Dolar je i dalje najvažnija svjetska valuta, a do kada, ne zna se. Najveća žrtva najsnažnije ekonomske krize u poslednjih 60 godina je američki dolar, kome daleko od očiju javnosti zamjenu zamjenu traže vlade Kine, Rusije, Brazila, proizvođači nafte, EU.
Amerika, čiji finansijski sistem je i proizveo krizu, koja se poput kuge proširila širom planete rušeći preko noći i najveće banke, spasila se bjesomučnim štampanjem “zelembaća”. Desetak hiljada milijardi svježeg novca ubrizgano je u finansijski sistem sa jedinim ciljem da se spriječi totalni kolaps čitave ekonomije.
Ova terapija je, za sada, djelovala relativno uspješno, ali konačan ceh tek treba da bude ispostavljen. Nakon što su ogromne količine svježe otštampanih dolara ušle u svjetski finansijski sistem postavilo se logično pitanje koliko uopšte vrijedi zelena novčanica.
Pokriće za dolar - riječ američke vlade
Jedino stvarno pokriće za američki dolar je riječ Vlade SAD. Još 1971. godine, jednostavnim potezom pera tadašnjeg američkog predsjednika Nixona, ukinuto je pokriće dolara u zlatu.
Iako opipljivog pokrića za dolar nema, njegovu vrijednost održava jednostavna činjenica da se bez njega ne može. Nafta svima treba ali se prodaje isključivo za dolare. Krediti koje su do sada odobravali Svjetska banka i MMF, prvenstveno siromašnim zemljama, također moraju biti vraćeni u dolarima. Rezultat je i da većina zemalja širom svijeta upravo zbog toga svoje devizne rezerve drži uglavnom u američkim dolarima.
A da bi došli do dolara, postoje samo dva, legalna, načina. Zaraditi ih prodajom vlastitih proizvoda na svjetskom tržištu ili kupiti od američke centralne banke koja drži monopol na proizvodnju ove “robe”. Upravo ova potražnja održava cijenu dolara i čini ga trenutno nezamjenjivom svjetskom valutom.
Ukoliko ovaj zatvoreni krug, gdje svako na svjetskoj pijaci svoju robu prodaje isključivo za dolare, jer su mu neophodni za kupovinu druge robe, bude prekinut, dolari se pretvraju u hrpu bezvrijednih papirića, čime bi se i SAD iz supersile pretvorila tek u jednog od nekoliko globalnih igrača.
Bojazan da bi zbog enormnih količina dolara ubrizganih na svjetsko tržište tokom poslednje godine dana moglo doći do inflacije, koja bi značajno obezvrijedila američku valutu, tjera najveće svjetske izvoznike, od Kine do zemalja proizvođača nafte, da razmišljaju o alternativama.
Kinezi, Rusi i Arapi spremaju alternativu
Prije par sedmica u javnost procurila vijest o tajnom sastanku zvaničnika ministarstava finansija Kine, Rusije, Japana, Francuske i zemalja Zaliva, predvođenih Saudijskom Arabijom, na kome se razrađivala mogućnost da se nafta umjesto dolarima plaća korpom valuta sastavljenom od japanskih jena, kineskih juana, eura i zlata.
Istog momenta, na svjetskom tržištu i među političkim liderima zavladala je do sada neviđena nervoza. Već u roku od par sati vrijednost dolara počela naglo padati a cijena zlata dodatno rasti.
Vrlo brzo, vlade zemalja Zaliva su demantovale da se spremaju odustati od dolara, ali ovaj zvanični demant nije nikoga pretjerano umirio.
Prema pisanju britanskog “Independenta”, ministri finansija i guverneri centralnih banaka Rusije, Kine, Japana i Brazila, također su održali sastanak u dubokoj tajnosti sa istom temom, o čemu znaju i u Washingtonu, ali čekaju dalji razvoj situacije.
Iako bi Kina, kao jedan od najvećih svjetskih izvoznika svih mogućih proizvoda ali i jedan od najvećih uvoznika nafte, odustajanjem od dolara mogla Americi nanijeti ekonomski udarac ravan atomskom udaru, Kina se nalazi u svojevrsnoj pat-poziciji.
Kako se osloboditi 1.500 milijardi dolara
Srozati dolar preko noći u ovom trenutku ne bi bio problem, ali bi time istovremeno Kina samoj sebi zabila autogol, pošto u svojim rukama kioneska vlada drži oko 1.500 milijardi dolara mukotrpno zarađenih tokom prethodnih dvadesetak godina. Postane li dolar preko noći bezvrijedan, isto tako će i finasijske rezerve Kine postati podjednako bezvrijedne.
Identična je situacija i sa najbogatijim zemljama Zaliva, Saudijskom Arabijom, Kuvajtom, UAE, odnosno tamošnjim vladajućim porodicama koje kontrolišu najveći dio zarade od nafte. Upravo na ovu kartu računa SAD kao na svoj najjači adut u očuvanju vrijednosti dolara, barem još neko vrijeme.
Upravo su procjene da je trenutna vrijednost dolara upitna a njegova budućnost još neizvjesnija dovela do najveće cijene zlata u istoriji, koja ne pokazuju naznake niti pada niti zaustavljanja na dosadašnjem nivou.
Svi oni koji raspolažu ogromnim količinama dolara su na velikoj muci, kako spriječiti da se njihovo bogatstvo preko noći ne istopi, zajedno sa vrijednošću dolara. Prema procjenama MMF-a, u u strukturi deviznih rezervi u čitavom svijetu dolari čine čak 70 posto, pa je jasno da jednostavna zamjena dolara nekom drugom valutom preko noći nije baš jednostavno izvodljiva.
A alterrnativa dolaru u ovom trenutku nema previše, pa se zlato nameće kao logičan izbor, a slijede euri i nafta. Nafta, uz druge sirovine, zbog globalne ekonomske krize i smanjene potražnje i nije najpoželjnije rješenje kao alternativa dolaru.
Sa druge strane, ukoliko zemlje izvoznici nafte odluče da bi ubuduće umjesto dolara za naftu tražili neku drugu valutu, bio bi to udarac dolaru od čega se ne bi nikada oporavio.
Nafta, dolar i ratovi
Pristalice teorije zavjere ukazuju na čudne koincidencije koje povezuju naftu, dolar i ratove. Iako lideri zemalja izvoznica nafte s vremena na vrijeme zaprijete da bi uz dolar mogli prihvatati i euro ili neku drugu valutu, sve dok ta prijetnja ostaje samo verbalna, ništa bitno se ne dešava.
Međutim, ako se neki od lidera ovih zemlja ozbiljno opredjeli za ovu varijantu, obično slijedi promjena režima, jer je riječ o potencijalno “zaraznoj bolesti” koja bi se mogla proširiti i na druge proizvođaće nafte, pa je bolje djelovati preventivno.
Tako je Sadam Husein, nesporno bio brutalan diktator, ali je bez obzira na masovne pokolje vlastitih podanika prolazio bez posljedica i uživao dugo vremena blagonaklonost zapada.
Slučajno ili ne, tek kada je pod pritiskom međunarodnih sankcija odlučio da zaista iračku naftu umjesto za dolare prodaje za eure, uslijedila je invazija na Irak i svrgavanje Sadamovog režima.
Naravno, zvanično, invazija nije uslijedila zbog poigravanja sa sudbinom dolara, već zbog optužbi da Irak razvija hemijsko i biološko oružje za masovno uništenje.
Slična situacija se sada ponavlja i sa Iranom. Također pod višedecenijskim međunarodnim sankcijama, prije svega SAD, i iranska vlada je počela najavljivati mogućnost da naftu počne prodavati za eure. Iznenada, u fokus svjetske pažnje dospio je iranski nuklearni program, a prijetnja vojnom intervencijom protiv Irana, postala je realna opcija, barem kada je riječ o SAD i Izraelu.
Druga frakcija među paranoicima, tvrdi da je alternativno rješenje za dolar, koji ubrzano gubi vrijednost, već spremno i da je riječ o novoj valuti, “amero” koja bi bila zajednička valuta SAD, Kanade i Meksika. Predviđanja o zamjeni dolara “amerom” prisutna su već godinama , a globalna kriza samo ih je aktuelizirala, ali za sada se ova opcija čini malo vjerovatnom, barem u doglednoj budućnosti.
I MMF diže ruke od dolara
U međuvremenu, u stvarnom svijetu, traže se prelazna rješenja, a prvi korak najvećih vlasnika deviznih rezervi u dolarima, poput Kine, je postepena zamjena dolara u deviznim rezervama eurima, zlatom te pretvaranjem papirnatih dolara u opipljivu imovinu, prije svega u rudnike metala te naftu.
Ključni dokaz da budućnost dolara nije baš blistava ne počiva samo na predviđanjima i priželjkivanjima ljubitelja različitih teorija zavjere. Iz jednog od najjačih uporišta dolara, Međunarodnog monetarnog fonda, najavljuju uvođenje korpe valuta umjesto eksluzivnog korištenja američkog dolara.
Ono što je već sasvim izvjesno je da dolar broji svoje poslednje dane kao glavna svjetska valuta, što je logična posljedica preraspodjele moći na globalnoj sceni, gdje dosadašnji status SAD kao neprikosnovene svjetske ekonomske sile ugrožava Kina koja postaje ravnopravan partner.
Čeka se nasljednik dolara
Rezultat je da američki dolar neće nestati preko noći ali će ulogu svjetske valute morati početi dijeliti sa drugim valutama, gdje će se kao prelazno rješenje najvjerovatnije pojaviti nova, “super valuta” koju će sačinjavati korpa sastavljena od eura, juana, rublji, jena i zlata.
Iza scene, utrka za oslobađanje od dolara i njihovu zamjenu nečim pouzdanijim u deviznim rezervama najvećih zemalja, već uveliko traje.
I dok se eventualni pokušaji Zalivskih zemalja, najvećih proizvođača nafte, da zamjene dolara drugim valutama u trgovini naftom i mogu spriječiti, ako treba i silom oružja, takav scenario u slučaju Kine i Rusije je neizvodljiv.
Stoga se i ne postavlja pitanje hoće li dolar izgubiti dosadašnju apsolutnu dominaciju među ostalim valutama, već samo kojom brzinom će se taj proces odvijati.
(zurnal.info)
">
Dolar je i dalje najvažnija svjetska valuta, a do kada, ne zna se. Najveća žrtva najsnažnije ekonomske krize u poslednjih 60 godina je američki dolar, kome daleko od očiju javnosti zamjenu zamjenu traže vlade Kine, Rusije, Brazila, proizvođači nafte, EU.
Amerika, čiji finansijski sistem je i proizveo krizu, koja se poput kuge proširila širom planete rušeći preko noći i najveće banke, spasila se bjesomučnim štampanjem “zelembaća”. Desetak hiljada milijardi svježeg novca ubrizgano je u finansijski sistem sa jedinim ciljem da se spriječi totalni kolaps čitave ekonomije.
Ova terapija je, za sada, djelovala relativno uspješno, ali konačan ceh tek treba da bude ispostavljen. Nakon što su ogromne količine svježe otštampanih dolara ušle u svjetski finansijski sistem postavilo se logično pitanje koliko uopšte vrijedi zelena novčanica.
Pokriće za dolar - riječ američke vlade
Jedino stvarno pokriće za američki dolar je riječ Vlade SAD. Još 1971. godine, jednostavnim potezom pera tadašnjeg američkog predsjednika Nixona, ukinuto je pokriće dolara u zlatu.
Iako opipljivog pokrića za dolar nema, njegovu vrijednost održava jednostavna činjenica da se bez njega ne može. Nafta svima treba ali se prodaje isključivo za dolare. Krediti koje su do sada odobravali Svjetska banka i MMF, prvenstveno siromašnim zemljama, također moraju biti vraćeni u dolarima. Rezultat je i da većina zemalja širom svijeta upravo zbog toga svoje devizne rezerve drži uglavnom u američkim dolarima.
A da bi došli do dolara, postoje samo dva, legalna, načina. Zaraditi ih prodajom vlastitih proizvoda na svjetskom tržištu ili kupiti od američke centralne banke koja drži monopol na proizvodnju ove “robe”. Upravo ova potražnja održava cijenu dolara i čini ga trenutno nezamjenjivom svjetskom valutom.
Ukoliko ovaj zatvoreni krug, gdje svako na svjetskoj pijaci svoju robu prodaje isključivo za dolare, jer su mu neophodni za kupovinu druge robe, bude prekinut, dolari se pretvraju u hrpu bezvrijednih papirića, čime bi se i SAD iz supersile pretvorila tek u jednog od nekoliko globalnih igrača.
Bojazan da bi zbog enormnih količina dolara ubrizganih na svjetsko tržište tokom poslednje godine dana moglo doći do inflacije, koja bi značajno obezvrijedila američku valutu, tjera najveće svjetske izvoznike, od Kine do zemalja proizvođača nafte, da razmišljaju o alternativama.
Kinezi, Rusi i Arapi spremaju alternativu
Prije par sedmica u javnost procurila vijest o tajnom sastanku zvaničnika ministarstava finansija Kine, Rusije, Japana, Francuske i zemalja Zaliva, predvođenih Saudijskom Arabijom, na kome se razrađivala mogućnost da se nafta umjesto dolarima plaća korpom valuta sastavljenom od japanskih jena, kineskih juana, eura i zlata.
Istog momenta, na svjetskom tržištu i među političkim liderima zavladala je do sada neviđena nervoza. Već u roku od par sati vrijednost dolara počela naglo padati a cijena zlata dodatno rasti.
Vrlo brzo, vlade zemalja Zaliva su demantovale da se spremaju odustati od dolara, ali ovaj zvanični demant nije nikoga pretjerano umirio.
Prema pisanju britanskog “Independenta”, ministri finansija i guverneri centralnih banaka Rusije, Kine, Japana i Brazila, također su održali sastanak u dubokoj tajnosti sa istom temom, o čemu znaju i u Washingtonu, ali čekaju dalji razvoj situacije.
Iako bi Kina, kao jedan od najvećih svjetskih izvoznika svih mogućih proizvoda ali i jedan od najvećih uvoznika nafte, odustajanjem od dolara mogla Americi nanijeti ekonomski udarac ravan atomskom udaru, Kina se nalazi u svojevrsnoj pat-poziciji.
Kako se osloboditi 1.500 milijardi dolara
Srozati dolar preko noći u ovom trenutku ne bi bio problem, ali bi time istovremeno Kina samoj sebi zabila autogol, pošto u svojim rukama kioneska vlada drži oko 1.500 milijardi dolara mukotrpno zarađenih tokom prethodnih dvadesetak godina. Postane li dolar preko noći bezvrijedan, isto tako će i finasijske rezerve Kine postati podjednako bezvrijedne.
Identična je situacija i sa najbogatijim zemljama Zaliva, Saudijskom Arabijom, Kuvajtom, UAE, odnosno tamošnjim vladajućim porodicama koje kontrolišu najveći dio zarade od nafte. Upravo na ovu kartu računa SAD kao na svoj najjači adut u očuvanju vrijednosti dolara, barem još neko vrijeme.
Upravo su procjene da je trenutna vrijednost dolara upitna a njegova budućnost još neizvjesnija dovela do najveće cijene zlata u istoriji, koja ne pokazuju naznake niti pada niti zaustavljanja na dosadašnjem nivou.
Svi oni koji raspolažu ogromnim količinama dolara su na velikoj muci, kako spriječiti da se njihovo bogatstvo preko noći ne istopi, zajedno sa vrijednošću dolara. Prema procjenama MMF-a, u u strukturi deviznih rezervi u čitavom svijetu dolari čine čak 70 posto, pa je jasno da jednostavna zamjena dolara nekom drugom valutom preko noći nije baš jednostavno izvodljiva.
A alterrnativa dolaru u ovom trenutku nema previše, pa se zlato nameće kao logičan izbor, a slijede euri i nafta. Nafta, uz druge sirovine, zbog globalne ekonomske krize i smanjene potražnje i nije najpoželjnije rješenje kao alternativa dolaru.
Sa druge strane, ukoliko zemlje izvoznici nafte odluče da bi ubuduće umjesto dolara za naftu tražili neku drugu valutu, bio bi to udarac dolaru od čega se ne bi nikada oporavio.
Nafta, dolar i ratovi
Pristalice teorije zavjere ukazuju na čudne koincidencije koje povezuju naftu, dolar i ratove. Iako lideri zemalja izvoznica nafte s vremena na vrijeme zaprijete da bi uz dolar mogli prihvatati i euro ili neku drugu valutu, sve dok ta prijetnja ostaje samo verbalna, ništa bitno se ne dešava.
Međutim, ako se neki od lidera ovih zemlja ozbiljno opredjeli za ovu varijantu, obično slijedi promjena režima, jer je riječ o potencijalno “zaraznoj bolesti” koja bi se mogla proširiti i na druge proizvođaće nafte, pa je bolje djelovati preventivno.
Tako je Sadam Husein, nesporno bio brutalan diktator, ali je bez obzira na masovne pokolje vlastitih podanika prolazio bez posljedica i uživao dugo vremena blagonaklonost zapada.
Slučajno ili ne, tek kada je pod pritiskom međunarodnih sankcija odlučio da zaista iračku naftu umjesto za dolare prodaje za eure, uslijedila je invazija na Irak i svrgavanje Sadamovog režima.
Naravno, zvanično, invazija nije uslijedila zbog poigravanja sa sudbinom dolara, već zbog optužbi da Irak razvija hemijsko i biološko oružje za masovno uništenje.
Slična situacija se sada ponavlja i sa Iranom. Također pod višedecenijskim međunarodnim sankcijama, prije svega SAD, i iranska vlada je počela najavljivati mogućnost da naftu počne prodavati za eure. Iznenada, u fokus svjetske pažnje dospio je iranski nuklearni program, a prijetnja vojnom intervencijom protiv Irana, postala je realna opcija, barem kada je riječ o SAD i Izraelu.
Druga frakcija među paranoicima, tvrdi da je alternativno rješenje za dolar, koji ubrzano gubi vrijednost, već spremno i da je riječ o novoj valuti, “amero” koja bi bila zajednička valuta SAD, Kanade i Meksika. Predviđanja o zamjeni dolara “amerom” prisutna su već godinama , a globalna kriza samo ih je aktuelizirala, ali za sada se ova opcija čini malo vjerovatnom, barem u doglednoj budućnosti.
I MMF diže ruke od dolara
U međuvremenu, u stvarnom svijetu, traže se prelazna rješenja, a prvi korak najvećih vlasnika deviznih rezervi u dolarima, poput Kine, je postepena zamjena dolara u deviznim rezervama eurima, zlatom te pretvaranjem papirnatih dolara u opipljivu imovinu, prije svega u rudnike metala te naftu.
Ključni dokaz da budućnost dolara nije baš blistava ne počiva samo na predviđanjima i priželjkivanjima ljubitelja različitih teorija zavjere. Iz jednog od najjačih uporišta dolara, Međunarodnog monetarnog fonda, najavljuju uvođenje korpe valuta umjesto eksluzivnog korištenja američkog dolara.
Ono što je već sasvim izvjesno je da dolar broji svoje poslednje dane kao glavna svjetska valuta, što je logična posljedica preraspodjele moći na globalnoj sceni, gdje dosadašnji status SAD kao neprikosnovene svjetske ekonomske sile ugrožava Kina koja postaje ravnopravan partner.
Čeka se nasljednik dolara
Rezultat je da američki dolar neće nestati preko noći ali će ulogu svjetske valute morati početi dijeliti sa drugim valutama, gdje će se kao prelazno rješenje najvjerovatnije pojaviti nova, “super valuta” koju će sačinjavati korpa sastavljena od eura, juana, rublji, jena i zlata.
Iza scene, utrka za oslobađanje od dolara i njihovu zamjenu nečim pouzdanijim u deviznim rezervama najvećih zemalja, već uveliko traje.
I dok se eventualni pokušaji Zalivskih zemalja, najvećih proizvođača nafte, da zamjene dolara drugim valutama u trgovini naftom i mogu spriječiti, ako treba i silom oružja, takav scenario u slučaju Kine i Rusije je neizvodljiv.
Stoga se i ne postavlja pitanje hoće li dolar izgubiti dosadašnju apsolutnu dominaciju među ostalim valutama, već samo kojom brzinom će se taj proces odvijati.
(zurnal.info)
">
Dolar je i dalje najvažnija svjetska valuta, a do kada, ne zna se. Najveća žrtva najsnažnije ekonomske krize u poslednjih 60 godina je američki dolar, kome daleko od očiju javnosti zamjenu zamjenu traže vlade Kine, Rusije, Brazila, proizvođači nafte, EU.
Amerika, čiji finansijski sistem je i proizveo krizu, koja se poput kuge proširila širom planete rušeći preko noći i najveće banke, spasila se bjesomučnim štampanjem “zelembaća”. Desetak hiljada milijardi svježeg novca ubrizgano je u finansijski sistem sa jedinim ciljem da se spriječi totalni kolaps čitave ekonomije.
Ova terapija je, za sada, djelovala relativno uspješno, ali konačan ceh tek treba da bude ispostavljen. Nakon što su ogromne količine svježe otštampanih dolara ušle u svjetski finansijski sistem postavilo se logično pitanje koliko uopšte vrijedi zelena novčanica.
Pokriće za dolar - riječ američke vlade
Jedino stvarno pokriće za američki dolar je riječ Vlade SAD. Još 1971. godine, jednostavnim potezom pera tadašnjeg američkog predsjednika Nixona, ukinuto je pokriće dolara u zlatu.
Iako opipljivog pokrića za dolar nema, njegovu vrijednost održava jednostavna činjenica da se bez njega ne može. Nafta svima treba ali se prodaje isključivo za dolare. Krediti koje su do sada odobravali Svjetska banka i MMF, prvenstveno siromašnim zemljama, također moraju biti vraćeni u dolarima. Rezultat je i da većina zemalja širom svijeta upravo zbog toga svoje devizne rezerve drži uglavnom u američkim dolarima.
A da bi došli do dolara, postoje samo dva, legalna, načina. Zaraditi ih prodajom vlastitih proizvoda na svjetskom tržištu ili kupiti od američke centralne banke koja drži monopol na proizvodnju ove “robe”. Upravo ova potražnja održava cijenu dolara i čini ga trenutno nezamjenjivom svjetskom valutom.
Ukoliko ovaj zatvoreni krug, gdje svako na svjetskoj pijaci svoju robu prodaje isključivo za dolare, jer su mu neophodni za kupovinu druge robe, bude prekinut, dolari se pretvraju u hrpu bezvrijednih papirića, čime bi se i SAD iz supersile pretvorila tek u jednog od nekoliko globalnih igrača.
Bojazan da bi zbog enormnih količina dolara ubrizganih na svjetsko tržište tokom poslednje godine dana moglo doći do inflacije, koja bi značajno obezvrijedila američku valutu, tjera najveće svjetske izvoznike, od Kine do zemalja proizvođača nafte, da razmišljaju o alternativama.
Kinezi, Rusi i Arapi spremaju alternativu
Prije par sedmica u javnost procurila vijest o tajnom sastanku zvaničnika ministarstava finansija Kine, Rusije, Japana, Francuske i zemalja Zaliva, predvođenih Saudijskom Arabijom, na kome se razrađivala mogućnost da se nafta umjesto dolarima plaća korpom valuta sastavljenom od japanskih jena, kineskih juana, eura i zlata.
Istog momenta, na svjetskom tržištu i među političkim liderima zavladala je do sada neviđena nervoza. Već u roku od par sati vrijednost dolara počela naglo padati a cijena zlata dodatno rasti.
Vrlo brzo, vlade zemalja Zaliva su demantovale da se spremaju odustati od dolara, ali ovaj zvanični demant nije nikoga pretjerano umirio.
Prema pisanju britanskog “Independenta”, ministri finansija i guverneri centralnih banaka Rusije, Kine, Japana i Brazila, također su održali sastanak u dubokoj tajnosti sa istom temom, o čemu znaju i u Washingtonu, ali čekaju dalji razvoj situacije.
Iako bi Kina, kao jedan od najvećih svjetskih izvoznika svih mogućih proizvoda ali i jedan od najvećih uvoznika nafte, odustajanjem od dolara mogla Americi nanijeti ekonomski udarac ravan atomskom udaru, Kina se nalazi u svojevrsnoj pat-poziciji.
Kako se osloboditi 1.500 milijardi dolara
Srozati dolar preko noći u ovom trenutku ne bi bio problem, ali bi time istovremeno Kina samoj sebi zabila autogol, pošto u svojim rukama kioneska vlada drži oko 1.500 milijardi dolara mukotrpno zarađenih tokom prethodnih dvadesetak godina. Postane li dolar preko noći bezvrijedan, isto tako će i finasijske rezerve Kine postati podjednako bezvrijedne.
Identična je situacija i sa najbogatijim zemljama Zaliva, Saudijskom Arabijom, Kuvajtom, UAE, odnosno tamošnjim vladajućim porodicama koje kontrolišu najveći dio zarade od nafte. Upravo na ovu kartu računa SAD kao na svoj najjači adut u očuvanju vrijednosti dolara, barem još neko vrijeme.
Upravo su procjene da je trenutna vrijednost dolara upitna a njegova budućnost još neizvjesnija dovela do najveće cijene zlata u istoriji, koja ne pokazuju naznake niti pada niti zaustavljanja na dosadašnjem nivou.
Svi oni koji raspolažu ogromnim količinama dolara su na velikoj muci, kako spriječiti da se njihovo bogatstvo preko noći ne istopi, zajedno sa vrijednošću dolara. Prema procjenama MMF-a, u u strukturi deviznih rezervi u čitavom svijetu dolari čine čak 70 posto, pa je jasno da jednostavna zamjena dolara nekom drugom valutom preko noći nije baš jednostavno izvodljiva.
A alterrnativa dolaru u ovom trenutku nema previše, pa se zlato nameće kao logičan izbor, a slijede euri i nafta. Nafta, uz druge sirovine, zbog globalne ekonomske krize i smanjene potražnje i nije najpoželjnije rješenje kao alternativa dolaru.
Sa druge strane, ukoliko zemlje izvoznici nafte odluče da bi ubuduće umjesto dolara za naftu tražili neku drugu valutu, bio bi to udarac dolaru od čega se ne bi nikada oporavio.
Nafta, dolar i ratovi
Pristalice teorije zavjere ukazuju na čudne koincidencije koje povezuju naftu, dolar i ratove. Iako lideri zemalja izvoznica nafte s vremena na vrijeme zaprijete da bi uz dolar mogli prihvatati i euro ili neku drugu valutu, sve dok ta prijetnja ostaje samo verbalna, ništa bitno se ne dešava.
Međutim, ako se neki od lidera ovih zemlja ozbiljno opredjeli za ovu varijantu, obično slijedi promjena režima, jer je riječ o potencijalno “zaraznoj bolesti” koja bi se mogla proširiti i na druge proizvođaće nafte, pa je bolje djelovati preventivno.
Tako je Sadam Husein, nesporno bio brutalan diktator, ali je bez obzira na masovne pokolje vlastitih podanika prolazio bez posljedica i uživao dugo vremena blagonaklonost zapada.
Slučajno ili ne, tek kada je pod pritiskom međunarodnih sankcija odlučio da zaista iračku naftu umjesto za dolare prodaje za eure, uslijedila je invazija na Irak i svrgavanje Sadamovog režima.
Naravno, zvanično, invazija nije uslijedila zbog poigravanja sa sudbinom dolara, već zbog optužbi da Irak razvija hemijsko i biološko oružje za masovno uništenje.
Slična situacija se sada ponavlja i sa Iranom. Također pod višedecenijskim međunarodnim sankcijama, prije svega SAD, i iranska vlada je počela najavljivati mogućnost da naftu počne prodavati za eure. Iznenada, u fokus svjetske pažnje dospio je iranski nuklearni program, a prijetnja vojnom intervencijom protiv Irana, postala je realna opcija, barem kada je riječ o SAD i Izraelu.
Druga frakcija među paranoicima, tvrdi da je alternativno rješenje za dolar, koji ubrzano gubi vrijednost, već spremno i da je riječ o novoj valuti, “amero” koja bi bila zajednička valuta SAD, Kanade i Meksika. Predviđanja o zamjeni dolara “amerom” prisutna su već godinama , a globalna kriza samo ih je aktuelizirala, ali za sada se ova opcija čini malo vjerovatnom, barem u doglednoj budućnosti.
I MMF diže ruke od dolara
U međuvremenu, u stvarnom svijetu, traže se prelazna rješenja, a prvi korak najvećih vlasnika deviznih rezervi u dolarima, poput Kine, je postepena zamjena dolara u deviznim rezervama eurima, zlatom te pretvaranjem papirnatih dolara u opipljivu imovinu, prije svega u rudnike metala te naftu.
Ključni dokaz da budućnost dolara nije baš blistava ne počiva samo na predviđanjima i priželjkivanjima ljubitelja različitih teorija zavjere. Iz jednog od najjačih uporišta dolara, Međunarodnog monetarnog fonda, najavljuju uvođenje korpe valuta umjesto eksluzivnog korištenja američkog dolara.
Ono što je već sasvim izvjesno je da dolar broji svoje poslednje dane kao glavna svjetska valuta, što je logična posljedica preraspodjele moći na globalnoj sceni, gdje dosadašnji status SAD kao neprikosnovene svjetske ekonomske sile ugrožava Kina koja postaje ravnopravan partner.
Čeka se nasljednik dolara
Rezultat je da američki dolar neće nestati preko noći ali će ulogu svjetske valute morati početi dijeliti sa drugim valutama, gdje će se kao prelazno rješenje najvjerovatnije pojaviti nova, “super valuta” koju će sačinjavati korpa sastavljena od eura, juana, rublji, jena i zlata.
Iza scene, utrka za oslobađanje od dolara i njihovu zamjenu nečim pouzdanijim u deviznim rezervama najvećih zemalja, već uveliko traje.
I dok se eventualni pokušaji Zalivskih zemalja, najvećih proizvođača nafte, da zamjene dolara drugim valutama u trgovini naftom i mogu spriječiti, ako treba i silom oružja, takav scenario u slučaju Kine i Rusije je neizvodljiv.
Stoga se i ne postavlja pitanje hoće li dolar izgubiti dosadašnju apsolutnu dominaciju među ostalim valutama, već samo kojom brzinom će se taj proces odvijati.
Dolar je i dalje najvažnija svjetska valuta, a do kada, ne zna se. Najveća žrtva najsnažnije ekonomske krize u poslednjih 60 godina je američki dolar, kome daleko od očiju javnosti zamjenu zamjenu traže vlade Kine, Rusije, Brazila, proizvođači nafte, EU.
Amerika, čiji finansijski sistem je i proizveo krizu, koja se poput kuge proširila širom planete rušeći preko noći i najveće banke, spasila se bjesomučnim štampanjem “zelembaća”. Desetak hiljada milijardi svježeg novca ubrizgano je u finansijski sistem sa jedinim ciljem da se spriječi totalni kolaps čitave ekonomije.
Ova terapija je, za sada, djelovala relativno uspješno, ali konačan ceh tek treba da bude ispostavljen. Nakon što su ogromne količine svježe otštampanih dolara ušle u svjetski finansijski sistem postavilo se logično pitanje koliko uopšte vrijedi zelena novčanica.
Pokriće za dolar - riječ američke vlade
Jedino stvarno pokriće za američki dolar je riječ Vlade SAD. Još 1971. godine, jednostavnim potezom pera tadašnjeg američkog predsjednika Nixona, ukinuto je pokriće dolara u zlatu.
Iako opipljivog pokrića za dolar nema, njegovu vrijednost održava jednostavna činjenica da se bez njega ne može. Nafta svima treba ali se prodaje isključivo za dolare. Krediti koje su do sada odobravali Svjetska banka i MMF, prvenstveno siromašnim zemljama, također moraju biti vraćeni u dolarima. Rezultat je i da većina zemalja širom svijeta upravo zbog toga svoje devizne rezerve drži uglavnom u američkim dolarima.
A da bi došli do dolara, postoje samo dva, legalna, načina. Zaraditi ih prodajom vlastitih proizvoda na svjetskom tržištu ili kupiti od američke centralne banke koja drži monopol na proizvodnju ove “robe”. Upravo ova potražnja održava cijenu dolara i čini ga trenutno nezamjenjivom svjetskom valutom.
Ukoliko ovaj zatvoreni krug, gdje svako na svjetskoj pijaci svoju robu prodaje isključivo za dolare, jer su mu neophodni za kupovinu druge robe, bude prekinut, dolari se pretvraju u hrpu bezvrijednih papirića, čime bi se i SAD iz supersile pretvorila tek u jednog od nekoliko globalnih igrača.
Bojazan da bi zbog enormnih količina dolara ubrizganih na svjetsko tržište tokom poslednje godine dana moglo doći do inflacije, koja bi značajno obezvrijedila američku valutu, tjera najveće svjetske izvoznike, od Kine do zemalja proizvođača nafte, da razmišljaju o alternativama.
Kinezi, Rusi i Arapi spremaju alternativu
Prije par sedmica u javnost procurila vijest o tajnom sastanku zvaničnika ministarstava finansija Kine, Rusije, Japana, Francuske i zemalja Zaliva, predvođenih Saudijskom Arabijom, na kome se razrađivala mogućnost da se nafta umjesto dolarima plaća korpom valuta sastavljenom od japanskih jena, kineskih juana, eura i zlata.
Istog momenta, na svjetskom tržištu i među političkim liderima zavladala je do sada neviđena nervoza. Već u roku od par sati vrijednost dolara počela naglo padati a cijena zlata dodatno rasti.
Vrlo brzo, vlade zemalja Zaliva su demantovale da se spremaju odustati od dolara, ali ovaj zvanični demant nije nikoga pretjerano umirio.
Prema pisanju britanskog “Independenta”, ministri finansija i guverneri centralnih banaka Rusije, Kine, Japana i Brazila, također su održali sastanak u dubokoj tajnosti sa istom temom, o čemu znaju i u Washingtonu, ali čekaju dalji razvoj situacije.
Iako bi Kina, kao jedan od najvećih svjetskih izvoznika svih mogućih proizvoda ali i jedan od najvećih uvoznika nafte, odustajanjem od dolara mogla Americi nanijeti ekonomski udarac ravan atomskom udaru, Kina se nalazi u svojevrsnoj pat-poziciji.
Kako se osloboditi 1.500 milijardi dolara
Srozati dolar preko noći u ovom trenutku ne bi bio problem, ali bi time istovremeno Kina samoj sebi zabila autogol, pošto u svojim rukama kioneska vlada drži oko 1.500 milijardi dolara mukotrpno zarađenih tokom prethodnih dvadesetak godina. Postane li dolar preko noći bezvrijedan, isto tako će i finasijske rezerve Kine postati podjednako bezvrijedne.
Identična je situacija i sa najbogatijim zemljama Zaliva, Saudijskom Arabijom, Kuvajtom, UAE, odnosno tamošnjim vladajućim porodicama koje kontrolišu najveći dio zarade od nafte. Upravo na ovu kartu računa SAD kao na svoj najjači adut u očuvanju vrijednosti dolara, barem još neko vrijeme.
Upravo su procjene da je trenutna vrijednost dolara upitna a njegova budućnost još neizvjesnija dovela do najveće cijene zlata u istoriji, koja ne pokazuju naznake niti pada niti zaustavljanja na dosadašnjem nivou.
Svi oni koji raspolažu ogromnim količinama dolara su na velikoj muci, kako spriječiti da se njihovo bogatstvo preko noći ne istopi, zajedno sa vrijednošću dolara. Prema procjenama MMF-a, u u strukturi deviznih rezervi u čitavom svijetu dolari čine čak 70 posto, pa je jasno da jednostavna zamjena dolara nekom drugom valutom preko noći nije baš jednostavno izvodljiva.
A alterrnativa dolaru u ovom trenutku nema previše, pa se zlato nameće kao logičan izbor, a slijede euri i nafta. Nafta, uz druge sirovine, zbog globalne ekonomske krize i smanjene potražnje i nije najpoželjnije rješenje kao alternativa dolaru.
Sa druge strane, ukoliko zemlje izvoznici nafte odluče da bi ubuduće umjesto dolara za naftu tražili neku drugu valutu, bio bi to udarac dolaru od čega se ne bi nikada oporavio.
Nafta, dolar i ratovi
Pristalice teorije zavjere ukazuju na čudne koincidencije koje povezuju naftu, dolar i ratove. Iako lideri zemalja izvoznica nafte s vremena na vrijeme zaprijete da bi uz dolar mogli prihvatati i euro ili neku drugu valutu, sve dok ta prijetnja ostaje samo verbalna, ništa bitno se ne dešava.
Međutim, ako se neki od lidera ovih zemlja ozbiljno opredjeli za ovu varijantu, obično slijedi promjena režima, jer je riječ o potencijalno “zaraznoj bolesti” koja bi se mogla proširiti i na druge proizvođaće nafte, pa je bolje djelovati preventivno.
Tako je Sadam Husein, nesporno bio brutalan diktator, ali je bez obzira na masovne pokolje vlastitih podanika prolazio bez posljedica i uživao dugo vremena blagonaklonost zapada.
Slučajno ili ne, tek kada je pod pritiskom međunarodnih sankcija odlučio da zaista iračku naftu umjesto za dolare prodaje za eure, uslijedila je invazija na Irak i svrgavanje Sadamovog režima.
Naravno, zvanično, invazija nije uslijedila zbog poigravanja sa sudbinom dolara, već zbog optužbi da Irak razvija hemijsko i biološko oružje za masovno uništenje.
Slična situacija se sada ponavlja i sa Iranom. Također pod višedecenijskim međunarodnim sankcijama, prije svega SAD, i iranska vlada je počela najavljivati mogućnost da naftu počne prodavati za eure. Iznenada, u fokus svjetske pažnje dospio je iranski nuklearni program, a prijetnja vojnom intervencijom protiv Irana, postala je realna opcija, barem kada je riječ o SAD i Izraelu.
Druga frakcija među paranoicima, tvrdi da je alternativno rješenje za dolar, koji ubrzano gubi vrijednost, već spremno i da je riječ o novoj valuti, “amero” koja bi bila zajednička valuta SAD, Kanade i Meksika. Predviđanja o zamjeni dolara “amerom” prisutna su već godinama , a globalna kriza samo ih je aktuelizirala, ali za sada se ova opcija čini malo vjerovatnom, barem u doglednoj budućnosti.
I MMF diže ruke od dolara
U međuvremenu, u stvarnom svijetu, traže se prelazna rješenja, a prvi korak najvećih vlasnika deviznih rezervi u dolarima, poput Kine, je postepena zamjena dolara u deviznim rezervama eurima, zlatom te pretvaranjem papirnatih dolara u opipljivu imovinu, prije svega u rudnike metala te naftu.
Ključni dokaz da budućnost dolara nije baš blistava ne počiva samo na predviđanjima i priželjkivanjima ljubitelja različitih teorija zavjere. Iz jednog od najjačih uporišta dolara, Međunarodnog monetarnog fonda, najavljuju uvođenje korpe valuta umjesto eksluzivnog korištenja američkog dolara.
Ono što je već sasvim izvjesno je da dolar broji svoje poslednje dane kao glavna svjetska valuta, što je logična posljedica preraspodjele moći na globalnoj sceni, gdje dosadašnji status SAD kao neprikosnovene svjetske ekonomske sile ugrožava Kina koja postaje ravnopravan partner.
Čeka se nasljednik dolara
Rezultat je da američki dolar neće nestati preko noći ali će ulogu svjetske valute morati početi dijeliti sa drugim valutama, gdje će se kao prelazno rješenje najvjerovatnije pojaviti nova, “super valuta” koju će sačinjavati korpa sastavljena od eura, juana, rublji, jena i zlata.
Iza scene, utrka za oslobađanje od dolara i njihovu zamjenu nečim pouzdanijim u deviznim rezervama najvećih zemalja, već uveliko traje.
I dok se eventualni pokušaji Zalivskih zemalja, najvećih proizvođača nafte, da zamjene dolara drugim valutama u trgovini naftom i mogu spriječiti, ako treba i silom oružja, takav scenario u slučaju Kine i Rusije je neizvodljiv.
Stoga se i ne postavlja pitanje hoće li dolar izgubiti dosadašnju apsolutnu dominaciju među ostalim valutama, već samo kojom brzinom će se taj proces odvijati.
(zurnal.info)
Dolar je i dalje najvažnija svjetska valuta, a do kada, ne zna se
A PHP Error was encountered
Severity: Notice
Message: Trying to get property 'name' of non-object