Iz dossiera Divljeg detektiva (5): Probudi se, svijet gori!

LAWRENCE FERLINGHETTI (1919-2021), pjesnik, slikar, liberalni aktivist i najdugovječniji pripadnik legendarne Beat generacije. Suosnivač nezaobilazne izadvačke kuće City Lights Books iz San Francisca, okušao se također i kao prozni pisac, prevoditelj, kritičar, filmski narator, a radio je i u kazalištu. Njegova najpopularnija i najprevođenija zbirka pjesama Coney Island of the Mind (1958) (“Coney Island Uma”) prevedena je na devet jezika i prodana u više od milijun primjeraka. Iako nije u potpunosti dijelio životnu i estetičku filozofiju beatnika, svejedno se uz Ginsberga, Burroughsa i Kerouaca smatra jednim od pripadnika najuže jezgre pokreta, a njegov prijatelj Jack Kerouac ovjekovječio ga je u liku Lorenza Monsanta, u svom romanu Big Sur (1962). Ferlinghettijev veliki utjecaj na suvremenu američku književnost, a posebno na nakladništvo, naposto je nezaobilazan, a o političkom i svjetonazornom integritetu Ferlinghettijeve ličnosti najbolje svjedoči „kontroverza” iz 2012., kada je odbio primiti veliku međunarodnu nagradu za poeziju Janus Pannonius (u iznosu od 50.000 Eura!) kao izraz protivljenja desničarskom režimu mađarskog premijera Orbana, koji djelimično sponzorira to unosno književno priznanje.

Poezija kao čin pobune [1]

                                             za Nancy Joyce Peters

 

Mrtve su šume Arkadije, 

dođe kraj drevnoj im radosti.

Snom se hranio stari svijet;

sad siva je istina u bojanoj igrački...

 

           William Butler Yeats

 

Kakva su ovo vremena

kad je pisati ljubavnu pjesmu

gotovo zločin

Zato jer o tolikim

užasima

toliko šuti...

          po Bertoltu Brechtu

 

„Ispričavamo se zbog neugodnosti,  

ali ovo je revolucija!“

            podkomandant Marcos

***

Šaljem ti signale kroz plamen.

Sjeverni pol nije tamo gdje je bio.

 

Manifest Sudbine više nije

manifest.

Civilizacija se samouništava.

Nemesis kuca na vrata.  

Čemu pjesnici u ovakva vremena?

Kakva korist od poezije?

Tiskarska preša je poeziju utišala

toliko da je ostala bez pjesme.

Neka opet propjeva.  

 

Ako želiš biti pjesnik,

stvaraj djela kadra

da odgovore na izazov

apokaliptičnih vremena,  čak ako to

znači da ćeš zvučati apokaliptično.

 

Ti si Whitman, ti si Poe,  ti si

Mark Twain, ti si Emily Dickinson

i Edna St. Vincent Milay, ti si

Neruda i Majakovski i Pasolini, ti

si Amerikanac i ne-Amerikanac, ti

osvajače možeš osvojiti riječju.

 

Ako hoćeš biti pjesnik, piši žive

novine. Budi reporter iz svemira

što šalje poruke vrhovnom

glavnom uredniku koji vjeruje u

golotinju istine i slabo trpi bilo

kakva sranja.  

 

Ako hoćeš biti pjesnik,

eksperimentiraj sa svim vrstama

poetika, erotski strganim

gramatikama, ekstatičnim

religijama, domodoračkim

bajanjima u transu, bombastičnim

javnim govorima, automatskim

žvrljotinama, nadrealističkim

slutnjama, strujama svijesti, nađenim zvukovima, lupetanjima i

manijanjima – ne bi li stvorio svoj

vlastiti limbični, sveprožimljući

glas, svoj ur glas.  

 

Ako se zoveš pjesnikom, nemoj

samo tu sjediti. Poezija nije

sjedilačka aktivnost, nije jedna

od onih „samo-ti-sjedni-na-svoje-

mjesto“ praksi. Ustaj, neka drugi

sjede.  

 

Imaj širinu vizije, u svakom

pogledu nađi letimični

svijet. Izrazi nepreglednost vanjskog

svijeta, Sunce koje nas sve

vidi, Mjesec što šara nas sjenama, tiha

vrtna jezerca, pjev skrivenih

drozdova u vrbama, suton

nad riječnom maticom,

prostranstva što se otvaraju prema

pučini... visoku plimu i čapljin

zov... i ljude, jest ljude širom

zemlje u babilonskoj pomutnji.

Daj glas svima njima.  

 

Moraš odlučiti da l' je ptičji jecaj

jecaj očajanja ili ekstaze; po tome

ćeš znati jesi li tragični ili lirski

pjesnik.

 

Ako želiš biti pjesnik, otkrij

smrtnicima novi način

nastanjivanja zemlje.

 

Ako želiš biti pjesnik, objavljuj

nove istine koje ne može opovrći

svijet.

 

Ako želiš biti veliki pjesnik,  

nastoj transkribirati svijest rase.

 

Uz pomoć umjetnosti iz kaosa

života stvaraj red.  

 

Neka tvoje novosti budu nove.  

 

Piši s onu stranu vremena.

Preobrazi ideju istine.

Preobrazi ideju ljepote.

 

S prvim svjetlom budi poetičan.

Noću pak budi tragičan.  

Slušaj tepanje lišća i mreškanje kiše.

Prisloni uho o tlo i osluhni vrtnju

zemlje, nadimanje pučine i

tužbalice životinja na umoru.

 

Zamisli ljubav s onu stranu seksa.

 

Propituj sve i svakoga, uključujući

i Sokrata koji je sve stavljao pod znak

pitanja.

 

Propituj „Boga“ i njegove pajdaše na zemlji.

Budi subverzivan, stalno ispituj

stvarnost i status quo.

 

Nastoj mijenjati svijet tako da više

nitko nema potrebe biti disident.  

 

Hip-hopaj i repaj svoj put oslobođenja.  

Pokušaj biti životinja što pjeva, koja se

pretvorila u svodnika kralja mirotvorca.  

 

Čitaj između životâ i piši između

redaka.

Tvoje pjesme moraju biti nešto više od

rubrike usamljenih srdaca.

 

Pjesma mora pjevati i letjeti s

tobom, inače je mrtva patka s

proznom dušom.

 

Lirska se pjesma mora uzdići iznad

zvukova nađenih u abecednoj juhi.

 

Zapisuj riječi astronoma koji su

skupa sa Heinrichom Olbersom[2] vidjeli

ono mjesto gdje sve je

svjetlost.

 

Upamti da u riječima „noć,

nekoliko zvijezda“ ima više

poetske snage negoli

u cijelom katalogu

nebesa.

 

Tvoje slike u pjesmi trebaju biti

jamais vu, a ne déjà vu.[3]  

 

Riječi te mogu spasiti tamo gdje

puške ne mogu.  

 

Odluči se da li je pjesma pitanje ili

izjava, meditacija ili povik.

Preobrazi Ameriku i svijet.

Popni se na Kip slobode.

 

Sumnjaj u metafiziku, vjeruj

imaginaciji i stalno je

pothranjuj.

 

Umjesto da bježiš od stvarnosti,

zagnjuri se u meso svijeta.  

 

Ako se zoveš pjesnikom, pjevaj,

kloni se izjavnog tona.  

Ne daj da govore da ti je bljuzga

mašte isušila kaljužu srca.

 

Ponovno zbliži ispričanu priču i

živi glas.

 

Ispredaj velike priče, čak i one

najmračnije.

Podari glas ulici bez jezika.

Oneobiči obične riječi.   

 

Sa čovječjom se sudbinom

ljubavnički spori.

 

Poljubi ogledalo i na njemu

zabilježi to što si vidio i čuo.

 

Pjesniče, budi Božji špijun, ako

Bog postoji. Slikaru, slikaj

Njegovo oko, ako Ga ima.

 

Budi mračni stvor što laje pred

šatrama života.

Vidi ružu kroz svijetom obojena

stakla očala.   

 

Budi oko slijepima.

 

Pleši s vukovima i broji zvijezde,

uključujući i one čije svjetlo još

nije doprlo do nas.

 

Budi naivan, lišen cinizma, kao da

si taj čas dospio na Zemlju,

zapanjen tim što vidiš.  

 

Propituj čista srca neumoljivo

značenje stvari i našu

tragikomičnu sudbu.

 

Imaš li zavodničkog dara, jesi li

ovjenčan čudom? Raspolažeš li

ludim zvukom? Budi luda zena.

 

Sunce poezije baca sjene. I njih

naslikaj također.

 

Nikada ne možeš previše vidjeti,

osjetiti ili čuti. Ako to uopće

možeš podnijeti.

 

Nastoj povratiti djetinju nedužnost

oka.

 

Skladaj na jeziku, ne na papiru.

Kao budist, osluškuj vlastiti dah.

Utišaj se i govori iz grudi, a ne

kroz nos.

 

Kad javno čitaš svoju poeziju,

nastoj da se od tvog glasa ne tresu

prozori u susjednom kvartu.

 

Za ovu umjetnost ne postoji učitelj

pjevanja, stog čuvaj svoje

unutarnje uho.

 

Sjajan si samo onoliko koliko i

tvoje uho. Žalim slučaj ako je od

lima.  

 

Pjesme su pogubno manjkave, baš

kao i ljudi.

Pjevaj Zdravo!

 

Napiši beskrajnu pjesmu o svom

životu na zemlji ili negdje drugdje,

poeziju širu od života.

 

Jedna sjajna pjesma trebala bi

izniknuti iz zbroja svih tvojih

pjesama, bilježeći više od

površinske stvarnosti, više od

„onoga što prolazi pod prozorom“.

 

Nađi onu udaljeniju stvarnost, ako

postoji.

 

Tvoj jezik mora pjevati, s rimama

ili bez njih, kako bi opravdao svoje

mjesto u tipografiji stiha.  

 

Neka bude više od „govorne

poezije“, neka bude poezija

„ispjevane riječi“.

 

Podupri svoj glas nekim glazbenim

instrumentom ili nekim drugim

zvukom i dopusti svojim

pjesmama da se rascvjetaju u song.  

 

Zavoli folk pjevače koji su istinski

pjevači onog jučer i ovoga danas.  

 

Čitaj između redova ljudskog

diskursa.

 

Nauči um kako da upravlja srcem.

 

Tvoj život je tvoja poezija. Ako

nemaš duše, pisat ćeš bezdušnu

poeziju.

 

Izbjegavaj ono provincijalno,

usredotoči se na univerzalno.  

 

Ne kuj kamenje! Zaroni u more

zbog poezije, jer svaka je pjesma

živa riba.

 

Izreci neizrecivo, nevidljivo učini

vidljivim.

 

Misli subjektivno, piši objektivno.

 

Budi doslovni tumač mašte. Ono

konkretno je najpoetičnije.

 

Misli duge misli u kratkim rečenicama.

 

Ako hoćeš biti pjesnik, ne misli

da je svaka šašava misao pjesma.  

 

Svaka tri retka ne čine haiku.

Potrebna je epifanija da stvar

iskoči na vidjelo.

 

Nakon pjesničkog čitanja, ne izlaži se

sesijama „pitanja i odgovora“.

Poezija slušateljima priskrbljuje

„haj“. P&O vraćaju je na razinu

proze. Zar netko traži od folk

pjevača da objašnjava pjesme?  

 

Poput polja suncokreta, pjesma

ne treba objašnjenje.

 

Ako pjesmu treba pojašnjavati, ona je

komunikacijski propust.  

 

Pjesnik ne bi trebao objašnjavati

pjesnički zanat ili stvaralački

proces. Pjesma je više od cehovske

tajne, ona je mistična od vlastitih

misterija.

 

Što god da pjesnik kaže o svom

radu zvuči kao nepotrebna isprika.  

 

Želiš li biti sjajan pisac ili sjajan

akademik, buržujski pjesnik ili

uspaljeni rad[4]?

 

Možeš li zamisliti Shelleyja

u radionici kreativnog pisanja?

 

Pa ipak pjesničke radionice mogu

stvoriti zajednice pjesničkog

bratstva u srcu Amerike

gdje se mnogi mogu osjetiti usamljeni i

izgubljeni poradi nedostatka

srodne duše.

 

Ako moraš predavati poeziju, ošini

po školskoj ploči kredom

od svjetlosti.

 

Ne ideje, već osjeti. Nihil in

intellectu quod non prius in sensu.[5]  

 

Ako hoćeš biti veliki pjesnik, druži

se sa misaonim pjesnicima. Ali

njih je teško naći.

 

Misaona poezija ne isključuje

nužno ekstazu.

 

Čitaj epske romanopisce, pjesnike

proroke, velike umove, velike

pripovjedače.  

Krstari knjižarama.

 

Što ti je na umu? Što smjeraš?

Otvori usta i prestani mumljati.

 

Ne budi toliko otvorena uma da ti

uokolo ispada mozak.

 

Postani novi um i učini ga još

novijim.

Pometi paukovu mrežu.     

Kultiviraj opiranje i kritičko

mišljenje. Prva misao može biti

najgora misao.

 

Goni Bijelog kita, ali ne gađaj ga

ostima. Radije mu ulovi pjesmu.

 

Dozvoli sebi vrtoglave uzlete,

skokove vrtoglave mašte.  

 

Nadmaši svačija velika očekivanja

i najcrnja predskazanja.

 

Ako hoćeš biti veliki pjesnik, budi

svijest rase.

 

Odupiri se više, pokoravaj manje.

Provociraj kapitalizam zakrabuljen

u demokraciju.

 

Dovodi u pitanje sva politička

uvjerenja, uključujući radikalni

populizam i huliganski

socijalizam.

 

Proučavaj sufizam, naročito

njegovu tantričku ekstazu gdje

poezija od jezika vodi prema srcu i

shodno tome duši.

 

Uživaj slavodobitno u pesimizmu

intelekta i optimizmu volje.[6]

Ne napuhuj mjehure očajanja.

 

Poezija su sjeme i pupoljci, ne

grančice. Puši je da se napušiš.

 

Rađaj kolektivnu radost, nasuprot

kolektivnom jadu.

 

Potajno oslobodi svakog stvora

ako ga vidiš u kavezu.

 

Oslobodi one koji nemaju i razjari

vlastodršce.

 

Ispusti svoj barbarski krik nad

krovovima svijeta.

 

Grakći svoj veliki graktaj!

Sij svoje pjesme sa solju zemlje.

Ustani za glupe i lijene.  

Sagledaj vječnost u životinjskom

oku.

Sagledaj vječnost ne neke druge

noći nego još večeras.

Iskaži neiskazivo.

 

Ne budi tako nepristupačan

čovjeku s ceste.  

Budi ptica pjevica, a ne papiga.

Budi kanarinac u rudniku. (Mrtvi

kanarinac nije tek ornitološki problem).

 

Budi također i pijetao, budilnik

svijeta.  

Ptičjim pjevom piši kratke pjesme.

Ptičja pjesma nije proizvod stroja.

Okrilati pjesmu da se vine do vrhova

krošnji.  

 

Ne podilazi, naročito ne publici,

čitateljima, urednicima ili

izdavaču.

 

Ne služi Osrednjem umu Amerike

niti potrošačkom društvu. Budi

pjesnik, a ne torbar.

 

Ne omalovažavaj skolastičare koji

kažu da bi pjesma trebala

odražavati cjelovitost, suglasje,

isijanje, istinu, ljepotu, dobrotu.

 

Otiskuj se brodovima na pučinu, ili

radi blizu vode, i veslaj vlastiti

čamac.

 

Čemu slušati kritičare koji sâmi

nisu napisali remek-djela?

Ne piši poeziju na kapaljku.

Ne repriziraj virtualne realitete.

Budi vuk u janjećoj koži tišine.

 

Ne poklizni se na koru banane

nihilizma, čak ni dok slušaš riku

Ništavila.

 

Ispuni mračni ambis što zijeva za

svakim licem, za svakom nacijom,  

za svakim životom.  

 

Ispiši novu pjesmu iz svakog

iskustva i prevladaj kratkovidnost

ovog časa.

Lovi trenutke, svaka sekunda je

otkucaj srca.

 

Skloni svoj sell-phone i budi

prisutan ovdje i sad.

 

U nezamjetljivom i prolaznom

traži ono trajno.

 

Neprestano talasaj, ne samo nad

glavama otmjenih žena.

 

Ne suči brke po uzaludnim

podrumima slažući nerazumljive

idiotizme.

 

Zašto živjeti u sjenci? Nađi sebi

sjedalo u Sunčevom Brodu.

 

Ne daj da ti kažu da je tvoja

poezija sranje.

 

Ne daj da ti kažu da je tvoja

poezija jad i bijeda.  

 

Dobro se nasmij onima koji ti kažu

da su pjesnici neprilagođenici ili

potencijalni teroristi ili državni

neprijatelji.

 

Ne daj da ti kažu da je tvoja

poezija neuroza koju neki ljudi

nikad ne nadrastu.

 

Smij se onima koji ti kažu da je

tvoja poezija plod Svetog duha i da

si ti samo zamjenski duh od pisca.

 

Nikad ne povjeruj da je u mračnim

vremenima poezija irelevantna.  

 

Ne daj da ti kažu da su pjesnici

paraziti.

 

Smij se onima koji ti govore da je

cijena poezije Socijalno

neosiguranje.

 

Ne vjeruj im kad ti kažu da nitko

ne kupuje ni najmanju dionicu

poezije na burzi naše casino

kulture.

 

Osim ako ne osjećaš potrebu za

pjevanjem, ne otvaraj usta.

 

Ako nemaš što za reći, tada i ne

govori.

 

Ne prodikuj na ovakav način. Ne

reci: nemoj!

 

Ismijavaj one koji ti govore da

živiš u svijetu snova. Sanjaj

vlastitu realnost. Utabori se na

obalama stvarnog.

 

Smij se onima koji će ti reći „Piši

prozu, mladiću, piši prozu!“

 

Izađi iz klozeta.[7] Tamo je mračno.

 

Usudi se biti nenasilni poetični

gerilac, antijunak.  

 

Primiri suosjećanjem svoj

najtemperamentniji glas.  

 

Od grožđa srdžbe pravi novo vino.

 

Upamti da su muškarci i žene

beskonačno ekstatični, bića puna

beskonačne patnje.

 

Podigni rolete, širom raskrili

rebrenice, digni krov, skini brave s

vrata, al' zavrtnje zadrži.  

 

Ne razori svijet osim ako u

zamjenu ne nudiš nešto bolje.

 

Izazivaj Nemesis, boginju osvete,

zavidnu boginju.

 

Posveti se nečemu izvan samog

sebe.

 

I budi strastven s tim u vezi.

 

Ako otrgneš slavu od plamena,

kamo ćeš sa svojim plamtećim

lûkom, kamo sa svojim strijelama

žudnje, kamo sa svojim klikerom

od vatre?

 

Kad pjesnik spusti hlače, njegova

ars poetica trebala bi se ukazati

sâma i dovesti do lirskih erekcija.

 

Klasa gospodara započinje ratove,

a niža klasa se u njima bori. Vlade

lažu. Glas države često nije

glas naroda.

 

Progovori! Izjasni se! Tišina znači

saučesništvo.

 

Budi državni obad, ali i krijesnica

također.  

 

I ako imaš dvije štruce kruha,

postupi kao Grci – prodaj jednu i

kupi suncokrete

zakonitim platežnim sredstvom.

 

Probudi se, svijet gori!

 

Želim ti ugodan dan.

 

 

***

 

O ti koji skupljaš

      fini pepeo poezije

             pepeo prefinog plamena

                                       pjesništva

pomisli na one što sagorješe

       prije tebe

                        u tako bijeloj vatri

Iskušenja Keatsa i Campane[8]

       Bruna i Sapfe

              Rimbauda i Poea i Corsoa

i Shelleyja dok je gorio na plaži

                      u Viareggiu.  

 

A sad u noći

          u plamenoj stihiji

                 i dalje nas proždire

                           bijelo svjetlo

nas male klaunove

           s našim tankim voštanicama

                    k vatri pruženim.  

 

[1] Poetry as Insurgent Act, (New Directions, 2007.) zbirka je aforizama, usputnih zabilješki i opservacija o naravi i svrsi poezije, započeta još davnih 1950-ih, kada je Ferlinghetti pronalazio svoj prepoznatljivi glas među pjesnicima beat generacije i započinjao nakladničku karijeru utemeljivši izdavačku kuću City Lights u San Franciscu (op. prev.)

[2] Heinrich Wilhem Matthias Olbers (1758-1840), njemački fizičar i astronom. (op. prev.) 

[3] Jamais vu ima obratno značenje od déjà vu (fr. „već viđeno“) jer stoji za osjećaj otuđenosti od nečega što nam je zapravo iskustveno vrlo poznato (op. prev.).

[4] Rad je mjerna jedinica za apsorbiranu dozu zračenja. (op. prev.) 

[5] Nihil in intellectu quod non prius in sensu (lat.), peripatetički je aksiom „Ne postoji ništa u intelektu što prije toga nije bilo u osjetilima.“ Toma Akvinski preuzeo je ovo načelo od peripatetičke škole starogrčke filozofije, koju je ustanovio Aristotel (op. prev.).   

[6] Ova misao u originalu pripisuje se talijanskom marksističkom filozofu Antoniju Gramsciju (1891-1937), (op. prev.).

[7] Teško prevodiva fraza to come out of closet, koja otprilike znači „izaći na vidjelo“, to jest priznati nečiju „gej“ odnosno istospolnu orijentaciju (op. prev.).   

[8] Dino Campana (1885-1932) bio je talijanski pjesnik čija posthumna slava se temelji na jednoj jedinoj ali vizionarskoj zbirci Canti Orfici(Orfički spjev). Zbog svoje divlje i nepredvidljive prirode smatra ga se talijanskim primjerom „ukletog pjesnika“ (fr. poète maudit), (op. prev.).     

DAMIR ŠODAN (Split, 1964.), pjesnik, urednik, prevoditelj i nagrađivani dramski pisac, objavio je tridesetak naslova, među ostalima i antologiju suvremene hrvatske „stvarnosne“ poezije, Drugom stranom (Naklada Ljevak, 2010.), antologiju suvremene europske poezije Ima li pjesnika u Monte Carlu(Hrvatski P.E.N. Centar, 2022.), kao i brojne prijevode djela sjevernoameričkih pjesnika, uključujući Raymonda Carvera, Leonarda Cohena, Charlesa Simica, Franka O'Haru i Charlesa Bukowskog. Bio je jedan od urednika kultne splitske Biblioteke Feral Tribunea, kao i dugogodišnji član redakcije zagrebačkog Quoruma, a danas je urednik prijevodne lirike u časopisu Poezija Hrvatskog društva pisaca. Dvadesetak godina radio je u Nizozemskoj kao prevoditelj za Ujedinjene narode, a sad je slobodni književnik i književni prevoditelj. Kao pjesnik sudjelovao je na brojnim međunarodnim književnim festivalima i manifestacijama. Član je hrvatskog Centra PEN-a i Hrvatskog društva pisaca (h.d.p.). Posljednjih godina sve više živi u rodnom Splitu. Osim književnošću, bavi se i glazbom. Trenutno radi na albumu prepjeva Leonarda Cohena pod naslovom Čovjek tvoj.    

(zurnal.info)