Vrbas guta obalu i kuće: Mještani banjalučkog Mađira godinama čekaju pomoć

Najmanje devet domaćinstava ugroženo je zbog aktivnih klizišta u naselju Mađir, u mjesnoj zajednici Česma u Banjaluci, uz desnu obalu rijeke Vrbas. Klizišta su se, prema riječima mještana, intenzivirala nakon velikih poplava 2014. godine i ranijih radova na obali. Kažu da je tada došlo do promjene toka rijeke, urušavanja oko 30 metara obale i ugrožavanja jedinog prilaznog puta, zemljišta i kuća.

Dok stanovnici već više od decenije od gradskih i entitetskih institucija traže trajnu sanaciju klizišta i zaštitu obale, Gradska uprava Banjaluke za nastavak izgradnje obaloutvrde i šetališta uz Vrbas u centru grada namijenila je 4,2 miliona KM, iako taj dio grada nije bio izložen poplavama kao Mađir.

KLIZIŠTE NAPREDUJE, UGROŽAVA PUT I KUĆE

„Iza nas je klizište koje se ovdje nalazi godinama. Nakon poplava 2014. godine ono se dodatno aktiviralo. Svake godine napreduje i sada ugrožava kuće, ali i jedini put kojim prilazimo svojim domovima“, kaže Mićo Drobac, stanovnik naselja Mađir u mjesnoj zajednici Česma.

Mađir se nalazi na izlazu iz Banjaluke, na mjestu gdje Vrbas nakon prolaska kroz gradsko područje i uski kanjon, ulazi u širu dolinu.  Upravo na ovom dijelu rijeka usporava, širi se i pri visokim vodostajima izlazi iz korita, zbog čega je ovo područje decenijama među osjetljivijim zonama kada su u pitanju poplave u Banjaluci.

Drobac smatra da problem ima dva glavna uzroka:

„Prvi datira iz 2012. i 2013. godine, kada je napravljen nasip prema naselju Kumsale, na suprotnoj obali Vrbasa. Nasip je građen od materijala koji je vađen iz korita rijeke. Nakon toga su došle velike poplave 2014. godine. Taj nasip je spriječio da se Vrbas izlije prema Kumsalama, pa je sva snaga rijeke usmjerena na desnu obalu, odnosno prema našim kućama.“

Tada je, kaže Drobac, došlo do pokretanja klizišta i urušavanja obale, te promijenilo uslove u kojima danas žive. Umjesto pomoći u trajnoj sanaciji klizišta u Mađiru, gradonačelnik Draško Stanivuković odlučio je da usmjeri novac za nastavak izgradnje šetališta i obaloutvrde uz, i dijelom u koritu Vrbasa, iako u tom dijelu grada ranije nije bilo poplava.  

Primjetno je da izvođači radova za obaloutvrdu nedaleko od tvrđave Kastel, takođe koriste šljunak iz Vrbasa, na sličan način kao i ranije kada je rađen nasip koji je u Mađiru napravio brojne probleme. Za ove radove iz gradske kase dobiće 4,2 miliona KM, a svečano otvaranje “banjalučke rive” najavljeno je prije opštih izbora.

„SAMI ODRŽAVAMO PUT“

Od daljeg pokretanja klizišta strahuje i njegov komšija Dejan Marić. On kaže da stanovnici već godinama sami finansiraju održavanje puta.

„Nama je svake godine sve gore. Put je propao i sami kupujemo pijesak kako bismo ga nasipali. Sve finansiramo vlastitim novcem jer nam niko ne dolazi u pomoć.“

Marić kaže da ne zna „da li je obaloutvrda prije više od decenije rađena bez projekta, bez odgovarajuće dokumentacije ili bez stručnog nadzora“, ali ističe da je činjenica da se nakon tih radova stanje na obali pogoršava.

„Vrbas je počeo mnogo jače da udara u ovu obalu i od tada se stanje stalno pogoršava.“

Marić navodi da su predstavnici nadležnih institucija više puta dolazili na teren, ali da nakon obilazaka nije bilo konkretnih radova.

„Svi dođu, pogledaju, obećaju da će nešto biti urađeno i odu. Poslije toga više nema nikoga.“

On apeluje na Grad Banjaluku i Vladu Republike Srpske da pronađu trajno rješenje.

„Ovdje smo stvorili svoje domove. Većina ljudi su izbjeglice koje nemaju gdje otići. Molimo nadležne da zaštite naše kuće prije nego što bude kasno.“

Među onima koji tvrde da su pretrpjeli veliku štetu je i Anđelka Zolotić, izbjeglica iz Kupresa, koja je devedesetih godina zamijenila svoje imanje za zemljište u ovom dijelu grada. Kaže da je prije poplava živjela od vlastite zemlje i šume.

„Od 2014. godine kupujem drva za ogrjev. Prije toga nisam morala. Imala sam svoju šumu, obrađivali smo zemlju i živjeli od toga. Danas od toga više nemam ništa.“

Tvrdi da je ugroženo gotovo cijelo njeno imanje. „Vrbas mi odnosi zemlju. Ostalo mi je veoma malo. Sve što smo godinama stvarali danas nestaje.“

Zolotić kaže da se godinama obraćala nadležnim institucijama, ali bez konkretnog rješenja.

„Obraćala sam se svima kojima sam mogla. Konkretne pomoći nije bilo. Dok sam živa, boriću se za svoju zemlju.“

STRAH OD KLIZIŠTA

Pored glavnog klizišta, aktivna su još tri klizišta uz obalu Vrbasa.

„Mještani su više puta sami popravljali put. Kada više nismo mogli, Grad je nasuo kamen, ali je i on potonuo jer klizišta nisu sanirana.“, priča Mićo Drobac dok sa sinom stoji na putu prepunom pukotina nastalih usljed pomjeranja tla.

On smatra da problem zahtijeva zajedničko djelovanje gradskih i entitetskih institucija.

„Korito rijeke i obale su u nadležnosti entitetskih institucija, dok je odvodnja oborinskih voda u nadležnosti Grada. Samo zajedničkim djelovanjem moguće je trajno zaustaviti klizišta.“

Kao i drugi stanovnici Mađira, nada se da bi bar sada, u izbornoj godini, problem mogao biti riješen.

„Molimo nadležne da pomognu prije nego što bude kasno. Smatram da je važnije zaštititi ljude, njihove kuće i imovinu nego graditi šetališta i druge projekte koji nisu hitni“, priča nam Dejan Marić ispred svoje kuće, udaljene desetak metara od klizišta.  

Bez odgovornih za ranije betoniranje obale

Dok mještani Mađira i Česme strahuju da bi novo klizište moglo ugroziti njihove kuće, odgovornost za njegovo rješavanje već godinama prebacuje se između republičkih i lokalnih vlasti.

Iz Vode Srpske poručuju da je, prema Zakonu o vodama i Pravilniku o održavanju vodnih objekata, za sanaciju nadležan Grad Banjaluka, dok iz Gradske uprave ističu da odgovornost nije isključivo na Gradu i upozoravaju na složenost imovinsko-pravnih i drugih pitanja.

O odgovornosti za radove izvedene 2012. godine, kao i za kasniju sanaciju finansiranu 2019. godine, upravo od ove dvije institucije, niko ne govori.

Javnosti nisu poznati ni iznosi ulaganja, niti na osnovu kojih su projekata iz sredstava Fonda solidarnosti Republike Srpske građene obaloutvrde.

(zurnal.info)