Kauč selektor

Iz Rusije s ljubavlju: Katarze i nebuloze u vrlom, jednoobraznom svijetu

Piše: Marko Tomaš

Džakino i Šaćirijevo teatralno glumatanje katarze nakon postignutih golova jednako mi je glupkasto kao i nebuloze koje je Krstajić izgovorio na presici

VAR

Otkad ga pratim nogomet se mijenjao prilično sporo. Pogotovu u odnosu na povijesne događaje ta mi se igra činila kao bastion konzervativnosti. Padale su i mijenjale se države, počinjali i završavali ratovi, svijet je promjenio oblik i ja sam ga više puta u životu potpuno prestao razumijevati ali nogomet je stajao puno tvrđi od nekih koji su se kleli da su kano klisurine. Promjene u nogometu su se uglavnom odnosile na sitne preinake pravila. Revolucionarne gluposti poput zlatnog i srebrnog gola su brzo ukinute. Vratari su morali naučiti malo bolje igrati nogom jer povratne lopte od jednog trenutka više nisu smjeli hvatati u ruke. I tako. 

Svo to vrijeme nogometna pravila odlikuje jedna stvar. Naime, prilično su nejasna. Zato je u suđenju ljudski faktor bio presudan više nego u nekim drugim sportovima. Ti, drugi sportovi, s puno preciznijim pravilima posljednjih su par decenija u suđenje uvodili tehnologiju kako bi minimizirali ljudske greške i to je uglavnom dobro funkcioniralo. No, kako utvrditi da tehnlogija pomaže u sportu s dosta mutnih pravila podložnim raznim tumačenjima? Previše je novca u igri i nitko ne smije riskirati da zbog slobodnih sudačkih uvjerenja ispadaju favoriti isl. Opet, kao i u slučaju marketinga, govorimo o interesima izvan igre same a koji moraju biti namireni. I baš kako se čovjeku učini da se Mundijal igra zbog sponzora i sjajne prigode za reklamiranje kompanija tako mi se čini da i tehnologija u određenim trenucima više služi posrednim interesima onih koji u nogomet ulažu novac, a ulažu ga uvijek kako bi im se posredno stostruko vratio. To je, jelte, moje slobodno kauč uvjerenje.

Deseti je dan prvenstva a ja jednostavno ne znam što da mislim o VAR tehnologiji. 

SRBIJA

Nekako je tako ispalo. Dok smo se svi mi u okružju ubili od truda da potpuno rasčistimo s naslijeđem negdašnje zajedničke države Srbija se uspostavila kao sljednica rečene zemlje u sportskim i inim uspjesima. Iako na sve titule svi imamo jednako pravo vrijeme u sportu i svemu drugom počeli smo računati od raspada stare i uspostave novih država. Za to vrijeme u Srbiji komentatori nemaju nikakav problem s tim da, govoreći o sportskom kontinuitetu, navode velike povijesne sportske priče vezane uz Jugoslaviju. 

I što se dogodilo Srbiji? Pa ne samo da su naslijedili sportske rezultate i uspjehe bivše zemlje nego mi se, nakon odgledane utakmice protiv Švicarske, učinilo da su naslijedili onaj fatalistički luzerski mentalitet koji je odlikovao nekad nam zajedničku nogometnu vrstu. To je najbolji opis debakla protiv Švicarske u kojem je Srbija od gotovog napravila veresiju. Jedino me još Austrija na prošlom Euru toliko podsjetila na Jugoslaviju po toj sklonosti raspadu u trenucima kad se čini da je stvar dovedena do kraja. 

Baš kao što ni Brazil protiv Švicarske nije iskoristio početni momentum i razbio ih do kraja tako je bilo i sa Srbijom. Trudili su se igrači, nije da nisu, ali nije išlo. Za to vrijeme su dopustili Švicarskoj da se stabilizira i uspostavi svoju igru i stiče sigurnost kako vrijeme odmiče. 

Sve drugo vezano uz tu utakmicu je bilo gadljivo. Barem sam se ja umorio od političkih narativa koje lijepimo uz nogomet. Džakino i Šaćirijevo teatralno glumatanje katarze nakon postignutih golova  jednako mi je glupkasto kao i nebuloze koje je Krstajić izgovorio na presici. 

TAKTIKA

Nikoga više nitko ne može potpuno razbiti. Većina momčadi je toliko dobro pripremljena taktički da se favoriti muče u svakoj utakmici. Na koncu uglavnom presudi klasa, individualni kvalitet. To je opći dojam o ovom prvenstvu. Sve je manje momčadi koje igraju kaotičan i egzotičan nogomet. Svi su disciplinirani, dobro pripremljeni, našopani analizama protivnika i svi redom pružaju sjajan otpor nominalnim favoritima. 

Nekad rezultati nisu u skladu s ovime što sam naveo. I, iskren da budem, baš kao ni o VAR tehnologiji ne znam što bih mislio o toj vrsti nogometne globalizacije. Nekako mi se čini da ovo prvenstvo odlikuje, prije svega, izostanak potpune nogometne egzotike. Sve male momčadi liče jedna na drugu. Eto nas u vrlom novom jednoobraznom svijetu.  

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Mundijal, Kauč selektor, Marko Tomaš, Iz Rusije s ljubavlju