PRVOMAJSKI PROTESTNI SKUP U ZENICI: Borba radnika protiv tajkuna i političke “elite”

Tačno stotinu godina zvuci prvomajske budnice odjekuju zeničkim ulicama. Počelo je 1926. godine, prvo defileom Rudarskog, a potom Željezarskog duhačkog orkestra. Ovoga jutra, 1. maja 2026. rudarstvo i rudari u Zenici praktično ne postoje. U krugu željezare nema radnika. Umjesto u pogonima Visoke peći, Aglomeracije ili Čeličane, željezarci su dan počeli protestnim okupljanjem.

Od prije šest mjeseci vlasnici, kako su je nazvali “Nove Željezare Zenica” riješili su da zaustave integralnu proizvodnju čelika. Zauzvrat, radnici pozivaju upravu da napusti kompaniju i omoguće da federalna Vlada putem njene kompanije Eneroinvest preuzme upravljanje i sačuva i proizvodnju i radna mjesta gotovo 1800 radnika i još pet puta toliko njih u firmama koje direktno zavise od željezarinih proizvoda.

OTKRIVENE PRAVE NAMJERE TAJKUNARadnici pozivaju vlasnike Nove Željezare Zenica da napuste firmu

Činjenice iz istorije sada ne pomažu. Radilo je njih u fabrici i više od 20 hiljada. Ratna pošast iznudila je reduciranje proizvodnje na oko 7700 radnika.  Udruživanjem sa Kuvajtskom investicionom agencijom 1998. godine fabrika je preimenovana u “BH Steel”. Šest godina kasnije većinsko vlasništvo preuzima indijska kompanija LNM. Isti dan otkaz dobija 1800 radnika.  

Pokretanjem integralne proizvodnje umjesto ugovorenih 4150 radnika Arcelor Mittal zadržava njih oko 2300. Prethodnih su godina u nekoliko navrata tražili bolje uslove, protestvovali, blokirali upravu firme i saobraćajnice, štrajkovali glađu.  

Nakon 134 godine od formiranja zeničke željezare, sadašnji vlasnici prijete gašenjem proizvodnje čelika. Imaju neke druge namjere.

OBUSTAVA PROIZVODNJE U ZENIČKOJ ŽELJEZARIZatvorite fabriku, ali podnesite račune!

Zato su danas, ne samo željezarci nego i kolege iz drugih firmi metalske industrije, protestnim skupom na dan koji bi trebao slaviti radništvo, iskazali bojazan i nezadovoljstvo onim što se dešava.

Ovog dana teško je reći “Sretan 1. Maj”, jer to nije. Mnogo, mnogo više sreće trebaće im narednih, posve neizvjesnih dana.

Iz federalne vlade obećanjima pokušavaju umiriti njihov strah od gubitka posla, no ovdašnji političari su previše puta iznevjerili očekivanja da bi tek tako zatomili neizvjesnost njihove daljnje egzistencije.

Poruka protestnog okupljanja ispred upravne zgrade fabrike je jasna: NE gašenju proizvodnje čelika – spasimo Željezaru Zenica, radna mjesta i temelje naše industrije. Poručuju i kako je ovo je odbrana industrije i sudbine desetina hiljada radnika i pokoljenja koja dolaze.

No, pokoljenja koja dolaze, ne posjeduju više radni zanos iz vremena socijalizma. Mladi iz cijele BiH, tako i Zenice bez sentimentalnosti napuštaju i grad i državu ne želeći gubiti vrijeme i čekati milost novonastalih tajkuna, korporacijskih magnata i političke “elite” koja je takve više podržavala nego one koje smo nazivali radničkom klasom.

(zurnal.info)