Banjaluka

Ekshumirano tijelo Davida Dragičevića: Putuj, Đakac, ovo nije kraj!

Foto: Žana Gauk/Goran Dakić
Piše: Žana Gauk

Stotinjak Banjalučana i članova grupe „Pravda za Davida“ okupili su se da nesretnog dječaka ponovo isprate.

Sine moj, dušo moja...

Davide...

Jauk Suzane Radanović, majke svirepo ubijenog banjalučkog studenta Davida Dragičevića, tiho se danas prolamao na Novom groblju u Banjaluci. Njegovo tijelo kroz koji dan biće ponovo sahranjeno, ali  u slobodnoj zemlji. U malenom austrijskom gradu Wiener Neustadtu, tamo gdje mu je porodica.

Njen tupi pogled u zemlju, suze i poljubac u sanduk bili su sve za šta je skupila snagu.

 

U gradu koji je David volio i u kojem je mučen čula se muzika, zastave su se visoko vijorile. Njegove kolege na Elektrotehničkom fakultetu čekale su nova predavanja. Žamor i smijeh.

Ispred Policijske uprave Banjaluka tek pokoji prolaznik, policajaca nema. Odahnuli su. Uniforme su skinuli i pojavili se blizu Davidovog groba. Da opet sve nadgledaju. Njihova noćna mora zauvijek napušta Republiku Srpsku, a institucije mogu da nastave da ne rade ništa.

„Ovdje ni mrtvi mira nemaju“, čulo se među grobovima.

Stotinjak Banjalučana i članova grupe „Pravda za Davida“ okupili su se da nesretnog dječaka ponovo isprate.

„Šta danas mogu da kažem?! Ovo je samo ogledalo države, sistema i društva u kojem živimo. Živi odavno odlaze, sada i mrtvi. Ko će ostati, šta će ostati?! Da čekamo da nas ubiju. Dokazano je da ovdje možete da budete ubijeni i da niko zbog toga ne odgovara. Zaista ne vjerujem da će pravda ikada biti zadovoljena i da će se saznati istina. Ali, motiv za borbu imam. Moram da ga imam. Teško jeste, ali želim da vjerujem da nije nemoguće“, kazao je za Žurnal Marko Nikolić, 352. dan u borbi za pravdu.

Ozren Perduv, član grupe „Pravda za Davida“, privođen i maltretiran tokom proteklih mjeseci, rekao je da je 12. mart 2019. godine najtužniji za Banjaluku i Banjalučane.


„David odlazi, borbu nastavljamo. Danas smo poslali samo jednu poruku – nema mira ni za mrtve“, ponovio je.

Na transparentima u rukama umornim od nepravde stajalo je „Stidiš li se, državo“, „Putuj, Đakac“, a onda visoko podignute stisnute pesnice i uzvici „Pravda za Davida“, „Ćaća i majka nikad neće ostati sami“!

Tu, uz grob stajao je i Borislav Zeljić, uz oca Davora i majku Suzanu bio je proteklih mjeseci. Volio bi, kaže, da griješi, ali u institucije RS više nema povjerenja.

„Znam gdje živim. Neće biti pravde. Ovo je samo pokazatelj. Ostalo im je jedno mjesto više u Banjaluci, a ovaj dječak će svoj mir naći u drugoj državi. David odlazi, Banjaluka ostaje i biće još gore. Dugove treba vratiti, ali sve nas je manje da bismo ih vraćali. Uz Davora sam bio na Trgu Krajine i biću do kraja u ovoj borbi“, muklo je rekao.

Sanduk sa tijelom Davida Dragičevića ponijeli su njegovi prijatelji.

„Izgleda da neću daleko stići, jer sam ja samo pijun u ovoj priči. Ne idem nigdje načinio sam štetu, ja sam samo još jedan klinac u getu!“

David, simbol borbe za istinu i pravdu, mladić nestao 18. marta 2018. pa svirepo ubijen, jutros oko devet časova krenuo je na put iz geta.

Crkvena, rijeka u kojoj je pronađeno njegovo tijelo, nestvarno plitka. A snjegovi se tope. Baš kao i prošle godine u ovo doba.

Dunja u Ulici Franca Šuberta, na broju 50, više nema kome da cvjeta!

Banjaluka je nastavila da spava!