Rat sa dva pobjednika: Imamo primirje!

Imamo primirje, imamo i za plovidbu otvoren Hormuški tjesnac, a i obogaćeni uranij u Iranu bit će potpuno stavljen pod kontrolu! Sve su to postignuća dramatične noći 7/8. travnja 2026. godine. Valja ta postignuća smireno analizirati.

Dakle, primirja ne bi ni bilo da nije bilo rata koji je počeo 28. veljače napadom Izraela i SAD-a na Iran bez ikakve podloge u međunarodnom pravu. Hormuški tjesnac je otvoren barem sljedeća dva tjedna, kaka nas uvjeravaju u srijedu prijepodne. Posljednjih dana rata upravo je otvaranje tjesnaca bio ključni cilj Sjedinjenih Država i predsjednika Donalda Trumpa, a taj je tjesnac bio potpuno otvoren za slobodnu plovidbu do 27. veljače. Sljedeća dva tjedna njime će se moći ploviti, ali na temelju iransko-omanskog dogovora tankeri, odnosno brodarske kompanije, plaćat će vozarinu od dva milijuna dolara. Dakle, ono što se donedavno nije naplaćivalo sad će se naplaćivati.

Obogaćeni iranski uranij Trump će konačno (tako tvrdi) staviti pod kontrolu, što je, ako ćemo pravo, ostvareno 2015. godine Zajedničkim sveobuhvatnim akcijskim planom koji je Iran sklopio s Grupom 5+1 (sve stalne članice Vijeća sigurnosti plus Njemačka, uz asistenciju Europske unije). Tim je sporazumom Iran pristao smanjiti broj centrifuga prve generacije na trećinu, potpuno se odrekao naprednijih centrifuga, zalihe nisko obogaćenog uranija pristao je smanjiti skoro 40 puta, a potpuno se odrekao srednje obogaćenog. Pristao je da će uranij obogaćivati do 3,67 posto, što je dovoljno za energetske i medicinske svrhe, ne može se koristiti u vojne namjene, pristao je i na inspekcije Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), a zauzvrat je dobio suspenziju ekonomskih sankcija. Sve kontrole IAEA-e Iran je prolazio, a Trump je u svom prvom predsjedničkom mandatu 2018. godine unilateralno povukao SAD iz sporazuma i time ga srušio. Sad ćemo možda imati ponešto od onog dogovorenog 2015.

Teško je shvatiti koliko su iranski vojni kapaciteti uništeni. Prošlog lipnja, u dvanaestodnevnom ratu, Izrael je (uz asistenciju SAD-a), tako smo obaviješteni, na dugi rok uništio iranske nuklearne kapacitete. Ni devet mjeseci kasnije Iran su, eto, baš morali bombardirati jer je bio nadomak atomske bombe. Ubrzo nakon početka zajedničkog američko-izraelskog napada obaviješteni smo da je 90 posto vojnih kapaciteta Islamske Republike uništeno, zatim da je uništeno 70, pa 50 posto tih kapaciteta. Dakle, što je rat duže trajao i što je više vojnih ciljeva u Iranu bilo pogođeno, stupanj njihovog uništenja bio je manji.

Rat (zasad) ima dva pobjednika, ravnomjerno su raspoređeni na svaku od sukobljenih strana. Pobjedu je proglasio Iran, a pobjedu je proglasio i Trump. Jedini koji nije proglasio pobjedu je Izrael, što mu odgovara. Da je i on pobijedio morao bi završiti ratovanje, ovako ga može nastaviti. Pobjednika (opet zasad) ima i među stranama koje nisu bile izravno sukobljene. To su Pakistan i Rusija. Pakistan je imao središnju ulogu kao pregovarački kanal između Sjedinjenih Država i Irana i time je itekako ojačao svoju međunarodnu poziciju. Rusija je pobjednica zato što joj je Trump ostvario sve ono što ona sama teško da bi mogla. Pozornost svijeta tjednima je bila daleko od Ukrajine, što Moskvi odgovara. Trump, u prvoj godini drugog mandata opsesivno posvećen mirovnom sporazumu u ukrajinsko-ruskom ratu, čak toliko da vjerojatno ni on sam ne zna koliko je puta najavio da je jako blizu miru ili da je mir pitanje dana, za tu je temu trenutačno potpuno nezainteresiran. Zahvaljujući američkom predsjedniku, NATO djeluje kao organizam na izdisaju, što zasigurno veseli ruskog predsjednika. Osim toga, nafta je poskupjela, a to će povećati prihode ruskog proračuna pa će Vladimir Putin lakše financirati nastavak rata u Ukrajini.

Obaviješteni smo da su sve ključne iranske odluke “išle preko” vrhovnog vođe Modžtabe Hameneija. On je naredio pregovaračima da postignu dogovor. Lijepo postignuće za vrhovnog vođu, posebno imamo li na umu da su samo dan prije postignutog primirja Sjedinjene Države i Izrael obavijestili svoje saveznike u Zaljevu da je Hamenei u komi, u teškom stanju i nije sposoban ni o čemu odlučivati.

Važnu ulogu imao je pakistanski premijer Šehbaz Šarif. On je objavio da je primirje postignuto, a objavio je i da se odnosi ne samo na Iran nego i na Libanon, gdje (opet) traje izraelska ofenziva. Obaviješteni smo i da je Trump, prije nego što je finalizirao dogovor s pakistanskim vojnim vrhom, za primirje dobio podršku izraelskog premijera Benjamina Netanjahua. Isti izraelski premijer je nakon što je objavljeno da je postignuto primirje koje se odnosi i na Libanon objavio da se isto primirje ne odnosi na Libanon, što znači da će Izrael nastaviti ratovati u skladu sa svojim planovima.

Izrael je napao Libanon zato što je u njemu Hezbolah, proiranska milicija kojoj je cilj uništenje Izraela, a kojem je Mossad u akciji “pager” u rujnu 2024. godine nanio teške gubitke. Ta je milicija oslabljena i ukupnim slabljenjem Irana u regiji posljednjih godina, od Sirije, preko Gaze, do Jemena. To nije spriječilo Izrael da pokrene još jednu invaziju inače razrovanog Libanona. Cilj je uništenje Hezbolaha (opet), Izrael na jugu Libanona planira formirati sigurnosnu zonu (opet), prije tri dana 18 zastupnika u Knesetu (ili njih 15 posto), među kojima i članovi Netanjahuovog Likuda, zatražili su da ta zona ne bude uska nego da se prostire sve do rijeke Litani i da ne bude sigurnosna nego okupacijska. Usput se (opet) provodi etničko čišćenje pod krinkom brige za sigurnost. Izraelska vojska obavještava stanovništvo da se iseli iz pojedinih područja kako ne bi stradalo, a stradalo bi zato što ona ulazi u ta područja. Prije četiri dana stanovnici Tira (grada na listi svjetske baštine UNESCO-a), njih u široj okolici oko 180.000, zamoljeni su da se isele i presele na sjever, gdje bi sigurnost (opet) trebalo pronaći barem milijun ljudi.

Da Izrael sigurno nije pobijedio (opet) potvrdio nam je i vođa tamošnje opozicije, čelnik navodno centrističke stranke Ješ Atid (Postoji budućnost) Jair Lapid. Napao je Netanjahua jer “nikada u cijeloj našoj povijesti nije bilo takve diplomatske katastrofe. Izrael nije bio ni za stolom kada su se donosile odluke koje se tiču srži naše nacionalne sigurnosti”, a premijer nije ispunio ni jedan od strateških ciljeva koje je postavio.

Nakon vijesti o primirju Trump je poručio: “Bit će puno pozitivnih akcija! Zaradit će se velik novac. Iran može započeti proces obnove.” Osim Irana, proces obnove (u manjoj mjeri) mogu započeti i bogate zemlje Zaljeva čije su ekonomije, osim na nafti, zasnovane na nekretninama, turizmu i zračnom prijevozu. Na obnovi će netko zaradit velik novac, a ni toga, baš kao ni primirja, ne bi bilo da Trump nije započeo rat s, blago rečeno, nejasnim ciljem. Budući da je cilj nejasan, rat se može nastaviti kad god treba, sve u skladu s ciljem.

Posljedica rata jest i to što je SAD ostao praktički bez saveznika, osim Izraela, a svoju su moć Sjedinjene Države 80 godina gradile na uspješnim savezništvima. Nisu Washingtonu svi okrenuli leđa, daleko od toga, uz njega su ili sve manje brojni bespogovorno odani ili oni koji se to boje otvoreno učiniti zbog straha od nepredvidive ćudi stanovnika Bijele kuće, koji u utorak Iranu najavljuje da će umrijeti, a u srijedu ujutro mu (i cijelom Bliskom istoku) nagovještava novo zlatno doba.

Preneseno sa Portal Novosti

(zurnal.info)