Iz Crvenog solitera:Dvije strane iste crnokošuljaške slike
JEDINA SLOBODNA TERITORIJA

Darko Cvijetić

Iz Crvenog solitera: Dvije strane iste crnokošuljaške slike

Svako jutro pogledavamo mobilne telefone, da u toku noći nije izbio rat kojega godinama prizivamo. Kako smo do te mjere poludjeli?

Dvije strane iste crnokošuljaške slike
Nebo iza žice

 

Tuku maskirani ljudi na hrvatskoj granici, mlate nesretne migrante, na tobožnje zgražavanje Europe opasane žilet žicama. Muškarci s crnim fantomkama na glavi i sunčanim naočalima, dolaze kao u lov na divlje životinje, udaraju specijalnim palicama interventne policije, u uniformama bez oznaka…
Dječake premlaćene tjeraju preko granice u Bosnu, da pretučeni preplivavaju rukavac rijeke Korane kod Karlovca. Fašistička falanga u ruhu policije koja za prljavi novac dobijen od Europe, čuva vanjske granice EU…
U Beogradu pak, ljudi u crnom čuvaju štand gdje se potpisuje peticija presuđenog ratnog zločinca za oslobađanje s četrdesetogodišnje robije “ratnog heroja”, koji je snajperskim hicem u srce, iz zasjede, ubio srpskog premijera na ulazu u zgradu Vlade! 
Dvije strane iste crnokošuljaške sličice. Svako jutro pogledavamo mobilne telefone, da u toku noći nije izbio rat kojega godinama prizivamo. Kako smo do te mjere poludjeli? Kako smo stigli dotle da većina ljudi podržava obje fašističke slike? Dovoljno je pročitati letimično komentare ispod obje vijesti da shvatimo da smo potpuno okruženi poremećenim ljudima, oboljelim psihama, da smo u duboko raspamećenim društvima bez ikakve moralnosti…
Kako smo to postali? Nismo nikada niti prestali “to” biti, kaže mi Lj.

”Europska komisija izražava zabrinutost”. “Europska komisija snažno se protivi tim praksama”. 


* * * 

I što na koncu znači da svakoga dana umre jedan autobus ljudi, samo od covid-19? Ništa, naravno. Trudnice nam umiru, mlade žene, jer smo ih ubijedili da će vakcine ubiti djecu im po utrobama. Narodi su tzv. zapadnog Balkana - zadrti, nepismeni, sluđeni potpuno različitim tumačenjima ama baš svake sitnice. Liječnici, ugledni stručnjaci bulazne neviđene ludosti. Ako je netko liječnik i završio je velike škole, pa to nimalo ne znači da je i visoko moralan čovjek, da je vaspitan, empatičan, da ima savjest, veli Lj. Budi pametan, pa i medvjeda u cirkusu nauče da vozi bicikl ili da pleše, ali ne i da razmišlja, još mi veli Lj. Na koncu, okružit će nas kao kužni otok, kao leprozij, jer mi se ponašamo sve više kao gubavci.

“Europska komisija izražava zabrinutost”. “Europska komisija snažno se protivi tim praksama.”


* * * 

Oni se više i ne sjećaju da su bili ovakvi prije dvjesta godina, prije stotinu godina. Mržnja prema izbjeglicama koje njeguje ona (Europa) i oni (Europljani) ista je ona mržnja prema Židovima, njegovana stotinama godina, samo što ovih nema, pa ih zamjenjuju islam i muslimani, pocrnjeli sinovi pustinje. Otud žica, jer se oni (Europljani) boje da će opet morati paliti peći…Žica čuva njih od njih, jer ako im previše priđu “istočnjaci, opet će morati biti oni Europljani, od prije. 

“Europska komisija izražava zabrinutost”. “Europska komisija snažno se protivi tim praksama.” 


* * * 

Neil Armstrong je, već star, u jednom govoru citirao nekog – “papagaj je jedina ptica koja ponešto zna govoriti, ali također, letjeti zna samo ponešto”. Potom je kazao da baš zato neće puno govoriti. 
Onaj, čiju će rečenicu izgovorenu u trenu silaska s Orla na Mjesec, upamtiti čovječanstvo. 
Uostalom da, i onaj dakle, koji je hodao Mjesecom počivat će u Zemlji. Ili tu idu mala slova? 

“Europska komisija izražava zabrinutost”. “Europska komisija snažno se protivi tim praksama.” 


* * * 


Međunarodni Festival pozorišni “Zlatna vila” održan je po 15. put u Prijedoru. Trebalo je da festival bude svake godine, po zamisli onih koji su ga prije četvrtinu stoljeća stvarali, ali prvo je covid-19 izgrizao 2020. godinu, a potom organizator se odlučuje da će praznik pozorišta u gradu od sada biti bijenalno, tj. svake druge godine. Zaboga, pa zbog novca, dakako. 
U Prijedoru se od 1993. do 2006. godine održavao festival “Kočićeva srpska scena” koji je nekom čudom s malo drukčijim imenom prenešen (nevina je to riječ) u Banja Luku. Ovaj, sada Međunarodni festival nastavljen je 2019. godine, i to na tradiciji prethodnog. Otud odluka organizatora da uz naziv tadašnjeg Međunarodnog festivala pozorišta “Zlatna vila” stoji redni broj 14, a na ovogodišnjem 15. 
Set vrlo dobrih predstava, selektiranih od strane redatelja Marka Misirače, još 2019. 
Izuzetno respektabilan žiri sa Zijahom Sokolovićem, glumcem i redateljem (Beč) kao predsjednikom, te Željkom Hubačem, dramaturgom i dramskim piscem  (Beograd) i Tomislavom Čadežom, kazališnim kritičarom (Zagreb).
Publika u Prijedoru, koja je također ocjenjivala predstave, vidjela je tako nekoliko već etabliranih predstava iz Banja Luke, Mostara, Zagreba, Subotice, Kopra/Prijedora, vidjela je i majstorsku monodramsku rezbariju velikog Zijaha Sokolovića, (mogla je čuti i razgovor s istim teatarskim monahom), kao i razgovor s izvrsnom glumicom Lindom Begonjom. Dostojevski i Raskoljnikov ponovno su pohodili Prijedor nakon 14 godina, Sterija, Komadina, Ivančić, Vojnović bili su dovoljan razlog da prijedorska publika bude prezadovoljna ponuđenim. 
Ili, mogli su biti? 
Jer, publike je bilo, ali malo za jedan grad koji, barem statistički ima nešto ispod 100 000 stanovnika. 
Pa gdje je nestala publika? Pa u covid strahu jedan dio, u bijegu u Europu onaj drugi. Tako je u publici više bilo novinarske i pozorišno esnafske publike, nego one koju bi grad želio, a Međunarodni festival bio dostojan….
Da, pobijedila je Zla žena. 
Narodnog pozorišta iz Subotice. Publici se pak više dopala priča o mladiću sa sjekirom koji ubija bake u mračnim haustorima.

“Europska komisija izražava zabrinutost”. “Europska komisija snažno se protivi tim praksama.” 

(zurnal.info)