ODJECI IZ PRAZNIH POGONA: Zenička željezara je prošlost, može li sada spalionica otpada?

“Razduženje opreme 2-3 sata i nakon toga uruče odjavu. Odjeću nam razvrstaju i bacaju na kamaru kao u Aušvicu. Ljudi iscrpljeni nakon sati čekanja izlaze i pognute glave napuštaju fabriku."

Citat je ovo objave na društvenim mrežama jednog od najmanje hiljadu radnika zeničke „Nove željezare“ u stečaju, koji su proteklih dana dobili otkaz ili kako glasi ublažena formulacija proglašeni tehnološkim viškom.

Patetika ne pomaže u ovakvim slučajevima, ali može biti ilustracija stanja tih ljudi i njihovih osjećaja dok provode posljednje sate u krugu fabrike koja je značila egzistenciju za njihove porodice. Željezare onakve kakva je bila više od stoljeća u Zenici više nema.

Ukratko, kako je Žurnal fomulisao u prethodnim tekstovima, tajkunska družina znana kao vlasnici “Nove Željezare” Zenica ostvarila je cilj - gašenje integralne proizvodnje, otkazi radnicima i neometano raspolaganje imovinom sukladno njihovim poslovnim planovima. A koji su to planovi, još uvijek je nepoznanica i vjerovatno će nešto biti jasnije 8. decembra za kada je zakazano ispitno i izvještajno ročište u stečajnom postupku nad ovom kompanijom.

Od samog preuzimanja željezare od Arcelor Mittala, iz zvorničke firme „H&P“ u formalnom suvlasništvu Ahmeda Hamzića i Predraga Pavlovića, sa gazdom Gordanom Pavlovićem u pozadini i mogućim političko-tajkunskim kartelom kojima je Pavlović tek isturena figura, više puta su davana oprečna objašnjenja o poslovnim vizijama.

NOVA ŽELJEZARA ZA ZENICU BUDUĆNOSTI (1)Poslovna vizija uz prijetnju stečajem

Počelo je najavom milijardu maraka investicija u projekte ne samo proizvodnje čelika, da bi bilo nastavljeno kuknjavom o dugovanjima, tehnički lošim postrojenjima, cijeni električne energije, prekomjernom uvozu čelika i potrebi gašenja proizvodnje, pokretanju stečaja i smanjenju broja radnika. Ispostavilo se da je ovo drugo bila stvarna namjera.

Osim pogona željezare, sa sve opremom, zalihama gotovih proizvoda i sirovina zatečenim u krugu fabrike, Pavlović i družina „u gruntu“ imaju upisanih i približno 300 hektara zemljišta, koje namjeravaju iskoristiti za druge namjene od dosadašnjih.

„Naša vizija nije povratak na modele iz prošlosti, već transformacija Nove Željezare Zenica u moderan Industrijsko-logistički park koji će gradu Zenici dati novu razvojnu dimenziju i otvoriti prostor za zapošljavanje značajno većeg broja radnika“, glasili su utješni navodi iz uprave nakon otvaranja stečaja i otkaza radnicima.

Jedna od ideja, izložena netom po preuzimanju fabrike, a koju za sada ne spominju, jeste ona o izgradnji energane na komunalni i bio otpad. Problem jeste što je ta energana praktično spalionica otpada iako su vlasnici „Nove željezare“ uvjeravali da riječ o visokotehnološkom postrojenju po EU standardu.

"Energane koje planiramo graditi su identične onima u Beču, Berlinu ili Kopenhagenu. To su postrojenja u kojima su emisije štetnih gasova daleko ispod strogo propisanih EU vrijednosti“ objašnjavao je direktor i suvlasnik Ahmed Hamzić.

Podsjetimo, početkom godine Gradsko vijeće je usvojilo Urbanistički plan Zenice za perod 2021-2041 godina. Unutar Plana, koji ima 657 stranica gotovo neprimjetno je navedena mogućnost izgradnje kotlovnica koje bi koristile otpad. Amandmanom vijećnika SDP-a potom je decidno navedeno da je zabranjena izgradnja i/ili rad spalionice komunalnog otpada i energane na komunalni otpad.

MISTERIJA U ZENICIKo je upisao spalionicu u Urbanistički plan?

Stanovnici Zenice su odmah po predočavanju te ideje iskazali ne samo skepticizam u njenu proklamovanu ekološku prihvatljivost nego i odlučno  protivljenje nečemu takvom. To se moglo spoznati ne samo po stavovima iskazanim na društvenim mrežama, nego i javnim tribinama organizovanim tim povodom. Jednu od njih je krajem jula organizovao i Žurnal, gdje su se mogli čuti jedinstveni stavovi da izgradnju spalionice neće dozvoliti.

Prodekan za naučno-istraživački rad na Politehničkom fakultetu i predsjednik upravnog odbora “Eko Forum Zenica” Samir Lemeš uvjeren je da spalionice neće biti iz prostog razloga što nema ekonomsko upotište,

„Nema budućnost zato što bi ta spalionica morala da troši smeće koje se uvozi. Trasnport otpada je toliko skup da se to ne isplati. Kome će prodavati struju jer tako dobijena bila bi toliko skupa da bi se više isplatilo uvoziti je sa Novog Zelanda. Tako da je ta priča o spalionici gotova i od toga nema ništa“, rekao je Lemeš tokom Žurnalove debate.

S druge strane, postoje i oni koji upozoravaju da ništa u BiH ne treba prihvatiti kao konačno, te da izbacivanje projekta spalionice iz Urbanističkog plana Zenice priča o spalionici otpada nije završena.

„Ja bih bio sretan da je to tako međutim mislim da nije. To što smo mi napisali u Urbanističkom planu da ne može biti spalionica to ništa ne znači, s obzirom da se dozvole tog tipa izdaju u Sarajevu. Nije isključeno da nas može zadesiti ta sudbina. Federacija nema Prostorni plan kojim bi to bilo definisano, nema ni kanton. Ovo što grad Zenica ima to je samo katalog objekata građevinske mafije za izgradnju objekata. Moramo biti vrlo pažljivi šta će se dešavati u Federaciji po pitanju eventualne izgradnje spalionice“, upozorio je tokom debate zenički arhitekta Boris Britvar.  

Evropske zemlje plaćaju velike iznose za eliminaciju odnosno uništenje tog otpada, ali ne „u svojoj kući“ jer odustaju od takvih spalionica.

„Pojavile su se brojne naučne studije relevantnih autora, čiji rezultati ukazuju da spalionice otpada nisu baš „zelena energija“ kako se to prvobitno mislilo, već izvor opasnih polutanata koji prijete zdravlju stanovnika koji žive u blizini tih postrojenja. Sada se traže nove lokacije za spalionice – siromašnije države van EU (kakva je BiH), sa visokim stepenom korupcije i poroznom kaznenom politikom u oblasti okoliša; politikom koja samo stimulira zagađivače da krše ekološke zakone i standarde“, upozorio je prim. Dr. Harun Drljević u tekstu "Kratka priča o spalionicama otpada".

U Hrvatskoj primjera radi, upravo je u središtu pažnje javnosti afera izazvana spoznajom o nelegalnom uvozu desetine hiljada tona opasnog otpada, od mljevenog plastičnog do onog medicinskog koji je završio na nezakonitim odlagalištima.

Postoji opravdana sumnja da bi Bosna i Hercegovina, ionako podložna korupciji u brojnim segmentima, postala pogodno tlo za uvoz otpada nepoznatog  porijekla, bolje reći opasnog sastava ako već nije.

Ne tvrdimo da je takvo nešto i namjera vlasnika onog što je nekada bila željezara, no znajući kako funkcionišu kontrolni mehanizmi naročito kada su u pitanju ekološki standardi, pesimistima mnogo toga daje za pravo da budu protiv takvog projekta. Sa njim ili bez njega, Zenica je nakon svega, ionako postala spalionica vjere stanovništa da bi ovo mogao postati prosperitetni grad.

Transformacija ZeniceOd uzavrelog grada do legla sumnjivih tajkuna

(zurnal.info)