Iz Dossiera divljeg detektiva (7): Prsten od kosti

LEW WELCH (1926-1971), američki pjesnik bitničke orijentacije, ostavio je upečatljiv trag u američkoj poeziji sredinom prošlog stoljeća. Welch je rođen u Phoenixu, Arizona, ali je uz česte selidbe odrastao uglavnom u Kaliforniji, nakon što su mu se roditelji razveli kad mu je bilo svega tri godine.

Diplomirao je na Koledžu Reed, da bi zatim neko vrijeme studirao na Sveučilištu u Chicagu. Nekoliko godina je živio i u New Yorku, gdje se družio s Williamom Carlosom Williamsom, kao i nekim drugim istaknutim piscima toga vremena, a izdržavao se radeći u jednoj reklamnoj agenciji. Naredna životna postaja bila mu je Nevada, u kojoj se nije predugo zadržao, da bi se naposljetku skrasio u San Franciscu, gdje je na Kalifornijskom sveučilištu predavao u jednoj pjesničkoj radionici. Tamo je upoznao i Magdu Cregg, poljsku imigrantkinju, slobodoumnu ženu hipijevskih svjetonazora, koja je osobno poznavala puno ljudi iz umjetničkog miljea, kao i mnoge muzičare poput Charlesa Mingusa ili Jerryja Garcie iz Grateful Deada. Lew i Magda zajedno su počeli odgajati njezinog sina Hugha Cregga, koji je kao odrastao čovjek preuzeo očuhovo krsno ime „Lewis“ kao svoj umjetnički pseudonim, da bi odrastavši postao velika rock zvijezda 80-ih nastupajući pod estradnim imenom Hugh Lewis and the News.

Welchov interes za književnost počeo je mladalačkim zanimanjem za djelo Gertrude Stein, čiji eksperimentalni modernizam je postao i tema njegovog diplomskog rada. Na koledžu je upoznao beat pjesnike Garyja Snydera i Phillipa Whalena, s kojima je cijeloga života ostao u prisnim prijateljskim odnosima. Welchova poezija predstavlja sugestivan i originalan poetički rukavac književnog pokreta poznatog kao Renesansa iz San Francisca[1]. Njegova poetika naslanja se jednim dijelom na Walta Whitmana i to u prvom redu kad je riječ o jednostavnosti i „čistoći“ izraza, a zamjetan je i utjecaj modernista, naročito u korištenju pjesničkih slika, te u eksperimentiranju s gramatičkim normama. Osim toga, Welch je itekako bio zainteresiran za duhovnost, budizam i istočnjačke spiritualne prakse, kao i za svijet prirode, ali i za pop kulturu.

U svojem poznatom i hvaljenom eseju Jezik je govor, Welch uspjelo artikulira neka od svojih poetičkih uvjerenja, primjerice kada tvrdi da je govor „buka Plemena“ koja se „ne dâ kontrolirati, niti ispravljati“, već se može samo „slušati i koristiti takva kakva jest“, da bi naposljetku zaključio:

„Ako želiš pisati, moraš stvarati stvari od jezika, a da bi to mogao moraš znati, zaista osjetiti uhom i jezikom u ustima, kao i kasnije na stranici, da je jezik - govor!“

Dakle, kao i velika većina bitnika, Welch favorizira razgovorni jezik u odnosu na artificijelni pjesnički jezik koji čovjeka na neki način, kolikogod da ga drži u ekskluzivnom okruženju fenomena kulture, ipak distancira od njegove ontološke biti. Jer za bitnike poezija nije bila samo književna forma, već i način života.

Welchove pjesme zastupljene su u znamenitoj i utjecajnoj antologiji Donalda Allena The New American Poetry (Nova američka poezija) iz 1960., koja je dosada prodana u preko sto tisuća primjeraka. Također, valjda dodati da je Welchovo pisanje karakterizirao i vrlo osoben smisao za humor koji mu je omogućavao da „velike teme“ približi čitatelju na krajnje dopadljiv i pristupačan način. Nažalost, Welch je cijelog života bio duševno nestabilan i sklon depresijama, da bi nakraju postao i alkoholičar, što mu je uvelike narušilo mentalno i fizičko zdravlje. Nakon što se rastao od Magde Cregg kao da mu je i životna sreća okrenula leđa, pa je tako jednog dana parkirao svoj kamionet u podnožju planina Sierra Nevade, ostavivši za sobom oproštajno pismo. Tijelo mu nikada nije pronađeno, a 23. svibnja 1971. i službeno je proglašen mrtvim. Bile su mu svega 44 godine.

Poezija: How I Work as a Poet (Kako radim kao pjesnik), Ring of Bone: Collected Poems (Prsten od kosti: sabrane pjesme). 

 

TAKSI SUITA

 

1. Kao Anakreont[2]

 

 

Kad vozim taksi

            pokreću me čudni zvižduci i nosim šešir.

 

Kad vozim taksi

            ja sam lovac. Moj plijen iskače iz jazbine

            i zbunjuje me svojim gestama.

 

Kad vozim taksi

            primam svačije zapovijedi, ali ja sam vrhovni zapovjednik.

 

Kad vozim taksi

            slijedim glasove što stižu iz golog zraka.

 

Kad vozim taksi

            doživljavam otkrivenje u pokretu. Oni se bude. 

            Sad bi radili ili zvjerali uokolo. Sad bi se opijali, sad jeli tešku hranu.

            Sad se pretvarali da vole.

 

Kad vozim taksi

            vraćam mornara kući s mora. Na stražnjem sjedalu moga auta

            on prstima prebire po krznu svoje drage.

 

Kad vozim taksi

            čuvam se lutalica iz urbanog poretka stvari.

 

Kad vozim taksi

            jedino sam svjetlo na čekanju

            među miljama zamračenih kuća.

 

 

 

2. Putnikova pjesma, medicinska sestra

 

 

Ne volim mačke mačići su u redu pretpostavljam

možeš ih voljeti kad su mali, kao i ljude,

ali poslije porastu i iskoriste te

 

i kako ih onda više možeš voljeti?

 

 

3. Putnikova pjesma, gđa Angus

 

 

Puno je smrti dolje  

i ta riba što je jedu Španjolci

ne bi mene natjerao blizu takvog nečeg

tako su crvene, kao meso

Bonita

 

Poznati džokej i još neka dva momka,

- on i njegova velika nedjeljna trka -  

isplovili su noću u malom čamcu

i otplavilo ih je na neko mjesto

puno reptila, pa su ih pojeli, i više

nikoga od njih nisu našli.

 

To mjesto me plaši.

 

 

4. Putnikova pjesma, poštar

 

 

„Znam da je danas bila parada“, rekao sam,

upalio taksimetar i uključio se u rijeku prometa.

I ni pet ni šest, odmah se oglasio

(pažljivo, dosta isprekidano):

 

            Nosili smo

            službene uniforme

            pismonoša,

            osim pumparica, naravno

            i šljemova. Kakoliseonozovu? 

      

„Misliš na one kakve je Teddy Roosevelt nosio

kad je išao u Afriku da puca na lavove - one safari šešire?“

 

            Tako je

            safari šeširi!

 

            Tip do mene držao

            je barjak udruge.

 

            Ja sam nosio

            američku zastavu.

 

            I baš je lijepo

            izgledala.

 

 

5. Top of the Mark[3]

 

 

                                                            za Johna Wienersa

 

 

Pretpostavljam da je prirodno

da se tako iz noći u noć

odnose prema svojem planetu:  

 

            Top of the Mark, Sv. Franjo,

            Fairmount, Sir Francis Drake

 

Koliko samo plaćaju za to što vide!

 

            Ne mogu im pomoći

            Ne želim ih prevariti

 

Jučer sam vozio pravi Taksi iz Raja... ja sam

            Lav... ovakav sam rođen

 

            griva mi je duža od sunca  

 

 

 

 

Cijela propovijed crvenog redovnika

 

 

1.

Sami sebe stvaramo.

 

2.

Sami sebe stvaramo od sastojaka koje

ne biramo, procesom koji je van naše kontrole.

 

3.

Žena Imitator i Marinac Sadista

mogu se upratiti unatrag sve do istog oca, sirovine ili slabića.

 

4.  

Obično je stvar manje dramatična. Nezainteresirano

se bavio košarkom. Sad je prodavač automobila.

 

5.

Beba na podu ne može se usmjeriti unaprijed

ni na što.

 

6.

Sve je onda tvoja greška.

 

7.

U kojekakve bebaste svrhe izmišljao si da si

po potrebi bilo tko. Od sastojaka koje nisi mogao

odabrati, procesom van tvoje kontrole.

 

Sve što zapravo govoriš je: „Voli me onakvog kakav jesam.“

 

8.

Moguće je također i rastvoriti se. Procesom

koji je van tvoje kontrole.

 

9.

Ali ti si stvorio Lava.             Zaboravi.

 

 

 

 

 

Kružne pjesme

 

 

Kad god imam slobodan dan, napišem novu pjesmu.

Da li to znači da čovjek uopće ne bi trebao raditi, ili da najbolje

pišeš kad imaš slobodan dan?

 

Na primjer, ovo je pjesma koju sam napisao danas.

 

•  

 

Kad mu je bilo 20, shvatio je neke životne tajne,

pa ih je krenuo zapisivati i to na tako prost način

da ih i kreten može razumjeti. „Jer“, zaključio je,

„ako to nisam u stanju, onda ni sâm ne razumijem

o čemu se radi.“

 

I dokazao je sebi da je u pravu.

Kad mu je bilo 50, ni sâm nije razumio o čemu se radi.

 

•  

 

„Zašto“, rekao je, „sve što kažeš, bez obzira o čemu

je riječ, žene doživljavaju osobno?“

 

„Ja nisam takva“, odgovorila je.

 

 

 

•  

 

John je rekao: „Onda sam upoznao tog niskog debeljka

male uredne bradice, koji se zvao nešto kao Zoran.“

 

„Hoćeš reći George Abend?“

 

„Upravo tako!“

 

„Abend znači večer.“

 

 

Više ne postoji burleska - 1956.

 

 

Novinski naslov kaže:

 

            Nixon kamenovan u Peruu

 

Eisenhower je rekao:

 

            Ovo je vrijeme za velike stvari

 

A Kćeri Istočne Zvijezde imale su slogan:

 

            Hodaj licem prema suncu

            Neka sjene zaostaju za tobom

 

Prodavač automobila iz St. Louisa je kazao:

 

            Ovoj recesiji nema lijeka

            čak i da prodamo 2 milijuna automobila

 

Natpis u autobusima Chicaga upozorava:

 

            Svakoga dana u Americi se rodi 11.000 beba.

            Što znači

            Novi biznisi

            Novi poslovi

            Nove mogućnosti

 

Poster na kamionu poručuje:

 

            Upotpunosti se informiraj, čitaj naš časopis.

 

Poništili su nam poštanske marke

 

            Molitvom za Mir

 

Dok Birdy Tebbitts, menadžer Cincinnati Redlegsa, kaže:

 

            Strah od palice

            Strah od udarca kopačkom

            Strah od gomile

            Uopće nije bitno tko su ali 

            Svi igrači

            Se plaše.  

 

 

 

Pritužba u 38-oj

 

 

Svi mi imamo ljubavne probleme 

„zvijezde nam momentalno nisu naklonjene“

Svi prekidaju i pregrupiraju se

            nespretno i pažljivo.

 

Prekasno je sada trčati okolo s cvijećem u zubima

ili bezizražajno zavijati na trijemu jedne dame

 

„Neuvjerljivo je“

 

            rekli bi naši izdavači

 

Više i nisi tako mlad

i što je uopće to što čuvamo?

 

 

 

[Ni 40 mi nije, a brada mi je već bijela]

 

 

Ni 40 mi nije, a brada mi je već bijela.

Nisam još budan, oči su mi natekle i crvene,

            kao u djeteta koje je previše plakalo.

 

Što je nepodnošljivije

od prošlonoćnog vina?

 

Obrijat ću se.

Ugurati glavu u hladan izvor vode

i pogledom tražiti oblutke.

Možda i pojedem konzervu kompota s breskvama.

 

Onda bih mogao popiti i ostatak vina,

pisati pjesme dok se opet ne napijem,

a kad zapuše popodnevni povjetarac

 

ubit ću oko dok ne ugledam Mjesec

i stabla u mraku  

i jelena koji nešto žvače

 

sve dok ne začujem

svadljive rakune.  

 

 

Ponekad dok vozim razgovaram s Kerouacom

 

 

Jack?

 

Jučer sam se sjetio nečega

što ti nikad nisam stigao reći,

ali sam u međuvremenu zaboravio o čemu je riječ?

 

Sjećaš li se ti?

 

 

 

•  

 

 

Stupi na Planet.

Opiši krug stotinu stopa dug.

 

Unutar kružnice

je 300 stvari koje nitko ne razumije, i koje

možda nitko nikad nije zaista ni vidio.

 

Koliko ih možeš prepoznati?

 

 

- iz ciklusa Predavanja

 

 

 

Geografija

 

 

Daleki istok je zapadno od nas,  

ali daleko bliži zapravo

od Bliskog istoka,

i misteriozniji.

 

Je li Bliski istok

ustvari Srednji zapad?

 

I nema 7 kontinenata,

nego 6 -

 

Europa i Azija

su po sredini

 

spojeni u jedan.

 

 

 

Povijest

 

 

Svakih 30-ak godina Stariji naoružavaju Djecu

skupim naoružanjem i šalju ih

da ubijaju drugu slično naoružanu djecu.

 

Neki se i ne vraćaju. Neki se vrate

sakati i do ludila užasnuti.

Mnogi se vrate brutalni.

 

Ništa drugo se ne mijenja.

 

1. Krupp dobio je sve svoje natrag

tako što je podastro iz svoje aktovke

 

jedan jedini dokument.

 

 

 

 

Estetika

 

 

Malo je onih koji je znaju valjano upregnuti.  

 

Nitko ne zna zašto.

 

 

 

Matematika

 

 

Jedan i jedan su dva. Postoji

dva koje je naposljetku

jedan. Sam jedan je tako sâm.

 

Tri je moguć.

Postoji dovoljno rupa za sve.

 

Četiri je gotovo nemoguć broj.  

Uostalom pokušaj.

 

Veliki matematičar

(ovo je istinita priča),

dok je čekao u bordelu

listajući pornografiju,

 

iznenada je imao viziju

svih kombinacija, svih umetaka  

i rupa broja Devet.

 

Uzbuđen, otrčao je kući i izumio

naše teoreme kombinacija i permutacija.

 

Tog dana se nije poševio.  

 

 

Teologija

 

 

Pravi pobunjenik se nikad ne hvali,

 

njemu je Osobno Zadovoljstvo iznad Misionarskog Rada.

 

 

•  

 

Crkva je Birokracija,

nimalo zanimljivija od Poštanskog Ureda.

 

Religija je Otkrivenje,

sva čuda Svih Planeta udaraju

na tvoj Jedini Um.

 

•  

 

Čuvaj Misterije!

Neprestano ih otkrivaj!

 

 

 

Psihologija

 

 

Nevolja je u tome

što većina ljudi živi tako da ono neugodno

 

potiskuje.

 

 

 

 

Botanika

 

 

Uzmimo naprimjer Cvijet Strasti:

 

Tko bi ikad pomislio da bi se neka biljka

izložila tolikoj gnjavaži

 

tek da bi je pojebala  

jedna Pčela.

 

 

 

Filozofija

 

 

Nikad pitaj Zašto je Nešto,  

Uvijek pitaj Što je Što.

Promatraj, povezuj, djeluj. 

 

Veliki Meštar Vina gotovo

je vrač za većinu svog Plemena,

ali svojim premcima on je samo netko precizan. 

 

„Tako dobro se razumije u grožđe“, kažu oni.

 

„Pretvorio se u Vino.“ 

[1] Renesansa iz San Francisca (San Francisco Renaissance) stoji za svojevrsni pjesnički preporod koji se 50-ih zbio u Zaljevu S.F.-a, a riječ je o pokretu koji je činila skupina autora koja se okupljala oko Kennetha Rexrotha, modernističkog pjesnika druge generacije, bivšeg „objektivista“, koji je prvi počeo eksperimentirati s istočnjačkim formama poput haikua, te također surađivati s jazz glazbenicima. (op. prev.)   

[2] Anakreont je bio grčki lirski pjesnik (582. - 485. pr. Kr.), uz Sapfo i Alkeja kanonski predstavnik monodijske lirike. Do danas je očuvano stotinjak njegovih fragmenata i samo tri cjelovite pjesme na jonskom narječju. Anakreont pjevao o ljubavi i vinu, uz naglašenu samoironiju. (op. prev.)  

[3] Top of the Mark je penthouse bar na devetnaestom katu Mark Hopkins Hotela u centru San Francisca, koji datira iz 20-ih godina prošloga stoljeća i najviša je nadmorska točka S.F. downtown-a, odakle se pruža lijep pogled na sve gradske vinjete, od Chinatowna, Zaljeva San Francisco i North Beacha. (op. prev.)     

DAMIR ŠODAN (Split, 1964.), pjesnik, urednik, prevoditelj i nagrađivani dramski pisac, objavio je tridesetak naslova, među ostalima i antologiju suvremene hrvatske „stvarnosne“ poezije, Drugom stranom (Naklada Ljevak, 2010.), antologiju suvremene europske poezije Ima li pjesnika u Monte Carlu(Hrvatski P.E.N. Centar, 2022.), kao i brojne prijevode djela sjevernoameričkih pjesnika, uključujući Raymonda Carvera, Leonarda Cohena, Charlesa Simica, Franka O'Haru i Charlesa Bukowskog. Bio je jedan od urednika kultne splitske Biblioteke Feral Tribunea, kao i dugogodišnji član redakcije zagrebačkog Quoruma, a danas je urednik prijevodne lirike u časopisu Poezija Hrvatskog društva pisaca. Dvadesetak godina radio je u Nizozemskoj kao prevoditelj za Ujedinjene narode, a sad je slobodni književnik i književni prevoditelj. Kao pjesnik sudjelovao je na brojnim međunarodnim književnim festivalima i manifestacijama. Član je hrvatskog Centra PEN-a i Hrvatskog društva pisaca (h.d.p.). Posljednjih godina sve više živi u rodnom Splitu. Osim književnošću, bavi se i glazbom. Trenutno radi na albumu prepjeva Leonarda Cohena pod naslovom Čovjek tvoj.    

(zurnal.info)