Emir Imamović, osnivač Fališa, o prijetnjama zabranitelja: Šibenčani ne vole da im neko govori šta smiju, a šta ne

Nakon Benkovca, gdje su uspjeli zatvoriti festival "Nosi se", inkvizitori su se sada okomili i na Festival alternative i ljevice u Šibeniku. Tamošnja koordinacija braniteljskih udruga organizovala je konferenciju za štampu na kojoj je "Fališ" optužila za vrijeđanje hrvatske države i zatražila prekid finansiranja festivala. 

Festival alternative i ljevice u Šibeniku traje trinaest godina, izdržao je različite napade, pokušaje zabrana, uskraćivanja sredstava, klevete po desničarskim medijima, ali je uspio odbraniti svoju slobodnu teritoriju. Rado se sjećam gostovanja na tom festivalu, odličnog programa, zanimljivih gostiju, pažljive i angažovane publike, dugačkih razgovora, dobrih domaćina, pravih drugova i drugarica. Ne vjerujem da tridesetak fanatika koji i ne znaju protiv čega se bore, mogu okončati festival sa takvom energijom.

"Fališ" su osnovali Emir Imamović Pirke, Kruno Lokotar i Srećko Horvat. Iako je organizaciju festivala prije tri godine prepustio drugima, pobunjeni veterani su Imamovića ipak prozvali na svojoj konferenciji za štampu. Pošto nismo razumjeli za šta ga optužuju, zamolio sam ga da za Žurnal objasni o čemu se radi.

SAMO KLASNA BORBA OBJEDINJAVA SVE DRUGE

Iako su veterani na nedavnoj protestnoj press konferenciji u Šibeniku uhvatili širok istorijski zahvat, od Šesnaestog vijeka do danas, ti si bio među rijetkima koje su pomenuli imenom i prezimenom. Premotavao sam snimak konferencije nekoliko puta, ali nisam razumio prirodu tvog zločina koji su pomenuli. Možeš li ovdje odgovoriti na to, ako si ti razumio?

Dok sam pisao roman „Terorist“ mučilo me što nikako ne uspijevam do kraja razumjeti junaka koji se otišao boriti za takozvanu Islamsku državu, a onda sam shvatio da ću, ukoliko ga uspijem razumjeti do kraja, morati potražiti stručnu medicinsku pomoć. Isto mi se dogodilo dok sam gledao taj famozni snimak i pokušavao otkriti o čemu ti ljudi uopće govore. Istina je da sam ranije i više puta kazao kako je jedan od razloga pokretanja Festivala alternative i ljevice Šibenik bilo naše nezadovoljstvo onim čime se bavila Socijaldemokratska partija kao tada jedina parlamentarna stranka sa lijeve strane političkog spektra. Mene, naime, ne zanima borba koja krovno nije klasna, jer samo ona objedinjava sve druge – ekološku, borbu za rodnu ravnopravnost, jednakost pred zakonom, prava prekarnih radnika… -  dok se SDP i dalje iscrpljuje šminkanjem predatorskog kapitalizma, u međuvremenu nastala platforma Možemo se još drži pod ručnom oko ovog najvažnijeg pitanja, a Radnička fronta nije u Saboru.

E sada, kako i zašto je to što sam govorio problematično, neka ostane tuđa mala tajna. Ono što je jasno jeste da ti ljudi nemaju pojma o čemu pričaju i da su im politički fićfirići napunili glavu lažima na koje su nasjeli. To, međutim, nije moj problem. Ja svojih imam dovoljno.

Šibenik je antifašistički grad, jedan od rijetkih gradova na nekadašnjim jugoslovenskim prostorima, koji ima muzej NOB-a. Također, veliki broj mladića i djevojaka iz Šibenika pridružio se partizanskom pokretu, samo na Sutjesci stradalo ih je 535. Danas, veterani na toj konferenciji za štampu tvrde da govore u ime svih branitelja i građana Šibenika. Šta misliš, koliko zaista građana misli da je SFRJ bila fašistička država i da su partizani redom bili zločinci, kako je rečeno na toj konferenciji?

Šibenik je, i to je važno reći, grad u kojem je procentualno gledano u odnosu na ukupan broj stanovnika, najviše pripadnika srpske nacionalne manjine bilo u Hrvatskoj vojsci ili policiji, a ovdje rat nije bio ono televiziji, već tenkovi JNA na ulazu u grad, dok je napad vodio lično Ratko Mladić i doživio prvi veliki i jedan od malo takvih poraza. Na toj konferenciji na kojoj je Koordinacija braniteljskih udruga – za koju, provjerili smo, Ministarstvo branitelja nikada nije čulo – pokušavala reći nešto o nečemu, nije bilo zastave 113. šibenske brigade koja se mogla vidjeti na onim orgijama u Benkovcu. Poslije toga su Šibenčani uzeli svoju zastavu rekavši da to nije krpa za brisanje masnih usta na benkovačkom sajmu. Ti si bio na FALIŠ-u, osjetio atmosferu i upoznao publiku koja bi ove godine mogla biti brojnija nego ikada - ne zato što je porastao broj naših istomišljenika, već zato što ljudima užasno ide na živce korištenje Šibenika kao pozornice primitivizma. Imam prijatelja, ratnog veterana i ozbiljnog fajtera, specijalca što je Velebit gazio kao ćilim, koji je to najbolje rekao: najtiši dio ovog društva su branitelji koji 30 godina idu na posao i žive kao sav normalan svijet, a najglasniji ovi što im je sav smisao biti u stanju neprekidne ratne opasnosti od neprijatelja kojeg nema, pa ga sada moraju izmišljati.  

O ČEMU SMO RAZGOVARALI

Festival alternative i ljevice u Šibeniku osnovao si prije trinaest godina, zajedno sa Krunom Lokotarom i Srećkom Horvatom. Prije tri godine, organizaciju si prepustio mlađim. Nikada nije bilo lako voditi takav festival. I ranije je bilo pritisaka, uskraćivanja sredstava, prijetnji... Ipak ste izdržali. Kako i zašto?

Najbosanskije u meni je, osim što ne priznajem postojanje bureka sa sirom i jedenje ajvara s ćevapima, to što o posljedicama razmišljam tek kada se dogode. Nama se organiziranje lijevo profiliranog festivala učinilo zanimljivim, a očekivanja su nam bila takva da smo se natezali oko toga hoćemo li nabaviti 30 ili čak 50 stolica. Najmanje posjećene programe od prvog izdanja prati između 100 i 120 ljudi, a rekord je 610! Dakle, uspio nam je prvi pa smo osjećali obavezu napraviti drugi, a onda više nije bilo nazad. Sa financijama oduvijek stojimo na potezu od očajnog do nekako ćemo se pokriti, ali smo se konstantno držali malog broja pravila: ne primamo pare ako će nam se donatori miješati u program, ne podilazimo programski u ime potencijalnog novca i radimo na mišiće kada god se i koliko god mora, jer se pokazalo da možemo dovesti sjajne goste i gošće, da imamo brojnu publiku, da samo zbog festivala u Šibenik dolaze ljudi iz drugih dijelova Hrvatske, ali i BiH, Slovenije, Srbije, Crne Gore, da smo kreirali atmosferu u kojoj neistomišljenici mogu satima pristojno razgovarati o ama baš svemu i bez jednog jedinog ozbiljnog incidenta. Ne računam jednu uništenu scenografiju koju nam je, iskreno, bilo mrsko sklanjati, pa smo je servirali dokonoj budali.

Optuženi ste da je na festivalu pljuvana država i gažena zastava. Pratio sam program dosadašnjih festivala, čak sam i učestvovao na dva,  ali nisam uočio tako nešto. Sumnjam da bi mi tako nešto promaklo. Možeš li se prisjetiti šta su u stvari proteklih godina bile vodeće teme na festivalu?

Pljuvanje je kod nas strogo zabranjeno, jer je nepristojno, gazi se jedino kamen stare šibenske gradske jezgre, a pale cigarete pošto smo mi slobodna teritorija i događaj na kojem se smije slobodno pušiti. A bavili smo raznim temama, pa ću neke navesti po sjećanju: Oktobarska revolucija, Bitka na Sutjesci, Domovinski rat, revizionizam u školskim programima, feminizam u teologiji, nove tehnologije kao oružje desnice, deindustrijalizacija, otimačina javnog prostora, komercijalizacija medija, novi modeli distribucije kapitala, priuštivo stanovanje, Bliski istok, rusko-ukrajinski rat, prekarni rad, uzroci neuspjeha savremene ljevice, kapitalizam kao posljedica nagona za posjedovanjem, iskustva samoupravljanja, nestanak radničke klase kao pojma, plus projekcije filmova, predstave Zlatka Pakovića i Zijaha Sokolovića, koncert Damir Avdića… Samo da se zna, pola sam zaboravio, a i to u boljem slučaju.

O čemu će se govoriti ove godine?

O 30 godina mira u Hrvatskoj i 30 godina od genocida u Srebrenici, o tome kako se branio Šibenik i ko je sve s tim kasnije manipulirao, o ulozi medija u genocidu nad Palestincima i ukrajinskom ratu, o direktnim iskustvima stranih radnika u Hrvatskoj,  o revolucionarnim potencijalima u sadašnjim okolnostima, antirodnim pokretima i njihovom jačanju, o tome zašto je nacionalizam i dalje jedan od najsnažnijih načina oblikovanja kolektivnih identiteta i tumačenja društvene stvarnosti… Imamo i dva dokumentarna filma: „Glasnije od oružja“ o ratnoj, domoljubnoj glazbi u Hrvatskoj i „Mirotvorac“ o ubistvu načelnika osječke policije Josipa Reihela Kira kojeg, da ne bude zabune, nisu ubili četnici već oni koji su jedva čekali rat pa da im život dobije smisao, dok je Kir znao da odgađanje podrazumijeva i više vremena za pripremu odbrane i mogućnosti da se dio hrvatskih Srba okrene od suicidalnog projekta Krajine od kojeg se srpska zajednica, kako kaže aktivist i rođeni Kninjanin Slaven Rašković, nikada neće oporaviti.

Koliko sam ja shvatio, nećete odustati od festivala. Očekuješ li incidente? Veterani su bili prilično misteriozni kada su najavljivali svoje naredne poteze...

Nas bi, da odustanemo, prebili Šibenčani. Zajeban je to svijet: uvijek nešto viču, namrgođeni su, spremnost na podnošenje muke im je skoro kao bosanska, ali baš ne vole da im neko govori šta smiju, a šta ne. Ti koje ti nazivaš veteranima, dakle dokona i glasna manjina, su bili neodređeni jer nemaju podršku većine šibenskih branitelja koji sada najavljuju dolazak na FALIŠ jer napad na festival doživljavaju kao napad na grad, a on im je svetinja. Nekad imam osjećaj kako građani i građanke Šibenika znaju da postoji život i izvan gradskog područja, ali ih to apsolutno ne zanima. Oni ne govore da idu u Zagreb već „gori“, kada idu u Split to kriju i od najbližih prijatelja, Zadar im je blizak koliko i Semizovac, pa još malo manje... Zemlja se, ako nisi znao, ne okreće oko svoje osi, već oko Šibenika, a ti, ako baš želiš, dođi i pokušaj nekome objasniti da to nije tako.  

PELINKOVAC SA ZAPOVJEDNIKOM

Da li ste vi razvili neku odbrambenu taktiku?

Dok je trajao taj performans nazvan konferencijom za medije, ja sam na obližnjem trgu pio pelinkovac sa ratnim zapovjednikom policije Nikolom Vukošićem, čovjekom koji bi na pregovore s Mladićem kasnio po 15 sati puštajući ga da čeka na suncu, a kada je Mladić tražio da mu uputi neku molbu, odgovorio mu je da Nikola nikada nikoga nije molio i da njega, Mladića, neće pogotovo. Meni je kazao kako njega nikakav FALIŠ ne zanima, kao ni to šta mi radimo i govorimo, ali nam to niko neće braniti. Osim toga, HDZ-ova gradska vlast odbija sve zahtjeve da nam se uskrati financiranje, a s policijom imamo sjajnu saradnju. Mi smo odbrambenu taktiku, kako se to kaže, prepustili dokazano uspješnoj struci.

Ako "padne" Fališ, sve su prilike, ohrabrena inkvizicija će nastaviti tražiti nove žrtve. Već su se nameračili na KAP.  Na koji način je moguće zaustaviti eskalaciju desnice u društvu?

Na obrnut od onoga zbog kojeg je do nje došlo. Ako pustiš svjetinu da u centru Zagreba pjeva ustaške pjesme i kao premijer ideš na noge Thompsonu jer to smatraš pragmatičnim, onda dobiješ proces na čijem kraju će se na meti crnokošuljaša naći i oni koji su krivo procijenili da će se ekstremna desnica ispuhati i primiriti, dok je ona povjerovala kako je kucnuo čas da se konačno obračuna sa unutrašnjim neprijateljem. Za vrijeme smotre ustaškog folklora na i oko zagrebačkog Hipodroma, nije oštećen niti jedan jedini objekt srpske zajednice u Hrvatskoj, kao što u Benkovcu nije ogrebano niti jedno jedino auto sa srbijanskom registracijom. Ovo je sada sukob između građana koji žele modernu, normalnu, demokratsku, evropsku Hrvatsku i onih kojima se takva ne sviđa i draža bi im bila država u čijoj bi moralnoj policiji predano služili.   

Vjeruješ li da trenutna vlast u Hrvatskoj razumije s kako opasnom situacijom se poigrava? Ili im ona odgovara?

Kao i obično, zajebali su šefa, stanicu i dva kilometra pruge. Dio vlasti je išao na Hipodrom jer mu je, realno, tamo i mjesto, a dio jer je pomislio da će od toga politički profitirati i da će, kada tako odluči, apaunizirati rigidnu desnicu. Naravno, izgubili su kontrolu u roku najbrže i sada pokušavaju sanirati dio po dio štete, svjesni da su se preigrali i da to ne mogu napraviti samo sa interventnom policijom, već moraju balansirati u izjavama, pregovarati sa nezadovoljnicima, objašnjavati ustavna prava i istovremeno podilaziti dijelu veterana… Ova situacija izuzetno odgovara onima u HDZ-u kojima ne odgovaraju Plenković i njegova, u suštini tehnokratska politika, te spremnost da, ako je ikako moguće, koalira sa liberalima i manjinama, a ne sa desnicom. Iz potpuno krive procjene došlo je do  puno gore situacije nego što bi bila da su, što zvuči apsurdno, provodili zakone zemlje kojom vladaju, a kako nisu, sada će ili morati ispraviti grešku ili kapitulirati.   

Neizbježno je pitanje - osjećaš li se i dalje sigurno u Šibeniku?

Najneugodnije što mi se do sada desilo je to što nije bilo mojih cigara u najbližoj trafici. Dakle, da. Istina, ne zanosim se da samo tako mora ostati, ali neću dozvoliti da mi životom upravlja mogućnost neke nemile situacije, kao što ne dopuštam da me u javnom prostoru na bilo koji način ograničava činjenica da sam pripadnik i nacionalne i ideološke manjine.

(zurnal.info)