Nogomet

Razgovor sa Enverom Marićem (1): Kauč selektor i Leteći Mostarac predviđaju rezultate Mundijala!

Razgovarao: Marko Tomaš

Ekskluzivno za Žurnal, najbolji vratar BiH svih vremena, „Leteći Mostarac“, Enver Marić najavljuje predstojeći Mundijal u Rusiji.


Nisam tremaroš. To znaju svi koji me barem ovlaš poznaju. Ipak, postoje ljudi pred kojima se pretvorim u zbunjeno dijete. Nisam ni sanjao da ću jednog dana imati prigodu sjesti s njima za stol i razgovarati.

Dogovorili smo susret u mostarskom hotelu Bristol. Stigao sam dvije minute prije dogovorenog vremena, a Enver Marić je već sjedio za stolom. Upozoravali su me na to – „on ti je onako baš Švabo, a i ters je pa nemoj kasnit i budi spreman“.
Obzirom na tremu morao sam se spremiti. To je neuobičajeno za mene. Pustim stvari da teku prirodno ali nisam htio ispasti zbunjeni dječak, nije red, ipak mi je 40 godina i pokušavam glumiti profesionalca u poslu kojim se bavim.

Sve je teklo prirodno, spontano, razgovor je bio živ. Ispričao se što gubi glas nakon što malo dulje priča, a na samom početku me iskreno i ozbiljno upitao: pa koga više zanima šta ja imam reći, moje je prošlo.

Naravno, ne slažem se s tom njegovom konstatacijom. Inače ne bih ni radio razgovor s njim. A trema je učinila ipak jednu štetu. Pitanja su bila zapisana na papiru tako da me trema nije zbunjivala tijkeom razgovora, ali tek nakon što smo se rastali shvatio sam da sam nas zaboravio fotografirati.

Ionako je bitnije što Enver Marić ima reći o predstojećem Mundijalu, o prošlim vremenima, o reprezentaciji BiH i situaciji u ovoj zemlji uopće.

Govori mi kako ne zna više gdje bi sa sobom. Nakon 5 dana u Berlinu u kojem već više od dvadeset godina živi najradije bi se vratio u Mostar. Prošli tjedan je došao u Mostar s planom da ostane par mjeseci ali nije siguran hoće li izdržati. Veliki grad više nije za njega ali iz nekog razloga nemiran je i u svom rodnom Mostaru. Mislim da bih mogao objasniti otkuda taj nemir ali nisam htio dirati bolna mjesta pa smo brzo prešli na razgovor o nogometu.

 

Iz njega izbija neki pomalo zaboravljeni duh Mostara, nekih drugih vremena kad smo bili mali ali ipak veliki, kad smo bili po svemu širi i takvi se širili svijetom, bili smo svjetski kalibar u svakom smislu, imali čak i svoju ideju kako treba organizirati društvo a Enver Marić je produkt takvog društva, u svoje vrijeme jedan od najboljih svjetskih vratara, pravi svjetski kalibar a iz te pozicije i danas gleda na stvari.

E, to je već rijetkost u Bosni i Hercegovini u današnje vrijeme. Malo je onih koji mogu s iole autoriteta govoriti o najboljima na svijetu u bilo kojem području. Enver Marić je jedan od njih.

Počeli smo priču o predstojećem Mundijalu najprostijim mogućim pitanjem.

Žurnal: Koju reprezentaciju vidite glavnim favoritom turnira i zbog čega?

Enver Marić: Ja za Njemačku navijam. Živim tamo a i mislim da su oni glavni favoriti. Oni imaju jedan poseban odnos prema sportu, prema fudbalu, a i svjetski su prvaci. Ovaj put možda nemaju ekipu kao što su imali u Brazilu i nisam siguran kako će to s novim igračima funkcionisat ali oni znaju kako se to radi iako imaju skoro sasvim novu ekipu...

Žurnal: Kako objašnjavate to što Loew nije pzvao Leroya Sanea u momčad?

EM: Ne rade oni ništa bez razloga. Znači, postoji razlog.  Koliko sam ja upućen mali se već malo podig'o, počeo se ponašat mimo ostalih tako da je vjerovatno to razlog. Mali je to i prihvatio sportski koliko sam vidio. Vjerovatno je vidio i sam gdje je griješio. Ali šteta, izuzetan igrač. Ionako imaju mlađu ekipu, neki stariji su otišli, Loew ima svoje ideje, poslije Helmuta Schoena on je ostavio najveći trag u Njemačkom fudbalu. On ima uspjeh a to ko će igrat ko neće manje je bitno, on ima svoje kriterije na osnovu kojih bira igrače. Mario Goetze nije onaj stari već godinu dana i više, nema starih zasluga, ili može ili ne može i mislim da je Loew dobro odlučio. Ne može on njega čekat na svjetskom prvenstvu. Vodi mlade i dobre igrače.

Žurnal: Neuer nije branio dobar dio sezone ali njega ipak vodi...

EM: Njegov nastup nije dolazio u pitanje bez obzira na pauzu. On je na ovim pripremnim utakmicama pokazao da može. To je jedan divan dečko, stabilan, definitivni broj jedan. Zna šta treba radit, kako to radit, ima samopouzdanje a oni vjeruju u njega i on to vraća. Bila bi tragedija da mu je treći put pukla ta ista kost, to je gotova karijera.

Žurnal: I ja smatram Njemačku neupitnim favoritom Mundijala, ali tko im je, po vama, glavni konkurent?

EM: Ja mislim da su to, prije svih Španija i Brazil. I možda još dvije reprezentacije, Belgija i Engleska. Engleska ima tih mladih dobrih igrača koliko hoćeš...

Iznenadio me pominjanjem Engleske koja po prvi put u povijesti na Mundijal odlazi bez velikih očekivanja što im i ja vidim kao šansu da naprave iskorak. Ipak interesiralo me nešto drugo...

Žurnal: A Francusku ne vidite u užem krugu favorita?

EM: I oni su tu, mogu oni, najbolji igrači uvijek dolaze i iz Francuske, ali meni su ove reprezentacije koje sam naveo glavne. Francuzi su dominanti po proizvodnji igrača, barem zadnjih dvadeset godina, neki od najboljih igrača na svijetu su Francuzi, ali ne mislim da su kao ekipa spremni...

Žurnal: Navedite nekog favorita iz sjene...

EM: Ja mislim da Hrvatska reprezentacija ima odlične igrače. Dokle će i kako će dogurat ja ne znam ali ne bi mi bilo iznenađenje da prođu grupu i da dođu barem do polufinala...

Žurnal: Ne mislite li da cijela atmosfera u hrvatskom nogometu, koja je nezdrava, može loše utjecati...

EM: Znam sve, ali to se ne mora odraziti na rezultate. To ti je jedna prilika u životu, svjetsko prvenstvo, valjda igrači žele da se pokažu, to je važno...

Žurnal: A neiskustvo izbornika , nekad je igrao i u Veležu...

EM: Znam ga ja, to je jedan fin momak ali i ozbiljan čovjek koji zna svoj posao. Kao igrač je bio odgovoran, profesionalan, vjerujem da je takav i trener i volio bih da nešto napravi. A ima dobru ekipu i mogli bi puno...

Žurnal: To mišljenje dijeli većina ljudi, igrali su oni i dobro europsko prvenstvo pa su se protiv Portugala prepali...

EM: Gledaj, Modrić, Rakitić, igraju u dva najveća kluba na svijetu. Mandžukić, on ima kvalitet, savremen igrač, on uvijek može puno. Imaš onda ovog malog što igra u Hoffenheimu, Kramarića, šta ćeš više...

Žurnal: O Kramariću se vode polemike zadnjih dana, mnogi misle da on treba biti prva opcija u napadu umjesto Mandžukića...

EM: Ja mislim da bi obojica trebali igrat. Odlični su igrači.

Žurnal: Puno se priča o tomu kako bi atmosfera u Rusiji mogla utjecat na momčadi, na igrače, puno se pirča o tome da bi mogla biti čudna atmosfera, puno vremenskih zona, naviknuti smo na duboko ljeto a Rusija ima specifičnu klimu. Koliki je utjecaj takvih faktora na igrače?

EM: Ma ne može to utjecat na njih. Šta ja znam. Recimo, ako uzmeš Nijemce, oni znaju svoj cilj i znaju kako ga ostvariti, na njih to neće utjecat. Druge reprezentacije možda nisu takve, ali sve to ne bi smjelo utjecati na igrače, na njihovo raspoloženje.

Žurnal: Zanimljivo da među favoritima niste naveli reprezentaciju Argentine, a imaju jednog od najboljih svjetskih trenera na klupi i Messija, kojeg svi čekaju da potvrdi da je najbolji svih vremena...

EM: Igrali su finale u Brazilu ali šta su napravili? Ništa. Ja ne vidim njih kao favorite.

Žurnal: Ali ovo je zadnja šansa Lea Messija. Šta kažete na tu priču, rivalstvo na neki način, između njega i Maradone. Ako Argentina postane svjetski prvak, mislite li da će time Messi pokazati da je najbolji svih vremena?

EM: On i Ronaldo jesu dva najbolja igrača trenutno na svijetu. Tu je pitanje ko ti se više sviđa, čiji način igre ti odgovara. Ali lako se može dogoditi da njih dvojica ne naprave baš ništa s reprezentacijom na ovom svjetskom prvenstvu. Vrlo lako. Ali to nije njihova krivica. Argentina je napravila puno s Kempesom pa s Maradonom '86. ali poslije je, po meni, sve bilo jedno veliko ništa ako uzmeš u obzir očekivanja.

Žurnal: Dobro, a gdje je, pošto pamtite puno više nego ja, gdje je Messijevo mjesto u nogometnom panteonu svih vremena?

EM: Pele, Maradona, Messi. Meni se sviđa i Ronaldo, ugurao bih ga tu. A Ibrahimović, meni se on, recimo sviđa. Bilo je puno strašnih igrača. Ali taj Messi, on je među tri, sigurno među tri najbolja svih vremena. Pele, Maradona i on.

Žurnal: Koji bi igrači po vama mogli obilježiti ovaj Mundijal?

EM: Vidi, fudbal je stvar trenutka. Jednu utakmicu, čitav turnir može iskočit neko na koga nismo računali. Uvijek je bilo da neki igrač iz sjene iskoči, neki nepoznati, neafirmisani igrač napravi čudo. Ja mislim da će tako i ovaj put biti. Sane je mogao obilježiti prvenstvo ali nije tu. Ali imaju oni, recimo, ovoga malog Wernera iz Leipzeiga, on bi mogao iznenaditi i biti jedan od najboljih igrača prvenstva.

Žurnal: Vratari?

EM: Ovaj mali Brazilac, iz Rome, Alison, on je poseban, drugačiji, osvježenje je što se tiče golmana iz Brazila, dobro je obučen, naučen, pokazao je to u Kupu šampiona, on je golman za respekt, a prije si u Brazilu imao golmane pa to je smiješno bilo. Neuer je prava momčina, poznajem ga, sigurno će biti među najboljima. I De Gea mi se sviđa, on bi mogao biti najbolji na ovom prvenstvu. Courtois mi baš nije nešto, ne sviđa mi se kako brani. Navas ima brzinu i pokretljivost, to je bitan faktor. Nema, recimo, Oblaka, to je šteta, jedan od najboljih je na svijetu. Strašan golman.

Žurnal: Pričali smo već o šansama Hrvatske. Inetersira me što mislite kakve su šanse naših drugih susjeda na ovom Mundijalu?

EM: Srbija je već dugo godina nedorečena. Jednom moraju eksplodirati, napraviti nešto. To bi moglo ovaj put bit. Imaju novi stručni štab, mladog selektora, Krstajića. Nema on toliko iskustva ali ima potencijala da bude pravi trener.

Žurnal: Ali cijela situacija, to kako je on došao na klupu nakon Slavoljuba Muslina...

EM: Eto, čovjeka otjeraju a plasirao se na svjetsko prvenstvo. To je tako kod nas, a zašto je tako ne znam. Još to nije čovjek koji je bio sklon incidentima, jedan solidan čovjek. Sigurno ima nešto u pričama oko miješanja menadžera u cijelu priču ali koliko je to moćno da može smjenit selektora ne znam, čudno mi to zvuči, ali sigurno ima i toga malo. Sve su ti danas pare, onaj ko parama raspolaže on ti sve diriguje.

Žurnal: Što mislite o uvođenju tehnologije...

EM: Meni je to smiješno. Ja to ne bih uvodio. Ljudska greška je sastavni dio igre, daje draž fudbalu, a ne kamera, jes i nije go, svi gledaju, smiješno pravo da ti kažem. Treba to pustit da bude ko što je bilo. Ali sve je drugačije nego prije pa što ne bi i to bilo.

(U nastavku intervju sa Enverom Marićem čitaćete o Veležu, Robertu Prosinečkom, Mujiću, Begoviću...)

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Kauč selektor, Enver Marić, Marko Tomaš