|
 Leonard Cohen nije nastupao duže od 15 godina a onda smo ga morali čekati još četiri mjeseca da zaliječi leđa i pojavi se u Zagrebu. Ne možemo prežaliti što nije otpjevao i Chelsea Hotel NO.2 ali ni zamjeriti mu zbog toga jer 25 otpjevanih pjesama probrano po ukusu publike. Ne vjerujemo da je neko od 10.000 ljudi u zagrebačkoj Areni mogao pronaći neku veću zamjerku Cohenu i njegovom bendu. Pjesme su prekidane aplauzom i ustajanjem više puta nego govori američkog predsjednika u Kongresu. Nije to bilo ono obavezno kurtoazno pljeskanje nakon pjesme. Cohen se zaista umije povezati sa svojom publikom poput učitelja zena sa kojima je proveo pola svog života. Kažu da je Kanađanin na turneju nakon decenije i po pauze krenuo jer ga je menadžerica opljačkala i to je spomenuto u skoro svakom tekstu hrvatskih medija danima prije koncerta. Cohen po običaju nije davao nikakve izjave niti intervjue ali je Jutarnji list uspio saznati i “ekskluzivno” prenijeti da pjesnik ima skromne zahtjeve: mir, tišinu i mercedesa E klase.
Tri sata “zlatnog glasa” Ne znamo zašto je zaista u svojoj sedamdesetšestoj godini života odlučio nastupati ali njegovo ponašanje na bini ničim ne pokazuje da je prinuđen na novu turneju. Njegova zanesenost kada kao dijete poskakuje dok ulazi na binu i zahvalnost dok sa skinutim šeširom objašnjava osjećaj privilegovanosti što je tu, neskriveno pokazuju da on u nastupu uživa možda više nego publika. Na kraju, da mora biti tu svirao bi sat vremena, rekao hvala i otišao. U Zagrebu se “zlatni glas” slušao gotovo tri sata sa kraćom pauzom da bend predahne a publika, uglavnom u zrelijim godinama, prekrši zabranu pušenja u hodniku i razbjesni redare.  Dok smo se nestrpljivo probijali kroz gužvu da pronađemo parking pregledali smo registracije na autima ne bismo li vidjeli neku bosansku. Na našu žalost nismo uspjeli vidjeti nijednu. Nestrpljenje i nervoza su isparili kao dim prve jutarnje cigare kada je na skromnoj sceni ispred ogromnih zastora svjetlima obojenih u ljubičasto Cohen zapjevao Dance me to your beauty with a burning violin/ Dance me through the panic 'til I'm gathered safely in / Lift me like an olive branch and be my homeward dove / Dance me to the end of love...
Bez varanja u Zagrebu Ekipa u redu 22 na ulazu C složila se da od otvaranja u Areni niko nije imao bolji zvuk. Cohenov iskusni bend u Zagrebu će biti teško nadmašiti. Ako moramo birati sasvim lično ćemo reći da su se od odlično odsviranih pjesama izdvajale Ain't No Cure for Love, In My Secret Life, Who By Fire, Hallelujah tokom koje je Cohen jedini put oči držao otvorenima i umjesto u pod gledao prema nebu. Mnogi bi se muzički kritičari složili da verzija ove pjesme Rufusa Wainwrighta zvuči bolje od originalne studijske pjesme ali je zato njena živa verzija uz Cohenov zanos “stotinu spratova iznad”. U nedeljnoj noći nekada depresivni pjesnik a danas, čini se, veseli starac je u stihove dodao ime grada i iskreno otpjevao: I've told the truth, I didn't come to Zagreb to fool you.
 Moramo istaći da je doživljaj žive izvedbe So Long Marianne neuporediv sa nekom snimkom koncerta ili CD verzijom. Na noge je digla sve do posljednjeg gledaoca u Areni. Na kraju pjesme, Cohen se obratio publici što nije činio često tokom koncerta: Hvala vam dragi prijatelji. Osjećamo se privilegovanim svirati za vas, rekao je Cohen i po drugi put predstavio svoj bend naklanjajući se dugo i duboko svakom od njih i velikodušno im dijeleći komplimente poput “učitelja” za klavijaturistu Neila Larsena; “nezamjenjivog gitaristu” Boba Metzgera; “neponovljivog” basistu Roscoea Becka; španskog svirača dvanaesterca Javiera Masa; bubnjara Rafael Gayola koji “drži ritam i cijeli bend na okupu”; saksofonistu Dinu Soldu; “inspirativnu i nezamjenjivu” Sharon Robinson i sestre Webb kao druga dva back vokala. Njih su dvije sasvim neočekivano napravile salto na rukama dok je svirala pjesma Future uz stihove Your private life will suddenly explode / There'll be phantoms / There'll be fires on the road / and a white man dancing / You'll see a woman / hanging upside down... Kada se u skoro trećem satu svog nastupa Cohen po treći put vratio na bis odlučio se našaliti sa publikom i odsvirao I Tried To Leave You čiji su prvi stihovi izazvali gromoglasan smijeh publike. Sa kamerne bine sa zastorima i tepihom Cohen i bend su se povukli uz pozorišni naklon. Hvala im. Nadamo se da ćemo ponovo biti blagoslovljeni da ih gledamo. Set lista: Dance Me to the End of Love
The Future
Ain't No Cure for Love
Bird on the Wire
Everybody Knows
In My Secret Life
Who By Fire
Heart with No Companion
Waiting for the Miracle
(The Flood intro) Anthem
Tower of Song
Suzanne
Sisters of Mercy
The Gypsy's Wife
The Partisan
Boogie Street
Hallelujah
I'm Your Man
Take this Waltz
Bis:
So Long Marianne
First We Take Manhattan Bis 2: Famous Blue Raincoat
If It Be Your Will
Closing Time Bis 3:
I Tried To Leave You
(zurnal.info)
|
U superbass grupi pažljivo su podijeljene dionice – Mani udara temelj, Andy vozi po sredini, a Hook svira visoke dionice
Potpuna autorska zrelost prepoznaje se na pjesmama koje završavaju bez prevelikog komplikovanja i pozornost slušaoca ne popušta niti jednog trenutka. Sve se svodi na nestrpljivo iščekivanje onog što tek dolazi
Gitarski riffovi i buka donekle su zamijenjeni s elektronskim efektima, a vokali podsjećaju na Radiohead 
Trećeg dana festivala naš specijalni izvještač ponovo je doživio neobična iskušenja: plesao je u gluhom disku, borio se sa oprečnim emocijama prema Njemačkoj, izdržao provokativna pitanja, plesao, malo se pankerisao... Ipak, sve se sretno okončalo. Provjerite kako
Naš specijalni dopisnik junački je izdržao i drugi dan festivala, koji je označio mrak na sve načine – od problema s trafo stanicom do sporih rifova sa pozornica. Ali, na kraju je sve uljepšao jedan zalutali vrabac. Pročitajte kako... 
Facebook stranicu mladog beogradskog neogrunge benda Repetitor ovih dana krasi rečenica koja vrlo zgodno najavljuje novosadski Exit : “Valjanje u blatu, nespavanje, drogiranje, razvodnjeno pivo, šverc, tokeni, degeni, zvučni overload...” Naš specijalni izvještač budno će pratiti sva četiri dana festivala i vidjeti da li će se sve odvijati baš tim redom
Ženski bend Effi Briest iz Brooklyna napravio je izvrstan debitanstki album u kojem se naslanjaju na kraut rock i post punk