Iz Crvenog solitera:Esma i ja odosmo odavde
JEDINA SLOBODNA TERITORIJA

Darko Cvijetić

Iz Crvenog solitera: Esma i ja odosmo odavde

Meni je Nova Godina kao klincu uvijek bila nova ploča Bijelog dugmeta, kažem. Kad se potrefilo da Novu čekam s četvoricom u rovu ’94., istresao sam rafal kao mama mrvice sa stoljnjaka, i pijan im vikao – osamdeset-četvrta se vuuuče-ne-računaj-na-meeene, rekao on. Pucao sam u nebo, ne boj se

Esma i ja odosmo odavde
Ilustracija: Božena Radenković

 

 

Našli smo se, evo, u kandžama sopstvene odnjegovane životinje, koja svo vrijeme budno u nama čeka svoju vanjsku aktivnost. Gaston Bachelard je govorio da “odsustvo kuće uvjetuje odsustvo sanjanja”. A kuće nam je sve manje, sni nam se ukočuju, trule, ne daju se takvi sanjati. Ostaje samo da odlučiš – ostaješ li iza ili ispred svoje riječi. Znaš, pričali smo tako Šile i ja, svaka tvoja kost se broji u tebe, svaki nokat koji si odrezao upravo je prestao biti ti. Tako i ono što si sanjao, upravo se odvojilo od tebe, prestalo biti ti, i tko zna kamo sanjano odlazi, ili ga netko skuplja, odlaže, čuva, sortira, kao u Daniluškinoj Enciklopediji. Jebi ga, meni je Nova Godina kao klincu uvijek bila nova ploča Bijelog dugmeta, kažem. Kad se potrefilo da Novu čekam s četvoricom u rovu ’94., istresao sam rafal kao mama mrvice sa stoljnjaka, i pijan im vikao – osamdeset-četvrta se vuuuče-ne-računaj-na-meeene, rekao on. Pucao sam u nebo, ne boj se.* * * Glumci, na Međunarodni dan djeteta, u privatnom inostranom tržnom centru, dijele klincima besplatne ulaznice za predstavu NIJE ČOVJEK KO NE UMRE. Na drugom kraju zemlje je praznik, Dan državnosti, tako i u Distriktu Brčko. Plejada zakona koje nitko više normalan nije u stanju pratiti. Svaka druga livada ima svoj zakon o bumbarima.Na Međunarodni dan ženskih prava, kao u svakom od svjetova u kojem još postoji poetska pravda, i posljednji teatar koji je nastupio na kazališnim/pozorišnim Susretima u rečenom Brčkom, povukao je svoju predstavu iz eventualnosti žiriranja. Razlog je glumac koji žirira, prozvan od nekoliko žena, glumica dakle, za seksualna napastvovanja. Igrom slučaja, posljednji je odustao teatar iz Banja Luke, dakle Republike Srpske, koji će, kao i svi teatri izvesti ipak publici predstavu. I to, slušaj samo – “Derviš i smrt” po romanu Meše Selimovića, u režiji gostujućeg makedonskog redatelja. Sumirajmo: Teatar iz Republike Srpske će na Dan državnosti BiH, izvesti u Brčkom u čast publike, predstavu “Derviš i smrt” po romanu Meše Selimovića a u režiji Makedonca! Na Međunarodni dan žena.I opet bih pucao u nebo, ne boj se. San nam se ukoči od toliko nesanjanja.* * * Jedan Raskoljnikov, recimo, koji se vratio nakon tridesetpetogodišnje robije. Zamisli ga samo, kaže Lj., Ona ga nesretnica, Sonja, svo vrijeme čekala, ostarila, pocrnila, ostala bez života i bez vjere, starica s četrdesetdevet, partijka, boljševik. On još mršaviji, bez zuba, sijed i propao. Zamisli ga kako nalazi još starijeg Porfirija Petroviča, koji je daaavno penzionisan, i živi u istom onome stanu. Između se dogodila Revolucija! Sad je Rodion Raskoljnikov vjernik i duboko ubijeđen da je živ zahvaljujući Bogu. I susreće Porfirija, koji je proganjan jer još nije komunist, jer sumnjaju da je trockist, sumnjaju da je Bijeli…Svijet je to sada u kojem ruše crkve, tuku popove, obeščašćuju monahinje…Svijet u kojem ne postoji nijedan vjernik, svijet bez ijednog krsta… Sovjetski, naime. Sonja ga moli da ne izlazi, da će ga ubiti zbog krsta oko vrata. Sonja, zar ne vidiš, Sonja? Pogledaj dobro. Vidiš li sad?Porfirij je zgrožen na sam pomen Isusa.  Moli Raskoljnikova da manje dolazi. Sumnja da je agent, da je namjerni provokator. Eto ti drama, kaže Lj. Preostaje da je ubrojiš sebe. * * * U Brčkom su ratovale i prijedorske brigade. Schindlerov lift je priča i o tome šta im se događalo u pozadini. I predstavu su istoimenu izveli sjajni glumci Kamernog teatra 55 u sklopu XXXVIII Susreta kazališta/pozorišta u Brčkom. Također, predstava je samoizuzeta iz žiriranja, kao i “Derviš i smrt” Narodnog pozorišta Republike Srpske. Desetak ljudi, možda i više, tridesetak, kaže mi dramaturg Kamernog, odmah nakon prvih scena napuštali su salu. Ostali jecali. U Brčkom su, I u Luci počinjena zvjerstva ljudi prema ljudima. Imaju i oni svojeg Adolfa. Pitanje je – koji su ljudi plakali, a koji napuštali salu, i zašto? U rečenom Brčkom postoji Gradski park, naspram hotela, u kojemu se nalaze tri spomenika, u nekih pedeset metara kvadratnih. Spomenik poginulim vojnicima Vojske Republike Srpske, spomenik vojnicima Armije BiH, te spomenik vojnicima Hrvatskog vijeća obrane. Oslobodocima/osloboditeljima Brčkog. Sava odlazi. Pored leži Bekim S. Dječak koji je umro s besplatnom ulaznicom. Uostalom, govorio Šile, pa i ti si bio na ratištu kod Brčkog, pa šta? Uostalom, možda ima onih koji su napuštali predstavu jecajući, kao i onih koji su ostali jer im je prestava samo interesantna, možda i smiješna. I možda djeca oslobodioca baš misle – ne računaj na mene, Esma i ja odosmo odavde.

(zurnal.info)