Zlatni kauč

Iz Rusije s ljubavlju: Žurnalov selektor bira najbolje igrače Mundijala

Piše: Marko Tomaš

Marko Tomaš, Žurnalov selektor dodjeljuje Zlatne kauče najboljim igračima Mundijala

Dok smo bili zabavljeni medijskim napisima koji su se redom vrtili oko aktera današnje utakmice, dok smo čitali tko je bio prvi frizer Luke Modrića i tko mu je bio mentor u Hogwartsu, dok su se vodile polemike oko toga tko je najbolji igrač SP – a, a tko najbolji vratar, u Rusiji je odigrana još jedna, pretposljednja utakmica ovogodišnjeg Mundijala. Belgija i Engleska igrale su utakmicu za broncu, jednu od onih koje odlucuju da li se kuci vracas kao konacni pobjednik. Opet je to bila utakmica koju je odlučilo iskustvo momčadi i trenera. Doduše, Engleska je djelovala puno praznije, a bez Hendersona nisu imali ni glanvu referentnu točku u sredini terena. Ali razočaravajuće je kako su ti mladci bili potišteni pretvorivši se u svoje slavne luzerske prethodnike. 

Da, stvarno se to dogodilo nekim čudom, ona simpatična, mlada, poletna Engleska s jasnim ciljem i planom već protiv Hrvatske je počela ličiti na onu kaotičnu, izgubljenu Englesku kojoj nije jasno zašto uopće moraju igrati protiv tamo nekih Islanda i sl. kad su oni izmislili nogomet i praktički im samo treba dati pehar kako bi se činjenica da su najbolji na svijetu potvrdila. Engleska je to koja je u raskoraku sa stvarnošću. A na ruku im ni ovaj put nije išlo da su naišli na bitno bolju momčad. I u prvom njihovm srazu protiv Belgije pokazale su se slabosti tipične za mlade i neiskusne momčadi. Southgate je to pokušao prikriti slanjem skoro pa druge psotave na teren ali njihova sklonost brzom psihičkom pucanju je bila očita bez obzir ana argumente kako je to utakmica namjerno tempirana na poraz. 

Svi obrasci engleske i belgijske igre su nam do sada postali poznati makar nisam očekivao ovakvu dominaciju Belgije. Vjerovao sam u nešto snažniji otpor Engleske a Belgija je utakmicu dobila suvereno i bez previše nervoze. U utakmici koju je Belgija igrala protiv Francuske vidjelo se koliko im nedostaje Thomas Meunier. ON je desni bočni koji je od svih velikih zvijezda Belgije odigrao možda i najbolji turnir, ali, eto, nije ga bilo kad ga je momčad najviše trebala. Chadli ga jednostavno nije mogao zamijeniti i odjednom je najjača točka belgijske igre postala najslabija. To je Francuzima umnogome olakšalo posao. Bez Meuniera je Belgija bila manje konkretna u napadu za barem 20 %. 

A u utakmici protiv Engleske taj je dečko i načeo Gordi albion. I koliko god suludo zvučalo to drugim ljudima, makar bilo kristalno jasno da su glavne referentne točke u igri Belgije Hazard i De Bruyne, po meni je, pored Thibauta Courtoisa najbolji belgijski igrač na ovom turniru bio upravo Thomas Meunier. Tako da bahata Hazardova izjava kako on zaslužuje biti najbolji igrač turnira nije ništa drugo do frustracija momka koji nije bio u stanju biti presudni faktor u onoj mjeri u kojoj je momčad to trebala kako bi otišla skroz do kraja. 

Belgija je uzela broncu, prvi dobitnici medalja su nam poznati, ostaje da vidimo raspodjelu onih medalja koje najsnažnije sjaje. No, već sada možemo napraviti kauč selektorov izbor najboljih igrača turnira. A vidjet ćemo koliko se žiriji FIFA – e slažu s mojim potpuno subjektivnim mišljenjem. 

 

NAJBOLJI MLADI IGRAČ TURNIRA: MBAPPE

Bez dvojbe Kylian Mbappe. To nema potrebe posebno obrazlagati. Mbappe je i kreator nekih od najljepših i najzabavnijih poteza na ovom turniru. Radujem se njegovom razvoju jer ako je sa 19 godina sposoban za ovakve igre možemo tek zamisliti za što će biti spreman i kakva će to dominacija biti za nekih 5 ili 6 godina. Dakako, ukoliko se bude pravilno razvijao. 

NAJBOLJI VRATAR TURNIRA: COURTOIS

Teško je ostaviti po strani čovjeka koji je skinuo one silne penale i odveo Hrvatsku u finale. Ali Danijel Subašić je imao i svoje trenutke nesigurnosti. OK, većinom su se dogodili u kooperaciji sa stoperskim parom ali on je tu da u takvim momentima unosi mir. Da nije Thibauta Courtoisa svejedno bih Danijelu Subašiću dodijelio Zlatni kauč za vratara prvenstva. Ali Belgijanac je bio tu, i to konstantno. Po meni se pokazao kao najveći oslonac momčadi od svih vratara na turniru a tik do njega je Lloris. Možda da obojica podijele moj Zlatni kauč, lako ga je i fizički podijeliti obzirom ne postoji. A Subašić neka ostane naš privatni heroj jer toliko subjektivni ne možemo biti makar se sebi obraćali u množini kako ja to trenutno činim. 

NAJBOLJI IGRAČ TURNIRA: MODRIĆ

Nema dvojbe. Luka Modrić je najbolji igrač prvenstva. Od svih drugih igrača on je najviše vukao svoju svoju momčad, bio pravi kapetan a osim toga igrao je s djetinjom radošću i u trenucima potpune iscrpljenosti. Luka je najbolji igrač Mundijala u Rusiji jer je uzeo pucati penal u raspucavanju protiv Danske unatoč tomu što je u produžetku lopta završila u rukama Schmeichela. Luka je najbolji igrač jer sprinta kao lud pri kraju trećeg produžetka koji njegova momčad igra na prvenstvu. Od svih veznjaka je pretrčao najviše a nije griješio u predaji lopte ni kada je bilo očito da je energetski potpuno potrošen. Bio je precizan i kada ga je pogonio samo adrenalin. Ako ništa zaslužio je tu nagradu i zbog minulog rada kao najbolji igrač n asvojoj pozicij ina svijetu u proteklih desetak godina. 

NAJBOLJI STRIJELAC: KANE

Jedina potpuno mjerljiva kategorija na koju ne može utjecati osobni ukus. Svakako, Kane je po meni najkompletniji napadač današnjice iako u Rusiji osim finalnog zbroj agolova i nije pokazao zašto je tome tako. 6 golova je bilo dovoljno napadaču Engleske da postane zlatna kopačka prvenstva. I to je jedina utješna nagrada za Engleze ali i dobar zalog za budućnost njihove momčadi. Naravno, ovo sve pišemo vjerujući da se neće dogoditi neki sulud rasplet u kojem će Madžukić i Perišić na svoj konto dodati barem još 4 gola ili Kramrić kao vjerojatna rezerva ponoviti Salenka i ubaciti pet komada u mrežu Llorisa. 

(zurnal.info)

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Iz Rusije s ljubavlju, Zlatni kauč, Kauč selektor, Marko Tomaš