Pisma iz Paname

Ana Avramov: Otvorenih očiju, otvorenog srca

Piše: Mehmed Begić

Ana Avramov me je uhvatila nespremnog. Nisam očekivao naježenu kožu i glas koji će preuzeti svaku moju misao. Ostavljen sam daljinama njenih pjesama i energiji njenog odsutnog benda

                                                              Open Heart (Kontra Records, 2018)


Intro: Otvorene oči

Sjećam se sasvim jasno kad i kako sam prvi put čuo za Anu Avramov. Živio sam u Managvi kad mi je prijatelj iz Kljajićeva skrenuo pažnju na nju. Glas koji će da se itekako čuje u skoroj budućnosti – tako je rekao i otišao na trening kuglanja. Bilo je to 2013. godine.

U međuvremenu propratio sam sve Anine transformacije – od poezije i radne verzije romana, do grupe In Absentias i njihovog albuma koji mi je poštar donio do vrata hacijende. Nakon prvog preslušavanja u omot 'Far Out' diska ostavio sam zapis tog iskustva. Njegova ideja se može sažeti u jedan paragraf: 

„Ana Avramov me je uhvatila nespremnog. Nisam očekivao naježenu kožu i glas koji će preuzeti svaku moju misao. Ostavljen sam daljinama njenih pjesama i energiji njenog odsutnog benda. Desilo se to bez uputstva za povratak. Kad prestanem komplikovati, stvari su jednostavne: ceste se mogu raspasti, istina se ne mijenja. Svijet jeste od meda i leda. Ovo je melanholija koju biram. Ana Avramov je moja Lera Lynn.”

Pet godina nakon toga preslušavam 'Open Heart' – mini album koji je objavila izdavačka kuća Kontra – i ona napomena iz nikaragvanskih dana čini se jasnijom nego ikada. Sve je isto, samo intenzivnije. 

Ne mogu da ne mislim i na odličnu knjigu izabranih pjesama Lawrencea Ferlinghettija (u prevodu Voje Šindolića), naslovljenu 'Otvorenih očiju, otvorenog srca'. Čitao sam je uz 'Open Heart'. Apsolutno ide!


Otvoreno srce 

Ana je nedavno okončala prvi dio promotivne turneje albuma 'Open Heart'. Njena grupa na cesti trenutno funkcionira kao trio – tu su još i basista Miloš Pajagić iz grupe Dol i bubnjar Dragan Jovanović, poznat po svom radu u grupama Dol i Nežni Dalibor. 

Svirali su u Mostaru, Sarajevu, Kragujevcu, Beogradu, Gornjem Milanovcu, Novom Sadu i Kovinu. Pouzdani izvori tvrde da slijede nastupi u Sloveniji kao i koncertni povratak kući, u Zrenjanin.  Na snimanju albuma učestvovali su i članovi nekadašnjeg zajedničkog benda In Absentias - Nikola Marković, Stefan Pejatović, Bojan Lalović, te dva člana grupe Artan Lili - Ivan Skopulović i Marko Ajković.

Ako pitate samu autoricu kako gdje bi svrstala svoju umjetnost, ona će spremno odgovoriti da se tu radi o prljavoj pop muzici! I kako god pokušavali da kategoriziramo njenu dosadašnju karijeru (u bendu 'In Absentias', samostalni poduhvati ili sa nekim sasvim novim saradnicima), Ana ne odmiče puno od te poprilično tačne definicije. Igranje unutar melodija se ponavlja i ostaje pod kožom, uz povremenu buku i uvijek nadmoćni vokal. Koncept pop pjesme postoji da bude doveden do granice, da se razori ali da mu se onda do kraja pjesme Ana i bend vrate. 

Ponavljanje refrena, melodije ili nečega što bi mogla biti lako pamtljiva nostalgija stavlja se u službu hipnoze kojom vlada vokal Ane Avramov. Koliko god da nemamo kontrolu, stvari se postave na svoja mjesta. Talenat poput svjetlosti pronalazi put kroz pukotine. I nije lako i nije izvjesno, ali je neoborivo. 


Acoustic: Proljeće jeseni 

Na onom starom nikaragvanskom papiru zapisano je i podvučeno i to da je A. Avramov moja Lena Lynn. Vrijeme je prošlo, a osjećaj ostao isti. Kada to govorim, mislim na nju u onoj najmračnijoj kafani serije True Detective, tamo gdje se susreću kriminalac/preduzetnik Frank Semyon i detektiv Ray Velcoro. 

Mogla bi i Molly Birch biti na bini tog bara, ali ja sam uvijek vidio Anu Avramov i spoznaja je ista: kad se stvari svedu na ono bitno, sve što ti treba su bina, gitara i mikrofon. Samo nekima od nas, za magiju više ne treba.

Pa ipak, najveća snaga i najljepši momenti ovog albuma dešavaju se kao rezultat potpunog jedinstva Ane Avramov i muzičara koji s njom sviraju. Pravi primjeri nečeg takvog su pjesme Sinnerman i Haze. Ova zadnja, na žalost, nije našla svoje mjesto na novom izdanju. Dostupne su samo njene izvedbe uživo i same po sebi su pravi mali spektakli. Gledam na to kao na najavu nove ploče. 

(zurnal.info) 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Mehmed Begić, Čitaonica Žurnal, Pisma iz Paname, Ana Avramov, Muzika