DOSSIER

Doktorov zadnji let za Tursku

nermina šunj i semir mujkić

Koliko god se činilo da će odrastanje uz oca mualima, Harisa Silajdžića odvesti na životni put mnogo "čistiji" od politike, pokazat će se tokom protekle dvije decenije koliko je porodična tradicija zapravo "udarila" pečat privatnom i Silajdžićevom profesionalnom životu. Upravo će društveni milje u kojem je odrastao te njegovo obrazovanje Silajdžiću biti ulaznica u krug ljudi koji 90-tih godina prošlog stoljeća kreiraju budućnost Bosne i Hercegovine.

Počeci Silajdžićeve karijere

gran_Haris_SilajdzicHaris Silajdžić je, bar tako piše u većini njegovih službenih biografija, rođen u Sarajevu 1945. godine. Prema nekim podacima, rođen je u Brezi, odakle i potiče njegova porodica te da je nakon osnovne škole završene u rodnom mjestu, 1964. godine završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Potom odlazi na studij arapskog jezika i islamistike u Bengaziju. Magistrirao je i doktorirao na Univerzitetu u Prištini, 1977. i 1979. godine. U Prištini se i zaposlio 1974. godine, u tamošnjem Institutu za historiju Kosova, gdje radi do 1978. godine. Nakon toga je angažiran za predavača arapskog jezika na Filozofskom fakultetu u Prištini. Dosta se spekuliralo o njegovom odlasku na službeni put u Ameriku, početkom 80-tih godina prošlog stoljeća. Vraća se u tadašnju Jugoslaviju... a onda opet odlazi u Libiju i tamo radi kao profesor na fakultetima koje je pokrenuo libijski vođa Gadafi. Iz tog perioda, navodno i datira njegovo "srdačno" prijateljstvo sa Gadafijem, uz čiju je pomoć u poslijeratnom periodu za BiH osigurao milionske poslove. Po povratku u Sarajevo, počinje njegova politička karijera a za svaki uspon, vjeruju analitičari, treba da zahvali tadašnjim zalaganjima Stranke demokratske akcije kojoj će se prikloniti odmah nakon njenog osnivanja ( maj 1990. godine). Mada u tom periodu još uvijek u javnosti istupa kao predstavnik Islamske zajednice.

Zahvaljujući SDA vinuo se u svijet diplomatije

Radom velikog međunarodnog skupa, „Ljudska prava u islamu“ u Sarajevu 20. oktobra 1990. godine, rukovodio je upravo Silajdžić. Kao predstavnik IZ-a goste je pozdravio na engleskom i arapskom jeziku. Sarajevo je dugo i strpljivo čekalo da se riznicama njegovog duhovnog blaga vrata širom otvore, kazat će gostima. Službovao je Silajdžić kasnih 80-tih godina, između ostalog i u kabinetu posljednjeg jugoslovenskog reisa. Dakle, zahvaljujući isključivo porijeklu, naći će se u kontekstu koji 90-tih prestaje biti isključivo vjerski. Priklonit će se stranci u čijoj "ličnoj karti" je upisano kako je formiranje stranke bio "odgovor na 50-godišnje kulturno i političko potiskivanje jugoslovenskih muslimana i očiglednu ratnu prijetnju koja se nadvila nad Bosnom i Hercegovinom".

Zahvaljujući znanju engleskog i arapskog jezika te kontaktima koje je stekao još tokom prevodilačkog angažmana za delegacije JNA koje su 80-tih godina boravile u islamskim zemljama, odnosno kontaktima na domaćoj političkoj sceni, početkom 90-tih, svrstat će se Haris Silajdžić u krug ljudi koji će odlučivati o budućnosti BiH.

"Najljepši" premijer  Vlade nezavisne BiH

U muslimanskim intelektualnim i političkim krugovima u to vrijeme nije bilo prevelikog iznenađenja što je nakon prvih višestranačkih izbora u BiH ( novembar 1990. godine) zasjeo u fotelju ministra vanjskih poslova u Vladi tadašnje SR BiH te što je važio za jednog od prvih saradnika osnivača SDA, Alije Izetbegovića.

Silajdžić će biti jedna od ključnih političkih figura u BiH i tokom naredne dvije godine kada se vodi "unutrašnja i međunarodna bitka" za priznanje neovisnosti BiH i osamostaljenja iz okrilja Jugoslavije. Pripisuje mu se i velika uloga u kreiranju Dejtonskog sporazuma koji će 1995. godine zaustaviti krvoproliće u BiH. Mada će kasnije postati jedan od najžešćih zagovornika izmjene dejtonskog Ustava zbog Republike Srpske. Republika Srpska genocidna je tvorevina, ponavljat će Silajdžić do danas. Moto njegove stranke koju će osnovati nakon definitivnog razlaza sa vrhom SDA 1996. godine, bit će " 100 posto BiH" i tom će idejom pokušavati godinama da pridobije glasove istomišljenika.

holbrooke_i_silajdzic

U prvoj Vladi Republike Bosne i Hercegovine nakon priznanja nezavisnosti naše zemlje 1992. godine, ( Evropska unija priznala BiH u aprilu 1992. godine), Silajdžić je imenovan za  ministra vanjskih poslova. Obavljat će tu funkciju do 1994. i potpisivanja Washingtonskog sporazuma kojim je formirana Federacija BiH, kada postaje premijer Vlade RBiH/FBiH. Na  funkciji premijera ostaje do avgusta 1995. godine kada podnosi "neopozivu ostavku".Nakon  prvih poslijeratnih općih izbora i konstituiranja Vijeća ministara BiH, Silajdžić postaje jedan od dva kopredsjedavajuća.

Silajdžićev angažman u izvršnoj vlasti učinit će ga "preko noći" poznatim i u široj svjetskoj javnosti. U BiH uživa status "miljenika" u stranci čak i nakon prvih sukoba sa rukovodstvom SDA, navodno još sredinom 1993. godine. Do danas će ostati nerazjašnjeno koja je od dvije teorije o uzrocima razlaza sa SDA bila tačna. Jedna drugu one ne isključuju. Naime, kao prijeratni šef diplomatije, i zbog "dobrih veza u svijetu" Silajdžić je bio zadužen za većinu kontakata sa vanjskim svijetom, posebno sa islamskim zemljama. "Prve iskre" sa vrhom SDA su, navodno nastale zbog novca koji u prve dvije godine rata svijet nesebično šalje Bosni i Hercegovini ali dio novca "usput nestaje". Koliko je samo kontrovrezi bilo nakon što je Vlada Pakistana 1993. godine našoj zemlji odobrila kredit od 20 miliona tadašnjih njemačkih maraka. Pakistanska Vlada je 2005. godine otpisala taj dug i tek je tada zvanično rečeno da je novac navodno potrošen za odbranu Bosne i Hercegovine.

Pobornici druge teorije o razlazu sa SDA, skloni su analizi njegovog psihološkog profila i uzroke vide u Silajdžićevoj "narcisoidnoj prirodi" te želji da bude "prvi u Bošnjaka".

„Osamostaljenje“ i osnivanje Stranke za BiH

Uprkos već tada izraženim "ambicijama" Harisa Silajdžića, njegova odluka da "izađe iz okrilja SDA" i političku karijeru nastavi samostalno nije prošla bez kontroverzi. "Zemlja se još hladila od granata" a Silajdžić osniva Stranku za Bosnu i Hercegovinu. Postaje njen predsjednik i tu funkciju praktično ne obavlja samo u periodu od 2001. do 2006. godine kada ga mijenja njegov odani saradnik Safet Halilović.

Prvi poslijeratni opći izbori u BiH donijet će mu funkciju kopredsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. Obavljat će tu dužnost do 2000-te godine.

Silajdžićevi poslijeratni "investitori" iz islamskih zemalja

silajdzic_sirbegovicGodine nakon završetka rata vodi vrlo aktivan "diplomatski pohod" uglavnom u arapske zemlje te Tursku. Milionske poslove samo je u Libiji osigurao domaćim privrednicima. Navodno "probranim" imenima, poput Faruka Širbegovića za kojeg se vjeruje kako je jedan od "omiljenih Silajdžićevih" poduzetnika. Iako će kasnije odnosi zahladiti, jedan od, također "omiljenih" Silajdžićevih "tajkuna" i naravno finansijera Stranke za BiH bio je i Hamzalija Ibrić Jata. Bliske veze sa domaćim poduzetnicima koštat će Silajdžićev imidž, i podosta zasjeniti sliku o obrazovanom i skromnom političaru koji živi u stančiću od 48 kvadrata.

Tokom 1997-1998. godine doveden je u vezu s aferom "Tuzlanska banka" a svojevremeno je na sva zvona pričao o koristima koje ćemo imati kada Kuvajćani kupe Željezaru Zenica. Na koncu je Željezara prodata za jedan euro a Kuvajćani su na toj transakciji zaradili oko 52 miliona maraka.

Silajdžić se do danas "proziva" za pokušaj kontroliranja energetskog blaga u BiH, navodno, zahvaljujući svojim odanim kadrovima u Stranci a koji su bili dio izvršne vlasti.

Izborni poraz 2002. godine

Opće izbore u BiH 2000-te godine, Silajdžić je dakle dočekao na čelu Vijeća ministara BiH. Njegova Stranka za BiH te godine u izbornu utrku ulazi samostalno ali se nakon izbora priključuje novoformiranoj Alijansi za promjene koju predvodi SDP. Za Silajdžića, međutim, slijedi "stanka" u političkom angažmanu. Spekuliralo se u to vrijeme o razlozima njegovog "povlačenja iz javnog života" jer, uprkos zvaničnom pojašnjenju da se želi posvetiti svom zdravlju, navodno je riječ bila o Silajdžićevom nezadovoljstvu eventualnim pozicijama koje bi mogao imati u izvršnoj vlasti . Od formiranja tadašnje nove vlasti, ne pojavljuje se u javnosti, niti komentira politička zbivanja. Novi predsjednik Predsjedništva Stranke za BiH bio je Safet Halilović. Mijenjat će ga do 2006. godine, mada Silajdžić "iz sjene" i dalje kontrolira rad stranke. Spekulacije o razlozima Silajdžićevog "povlačenja" iz javnog života u BiH podgrijane su informacijama koje su pristizale iz svijeta o brojnim susretima u Americi, Turskoj, UN-u, gostovanjima na CNN-u, susretima sa tadašnjim visokim predstavnikom za BiH...

reis-cericNekoliko mjeseci pred opće izbore u BiH, 2002. godine Silajdžić se uz veliku medijsku pompu vraća na političku scenu BiH. Tek nakon pritiska medija, koji konstantno pišu o razlozima njegovog "naprasnog" povratka iz Turske, Silajdžić napokon najavljuje kandidaturu za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Poražen je 2002. godine od Sulejmana Tihića, koji ulazi u Predsjedništvo a Silajdžić "ponovo bježi" u Tursku.

Koliko istine ima u priči o neviđenoj sujeti Silajdžićevoj, uvjerili su se još tokom izborne noći novinari desetina medija koji su pratili dešavanja u izbornom štabu Stranke za BiH u Sarajevu. Prvobitne susretljivosti i srdačnog ćaskanja s novinarima u sjedištu stranke u Sarajevu, nestalo je nakon objave prvih rezultata s terena. Novinari ali i Silajdžićevi najbliži saradnici stajali su pred zaključanim vratima njegove kancelarije.

Odlazak u Tursku

Nedugo poslije odselio je u Tursku gdje je navodno živio u kući turskog milijardera Mehmeta Sinana Tara. Ovaj mu je biznismen preko svoje kompanije Enka holding plaćao 36.000 eura godišnja za konsultantske usluge. U javnosti se doktor, kako su ga od milja zvali članovi stranke, pojavljivao rijetko. I tada je, činilo se, dolazio zbog opipavanja raspoloženja javnosti za njegov povratak.

Vrlo je malo informacija o tome šta je Silajdžić radio pune tri godine nakon poraza na izborima. O tome nisu mnogo znali ni njegovi najbliži saradnici iz stranke sa kojima je najčešće komunicirao putem mobitela. Nije se čak pojavljivao ni na redovnim prijemima kod reisa Mustafe Cerića pa se u medijima sve češće pisalo o njihovoj netrpeljivosti. Za Nezavisne novine je u oktobru 2003. godine izjavio kako pomaže državi tako što se povlači iz politike.

Mislim da smo mi jedno patrijarhalno ili, ako hoćete, feudalno društvo. Ne vidim razloga da uvijek isti ljudi donose odluke. Kako ćemo otvoriti prostor mladim ljudima i novim idejama, ako su uvijek isti ljudi tu, izjavio je.

Ono što je postalo sasvim jasno jeste da SBiH ne može da funkcioniše bez njega.

Povratak i aprilski paket

Svoju odluku o povratku saopštio je početkom 2006. godine.

Prije svega, odlučio sam se vratiti aktivno u politiku, zbog pravca kojim idu ustavne promjene. Dakle, zbog toga što se protivim promjenama koje ostavljaju entitetsko glasanje u punom kapacitetu, a znamo da je upravo to entitetsko glasanje i do sada bilo ključ cijepanja Bosne i Hercegovine-

Ustavne promjene bile su na dohvat ruke u aprilu 2006. godine. Činilo se da je sve već dogovoreno: jedan predsjednik, premijer umjesto predsjedavajućeg Vijeća ministara i niz drugih promjena koje bi nepovratno ojačale državu a oslabile entitete... Pod ogromnim pritiskom čak je i Milorad Dodik pristao da potpiše promjene.

Međutim, Silajdžić je tada imao drugi plan i dovoljno stranačkih glasova u Predstavničkom domu da obori paket ustavnih promjena. Ono čime je zaista bio nezadovoljan, ispostavit će se nekoliko mjeseci poslije, jeste bio način izbora članova Predsjedništva. Umjesto neposrednog izbora glasanjem, članove Predsjedništva trebao je birati Parlament BiH u kojem Silajdžić nije imao velike šanse.

Dodik je tek nedavno priznao da je njegov pristanak na aprilski paket bio blef kojim je od Silajdžića pred strancima napravio najvećeg krivca za propast ustavnih promjena a od sebe umjerenog političara iz Republike Srpske sa kojim se može pregovarati.

Silajdžić u Predsjedništvu

andjelina-dzoli-haris-silajdzicU predsjedničku utrku Silajdžić je uložio sve što je imao. Sa plakata je do krajnosti podmlađeni i uljepšani Silajdžić obećavao 100 posto BiH bez entiteta. Stranačka himna koju su otpjevali Halid Bešćić i Mladen Vojičić Tifa 100 posto ljubav postala je svojevrsni ljetni hit. Silajdžić je izgledao samouvjereno dok je obećavao istu državu kakvu je odbacio nekoliko mjeseci ranije, iako nikada nije jasno objasnio kako će ispuniti svoja obećanja. Ispostavilo se da to nije previše ni bitno jer je do nogu potukao Tihića sa 62 posto podrške kakvu je do tada mogao imati samo Alija Izetbegović.

Energetika zamijenila državu

Silajdžićev predsjednički mandat obilježit će sukobi sa Dodikom i mnogo prazne priče o ulaganjima i jačanju države. Poslovi su sklapani sa sumnjivim kompanijama iza kojih su stajali Branko Montenegro i albanski biznismen Behgjet Pacoli. Ispostavilo se da je njihova kompanija otišla u likvidaciju pa od najavljivanih ulaganja na kraju nije bilo ništa. Sredina njegovog mandata ostat će upamćena i po izjavi da ga “boli neka stvar šta o njemu misle”. U razgovoru sa novinarom televizije Hayat Silajdžić nije bio svjestan da se njihov nezvanični razgovor snima pa su ga gledaoci po prvi put mogli vidjeti neodmjerenog i iskrenog.

Pad

Posljednji pad Harisa Silajdžića počeo je već s prvim danima predizborne kampanje za posljednje izbore. Bilo je jasno da će u svoju kampanju uložiti manje novca nego ranije a njegove slike ovaj put nije bilo na plakatima. U pojavljivanjima na televiziji izgledao je umorno ali se njegova priča nije mnogo promijenila u odnosu na izbore iz 2006. godine. Bio je ubijeđen da još uvijek uživa dovoljnu podršku da pobijedi Bakira Izetbegovića.

Ja mislim da smo ovaj naziv koji imamo - Stranka za BiH, zavrijedili i opravdali, izjavio je u svom prvom predizbornom govoru i najavio isti scenarij sukoba za Dodikom: Svoju zemlju treba voljeti i mi ćemo surađivati s onima koji vole svoju zemlju, a s onima koji ne vole BiH nećemo.

U kampanju ovaj je put uključio poznate sportiste, bivše generale i sve poznate ličnosti koje su na to pristale. U Ilijašu se osvrnuo i na aprilski paket, na kojem je očito ponovo bazirao svoju kampanju.

Svi su nas ubjeđivali, stranci pa i domaći, kako je to dobro po nas, kako se to mora... I znate šta se dogodilo? Mi smo to, naravno, odbili, i bili najgori. A danas sve strane institucije i sva demokratska tijela, Evropska unija, Evropska komisija, Evropski parlament, Venecijanska komisija, Vijeće Evrope, Američki kongres, Senat... svi kažu ono što smi mi rekli prije četiri godine: u pravu ste bili, entitetsko glasanje je problem i to vas koči i to treba izbaciti ili promijeniti. Sad, ne daj Bože da smo mi to prihvatili: šta bi ti ljudi mislili o nama?

sbih4_copy

Saznanje u izbornoj noći šta o njemu misle Bosanci i Hercegovci bilo je dramatično bolno. Silajdžiću je već nakon zatvaranja glasačkih mjesta bilo jasno da gubi pa je teška srca došao u sjedište stranke. Iz svog kabineta nije izlazio nekoliko sati. Sa vrata je otjerao čak i Atifa Dudakovića. Pred novinarima se pojavio tek poslije ponoći, priznao svoj poraz i naljutio se na pitanje da li će ponovo otići u Tursku. Otišao je.

Ljubav i mržnja: Volite li Silajdžića

Beriz Belkić: Vrijeme je za nove “face”

Mislim da je on apsolutno pozitivna ličnost. Uvijek je imao konzistentne i koherentne stavove kada je u pitanju država BiH. Znao je na vrijeme da prepozna sve pojave koje idu na štetu suverenitetu BiH. To je osjetio i 1996. godine kada je osnovao stranku. Nije se zalagao za unitarnu BiH nego državu ravnopravnih naroda. Povukao se iz politike jer je stranka prošla loše na izborima. Na to su utjecale njegove godine i zdravlje ali i želja da stranka doživi rekonstrukciju, podmlađivanje i dobije nove “face”. Mislim da je to i jedna vrsta revolta prema međunarodnoj zajednici. Ovo je moje iskreno uvjerenje. On će uvijek pomagati stranci gdje god bio.

Mladen Ivanić: Bio je opterećen prošlošću

Prije svega smatram da je bio relevantan političar. Ne slažem se sa njegovom politikom i samim tim ne smatram da je bio pozitivna ličnost. Bio je previše opterećen prošlošću, vodio se nekim svojim koncepcijama iz prošlosti i zato mislim da je bio negativna ličnost. Poražen je na izborima i zato ne mislim da je njegov odlazak relevantan za BiH.

Adnan Terzić: Dva različita perioda

Njegova karijera ima dva različita perioda. Prvi dio se odnosi na period prije i u toku rata. To je jedan fantastičan dio njegove karijere obilježen nevjerovatnom borbom ukazivanja svijetu šta se dešava u BiH. To je pozitivan dio i nakon toga slijedi silazna putanja. Van ratnih događanja vođenje politike je traženje rješenja u mogućem a on u tome nije bio najbolji.

Sulejman Tihić: Dodik mu je zahvalan za rušenje aprilskog paketa

Haris Silajdžić se ili ne razumije u ova pitanja ili ima dvije politike - jednu kad vodi izbornu kampanju i govori o ukidanju RS-a, entitetskog glasanja i policije, i drugu kada sa Dodikom pravi sporazum. Nas dvojica želimo slično kada je u pitanju BiH, ali se razilazimo u načinu dolaženja do rješenja. Mislim da sam ja nešto realniji političar i smatram da je bio dobar put kroz amandmansko djelovanje, kroz onaj aprilski paket koji je značio tri puta jaču državu, nove nadležnosti BiH, predsjednika države, vladu umjesto vijeća ministara, nova ministarstva, mnogo toga što je značilo da sve ono što podrazumijeva evropsku budućnost BiH bude državni posao. I na ovom sastanku u Širokom Brijegu Dodik se pred svima nama zahvalio Harisu Silajdžiću što je srušio aprilski paket i rekao da više nikada ne bi pristao ništa ni slično tome potpisati. Silajdžić sada priča priče o nekom novom ustavu. Lijepo je to pričati, ali šta nam je ponudio? Prošle su dvije godine otkako mu je Zna Se Ko rekao da pravi novi ustav: što ne posluša makar njega? (Dani, 8. februar 2008. godine)

Mustafa efendija Cerić: Harise napiši ustav

Harise, imaš našu podršku da Bosna i Hercegovina bude bez entiteta. Napiši takav ustav Bosne i Hercegovine i sjećaćemo se tebe kao što se sjećamo Mehmeda Fatiha, Gazi Husrev-bega i Alije Izetbegovića. (Januar 2006. godine)

Milorad Dodik: Haris je bolesnik

Ne znam ima li uopće smisla polemizirati s takvim bolesnicima kakav je Haris Silajdžić. (Septembar, 2010. godine)

(zurnal.info)