Političko nasilje

NEDŽAD LATIĆ NAKON NAPADA: SDA uzgaja privatne kerbere za obračun sa neistomišljenicima

Razgovarao: A. Gutić

Novinar i publicista Nedžad Latić u srijedu je teško povrijeđen nakon fizičkog napada jedne osobe iz selefijsko-vehabijske grupacije. Za Žurnal govori o napadu i napadaču te nasilničkoj ideologiji koju SDA ne samo da toleriše, nego i ohrabruje

Možete ga voljeti ili ne, cijeniti ili ne njegov rad, ali fizički napad na Nedžada Latića zaslužuje osudu kompletne javnosti i adekvatnu sankciju nadležnih. 

Objavio je u posljednje vrijeme Latić nekoliko tekstova na svom portalu “The Bosnia Times”,  u kojima je kritički govorio o ratnom komandantu Armije RBiH Nezimu Haliloviću Muderisu, načelniku sarajevske Općine Novi Grad Semiru Efendiću, Muameru Zukorliću, Bakiru Izetbegoviću... Prije nekoliko dana je pretučen, što otvara prostor osnovanoj sumnji da je napad posljedica njegovih tekstova. Latić je za Žurnal detektovao milje u kojem se regrutuju nasilnici za ovakve “zadatke.”

 

ŽURNAL: Iako ste već objavili na svom portalu,  za one koje još ne znaju, opišite napad i ono što mu je prehodilo.

LATIĆ: Bio sam na molitvi u Kuvajtskoj džamiji na Čengić Vili gdje sam primjetio jednu osobu kako me čudno pogledava. Nakon molitve krenuo sam kući. Vidio sam da me prate dvojica vehabija. Telefonirao sam u namjeri da ih pustim da prođu ispred mene. Kada sam ušao u jedan prolaz, jedan od njih, taj napadač me nešto pitao, a nakon toga je urlajući nasrnuo udarajući me po glavi. Kriknuo sam, a nakon što je iz obližnjeg salona istrčala jedna žena, on je pobjegao. Nazvao sam hitnu i policiju. Srećom, oko je sačuvano, ima nekoliko šavova.

ŽURNAL: Da li znate ko je napadač?

Ne bih sada navodio ime, neka istražni organi urade svoje. Priveden je u četvrtak popodne, bio sam na prepoznavanju i sada je do policije šta će dalje biti.

Znam da je bio često angažiran kao tjelohranitelj, vozio je i muftiju Muamera Zukorlića. Pripadnik je kick-box kluba “Gazije” gdje se okupljaju ti momci selefističko-vehabijskog imidža. Oni često nakon treninga dolaze u tu džamiju, njega sam tu vidio 30 - 40 puta...  Nikada nismo imali bilo kakvu komunikaciju, ali me je uvijek gledao nekako... vidio sam u njemu potencijalnu opasnost, intuitivno sam osjećao da je takav. On je ogroman čovjek koji je kao mlađi boksao, bio je kick-boxer. Prepoznao sam ga na slikama koje sam dobio od ljudi. Mislio sam da će nakon napada pobjeći izvan BiH, jer oni imaju te veze. Ja sam namjerno preko medija davao instrukcije policiji, objavljivao sam njegove fotografije, ukazao sam na video nadzor u džamiji i tako dalje. Preko medija sam praktično vodio istragu...

ŽURNAL: Izjavili ste da znate iz kojih krugova je dirigovan i naručen napad…

LATIĆ: Ja sada samo mogu analizirati. Taj klub bokserski se zove “Gazija”. Restoran istog imena ima Muamer Zukorlić i ja znam da je to neka njihova furka. To je njegov stil. Dalje, te grupe koje se sastaju, pošto znam tu psihologiju, znam tu ideologiju, nažalost, oni se bave askerima, djecom, a ja znam da je to lukav sistem dobijanja boraca... To je nažalost ksenofobna ideologija, osim što je ilegalna. Oni ništa legalno neće raditi.

E, to radi Muamer Zukorlić. Ima neko pravo biti radikalan, ima pravo biti snažan, vjerovati u borilačke vještine, ali oni su vrlo neobrazovani, neuki, neškolovani,  problematični, dive se Muderisu zato što najviše mrzi “Vlahe”, takvi su...

To je vrlo pojednostavljena psihologija, nažalost. Svugdje na svijetu zakoni reguliraju vještinu tih boraca, to je opasno, kao oružje... I sada zamislite tu budalu... Nije njemu niko naredio, nego je dobio inspiraciju u kafanama gdje se komentira moj tekst o Muderisu. Onda ovaj pomisli da sam ja opasnost po tog njihovog novog Titu i još kaže na facebooku “sevap je ovo roknut”... Nije njemu niko više ništa trebao reći...

ŽURNAL : U različitim periodima bilo je još, možda nešto blažih napada na vas, od različitih struktura.

LATIĆ:  Ovo je treći slučaj napada. Napadnut sam kod džamije na Grbavici i ispred Bakar-babine džamije i tamo više ne svraćam. U hotelu Bristol me napao tjelohranitelj Muamera Zukorlića, u njegovom prisustvu.

Dokumentirane prijave dostavljao sam ministrima unutrašnjih poslova Predragu Kurtešu, potom Vedranu Mulabdiću, ali i Bakiru Izetbegoviću prije devet mjeseci. On je podatke o  osobama koje mi prijete smrću predao direktoru OSA-e Osmanu Mehmedagiću Osmici. Sve što je Osmica uradio jeste da mi je rekao kako “svašta pišem”.

ŽURNAL: Hoće li ovaj slučaj možda označiti kraj tih prijetnji ili i dalje postoji bojazan ?

LATIĆ: Ja kao vjernik molim dragog Alaha da ovo završi na meni, pa čak mi nije ni žao što je na meni. Suviše je zuluma i nasilja ovdje. Ja se opet nekako mogu odbraniti, a masa svijeta ne može, ovakvim zulumćarima, opakim ljudima...

To sam govorio i Bakiru Izetbegoviću, da mu je stranka krenula opasnim kursom. Imenovao sam mu vehabizam kao ideologiju koju tolerira stranka i tajkune, naravno, mafiju...

Čak sam mu imenovao Salku Zildžića (savjetnika federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare) kao kukavičje jaje. Vidio sam da je i on u zabludi, svjesno ili ne, što se tiče ideologije, što se tiče islama. Dijametralno suprotno gledamo na tu stvar. U tome je mislim problem.

Zildžić je recimo trener u ovome klubu.. To je ta ideologija koja ko fol treba borilačke vještine, ko biva treba Bošnjake da spremi jer vidiš kako je okolo. Zapravo se oni kao mašinerija zloupotrebljavaju protiv mene i drugih.

To ti je evolucija, kako moj drug Cera kaže, od pluralizma do falangizma. Oni tim bandama zapravo održavaju režim.

ŽURNAL: Ko im u tome daje podršku, ko ih finasira?

LATIĆ:  Kako sam saznao privatnom istragom, oni se sastaju u jednoj kafani, vlasnik kafane je rođak Semira Efendića. Tu je neki štab, neki punkt, oni kao organizuju neke humanitarne akcije, da pomažu izbjeglicama, kao 100 krava dijele, kurbane... Drže svoje autoritete, komandante, da ne idem dalje od Muderisa jer je zaista najizvikaniji. Oni se finansiraju iz budžeta. Zapravo vlast, režim, sebi uzgaja privatne kerbere.

Oni to onda urade, jer vjeruju da će kod svoje „braće“ biti heroji poput Mevlida. Ja sam ih vidio u policijskoj stanici, ko čopor pasa su u toru, oni se smiju, zezaju, namjerno to rade. Znate kako je jezivo to vidjeti. Nemaju straha, oni uživaju u tome, oni su heroji unutar sebe, unutar svoje braće.

Takva je logika razvoja te radikalne psihologije. To odgovara političkim strukturama, jer vrlo jeftino takve budale kupuju i  manipuliraju njima ideologijom...

(zurnal.info)