Sarajlićevo pismo iz 1994 (Video): Zašto su veliki pjesnici mali u nevolji?

Na posljednjem festivalu Bookstan promovisan je roman Izeta Sarajlića "Koga će sutra voziti taksisti" koji je prvi put objavljen u Sarajevu prije tačno pedeset godina. Za ovo izdanje, objavljeno u ediciji Sandook, korišten je tekst koji je Sarajlić sa Predragom Lucićem pripremio za legendarnu biblioteku "Feral Tribunea".

Sinan Gudžević je u pogovoru izdanja objavljenog u Buybookovoj ediciji Sandook napisao:

Taksi i taksisti su nepreskočivi termini života pjesnika koji sjede u gradskim kafanama do kasnih sati. Ali taksisti nisu likovi ove knjige. Jedva da ih se i spomene, kao berlinskog pjesnika Heniza Kalaua, koji ima želju da vozi taksi. Likovi su sve sami pjesnici i pjesnikinje, koji se sreću na raznim književnim skupovima i sastancima. Ti skupovi nisu kao onaj u Telgteu kod Güntera Grassa, ovi kod Sarajlića su iz više jezika, i na kraju knjige ne izbija požar, ne izbija nikako, on sve čini da nesreću spriječi i pri pomisli na nju. Sarajlićeva stalna podsjećanja na Drugi svjetski rat, na nadanja u Nijemce koji više neće pucati ni na koga, na strijeljanja komunista i pogibije partizana čitaoca bi danas mogla podsjetiti na ona nastojanja iz grčkih tragedija, u kojima što više od nesreće bježiš, više u nju ulaziš.

Danas, u ljeto 2025, vidimo koliko je njegova strepnja od ponavljanja nacizma bila osnovana. Možda i njegovo odbijanje da živi u godinama koje su 21. stoljeće možemo vidjeti kao njegovo predosjećanje kakve će te godine biti. On je uporno odbijao da živi u 21. stoljeću. Govorio je da slavi činjenicu što je čovjek dvadesetog stoljeća. U posvetama koje je od 2000. godine pisao rukom na svojim knjigama, uz datum bi napisao 1999+1 ili 1999+2, za godine 2000. ili 2001, u 2002. je živio svega četiri mjeseca, ako je tada kome pisao posvetu, svakako je stavio 1999+3. Jednom sam ga pitao, zašto toliko navaljuje s tim 20. stoljećem, kad je ono jedno od najkrvavijih, s dva svjetska rata, sa koncentracionim logorima i najstrašnijim ljudskim pogibijama, sa bačenim atomskim bombama. Odgovorio mi je da slavi vijek u kojem je nastupila prva faza komunizma i u kojem je pobijeđen fašizam, čija je žrtva bio i njegov brat skojevac Ešo.

Na promociji knjige u Sarajevu emitovan je dio video - pisma koje je Sarajlić 1994. godine iz ratnog Sarajeva uputio svom prijatelju Gudževiću. U ovom izuzetno emotivnom zapisu pjesnik objašnjava šta ga je spasilo tokom rata i kakve, naizgled sitnice, su mu pomogle da preživi svakodnevne strahote.

Pismo u video formi može se pogledati u festivalskom video zapisu koji prilažemo. Nakon filma slijedi kratak razgovor o knjizi "Koga će sutra voziti taksisti",  koji je sa Sinanom Gudževićem vodio naš Selvedin Avdić.

(zurnal.info)