destabilizira BiH, sve vrijeme plaćajući lobiste u SAD koji zastupaju njegove političke interese u Washingtonu. Prvo bih Vas pitao, koliko efekta ima ova Dodikova strategija plaćanja lobista? Kakve rezultate može ostvariti na ovaj način?

Nisam u poziciji da procjenjujem efikasnost lobista gospodina Dodika. Možda su gurali već otvorena vrata kada su se počeli približavati administraciji. Svakako je istina da su neki u Washingtonu prihvatili zdravo za gotovo Dodikovu litaniju lažnih istorijskih, političkih i pravnih tvrdnji o BiH i politici SAD prema BiH. Takođe je jasno da ne vjeruju svi u Washingtonu u ono što im lobisti prodaju, što pokazuju komentari i postupci vodećih mislilaca vanjske politike na Capitol Hillu. U najmanju ruku, lobiranje je možda doprinijelo sada očigledno lošem dogovoru koji je administracija sklopila s gospodinom Dodikom u oktobru 2025. Dok je administracija ispunila svoj dio dogovora, gospodin Dodik i njegovi saveznici efektivno su prekršili svoj. Dodikov etnonacionalizam i dalje je najviše destabilizirajuća sila u BiH, a on otvoreno teži nezavisnosti RS. Čak ima i lobiste koji se zalažu za to u Washingtonu. To nije teško uočiti.

• Kada je State Department ukinuo sankcije Dodiku jedan od uslova američke administracije je bio da vlast u RS povuče zakone koji su ukidali određene ranije usvojene nadležnosti države. Jednostavnije rečeno, tražilo se od režima u RS da se smire, međutim i dalje imamo blokade državnih institucija, retorika je značajno radikalizirana a secesionističke prijetnje svakodnevno dolaze od Dodika i njegovih političkih partnera. Da li ovdje možemo govoriti o tome da se Dodik oteo kontroli ili je sve bilo predstava kako bismo lakše prihvatili zaokret SAD u BiH?

U to vrijeme sam rekao da je ukidanje zakona i zaključaka NSRS dobrodošlo, iako nepotpuno, ali sam također upozorio da administracija ima još mnogo posla da bi promovisala interese SAD u BiH, posebno u pogledu osiguranja da vladajuća koalicija u RS poštuje Dejtonski sporazum, državu Bosnu i Hercegovinu i institucije BiH. U to vrijeme sam napomenuo da međunarodna zajednica ima dugu istoriju sklapanja loših dogovora s gospodinom Dodikom. Konačno, upozorio sam da ako se ne uloži napor da se vladajuća koalicija u RS pozove na odgovornost i ako gospodin Dodik nastavi provoditi svoju antidejtonsku agendu, onda će ovaj dogovor propasti baš kao i prošli dogovori s gospodinom Dodikom. Pa, tako to svakako izgleda danas, i koliko ja znam, administracija nije ništa učinila da to riješi.

• Ovih dana se pojavila informacija kako su stigle prijetnje iz State Departmenta o razmatranju ponovnog uvođenja sankcija Dodiku zbog svega ovog o čemu smo govorili, Koliko je realno da bi se takvo nešto moglo desiti?

Vidio sam tu izjavu, ali žao mi je što moram reći da sumnjam u njenu iskrenost. Gospodin Dodik je od oktobra 2025. dao administraciji dovoljno razloga da progovori o njegovoj retorici i agendi, ali ona to nije učinila. Imam osjećaj da su neki ljudi unutar administracije bili zabrinuti da bi Dodikova retorika mogla iskomplikovati napore da osiguraju svog preferiranog kandidata za visokog predstavnika. Pa su izdali saopštenje za koje su mislili da bi moglo uvjeriti Vijeće za provedbu mira i druge u njihovu podršku gospodinu Dodiku. Nisam vidio uvjerljive dokaze da sadašnja administracija ozbiljno shvata prijetnju koju gospodin Dodik predstavlja za teritorijalni integritet BiH, ali bih volio da se pokaže da nisam u pravu.

• Što konkretno znači preispitati ulogu SAD u međunarodnoj prisutnosti u Bosni i Hercegovini i što bi povlačenje SAD značilo za Bosnu i Hercegovinu, a i za regiju?

Pa, nisam siguran šta su tačno mislili ljudi koji su sastavili tu izjavu. Zvuči kao prijetnja povlačenjem iz Vijeća za provedbu mira i prestankom podrške za OHR ako države članice Vijeća za provedbu mira ne odobre kandidata za visokog predstavnika kojeg su predložile Sjedinjene Američke Države. Nemoguće mi je prosuditi koliko su ozbiljni autori te izjave ili da li njihov pristup ima podršku državnog sekretara. Ako je izjava iskrena i ozbiljna, onda je to užasna politika koja stavlja povrijeđeni ego ispred strateških interesa SAD u BiH i regionu.

• U jednom Vašem komentaru naveli ste kako " trenutno u BiH jedan etnonacionalistički lider prijeti da će se povući iz procesa pristupanja EU ako se ne odvija pod njegovim uslovima, dok drugi pruža prvom de facto političku podršku, što demantuje tvrdnje da on i njegova stranka podržavaju EU 100 posto". Taj drugi kojeg spominjete je, pretpostavljam, Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH, stranke koja pomaže Dodiku u blokiranju institucija BiH. Sve češće se u javnosti raspravlja o ustavnim reformama, trećem entitetu, posebnim izbornim jedinicama... što dodatno destabilizira političke prilike u BiH i blokira evropski put države. S druge strane taj isti HDZ BiH je politički ovisan o HDZ u Hrvatskoj i tamošnjem premijeru Andreju Plenkoviću koji ne smije javno podržati takve stavove jer je, opet, ovisan o Briselu i EU. Kako vidite ulogu Hrvatske u aktuelnom razvoju političke napetosti između SAD i EU po pitanju odnosa u BiH?

Da, drugi lider na kojeg sam mislio je gospodin Čović. Sjedinjene Američke Države su se dosljedno protivile i protive daljoj podjeli BiH, uključujući stvaranje trećeg etnoteritorijalnog entiteta. Državni sekretar je ponovo stavio naglasak na ovu politiku tokom svojih saslušanja u Kongresu prošle sedmice. To ne znači da se Sjedinjene Američke Države protive konceptu konstitutivnih naroda ugrađenom u Dejtonski mirovni sporazum. Ne protive se i nisu se protivile. Iz razloga za koje mislim da ih ne moram detaljno objašnjavati, neodrživo je stvoriti unitarnu, potpuno centralizovanu BiH. Podrška efikasnim i učinkovitim institucijama na državnom nivou koje su sposobne obavljati funkcije potrebne za opstanak i napredak BiH - kontrolu granica, vođenje vanjske trgovine ili ispunjavanje međunarodnih obaveza BiH, uključujući obaveze prema EU - ne predstavlja podršku unitarizaciji ili centralizaciji. Ne želim nagađati o ulozi, ako uopšte postoji, koju Hrvatska trenutno ima u ublažavanju bilo kakvih tenzija između Washingtona i Bruxellesa. Jednostavno ne znam. Mislim da Hrvatska može igrati konstruktivnu ulogu u Bosni i Hercegovini, ne samo podržavajući njene težnje ka članstvu u EU, već i vršeći pritisak na njene političke lidere, uključujući gospodina Čovića, da postignu kompromise potrebne za ostvarenje tih težnji.

• Otkako ste Vi otišli sa funkcije ambasadora SAD u BiH, prvi čovjek Ambasade je otpravnik poslova John Ginkel. Ovih dana je objavljeno kako će novi ambasador SAD u BiH biti Ronald Johnson. Da li znate o kome se radi i šta možemo očekivati od njega?

Ne poznajem general-majora Johnsona. Pretpostavljam da je trenutno usredsređen na pripreme za saslušanje o potvrdi u Senatu. Ne mogu predvidjeti šta budućnost nosi u pogledu njegovog mandata, ali očekujem da će, kao i svaki američki ambasador, vjerno provoditi politiku administracije u kojoj služi.

(zurnal.info)