Kako Bakir Izetbegović rješava političku krizu: Narod kao stado, feudalci kao čobani

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović oglasio se uoči obilježavanja 32. godišnjice rada Žena SDA. Mediji su uredno prenijeli njegova zapažanja o krizi u Bosni i Hercegovini, kao što uredno prenose ama baš svaku budalaštinu koju političari izgovaraju. Pažnju su mi privukle dva.

Prva opaska nije baš njegova. Zloupotrijebio je narodnu poslovicu da bi objasnio uzroke krize: 

"Nisu krivi vukovi kada stado strada nego čobani."

Nije Izetbegović slučajno izabrao baš ovu narodnu poslovicu. Pretpostavljate zašto - njegova stranka oduvijek je narod tretirala kao stado, ili da prostite kao stoku. Ako ste se drugačije osjećali pod vlašću porodice Izetbegović onda ste vjerovatno uživali u njihovom okrilju. Stado je moralo da se kreće onako kako čobani odrede, nije to bio smjer evroatlantskih integracija, ekonomskih reformi i jačanja države, stupalo se uglavnom u oboru pastirskih uskih interesa. Stado nije trebalo da razmišlja niti da se sjeća, što nas dovodi do drugog Izetbegovićevog zapažanja.

Doduše, ono se ne može nazvati baš tako, prije se može doživjeti kao prijetnja:

"Nema s čim se mi nismo suočili, uvijek smo našli rješenje i iduće godine ćemo se vratiti i naći rješenje i za ovo..."

Jer, ako stado ima sposobnost sjećanja, onda će se sjetiti s čime se to SDA suočavala i kakva su "genijalna rješenja" nalazili za sve probleme. 

Vlast Trojke nipošto se ne može nazvati uspješnom, radije jadnom. Glavinjaju bez ikakve političke strategije, potpuno nesposobni da preuzmu odgovornost za vlastite odluke, uglavnom je prebacuju jedni na druge ili na "zapadne partnere". Uz katastrofalnu kadrovsku politiku oni na političkoj sceni figuriraju kao stidljivi statisti, a infantilna budalesanja njihovih ministara policije, odbrane i vanjskih poslova nanose ogromnu štetu ugledu države. Naravno, najgore je što nisu odoljeli omiljenim sportovima svojih prethodnika - nepotizmu i korupciji. 

Ali, politička kriza u Bosni i Hercegovini ne može se pripisati samo njima. Ona se nije desila preko noći, pozicije Dodika i Čovića uvijek su bile iste, SDA je samo održavala ravnotežu moći uz prešutni dogovor da se jedni drugima neće miješati u poslove. O državi niko od njih nije razmišljao. Ta politička igra je pravi uzročnik krize, a njena pravila uspostavila je SDA zajedno sa svojim koalicionim partnerima sa ove ili one strane zamišljene entitetske linije. Takva "rješenja" koja su oni decenijama donosili zamijesila su političko blato iz kojega država ne može izaći. Zbog toga kao prijetnju treba doživjeti Izetbegovićevu najavu "rješenja" koje bi SDA, ukoliko osvoje vlast, mogli donijeti naredne godine. 

Prije pet godina, povodom 30 godina postojanja Stranke demokratske akcije napisao sam prigodničarski tekst. Ni danas mu ne mogu ništa ni dodati niti oduzeti. Ovom prilikom podsjetiću na neke dijelove.

...

Kada je osnovana SDA uspostavljena su pravila igre koja traju do danas – manipulacija strahom, zloupotreba religije, nepotizam, iskorištavanje javnih institucija, korupcija kao tradicija, revizija istorije, rehabilitacija kriminalaca i zločinaca, kontrola pravosuđa, konfuzna vanjska politika, zapošljavanje podobnih a ne sposobnih...
Ova pravila toliko su čvrsto utemeljena, da ih je slijepo slijedila čak i opozicija koja bi morala biti na drugoj strani političkog spektra. Kad god bi nakratko uspjela osvojiti komadić vlasti, prvi njihovi potezi bili su smještanje podobnih na sve rukovodeće pozicije i zapošljavanje članova porodice. Također, kao i svoji veliki SDA uzori odmah su postali neosjetljivi na probleme svojih birača i kritike javnosti, a krajnje senzitivni za namještanje ugovora stranačkim firmama. 
...

Tokom te tri decenije SDA je periodično slabila pa ponovo jačala. Iz njenog okrilja povremeno su izlazili nezadovoljnici koji su formirali vlastite stranke. Ti nezadovoljnici nisu napuštali maticu zato što im se nisu sviđala pravila igre, naprotiv, mnogi od njih su ih slijedili radikalnije i bezobraznije od SDA. Iz stranke su izlazili zbog toga što nisu bili zadovoljni raspodjelom političke moći i finansijskog plijena koji sljeduje uz nju. Njihove stranke nikada nisu bile opozicija. Više su ličile na arktičke lisice koje prate sjevernog medvjeda i kupe ostatke hrane iza njega. Niti jedna od njih nije ostvarila neki veći politički uspjeh. Najžilaviji povremeno osvoje neki grad u kojem nasljeđuju SDA birokraciju i nastave gdje su njihovi prethodnici stali. 
...

Iako nam se čini da je SDA tokom svoga postojanja prošla kroz različite mijene, u toj stranci je tokom ovih 30 godina ostalo sve isto. U centru organizacije i dalje je mladomuslimansko jezgro (koje je nedavno u razgovoru za Nomad izvrsno opisao Senad Avdić) oko kojeg sve sve vrti. S vremena na vrijeme mijenjaju se samo poslušnici koji se ubrzano pretvaraju u milionere - piljari postaju trgovci oružjem, sitne zanatlije hotelijeri, a svjedočili smo i nedavnom pokušaju da se od televizijskog voditelja napravi pandemijski profiter. Mladomuslimansko jezgro mijenja se samo iz bioloških razloga ali se ubrzano obnovi prostom reprodukcijom. 
...

Današnja Bosna i Hercegovina podijeljena je na feude, kojima vladaju izabrane familije. Važne odluke, poput nedavnog kredita MMF-a, donose se u tim porodicama. Entitetske i kantonalne vlade služe samo da te odluke sprovedu, slijedeći precizne instrukcije.
Stranka demokratske akcije za ovih 30 godina ispunila je zakletvu svog prvog predsjednika. Nisu postali robovi, postali su feudalci. Moja i vaša porodica u toj računici služe da poslušno i marljivo ispune najtajnije želje izabranika, da budu roblje, da prostite. 

...

“Nema loših naroda, ima samo loših vođa. Oni koji su krivi za nesreću Bosne odgovarat će prije ili kasnije pred Bogom i pred ljudima. Tu odgovornost niko neće moći izbjeći.”

Prethodni pasus nisam ja napisao, izgovorio ga je Izetbegović stariji. Na koga je tačno mislio zavisi kada je ovo izgovorio, kao što znamo. Bilo kako bilo, SDA je odgovornost za nesreću Bosne do sada uspješno izbjegavala. Bar na ovom svijetu, bar tokom ovih prvih 30 godina.

(zurnal.info)